Sve se veći broj ljudi odlučuje na uzgoj vlastitog voća i povrća. Ako i sami pripadate toj skupini i želite uzgajati vlastito voće, u nastavku možete provjeriti popis koji će u finalnom obliku sadržavati sve voćke koje uspijevaju na našim prostorima. Ovdje možete pronaći sve o sadnji, uzgoju i održavanju pojedine vrste voća.
Prema osnovnim obilježjima i vrsti plodova, voće dijelimo na: agrume, bobičasto voće, egzotično voće, jezgričavo voće, koštičavo voće, lupinasto tj. orašasto voće i suptropsko voće.
Agrumi
Bobičasto (jagodasto) voće
Jezgričavo (jabučasto) voće
Koštičavo (koštunjičavo) voće
Lupinasto (orašasto) voće
Suptropsko voće
Voće je zbirni naziv za sjemenke ili plodove uglavnom višegodišnjih stabala i grmova, a botanički se razlikuje od povrća po tome što ima sjemenkastu strukturu koja nastaje iz oplođenog cvijeta, dok se povrće razvija iz drugih dijelova biljke.
Jeste li znali da su bamija, bundeva, grašak, maslina, krastavac, tikvica, paprika, patlidžan i rajčica ustvari voće, ali budući da nisu slatki ni kiseli u kulinarstvu se upotrebljavaju kao povrće? Ili da su lubenica i dinja botanički gledano zapravo povrće, iako ih smatramo voćem?
Povrće koje je voće
Voće se uzgaja na svim kontinentima i uspijeva u svim područjima gdje za određene vrste postoje odgovarajući klimatski uvjeti i povoljan sastav tla. Smatra se visokovrijednom namirnicom i nutricionisti ističu kako ga trebamo konzumirati svaki dan, no kolika je zapravo stvarna nutritivna i prehrambena vrijednost voća koje kupujemo u trgovačkim centrima i na tržnicama.
Osim što takvo voće konzumnu zrelost, umjesto na suncu, postiže za vrijeme skladištenja i transporta do prodajnog mjesta, ono je često tretirano raznim štetnim kemijskim sredstvima. Na takvim plodovima se čak i nakon temeljitog pranja zadrže ostaci štetnih tvari pa je to voće neusporedivo s onim ekološki uzgojenim, koje ima bolji i prirodniji okus.
Prije podizanja voćnjaka važno je dobro se pripremiti i napraviti plan, pogotovo ako se voćarstvom namjeravate baviti profesionalno. Svaka vrsta ima svoje specifičnosti, ali većini voćaka je potrebno dosta svjetlosti i topline, a to ovisi o ekspoziciji, nadmorskoj visini, geografskoj širini itd. Voćkama uglavnom odgovaraju nagnuti tereni jer se u tom slučaju voda ne zadržava i ne postoji opasnost za korijenje biljaka.
Idealna mjesta za podizanje voćnjaka su osunčani položaji koji su zaštićeni od izravnog djelovanja vjetra, a većini vrsta odgovara slabo kiselo i dobro propusno tlo. Ako su u blizini položaja na kojem će se podizati voćnjak nalazi grmlje ili divlje vrste voća koje bi mogle biti zaražene bolestima i štetnicima, njih je potrebno iskrčiti.
Voćke se mogu saditi u jesen te tijekom zime ili ranog proljeća. Važno je samo da zemlja nije previše vlažna ni smrznuta. Bilo bi dobro nekoliko mjeseci prije sadnje napraviti analizu zemljišta i u skladu s tim po potrebi obaviti gnojidbu odgovarajućim gnojivima.
Nakon sadnje sadnica, preporučuje se ograditi voćnjak jer su mlade voćke poslastica različitim glodavcima. Jednom posađene voćke kasnije treba redovito održavati, a postupak se razlikuje ovisno o vrsti koja se uzgaja. Sve potrebne informacije o održavanju pojedine vrste nalaze na našem popisu na kojem, osim detaljnih uputa o sadnji, uzgoju i održavanju nasada voća, možete pronaći još mnoštvo korisnih savjeta.
Foto: Jenő Szabó / Pixabay