Lucerna ili alfalfa (lat. Medicago sativa L.) je višegodišnja krmna biljka koja pripada rodu Medicago. Spada u porodicu mahunarki (Fabaceae) kojoj još pripadaju mahune, rogač, badem, kikiriki, bob, soja i grašak, ali se smatra i ljekovitom biljkom.
Korijen je vretenast, veoma razvijen i duboko prodire u zemljište ako je ono propustljivo i ako do korijena ne dopire veća količina podzemne vode. U prvoj godini vegetacije korijen prodire 1,5 - 2 m, dok kod starije biljke prodire 4 - 5 m.
Stabljika je zeljasta, do formiranja pupoljaka i početka cvatnje dosta mekana i sočna, a poslije toga brzo ogrubi. Visina biljke jako varira, tako u povoljnim uvjetima ona dosegne visinu od 80 - 100 cm, a u pojedinih biljaka i do 150 cm. List lucerne je složen, sastoji se od 3 liske i dva slabo razvijena zaliska. Najčešći oblik je obrnuto jajast, a boja varira od svijetlozelene do tamnozelene. List je najhranjiviji dio lucerne. Slični su listovima djeteline i piskavice.
Cvjetovi su skupljeni u grozdasti cvat te su vrlo privlačni insektima oprašivačima. Plod lucerne je spiralno uvijena mahuna u kojoj se nalazi do 10 sjemenki.
Lucerna je jedna od najstarijih krmnih biljaka koje je u kulturu uvedena još u 7. stoljeću u Mezopotamiju, ali u 5. stoljeću prenijeta u Grčku za vrijeme grčko-perzijskih ratova. Španjolska i Francuska danas su najveći rasadnici ove biljke za cijelu Europu, ali zastupljena je u kulturi na svim kontinentima.
Od nadzemnih dijelova biljke koji su bogati bjelančevinama i vitaminima dobiju se razne vrste sočnih hraniva: zelena stočna hrana, sijeno, silaža i brašno.
Srodnici
Vrste lucerne
U svijetu danas postoji znatan broj vrsti lucerne stvorenih za različite ekološke uvjete, načine uzgoja i uporabe. Skoro svake godine pojavljuju se nove, kvalitetnije sorte.
Dunjica ili hmeljasta lucerna
Dunjica (lat. medicago lupulina L.), raste kao divlja biljka u Europi i Aziji. U kulturu ju je prvo uvela Engleska u 17. stoljeću, a danas se uzgaja u cijelom svijetu. Postoje jednogodišnje, dvogodišnje i trogodišnje forme. U toplijoj klimi uspijevaju trajnije forme, a u hladnijoj manje trajne.
Dunjica najviše raste na prirodnim livadama, manje na pašnjacima i oranicama. Raste u nizinama, ali i na brdskom i planinskom području do 2500 m nadmorske visine. Ima vretenast korijen, koji prodire u tlo do 50 cm. Stabljika joj je tanka, nježna, razgranata i doseže visinu od 100 - 150 cm. List je troper, obrnutojajastog oblika i u širem dijelu nazubljen.
Cvjetovi su sitni, žuti, skupljeni u malu glavicu od 10 - 20 cvjetova. Cvjeta od svibnja do kraja kolovoza. Plod biljke je mahuna bubrežnog oblika, u zrelom stanju crne boje. Sjeme je sitno, bubrežasto, žućkasto, sazrijeva neujednačeno i jako se osipa. Sjeme niče za 6 - 8 dana, a minimalna temperatura klijanja je 2°C. Dunjica je vrlo cijenjena biljka prirodnih i umjetnih pašnjaka, odlične je kvalitete ali malog produktivnog potencijala.
Žuta lucerna
Žuta lucerna ili peskara (lat. Medicago falcata L.), divlja je biljka koja raste u Europi i Aziji. Najviše je rasprostranjena na suhim livadama i pašnjacima na nizinskim i brdskim područjima, a manje planinskim. U kulturu je uvedena u 19. stoljeću, ali se danas jako malo uzgaja, samo u sjevernijim, hladnijim regijama.
Lucerna je višegodišnja biljka koja živi do 15 godina, a nekada i duže. Intenzivno se razmnožava vegetativnim putem pa se tako sama obnavlja u prirodi. Korijen žute lucerne je veoma razvijen i prodire duboko u zemlju. Ima dosta bočnih žila i žilica. Stabljika dosegne visinu od 40 - 60 cm, a rjeđe 80 - 100 cm. Poslije cvjetanja stabljika brzo ogrubi.
List je sitan s nazubljenim liskama. Cvjetovi su maleni, žuti, skupljeni u kratak grozd s 20 - 30 cvjetova. Plod je srpasta mahuna u zrelom stanju tamne boje. Sjeme je sitno, žuto, nepravilno s minimalnom temperaturom klijanja od 1 - 2°C.
Optimalna temperatura rasta je 25 - 30°C. Žuta lucerna jedna je od najotpornijih krmnih biljaka na sušu. Sije se u ožujku i travnju, ali u kolovozu i rujnu na dubinu od 1 - 2 cm. Iskorištavanje traje 6-10 godina. Ima znatno manji produktivni potencijal, kako u vidu krme, tako i u vidu sjemena. Prirodnim putem se križa sa M. Sativa, stvarajući hibridne biljke u njenim populacijama. U našim krajevima se uzgaja kao krmna kultura.
Uzgoj lucerne
Lucerna je višegodišnja biljka koja se obično uzgaja za prehranu stoke ili kao pokrovni usjev. Lucerna je visoko hranjiva i prirodan izvor dušika. Idealna je za poboljšanje tla i pružanje kontrole eroziji. Njezini opsežni korijenski sustav njeguje i biljke i tlo.
Tlo
Lucerna daje najveće prinose na dubljim, plodnim, umjereno rastresitim i umjereno vlažnim zemljištima. Pogodna su zemljišta neutralne, slabo alkalne ili slabo kisele reakcije. Takva su tla primjerice ona u riječnim dolinama.
Klima
Lucerni najviše odgovara toplija i umjerena vlažna klima. Međutim, ona se može prilagoditi i manje pogodnoj klimi, tako da je veoma rašireno po svijetu. Za intenzivan rast treba mnogo topline. Odrasle biljke bolje podnose niske temperature, dok mlade, tek iznikle biljke bivaju oštećene na niskim temperaturama, ispod nule, i potpuno propadaju.
Vrijeme sadnje
Lucerna se sadi u rano proljeće (ožujak, prva polovica travnja). Može se sijati i u kasno ljeto ili u ranu jesen, ali biljka mora razviti bar 8 - 12 listova da bi prezimila.
Slaganje kultura
Lucerna ne podnosi monokulturu. Duži uzgoj na istom tlu, odnosno sjetva lucerne ili neke druge leguminoze, smanjuje njenu produktivnost te pojačava napad štetnika i bolesti. Stoga lucerne treba uzgajati u plodoredu 3 - 5 godina, ali ne uzgajati na istom tlu barem 4 godine.
Najbolji predusjevi su okopavine (kukuruz, krumpir, repa, duhan). Može se uzgajati i poslije strnih žitarica (pšenica, ječam, raž, zob), ali tada treba zemlju što bolje pripremiti. Lucerna je odličan predusjev za mnoge druge usjeve, a posebno za okopavine kao što su tikva (bundeva, hokaido i butternut), uljane biljke (uljana repica), strna žita i ljekovite biljke poput vrbovice.
Faza mirovanja
U fazi mirovanja obavlja se suzbijanja zimskim i ranoproljetnih korova. Primjenjuju se odgovarajući herbicidi te se postiže veći prinos sijena.
Sadnja lucerne
Kod sjetve lucerne važno je vrijeme i način sjetve, kao i količina sjemena. Optimalno vrijeme u kojem se sadi je ono koje joj omogućava brzo i normalno nicanje, kao i uspješan daljnji razvoj.
Sadnja sjemena
Sjeme za sjetvu koje je staro najviše 3 godine treba imati dobru klijavost (90 - 95%). Sjeme staro 4 - 5 godina može se koristiti za sjetvu, ali se mora povećati količina sjemena na površini.
Za sjetvu je bolje koristiti strojeve koji će sijati u redove od 10 - 15 cm, takva sjetva omogućuje bolji raspored biljaka i time veći prinos. Ručna sjetva nije baš pogodna. Optimalna dubina na kojoj se sije je 1,5 - 2 cm. Koristi se 25 - 30 kg/ha sjemena, za prinose od 700 - 800 biljaka po kvadratnom metru.
Sadnja sadnice
Lucerna se često sadi kao sadnica, jer se tako postiže raniji prinos i kvalitetniji biljni materijal. Sadnica se dobiva iz sjemena koje se sije u lončiće ili sadničke kutije i kada se pojave sadnice, one se presade u tlo. Sadnice lucerne se mogu kupiti u vrtnim centrima ili se uzgojiti u vlastitom vrtu iz sjemena. Sadnice lucerne su dobar izbor ako se želi ranije početi s berbom ili ako osigurati da će biljke biti kvalitetnije. Sadnica će imati veći potencijal rasta i produktivnosti, jer će imati dovoljno vremena da se razviju prije nego što se posade u tlo.
Međutim, sadnja lucerne kao sadnice zahtijeva više pažnje i skrbi, jer su sadnice osjetljivije na bolesti i štetnike.
Sadnica lucerne se obično sadi u proljeće, kada jeprošao rizik od mraza, a tlo se zagrijalo. Idealno vrijeme za sadnju je od svibnja do lipnja. Prije sadnje, potrebno je pripremiti tlo, gnojiti i obraditi ga kako bi bilo dobro drenirano i bogato hranjivim tvarima. Sadnice se sade u redove, sa preporučenim razmakom između biljaka 30 - 45 cm, uz razmak između redova 60 - 90 cm.
Sadnice lucerne trebaju dovoljno vlage i svjetla kako bi se razvile, pa se preporučuje dobro zalijevanje i redovito orezivanje biljke kako bi se osiguralo optimalno okruženje za rast.
Uzgoj u vrtu
Lucerna se lako uzgaja i razmnožava, te se dobro prilagođava gotovo svakom vrtu, podnoseći širok raspon uvjeta uzgoja. Biljka je otporna na sušu jer ne voli vlažna mjesta. Odnosno, previše vlage može dovesti do rasta plijesni. Kada uzgajate lucernu, odaberite područje s puno sunca. Potražite i područje za odvod vode s razinom pH tla između 6,8 i 7,5. Prije sadnje trebali biste očistiti područje, obraditi tlo i ukloniti sve nečistoće. Čisto sjeme lucerne može se kupiti u većini trgovina opskrbe hranom.
Uzgoj u plasteniku
S obzirom na to da je lucerna višegodišnja krmna biljka, obično se sadi na otvorenom u velikim količinama. Ako se uzgaja u plasteniku, potrebno je zadovoljiti sve vanjske uvjete za kvalitetan rast i razvoj biljaka, osim što se u plasteniku može saditi tijekom cijele godine.
Uzgoj u posudama
Odaberite dobro osvijetljeno mjesto u zatvorenom prostoru koje nije daleko od direktne vrućine ili sunčeve svjetlosti.
Koristite veliku, široku staklenu posudu, stavite sjeme u staklenku i natopite u mlakoj vodi otprilike 3 sata. Pokrijte vrh staklenke poroznom tkaninom poput čarape ili maramice i učvrstite na mjestu gumenom trakom. Procijedite vodu i ostavite staklenku pod laganim kutom s vrhom staklenke okrenutom prema dolje. To će omogućiti da se voda slobodno odvodi i poboljšati ventilaciju.
Staklenku dva puta dnevno napunite mlakom vodom i dobro protresite te zatim ocijedite. Nakon 3 - 5 dana, klice bi trebale biti spremne za jelo. Izvadite ih iz staklenke i prije konzumacije dobro isperite pod vodom.
Održavanja nasada
Mladu lucernu korovske biljke mogu jako gušiti, stoga ih je potrebno uništiti na vrijeme. Naročito je kritičan period od nicanja do prve kosidbe. U zakorovljenom usjevu lucerna se sporije i nenormalno razvija, slabije ukorjenjivanje i stvara stabljiku s manje lišća.
Održavanje i njega
Valjanje zasijane lucerne poslije sjetve je neophodno, bez obzira na način sjetve. Može izostati samo ako je odmah nakon sjetve pala kiša.
Zalijevanje
Lucerna ima znatne zahtjeve za vodom, iako je dosta otporna na sušu, na sušu nisu baš otporne mlađe biljke. Velike količine vode za rast i razvoj potrebne su zato što ona daje visoke prinose.
Gnojidba
Da bi se što bolje iskoristio potencijal biljke, neophodno je omogućiti velike količine hranjivih tvari. Lucerna najviše traži dušik, a zatim fosfor i kalij. Jedan dio dušika opskrbljuju nitrificirajuće bakterije u kvržicama korijena, a ostali se nadoknađuje dušičnim gnojivima. Za pravilnu ishranu potrebni su i mikroelementi (bor, magnezij i mangan) koje troši u malim količinama.
Razmnožavanje
Lucerna se razmnožava oprašivanjem i raspršivanjem sjemena te razdvajanjem sadnica i sadnjom sjemena. Uspjeh u razmnožavanju ovisi o ekološkim interakcijama s oprašivačima i sredstvima za raspršivanje sjemena. Moderne taktike u reproduktivnoj ekologiji mogu integrirati napredne tehnike oprašivanja i interakciju između cvijeta i oprašivača.
Sjeme je osnova za razmnožavanje lucerne i može se razmnožavati spolnim putem sjetvom sjemena u dobro pripremljenu i dobro dreniranu podlogu od otprilike 8 - 10 kg po jutru kao čisti usjev i 6 - 8 kg po jutru za mješovite nizove s travama. Nespolno se može razmnožavati polukrutim reznicama stabljike.
Zahvaljujući stvaranju malih blijedo do tamnoljubičastih cvjetova, lucerna se razmnožava i oprašivanjem. Izlučuje veliku količinu nektara, koji mami razne pčelinje vrste, od kojih medonosne pčele daju odličan urod visokokvalitetnog meda. Za učinkovito oprašivanje i bolju proizvodnju meda preporučuje se broj od 12 - 15 zajednica po hektaru.
Presađivanje
Iako presađivanje lucerne nije karakteristično i često, ono se obično radi kada lucerna počne davati manje lišća ili se počinje gušiti na trenutnom mjestu gdje je posađena. Presađivanje lucerne se obično radi u proljeće ili rano ljeto, kada je biljka u fazi rasta te zahtijeva određeno iskustvo i znanje, kao i odgovarajuće alate. Potrebno je izvaditi biljku iz tla sa što većim korijenovim sustavom te je presaditi na novo mjesto. Novo mjesto za presađivanje treba biti sunčano i sa dobro dreniranim tlima.
Nakon presađivanja, lucerna treba dovoljno vode i hranjivih tvari kako bi se brzo oporavila i nastavila sa rastom. Potrebno je redovno zalijevanje i gnojidba te pravilno orezivanje kako bi se osiguralo optimalno okruženje za rast.
Pomlađivanje
Kao i kod djeteline, lucernu nije potrebno pomlađivati, posebice ne svake godine, no ako se primijeti slabiji rast i razvoj, biljke se mogu prorijediti čime im se omogućuje više svjetlosti i hranjivih tvari za kvalitetan rast i razvoj.
Prorjeđivanje
Klice su vidljive u roku 7 - 10 dana od dana sadnje. Nakon što sadnice dosegnu otprilike 15 - 31 cm, po potrebi se prorjeđuju kako bi se izbjegli problemi s prenatrpanošću i drugim biljakama koje ostaju dalo prostora za zdrav rast i razvoj.
Košnja
Broj košenja lucerne tijekom vegetacije ima veliki utjecaj na produktivnost, kvalitetu i dužinu njezinog života. Najpovoljniji utjecaj na lucernu ima kosidba u fazi formiranja sjemena, a zatim i u fazi punog cvjetanja.
Da bi se proizvela veća količina lucerne, treba se kositi ranije. Ako se često kosi dok je biljka suviše mlada, prije faze cvjetanja, dobije se kvalitetnija stočna hrana s većom količinom proteina, ali s manjim ukupnim prinosom zelene mase. Rana i česta kosidba pozitivno utječe na prinos lucerne u idućim godinama. Kasnija košnja lucerne smanjuje ukupni prinos zelene mase i kvalitetu stočne hrane.
Priprema za sljedeću sezonu
Na prinos lucerne u idućoj godini znatno utječe razmak između posljednjeg i pretposljednjeg košenja. Smatra se da razmak otkosa treba biti 40 - 50 dana, a optimalna visina kosidbe je 5 - 6 cm.
Bolesti
Bolesti lucerne mogu smanjiti prinos i kvalitetu svake biljke, ali može i iscrpiti sastojke lucerne i učiniti je neprofitabilnom. Gubici od lucerne bolesti mogu biti iznenadni i očiti, ali češće bolesti postupno uzimaju svoj danak svake godine i često bez otkrivanja.
Plamenjača
Plamenjaču izaziva gljivica Peronospora aestivalis. Najistaknutiji simptomi su svijetložuta do sivkastozelena mrljasta područja na listu koja polju daju svijetli zeleni izgled. Gljivične bolesti lucerne uglavnom počinju niže na lišću i napreduju gore prema vrhu biljke. Pojavljuje se i plijesan koja je vidljiva prvo na mlađim listovima blizu vrha biljke. Zaraženi listovi mogu biti pomalo uvijeni i iskrivljeni. Pod ozbiljnom infekcijom mogu biti cijele stabljike što usporava i razvoj biljke.
Antrakoza
Zaražene biljke postaju slamnate i dosta su raštrkane po polju. Listovi su često žuti, a kasnije nakon uvenuća postaju krem-smeđe boje. Često se vrh oboljelih stabljika savija. Sivo-smeđe lezije s ljubičastim obrubima formiraju se na donjim dijelovima. Smećkaste okrugle lezije tvore crne točkice koje su zapravo plodne strukture gljivice. Lezije se mogu spojiti i uzrokovati velika područja nekrotičnih tkiva. Patogen može napredovati u kruni biljke uzrokujući truljenje krune koja je obično plavo-crne boje.
Štetnici
Mladu biljku lucerne često napadaju raznovrsni štetnici, primjerice pipe, sovice i lisne uši koje mogu znatno oštetiti, pa čak i uništiti lucernu. Starije biljke napadaju i miševi, koji izgrizaju korijen, ali i nadzemne dijelove biljke.
Lucernina pipa
Lucernina pipa je široko rasprostranjen štetnik. Napada, osim lucerne, i mnoge druge biljke poput repe, graha, vinove loze i drugo. Najveću štetu čini u proljeće kada se intenzivno hrani mladim biljkama. Odrasla jedinka ne leti i veličine je od 9 - 12 mm. Imago se manifestira na površini biljke, dok ličinka živi na korijenu. Kukci su aktivni noću.
Karakteristične naznake da su prisutni ovi štetnici je pregrizen vrh biljaka. Ako dođe do intenzivnog napada, tlo je potrebno duboko preorati. Ženka u svibnju polaže jaja, iz kojih nakon 15 dana izađu ličinke koje ulaze u korijen.
Lisna uš
Lisne uši se razlikuju po obliku, veličini i boji (zelene, crne, crvene). Uglavnom je veličine do 4 mm. Uništava biljku tako što svojim usnim aparatom bode listove te se tako hrani biljnim sokovima. Napad prepoznajemo po ljepljivim izlučevinama po lišću, koja je idealna podloga za različite gljivice koje se uglavnom tu i nasele.
Upotreba lucerne
Alfalfa, poznata i pod nazivom lucerna ili Medicago sativa, je biljka koja se stotinama godina uzgaja kao hrana za stoku. Dugo je cijenjena zbog svojeg vrhunskog sadržaja vitamina, minerala i bjelančevina.
Osim što se koristi kao hrana za životinje, ima i dugu povijest upotrebe kao ljekovita biljka za ljude. Njeno sjeme ili osušeni listovi mogu se uzimati kao dodatak, ili se sjeme može klijati i jesti u obliku klica lucerne.
Berba
Za proizvodnju sjena, lucerna se može sušiti prirodnim ili umjetnim putem. Prirodnim načinom se suši tako da se na površini zemlje djelovanjem sunca osuši. Tako se lucerna brže suši, spremanje sjena je lakše, ali su gubitci najveći. Sušenje na napravama je bolje nego na zemlji, a glavni utjecaj na sušenje ima vjetar i time su gubici manji. Sušenje traje 10 - 15 dana.
Skladištenje
Za uspješno čuvanje lucerne važni su faktori poput odabira, pripreme i zaštite mjesta skladištenja. U poluotvorenim skladištima čuvaju se pripremljene bale sijena. Složene bale treba pokriti plastičnom folijom kako bi se smanjio utjecaj od oborina i utjecaj štetnih glodavaca.
Kulinarstvo
Dok stabljike i proklijalo sjeme ponekad jedu ljudi, lucerna se uglavnom koristi kao stočna hrana. Obično se uzgaja za sijeno i često se koristi za silažu ili sijeno, dehidrira se za pravljenje jela ili peleta.
Klice lucerne mogu se dodati u vašu prehranu na više načina, poput sendviča ili miješati u salatu. Možete ih kupiti u trgovinama zdrave hrane ili ih klijati kod kuće. Kako bi napravili klice kod kuće, dodajte 2 žlice sjemenki lucerne u zdjelu, staklenku i klice te ih prekrijte 2 - 3 puta većom količinom hladne vode. Klice se mogu staviti i u pećnicu na minutu-dvije kako bi postale hrskave. Izvadite ih prije nego što dobiju smeđu boju. Takve ih možete koristiti u raznim jelima
Provjerite klice lucerne i izbacite one klice koje ne izgledaju svježe. Ako uočite tamne ili ljuskaste klice, bacite ih kako ne bi unijeli bakterije koje su u oštećenim klicama. Klice iskoristite unutar 4 dana od kupnje.
Medicina
Lucerne se obično konzumiraju kao biljni dodatak ili u obliku klica lucerne. Budući da se lišće ili sjemenke prodaju kao biljni dodaci, a ne kao hrana, ne postoje standardni podaci o nutritivnoj vrijednosti. Međutim, obično sadrže veliku dozu vitamina K, ali sadrže i mnoge druge hranjive tvari, uključujući vitamin C, bakar, mangan i folate. Klice lucerne sadrže iste hranjive tvari i također su vrlo malo kalorične.
Pokazalo se da lucerna smanjuje razinu kolesterola, a to se vjerojatno događa zato što sadrži biljne spojeve koji se nazivaju saponini.
Lucerna ima brojne potencijalne zdravstvene koristi, ali samo su neke znanstveno procijenjene. Može imati koristi za metabolizam, simptome menopauze i antioksidativnih učinaka.
Biljka može biti i štetna za neke ljude, uključujući trudnice, ljude koji uzimaju sredstvo za razrjeđivanje krvi i one s autoimunim poremećajem ili ugroženim imunološkim sustavom.
Možete uzimati suplemente ili jesti klice koje se lako dodaju u sendviče, salate i drugo. Klice možete kupiti ili napraviti svoje kod kuće.
Kozmetika
Lucerna se može koristiti u raznim proizvodima i industrijama. Može se koristiti za njegu kože, proizvode za kupanje i tijelo, u ljekovite svrhe, u kulinarske svrhe, za njegu kose i izradu sapuna. Najčešći proizvodi koji uključuju lucernu su šamponi i balzami, sapuni, masti, losioni, kreme, pilinzi, soli za kupanje, čajevi za kupanje, bombe za kupanje, tretmani za stopala, tonici za lice, pranje tijela, ulja za masažu i maske za lice.
Zanimljivosti
Ostaci lucerne stari više od 6.000 godina pronađeni su u Iranu. Najstariji spisi o lucerni potječu iz Turske iz 1300. godine prije Krista. Lucerna je vjerojatno bila pripitomljena blizu Turkmenistana, Irana, Turske, Kavkaske regije i drugih regija u Maloj Aziji. Ova biljka je bila važna ranim babilonskim kulturama (Perzijanci, Grci i Rimljani ) jer je služila kao hrana za konje u ratu.
Ime "lucerna" dolazi od arapske i perzijske riječi koja u prijevodu znači "najbolja stočna hrana" i "snaga konja".
Kolonisti istočnih Sjedinjenih Država, uključujući Thomasa Jefferson i George Washingtona, uzgajali su lucernu na nekolicini jutara. Međutim, potrošnja lucerne nije rasla sve do Zlatne Groznice 1849.
Konji, govedina i mlijeko su bili vrijedni, jer se sve s njima obavljalo. Danas je lucerna rasprostranjena na gotovo svim područjima, te je četvrta najveća kultura na svijetu.
Lucerna je jedna od najvažnijih kultura na svijetu. Svake godine proizvede se gotovo 450 milijuna tona ove biljke.
Preko 130 vrsta ptica posjećuje polja lucerne.
Postoji nekoliko sorti lucerne, a uzgajivači su razvili neke koje su izuzetno otporne na insekte i štetočine. Taj otpor smanjuje potrebu za pesticidima.
Foto: jmklatte / Pixabay
Odgovori