Butternut tikva (lat. Cucurbita moschata) je jednogodišnja biljka koja pripada porodici tikvenjača (Cucurbitaceae) u kojoj se nalaze ostale tikve, tikvice i krastavci. Naziva se još i muškatna tikva, a srodna je sa brojnim drugim kultivarima bundeve ili tikve. Originalno potječe iz Južne Amerike, a danas se uzgaja diljem svijeta. Prepoznatljivog je zvonolikog i cilindričnog oblika te je vrlo cijenjena u kulinarstvu.
Jednodomna je biljka koja može rasti kao puzavica ili penjačica. Stabljike su blago uglate, sa širokim, jajolikim ili srcolikim listovima na peteljkama dužine do 30 cm. Na listovima se nalaze bijele pjege.
Cvjetovi su pazušni i pojedinačni. Ženski cvjetovi imaju tanje peteljke od muških te su zadebljalog oblika. Plod butternut tikve je peponis i može biti težak i do 2 kg. Meso je svijetlo ili jarko narančasto, mekano i slatko. Ovisno o sorti, plodovi se razlikuju u veličini i obliku. Unutar ploda razvija se velik broj sjemenki jajoliko-eliptičnog oblika žućkasto-bijele boje.
Jedna biljka butternut tikve je u povoljnim uvjetima vrlo rodna te može dati preko 10 plodova koji se beru na jesen. Ovaj tip tikve je tržišno vrlo prepoznatljiv te se često uzgaja kao vrtna kultura. Sadi se u klimatskim područjima gdje prevladavaju vruća ljeta sa dovoljnim količinama vlage. Slatki okus i nutritivna vrijednost butternut tikve glavni su razlozi njenog uzgoja.
Srodnici
Vrste butternut tikve
Brojne su sorte butternut tikve. Međusobno se razlikuju po veličini, boji, obliku, karakteristikama mesa, prilagodljivosti i otpornosti. Neke od sorti, odnosno hibrida tipa tikve Cucurbita moschata Butternut su Apollo, Alagold, Cosmos, Pluto, Waltham, Lunga di Napoli, Tahitian.
Apollo
Plod je srednji do veliki, izduženog oblika. Ujednačenost ploda je odlična, kao i prinosi. Smatra se da je dobro otporna na virusne bolesti. Plodovi u idealnim toplim uvjetima mogu težiti 1.500 - 2.200 g. Kora je vrlo glatka, čiji je vijek trajanja u zrelosti također vrlo dobar. Prinosi mogu iznositi 35 - 50 t/ha. Apollo je sorta široko rasprostranjena i uzgajana za tržišne svrhe.
Alagold
Oblik ove sorte varira i može biti cilindričan ili zvonolik. Karakteristika Alagold sorte je ta što ima malu šupljinu u kojoj je smješteno sjeme te ima vrlo slatko i mesnato meso tamnije boje. Uzgajaju se diljem svijeta, a najpopularnije su u Južnoj Americi. Sorta je stvorena u SAD-u iz različitih sjemenki koje potječu iz Afrike. Ponegdje se naziva i "afrička tikva".
Cosmos
Sorta grmolikog oblika, visoke kvalitete i velikog potencijala prinosa. Cosmos sorta ima plodove srednje veličine, a općenito se smatra vrlo prilagodljivom i otpornom na više bolesti. Otpornost na pepelnicu je osrednja. Oblik ploda je sličan obliku sorte Waltham. Kora je glatka, žutosmeđe boje. Najveće prednosti sorte su te da je dobro prilagođena za sjetvu i presadnju u proljeće (gdje klimatski uvjeti to dozvoljavaju) te da grmoliki oblik biljke omogućuje mehaničko suzbijanje korova tijekom vegetacijske sezone. Ne preporučuje se za preradu ili izvoz, već za upotrebu u svježem stanju.
Waltham
Waltham sorta je vrlo kvalitetna sorta koja daje ukusne i nutritivno bogate plodove. Biljke su dosta produktivne, snažne i prilagodljive. Plodovi su male do srednje veličine, cilindričnog oblika te poprilično ujednačeni za sortu sa otvorenim oprašivanjem. Također, potencijal prinosa je prosječan, ali vrlo dobar za sortu s otvorenim oprašivanjem. Plod može biti težak 600 - 1.500 g. Kora je glatka, žutosmeđe boje. Trajnost sorte Waltham je dobra, kao i unutarnja kvaliteta mesa. Ne preporučuje se za sadnju u hladnoj sezoni jer će tada biljka proizvesti sitne plodove. U idealnim agroekološkim uvjetima, prinosi mogu iznositi 12.000 - 20.000 biljaka/ha.
Tahitian
Sorta Tahitian je srednje veličine te specifična po uzdužnim brazdama i tendenciji krivudavog oblika vrata ploda. Kora je tvrda, glatka, žućkastosmeđa, a meso je debelo, čvrsto, suho i zlatno-narančaste boje. Sjemena šupljina nalazi se na lukovičastom kraju ploda te sadrži mnogo plosnatih sjemenki krem boje. Tahitian sorta nakon kuhanja ima orašasti, slatki okus i ugodni miris. Ako su uvjeti povoljni, jedna biljka može proizvesti više od 100 kg tikve u jednoj sezoni. Poznata je kao jedna od sorti koje se mogu najduže čuvati. Kada se koža prereže, razvit će se nova tvrda kožica na odrezanom predjelu, što omogućuje dugotrajnu upotrebu i čuvanje ploda. Porijeklom je iz Srednje i Južne Amerike, a na Tahiti su istraživači i trgovci prenijeli sjemenke iz koje su se uzgajale prve biljke ove sorte. Na tržištu je rjeđa od drugih sorti.
Uzgoj butternut tikve
Butternut tikva je termofilna biljka, što znači da zahtjeva visoke temperature i dobru osunčanost. Za uspješan uzgoj potrebno je biljci osigurati dovoljne količine vode i kvalitetno pripremljeno tlo. Potrebno je obratiti pozornost i na plodored, razmnožavanje i pravovremeno presađivanje.
Tlo
Prije direktne sjetve ili presadnje važno je kvalitetno pripremiti tlo. Najvažnija fizikalna karakteristika tla za uzgoj butternut tikve je dobra propusnost ili drenaža. Kao i druge tikve, butternut tikva voli pjeskovita ilovasta tla. Ako je tlo zbijeno, obradu je potrebno obaviti barem jedan tjedan prije presadnje ili sjetve.
Za obradu većih površina preporuča se obrada tla podrivačem, dok se za uzgoj u vrtu tlo može dobro prorahliti i bez okretanja površinskog sloja. Količina organske tvari također je bitna a kvalitetan rast plodova. Tikve mogu dobro uspjeti i na siromašnim tlima, ali se to može odraziti na rast manjih plodova. Butternut tikve dobro podnose različite skale pH vrijednosti, 5,5 - 7,0, odnosno blago kiselo i neutralno tlo.
Klima
Butternut tikve su termofilne biljke te se uzgajaju u vrućim i vlažnim klimatskim zonama. Uglavnom se uzgajaju na niskim nadmorskim visinama. Biljka je vrlo osjetljiva na niske temperature i mraz, a duga razdoblja sa temperaturama ispod 4°C mogu uzrokovati odumiranje biljke. Pri odabiru pozicije uzgoja u vrtu potrebno je obratiti pažnju da pozicija bude dosta osunčana.
Isto tako, ljetna vrućina može uzrokovati sušenje biljaka, zbog čega ih je ponekad potrebno zaštiti postavljanjem mreža. Optimalna temperatura za klijanje je 20 - 30°C, a za rast 22 - 32°C tijekom dana te temperature iznad 16°C tijekom noći.
Vrijeme sadnje
Sa sjetvom presadnica se započinje u ožujku ili travnju, ovisno o klimatskim uvjetima uzgojnog područja. Presadnja na otvoreno se obavlja kada prođe opasnost od pojave mraza, najčešće sredinom svibnja. Direktna sjetva se može obavljati u toplijim područjima onda kada je temperatura tla iznad 20°C.
Slaganje kultura
Prije sadnje tikve dobro je da se siju siderati, odnosno vrste za zelenu gnojidbu: bob, grašak, grah, lucerna, crvena djetelina, bijela djetelina, inkarnatka.
Sve biljke iz porodice tikvenjača, pa tako i butternut tikva, u plodoredu zauzimaju prvo mjesto te predstavljaju glavnu kulturu u plodosmjeni. Glavni razlog tome je taj što tikve iskorištavaju velike količine hraniva iz tla. Druge kulture koje također dolaze na prvo mjesto u plodoredu su sve plodovite vrste.
Dobri susjedi butternut tikve su mahunarke (grah, grašak, bob), kukuruz, vinova loza, bundeva i rotkvica, a da bi se tikve obranilo od štetnika, uz njih se sade metvica, sladić, anis, lavanda, neven, limunska trava, origano, petunija, timijan, kadulja, a dobro je posaditi i mažuran jer osim što štiti tikvu od štetnika, poboljšava joj okus.
Iako su luk, češnjak, vlasac i ljutika dobri za obranu od štetnika, tikvama baš ne odgovaraju, pa ih ipak ne bi trebalo saditi u njihovoj blizini.
Biljke koje se ne sade pored butternut tikve su suncokret, krumpir, cikla, kupusnjače (kupus, cvjetača, koraba, kelj pupčar, kelj), dinja, lubenica, tikvica, komorač i mrkva.
Faza mirovanja
Butternut tikva je jednogodišnja biljka, prema tome ne ulazi u fazu mirovanja, već nakon vegetacijske sezone odumire. Nakon berbe i venuća, dobro je biljne dijelove (listove, stabljiku i korijen) ostaviti na površini tla, naravno, ako su zdravi. Tako ostavljeni žetveni ostaci će raspadanjem obogatiti tlo i vratit dio apsorbiranih nutrijenata.
Sadnja butternut tikve
Prije sadnje potrebno je odabrati odgovarajući položaj u vrtu. Butternut tikva zauzima dosta prostora zbog velikog vegetativnog rasta i širenja putem vriježa, zbog čega je dobro saditi dalje od drugih kultura kako veliko lišće ne bi zasjenjivalo druge biljke. Pozicija sadnje treba biti zaštićena od jakih udara vjetra te ne bi trebala zadržavati površinsku vodu. Prije sadnje je također važno odabrati kvalitetno i zdravo sjeme koje može biti iz vlastitog prošlogodišnjeg uzgoja ili može biti ekološko sjeme sa certifikatom, odnosno potvrdom da je kvalitetno i nezaraženo.
Sadnja sjemena
Sjeme se može sijati u klasične kontejnere ili u male posude. Supstrat može biti mješavina zemlje i komposta ili čisti kompost. Sjeme se u kontejnere sije na dubinu od 2 - 5 cm. Prije nicanja potrebno je redovito zalijevati mlade biljke, a nakon nicanja zemlju treba održavati umjereno vlažnom. U intenzivnom uzgoju presadnice se mogu i cijepiti u svrhu veće postizanja veće otpornosti na bolesti.
Direktna sjetva se obavlja krajem svibnja i početkom lipnja u prethodno dobro pripremljeno tlo, s dosta organske tvari. Prije sjetve, sjeme se može namakati u otopine organske ili anorganske tvari, a za bolji rast i veću rodnost može se tretirati i mikroorganizmima, na primjer mikoriznim gljivama.
Sadnja sadnice
Presadnice koje se presađuju trebaju biti zdrave i kvalitetno razvijene. Uglavnom se nabavljaju u poljoprivrednim trgovinama ili na tržnicama. Za uzgoj butternut tikve najbolje su presadnice s grudom supstrata. Prilikom sadnje presadnica treba paziti da se ne ošteti osjetljivi korijen te poduzeti mjere koje smanjuju stres presadnje. Butternut tikva se, kao i druge vrste tikvi brzo oporavi od stresa presadnje. Nakon sadnje, potrebno je dobro zaliti tlo, a biljka se može odmah i malčirati suhim organskim materijalom ili kompostom.
Uzgoj u vrtu
Prije uzgoja butternut tikve u vrtu treba obratiti pažnju na izbor lokacije u vrtu, plodored, održavanje plodnosti tla i odabir tolerantnih sorti. Tikve mogu rasti u visokim gredicama ili na polju. Ako se obavlja direktna sjetva u vrt, prethodno se formiraju kućice u koje idu 3 sjemenke. Takva sjetva u kućice se obavlja na razmak od 1,5 x 3 m. Presadnice se presađuju u manji broj kućica. U krajevima gdje tijekom ljeta prevladava manjak oborina mogu se napraviti i male jame oko biljke, kako se voda ne bi procijeđivala, već zadržavala u području korijena.
Uzgoj butternut tikve u vrtu podrazumijeva pravovremeni i pravilan tretman i preventivnu zaštitu od puževa i drugih štetnika. Preporučuje se biljke saditi na veći razmak, kako ne bi došlo do dodirivanja lišća, odnosno kako se ne bi širile potencijale bolesti.
Uzgoj u plasteniku
Butternut tikva se u zaštićenom prostoru uzgaja u hladnijim krajevima gdje i tijekom ljetnih mjeseci nije dovoljna osunčanost i toplina. Pri uzgoju u plasteniku važno je racionalno rasporediti biljke i svakoj biljci osigurati prostor za nesmetani rast i razvoj. Stoga je rezidbu viška vegetativnih organa biljke, najčešće listova, potrebno primijeniti u uzgoju u plasteniku.
Ako vremenski uvjeti nisu zadovoljavajući, odnosno ako nije dovoljno toplo, plastenik je potrebno grijati. Takva proizvodnja uglavnom nije isplativa i rijetko se provodi. Prednost uzgoja u zaštićenim prostorima je lakša kontrola štetnika.
Uzgoj u posudama
Posude za uzgoj butternut tikve trebaju biti većih dimenzija. Iako je korijen uglavnom plitak, biljci je potrebna velika površina za razvoj listova i vitica. Kako ne bi zauzela previše prostora, posuda se može postaviti ispod armature po kojoj će se biljka penjati. Supstrat za posudu treba biti dobro propusan i bogat nutrijentima. Na dno posude se mogu staviti komadići cigle ili kartona kako bi se spriječilo otjecanje vode ili zadržavanje viška vode. Mogu se koristiti keramičke ili plastične posude.
Održavanje nasada
Glavna mjera održavanja podrazumijeva biljno-higijenske mjere s kojima je cilj spriječiti pojavu biljni bolesti i štetnika. Dezinficiranje vrtnog alata i pravilno zbrinjavanje zaraženih biljnih organa su osnovne mjere. Isto tako, kontrola korova je važna kod uzgoja butternut tikve, kako ne bi došlo do kompeticije za hranivima i vodom. Korovi se najčešće suzbijaju mehanički, ručnim vađenjem ili okopavanjem.
Također, prilikom presadnje na otvoreno, tikve je dobro malčirati, što će, osim sprečavanje evaporacije, spriječiti i rast korova. Malčirati se može slamom, djetelinom, listincom ili agro folijom. Važna mjera održavanja je i održavanje plodnosti tla, što podrazumijeva redovni unos organske tvari u tlo i fizikalne mjere kao što je prozračivanje. Također, podvezivanja butternut tikvi koje rastu kao penjačice se vrši upotrebom užeta, vezica ili žica, a važno je kako se biljka ne bi slomila.
Održavanje i njega
Ovisno o uzgajanoj sorti, održavanje i njega butternut tikve su potrebni u svrhu što kvalitetnijeg prinosa. Mjere održavanja najčešće uključuju biljno-higijenske, agrotehničke i fizikalne mjere koje se mogu provoditi prije ili poslije sjetve.
Zalijevanje
S obzirom na to da plod butternut tikve sadrži veliki udio vode, potrebno je biljci osigurati dostatne količine vode kako bi se plod razvio na željenu veličinu. Navodnjavanje je posebno potrebno u ljetnim mjesecima, odnosno u periodu suše. Preporučuje se sporo i dugo navodnjavanje kojim voda polako prodire u tlo do korijena. Nije dobro zalijevati tikve sa visokim pritiskom vode zbog moguće erozije tla koje prekriva korijenje i donji dio stabljike.
Važno je da pri zalijevanju voda ne dotiče lišće, kako se ne bi stvorili vlažni uvjeti koji pogoduju razvoju bolesti. Najbolje je zalijevati u ranim jutarnjim satima. Količina potrebne vode ovisi o tipu tla, razvojnoj fazi biljke i sorti. Tlo bi trebalo biti vlažno, a ne mokro.
Butternut tikvu se preporučuje zalijevati svaka 2 - 3 dana kada je biljka mlada te 3 - 5 dana kada je zrela, odnosno kada je plod u fazi pojačanog rasta. Redovno zalijevanje je također važno kako biljka ne bi doživjela abiotski stres. Za vrijeme suše dobro je biljke malčirati sa slamom ili suhom travom kako bi se smanjila evaporacija.
Gnojidba
Butternut tikva za pravilan rast i razvoj zahtijeva velike količine odgovarajućih nutrijenata. Prije odabira prikladnog gnojiva i njegove doze potrebno je obaviti analizu tla. U različitim razvojnim stadijima biljke iskorištavaju se i različiti elementi iz tla. U vrtnom uzgoju koji nije intenzivan, najbolje je koristiti organska gnojiva koja su sigurna za okoliš i koja se mogu razgraditi djelovanjem mikroorganizama.
Ovisno o sadržaju organske tvari u tlu, tikva se može gnojiti zrelim stajskim gnojem koji sadrži 0,50% N, 0,25% P2O5, 0,50% K2O i 20% organske tvari. Stajski gnoj upotrebljava se u količinama 20 - 40 t/ha, odnosno 2 - 4 kg/m2. Gnojidba kompostom također je prikladna za uzgoj butternut tikve, i to u količinama od 10 - 30 t/ha.
Može se gnojiti i sa komercijalnim organskim gnojivima u obliku peleta. Potrebno je pripaziti na gnojidbu dušikom, posebno u vrijeme plodonošenja i rasta ploda. Razlog tome je taj što dušik povećava rast zelene biljne mase, što se može negativno odraziti na rast ploda.
Razmnožavanje
Butternut tikva se uglavnom razmnožava generativnim putem, odnosno putem sjemena. Rijetko se razmnožava putem reznica, uglavnom onda kada se žele sačuvati identična svojstva sorte. Sjeme je visoke klijavosti zbog čega je razmnožavanje putem sjemena najčešće uspješno i preporučljivo.
Presađivanje
Presadnice butternut tikve se presađuju u tlo, na otvoreno, nakon što se razvije minimalno 2 - 3 para pravih listova. Prije presadnje mlada biljka treba ojačati i razviti korijenje, kako bi zakorjenjivanje bilo uspješno. Prije presadnje potrebno je kvalitetno pripremiti tlo, odnosno obaviti rahljenje ili, ako je nužno, dublje oranje. Obrada prije presadnje ovisi o tipu tla. Poželjno je da se mlade presadnice presađuju u mrvičasto, duboko tlo, koje je prethodno pognojeno stajskim ili drugim organskim gnojivom.
Pomlađivanje
Butternut tikve se u pravilu ne moraju pomlađivati, ali ako se želi postići brži rast i bolju proizvodnju plodova, može se pomlađivati svake 2- 3 godine rezanjem starog stabla na oko 30 cm od zemlje i ostavljanjem novih izdanaka da narastu i razviju se u nove biljke.
Prorjeđivanje
Od vegetativnih organa prorjeđuju se listovi, ako ih ima previše i ako zauzimaju previše prostora na vrtnim gredicama. Od generativnih organa, prorjeđuju se muški cvjetovi koji nisu rodni. Prorjeđivanje se može vršiti tijekom vegetacijske sezone, a važno je da se obavlja sa čistim i dezinficiranim alatom kako se na ostatak biljke ne bi prenijela biljna bolest.
Rezidba
Rezidba muškatne tikve nije nužna, posebno ako se uzgaja mali broj biljaka. Tada se tikve mogu pustiti da se slobodno razvijaju. Međutim, ako u vrtu nedostaje prostora, biljke je potrebno orezati kako bi se kontrolirao njihov rast. Treba paziti da se ne ukloni previše listova koji su potrebni za proces fotosinteze.
Nakon razvoja 3 - 4 ploda orezuje se kraj stabljike kako bi se spriječio daljnji razvoj plodova. Takva rezidba se vrši u svrhu optimiziranja prinosa zato što ako na jednoj biljci raste previše plodova, smanjit će se kvaliteta. Orezivanje se vrši pri kraju vegetacijske sezone, kada biljka više ne može zametnuti plodove. Uklanjanjem lišća i stabljika se omogućuje preusmjeravanje energije i hraniva u plodove koji dozrijevaju.
Zaštita od vjetra
Butternut tikve su relativno otorna vrsta tikve i obično se dobro nose sa vjetrom, ali ako su biljke mladice ili su izložene jačem vjetru, bit će ih korisno zaštititi. To se može učiniti postavljanjem žičane ograde oko biljke ili pletenjem vune oko stabljike kako bi se smanjila prisutnost vjetra. Također, pomalo zalijevanje biljke u sušnim uvjetima i održavanje zemljišta vlažnim također može pomoći u smanjenju utjecaja vjetra na biljku.
Priprema za sljedeću sezonu
Nakon berbe biljni ostaci se mogu ostaviti na površini vrtnih gredica, gdje će se razgraditi i poslužiti kao malč drugim biljkama, a mogu se i kompostirati. Ako su biljni dijelovi zaraženi nekom biljnom bolešću, ne smiju se ostavljati na tlu niti kompostirati, već ukloniti iz vrta.
Priprema za sljedeću sezonu podrazumijeva i kvalitetnu obradu i gnojidbu tla te uklanjanje višegodišnjih korova. Sjeme se uzima iz potpuno zrelog ploda butternut tikve, nakon čega se kratko suši na zraku i suncu te sprema u vodonepropusne vrećice na mračno i hladno mjesto.
Bolesti
Sve vrste iz porodice tikvenjače mogu biti podložne bolestima ukoliko nisu pravilno provedene preventivne mjere. Osim higijenskih mjera, važno je odabrati otpornu sortu i biljke saditi na dovoljan razmak. Butternut tikva najčešće je zaražena pepelnicom, plamenjačom, sivom plijesni i antraknozom.
Pepelnica
Uzročnik pepelnice su fitopatogene gljive, a prvi simptomi se očituju kao sitne bijele mrlje koje su na gornjoj strani lišća nepravilno i nasumično raspodijeljene. Jaki intenzitet zaraze pepelnicom može uzrokovati smanjenu sposobnost fotosinteze što posljedično utječe na smanjenu produktivnost biljke. Isto tako, prilikom intenzivne zaraze, lišće se smežura i odumire, a trulež se može proširiti i na peteljku i druge biljne organe. Pepelnica se može pojaviti i u manjem intenzitetu, ali tada indirektno utječe na odumiranje biljke, smanjujući otpornost, čime biljka postaje podložna napadu drugih opasnijih bolesti.
Najbolji način za sprječavanje pojave pepelnice je primjena preventivnih mjera: nakon diranja zaraženog lišća ne treba dirati zdravo, biljke saditi za vrijeme sunčanog dana, odrezati lišće koji pokazuju rane znakove zaraze, ne primjenjivati dušična gnojiva usred vegetacije, ukloniti sve zaražene biljne dijelove, osigurati strujanje zraka između biljaka i unutar biljke te saditi otporne sorte. Nakon pojave bolesti, biljke se mogu tretirati prirodnim preparatima na bazi češnjaka, ljute paprike, divljeg origana, eukaliptusa, mlijeka, sode bikarbone i dr.
Plamenjača
Plamenjaču uzrokuju gljivice Phytophthora spp. Plamenjača uzrokuje truljenje plodova koji se očituju kao vodom natopljena udubljena područja s bijelom prevlakom, odnosno sporama na površini. Zaraženi plodovi trunu i mogu se zaraziti drugim sekundarnim bakterijskim i drugim gljivičnim bolestima. Moguće je brati voće koje izgleda zdravo, ali trulež se može razviti danima kasnije tijekom skladištenja. Rizično je brati voće s područja polja gdje su obližnje biljke uginule od plamenjače jer je gljivica možda već zarazila to voće, iako se simptomi još nisu razvili.
Zaražen plod se suši, postaje smežuran i ostaje pričvršćen za peteljku. Bijele pjege se brzo šire tijekom toplog vremena i prekrivaju 50% ili više površine ploda smeđom bojom u obliku koncentričnih prstenova. Rani folijarni simptomi uključuju brzo rastuće, nepravilne, vodom natopljene lezije na lišću. Odumiranje vrhova izdanaka, venuće, truljenje izdanaka i smrt biljke brzo slijede nakon početne infekcije. Velike količine kiše pogoduju razvoju ove bolesti. Uzročnik može prezimiti u tlu i opstati više od 10 godina. Phytophthora se lako širi otjecanjem ili zaraženom površinskom vodom koja se koristi za navodnjavanje, zbog čega se preporučuje korištenje vode iz bunara za navodnjavanje.
Preventivne mjere potrebno je provesti ako je plamenjača prethodno uočena u vrtu ili na polju. Potrebno je biljke saditi u dobro drenirana tla i u povišene gredice, navodnjavati sustavom kap po kap, primjenjivati pravilan plodored i koristiti sredstva za zaštitu bilja na prirodnoj bazi.
Antraknoza
Antraknoza je gljivična bolest koja može zaraziti lišće i plodove. Gljivične spore se lako prenose zrakom, osobito za vrijeme vlažnog i mokrog vremena. Simptomi antraknoze se očituju o obliku smeđih mrlja na lišću. Mrlje se mogu pojaviti u blizini lisnih žila te na rubovima lista i stabljike. Prvo što je potrebno poduzeti je ukloniti zaraženo lišće sa biljke i iz vrta. Preporučuje se tretiranje ekološki prihvatljivim fungicidom na biljnoj bazi - ekstraktom ulja neema.
Štetnici
Napadi štetnika butternut tikve ovisi o klimatskim i ekološkim uvjetima za njihov rast i razvoj. Potrebno je detaljno pregledavanje biljaka, posebno u ranim razvojnim fazama biljke. Potrebno je djelovati prije jakog napada, poduzeti preventivne mjere i koristiti preparate na prirodnoj bazi. Neki od štetnika koji napadaju butternut tikve su tikvin moljac, lisne uši i puževi.
Tikvin moljac
Iznenadno uvenuće i uginuće biljke uzrokuje tikvin moljac (lat. Melittia cucurbitae). U stadiju ličinke ovaj štetnik buši tunele unutar stabljika tikve. Osim malih tunela u stabljikama, drugih simptoma nema, zbog čega vrtlari teško uočavaju problem prije samog venuća biljke. Napadi ovog štetnika česti u SAD-u, a mogu se pojaviti i drugdje.
Moljac ne može završiti svoj razvoj osim u tkivu tikve, što utječe na slabljenje snage, otpornosti i prinosa biljke, a kod velikih napada može doći do potpunog uginuća. Prezimljuje kao odrasla ličinka ili kao smeđa kukuljica, skrivena 1 - 2 cm u tlu, zatvorena u čvrstu, tamnu svilenu čahuru. Odrasle jedinke izlaze u lipnju i srpnju.
Kako bi se zaštitilo usjev butternut tikve od ovog štetnika, potrebno je redovno i detaljno pregledavanje stabljika i drugih biljnih organa, kao i sadnja isključivo zdravih presadnica.
Lisne uši
Lisne uši su sićušni kukci koji mogu biti raznih boja. Pričvrste se za naličije lista biljke i sišu biljni sok. Sišući sok smanjuju biljnu otpornost te oslabljuju samu biljku. Oslabljene biljke postaju osjetljive na bolesti i druge štetočine. Lisne uši izlučuju tzv. mednu rosu, koja može uzrokovati čađavicu ili crnu čađavu plijesan.
Ako napad nije jakog intenziteta, lisne uši se mogu suzbiti jakim mlazom vode ili prskanjem blagom otopinom vode i sapuna. Prirodni neprijatelji lisnih uši su kornjaši, odnosno bubamare, zbog čega ih je korisno imati u vrtu. Prirodna ulja na biljnoj bazi su također efikasna u suzbijanju lisnih uši.
Puževi
U kišnim i vlažnim periodima godine, najezda puževa može uzrokovati velike štete u vrtu. Puževi se hrane sa mnogim biljkama i biljnim dijelovima, a kod butternut tikve je zabilježeno hranjenje puževa sa lišćem. Ako je godina pogodna za njihov razvoj, mogu uništiti cijeli nasad tikve. Prirodni neprijatelji puževa su ptice, ježevi, sljepići, gušteri, patke i dr. te je dobro ove životinje privući u vrt za uspješno i prirodno suzbijanje puževa.
Upotreba butternut tikve
Butternut ili muškatna tikva je nutritivno vrlo bogato povrće. Najčešće se upotrebljuje u kulinarstvu, kao glavni ili sporedni sastojak mnogih slatkih i slanih recepata. Zbog visoke količine vitamina i minerala, koristi se i u kozmetici i medicini, dok u poljoprivredi predstavlja važnu kulturu velike tržišne vrijednosti.
Berba
Butternut tikve se beru na jesen, prije pojave prvog mraza. Točan period berbe ovisi o sorti. Idealno vrijeme za berbu je kada se peteljka koja povezuje plod i stabljiku u potpunosti osuši te kada kora postane dovoljno tvrda. Peteljku je potrebno odrezati 1 cm od ploda, a plod se može ostaviti na suncu nekoliko dana kako bi u potpunosti dozrio.
Peteljka treba ostati na plodu, jer inače plod pušta biljni sok koji u skladištenju uzrokuje zarazu plijesni i propadanje. Nakon berbe i prije skladištenja plodove je dobro dezinficirati kako bi se uništile potencijalne spore plijesni i jaja insekata.
Sušenje
Sušenje butternut tikve zahtijeva pripremu biljke, koja uključuje čišćenje i rezanje na tanke kolutiće ili kriške. Zatim se kolutići stavljaju na ploču za sušenje i postavljaju na suho i prozračno mjesto, poput stola u hladu, udaljenog od izvora svjetlosti. Moguće je koristiti i dehidrator ako je dostupan. Proces sušenja može potrajati nekoliko sati do nekoliko dana i važno je provjeravati kolutiće i okretati ih kako bi se ravnomjerno osušili.
Kada su potpuno suhi, kolutići se skladište u staklenim posudama ili vrećicama za sušenje na suhom i hladnom mjestu. Butternut tikva mora biti potpuno suha kako bi se spriječilo propadanje i čuvanje kvalitete te je važno osigurati dobre higijenske uvjete u procesu sušenja kako bi se spriječilo onečišćenje sušene hrane.
Skladištenje
Plodovi butternut tikve dobro podnose skladištenje, posebno ako su neoštećeni i ako na sebi imaju peteljku. Skladišti se u prozračnom prostoru, na temperaturi malo iznad 0°C. Tako skladišteni plodovi se mogu čuvati do sljedećeg proljeća. Skladište osim što treba biti hladno, treba biti i suho. Pravilno očišćena i osušena tikva može se skladištiti 2 - 5 mjeseci. Potrebno je redovno provjetravanja skladišta, kao i provjeravanje plodova. Ako se uoči jedna tikva koja trune, potrebno je odmah ukloniti kako ne bi došlo do zaraze drugih.
Tikva se može konzervirati i, narezana na kockice, skladištiti u zamrzivaču. Također, kuhanu tikvu je moguće dehidrirati, ali tada se mijenja tekstura mesa.
Pripravci
Kulinarstvo
Plod je niskokaloričan i bogat hranjivim tvarima. U 200 g kuhane butternut tikve ima 82 kalorije, 22 g ugljikohidrata, 2 g proteina i 7 g vlakana. Tikva se najčešće priprema pečenjem ili kuhanjem. Prije pripreme jela potrebno je oguliti koru, ukloniti peteljku i sjeme iz unutrašnjosti ploda. Sjeme nije nejestivo, već se može konzumirati sirovo, pržiti ili prešati kako bi se dobilo ulje, koje se može koristiti za pečenje, kuhanje ili kao preljev za salatu.
Neki od slanih jela pripremljenih o butternut tikve su krem juha, pomfrit, punjena butternut tikva, rižoto, brašno i umaci. Zbog velike količine ugljikohidrata butternut tikva ima slatki okus, zbog čega se često koristi i u pripremi slatkih jela, na primjer, kiflica, muffina, krema, kolača, torti i slatkih umaka.
Kozmetika
Butternut tikva bogata je vitaminima A i C, zbog čega se upotrebljava u izradi maski za lice i kosu, gelova za tuširanje i krema za lice. Visoki sadržaj vitamina A utječe na jačanje kose i kože te utječe na proizvodnju sebuma, tvari koja održava kožu vlažnom i sjajnom. Vitamin C pomaže u izgradnji i održavanju kolagena u koži, koji daje mekanu, svježu i zategnutu strukturu koži i kosi.
Osim toga, zbog velikog udjela pigmenta karotenoida, butternut tikva se koristi u izradi narančaste prirodne boje za kozmetičke proizvode. Beta-karoten iz butternut tikve se upotrebljava u proizvodima za zaštitu kože od štetnih UV zračenja.
Medicina
Vitamin C i beta-karoten iz butternut tikve utječu na poboljšanje imuniteta, a osim toga, tikva je bogata vlaknima, koji djeluju kao regulator krvnog tlaka i kolesterola, hrana za korisne crijevne bakterije i kao glavni dijetalni sastojak. Polifenolni antioksidansi u plodu butternut tikve djeluju na održavanje vitalnosti i općeg zdravlja organizma.
Vitamin A ima pozitivno djelovanje na zdravlje očiju, a visok sadržaj minerala (željezo, cink, kalcij, bakar, fosfor) osigurava normalno funkcioniranje metaboličkih procesa u tijelu. Beta-karoten utječe na prevenciju astme i zaštitu očiju od UV zračenja. Odličan je izbor i za hidrataciju tijela (sadrži preko 80% vode) i zdravu prehranu.
Zanimljivosti
Butternut tikva dobivena je križanjem tikvi koje potječu iz Meksika i Južne Amerike. U početku su tikve bile sa malo mesa gorkog okusa, a kultivacijom i evolucijom su tikve mijenjale boju, oblik i okus. Butternut tikvu je uzgojio Charles Leggett iz Massachusetts, u SAD-u sredinom 1940-ih. Križanjem izdužene i vitke tikve sa drugim tikvama je dobio butternut tikvu. Leggett nije mogao imati koristi od oplemenjivačkih prava koja u to vrijeme nisu bila na snazi te je butternut tikva označena da potječe iz Južne Afrike.
Tikva je nazvana je "butternut" zbog unutrašnjosti koja je glatka poput maslaca i slatka poput oraha. Kora je također jestiva te se može kuhati ili ispeći.
Često se koristi kao jedna od prvih namirnica za bebe, jer ih djeca dobro podnose zbog okusa. U kineskoj medicini butternut tikva jača element zemlje. Pridruženi organi elementa zemlje su želudac i slezena koji su ključni organi probavnog sustava. Oni pretvaraju hranu u hranjive tvari koje su izvori Qi-a.
Foto: Dragan Stanojević / Pixabay
Odgovori