Judino drvo (lat. Cercis siliquastrum L.) je bjelogorično ukrasno stablo iz porodice mahunarki (Fabaceae). Još uvijek postoji dvojba glede njegova porijekla - po nekim znanstvenicima potječe iz Kine, a po drugima s istočnog Sredozemlja. Engleski naziv stabla je judas tree, Turci ga zovu erguvan, a kod nas je poznat pod nazivima judić, smrljika, smrdljika morska. Jedno je od omiljenih ukrasnih stabala diljem svijeta kako zahvaljujući svojoj ljepoti, tako i relativnoj jednostavnosti uzgoja. U Hrvatskoj najčešće raste u primorskim dijelovima.
Srodne vrste su mu albicija ili svileni bagrem, bagrem, glicinija, japanska sofora, lucerna, bijela djetelina, gledičija, brnistra, sladić, slanutak, soja, grašak, grah i zlatna kiša.
Judino drvo raste kao listopadni grm ili kao niže stablo okruglastog oblika i razgranate krošnje koje može narasti do 8 m visine, a u pojedinim slučajevima čak i do 15 m. Cvate oko Uskrsa tijekom travnja, a cvjetovi u skupinama izbijaju direktno iz prošlogodišnjih grana ili starijih dijelova debla što se naziva kauliflorija. Cvjetovi su najčešće ljubičaste boje, iako pojedini kultivari imaju i cvjetove bijele boje. Veličine su do 2,5 cm, dvospolni i skupljeni u bujne cvatove nalik na grozdove. Cvjetanje traje sve do svibnja.
Listovi biljke su srcolikog oblika i u svom razvojnom putu najprije imaju brončanu nijansu, da bi zatim tijekom vegetacijskog razdoblja poprimili intenzivno zelenu boju, a u jesen žutu. Listovi su širine do 12 cm i dužine oko 10 cm. Deblo je tanko i nepravilnog oblika, a sa starenjem kora debla postaje sivkaste ili tamne boje. Korijenski sustav je izuzetno dobro razvijen, dubok i snažno prodire u kamenita područja.
U kasno ljeto na stablu se pojavljuju viseće, spljoštene, ljubičaste mahune skupljene u grozdovima i tako ostaju do zime. Mahune sadrže 4 - 10 sjemenih zametaka. Judino drvo je dvodomna biljka što znači da je za stvaranje plodova i sjemena potrebno imati i mušku i žensku biljku.
Srodnici
Vrste Judinog drveta
Trenutno postoji preko 30 vrsta, a najpoznatije su Cercis siliquastrum alba, Cercis canadensis, Cercis chinensis, Cercis mexicana i Cercis occidentalis. Vrste se razlikuju po veličini listova, boji cvjetova i otpornosti na niske temperature.
Cercis siliquastrum alba
Može narasti i do 6 m visine i i nastala je kao varijacija Cercis siliquastrum L., ali s cvjetovima koji su kremaste ili prljavo bijele boje. Cvjetovi rastu u zbijenim grozdovima i pojavljuju se prije listova koji su srcoliki i veličine 4 - 9 cm. Stablo ima okruglastu krošnju i najbolje uspijeva na vapnenastom tlu izloženom sunčevoj svjetlosti. Otporno je i na sušne uvjete.
Cercis canadensis
Cercis canadensis ili kanadski judić raste kao listopadni grm ili stablo koje može doseći i do 9 m visine. Cvate tijekom travnja i svibnja ljubičastim cvjetovima, a porijeklo mu je iz Sjeverne Amerike. Širina krošnje je 8 - 10 m. Ima smeđe deblo glatke teksture i tamne grane prošarane svjetlijim mrljama. Najbolji izbor za sadnju je dobro osunčano do polusjenovito mjesto. Karakterizira ga prilagodljivost na široki raspon temperatura od čak -20°C zimi pa sve do 32°C ljeti. Za poticanje razvoja cvjetnih pupova potrebna je temperatura od -2°C.
Cercis chinensis
Cercis chinensis može narasti 4 - 6 m visine i najbolje uspijeva na područjima obične mediteranske klime s vrućim ljetima i blagim zimama. Može se, međutim, naviknuti i na niže temperature, ali ga treba čuvati od mraza kojeg ne podnosi. Izgledom je sličan kanadskom judiću, a razlikuje se po tome što ima niži rast, veće ružičaste cvjetove, duže sjemenske mahune i manju otpornost na hladnoću. Cvjeta u proljeće, a mahune sa sjemenim zamecima dozrijevaju u kasno ljeto.
Cercis mexicana
Ova vrsta može narasti 3,5 - 5,5 m visine i isto toliko širine. Ima gustu zaobljenu krošnju i morfološki je vrlo slična sorti kanadskog jedića. Razlikuje se u prvom redu po zemljopisnom porijeklu jer dolazi iz područja jugozapadnog Teksasa i sjeveroistočnog Meksika. Ima zeleno srcoliko lišće i tamno ružičaste cvjetove koji izbijaju prije listanja biljke. Zahtijeva dobro drenirano tlo i preferira polusjenovita mjesta. Izrazito niske temperature od -20°C može preživjeti samo ako je prethodno zaštićena i prekrivena ceradom, a područje oko korijena organskim malčem.
Cercis occidentalis
Cercis occidentalis ili kalifornijski jedić sorta je koja se nalazi rasprostranjena diljem jugozapadnog dijela Sjedinjenih Američkih Država. Grane su joj tanke, sjajne i intenzivno smeđe boje, a srcoliki listovi u proljeće svjetlozeleni. Listovi biljaka posađenih na višim nadmorskim visinama mogu dobiti crvenkastu ili zlatnu nijanse usporedo sa snižavanjem temperature. Cvjetovi su jarko ružičaste boje i rastu u grozdovima. Biljka može narasti oko 3 - 6 m visine i 3 - 4,5 m širine. Cvate u proljeće, a sporadično i zimi.
Uzgoj Judinog drveta
Judino drvo je relativno jednostavno za uzgoj kako u vrtovima i parkovima tako i posudama. Brzina rasta je srednjeg intenziteta, a u idealnim uvjetima biljka je brzorastuća. Biljka počinje cvjetati nakon pete godine života, a za pravilan rast i razvoj potrebno je osigurati dovoljno sunčeve svjetlosti i dobro drenirano tlo. Ovo je stablo omiljeno i među ljubiteljima bonsai tehnike.
Tlo
Iako Judino drvo nije izbirljivo kada je u pitanju odabir zemljišta, preferira dobro drenirana, vapnenačka tla koja nisu kisela. Najbolji izbor tla za sadnju Judinog drveta je obična vrtna zemlja pomiješana s 1/5 kvarcnog pijeska. Ono što je neophodno osigurati jeste redovna prihrana željezom, jer i na najmanji manjak željeza u tlu na biljci se razvijaju znakovi kloroze.
Klima
Judino drvo dobro podnosi niske temperature i do -15°C. Međutim, najbolje uspijeva u uvjetima obične mediteranske klime koju odlikuju blaže zime i duga i topla ljeta. Tijekom zimskih mjeseci potrebno ga je dodatno zaštiti jer, iako je otporan na niske temperature, ne podnosi mraz ni smrzavanja. Pa ipak, ako i dođe do smrzavanja nije rijetkost da u proljeće iz biljke tjeraju novi izdanci.
Vrijeme sadnje
Najbolje vrijeme za sadnju Judinog drveta iz reznica je proljeće i jesen dok je tlo još uvijek toplo. Razmnožavanje na otvorenom iz sjemena poduzima se kad je temperatura oko 18°C pa se to vrši najčešće u ožujku ili travnju ili tijekom rujna.
Slaganje kultura
Dobra predkultura za sadnju Judinog stabla su mrkve i patlidžan jer također dobro uspijevaju na vapnenačkim tlima. Judino drvo je medonosna biljka i kao takva vrlo je privlačna brojnim oprašiteljima, poglavito pčelama. Stoga će od njega imati koristi i brojne druge biljke koje su posađene u njegovoj blizini.
Preporučuje se saditi u blizini maslina, kao i rajčica i kupusa, ali i vinove loze koja se odlično prilagođava vapnenačkom tlu. Od voćaka je dobar izbor šljiva, badem, smokva, lješnjak i orah.
Odlično društvo bit će i jorgovan, forzicija, lipa, topola, breza. Ako se radi o vapnenačkom stjenovitom tlu tad uz Judino drvo treba saditi i sedum, agavu, zvončić.
Trebalo bi izbjegavati sadnju u blizini paprike, krastavaca, dinje, tikvica, tikava i bundeve, jer ove kulture za svoj rast i razvoj traže dosta vode i preferiraju humusno tlo.
Uzgojni oblik
Judino drvo raste kao grm ili kao stablo kuglastog oblika s brojnim izdancima koji mu daju bujan i raskošan oblik. Iako ponegdje dosegne i fascinantne visine od 10-ak m i više, u prosjeku ipak naraste 5 - 8 m.
Faza mirovanja
Judino drvo je bjelogorično stablo koje fazu mirovanja počinje odbacivanjem lišća tijekom jeseni. S prvim hladnijim danima listopada i studenog počinje njegovo mirovanje i tad se preporučuje stablo zaštiti slojem agrotekstila, osobito ako se radi o mladim biljkama starosti do 5 godina. Štoviše, mlade biljke koje su u posudama dobro je tijekom hladnog vremena unijeti u zatvorene prostore pa ih ponovo na proljeće iznijeti vani. Za vrijeme faze mirovanja biljka se ne prihranjuje i samo se umjereno zalijeva, nekoliko puta mjesečno.
Sadnja Judinog drveta
Prilikom sadnje od ključne je važnosti pravilan odabir tla, ali i osiguranje dovoljno prostora jer Judino drvo ima jako korijenje koje je sklono grananju. Iako voli sunčevu svjetlost, idealan odabir će biti mjesto u laganoj polusjeni. Također dobro je prethodno prekopati tlo i prorahliti ga jer ova biljka traži dobru dreniranost.
Sadnja sjemena
Sadnja sjemena biljke je relativno jednostavan postupak zato što sjemena na jesen ima u izobilju. Da bi sjeme bilo upotrebljivo, potrebno ga je potopiti u vruću vodu i ostaviti da tako odstoji 24 sata. Voda ne smije biti kipuća. Takav postupak se ponavlja 3 puta, tako da se postupno podiže temperatura vode uslijed čega sjeme bubri.
Sjeme koje nije nabubrilo nije pogodno za sadnju, dok se sjeme koje je nabubrilo stavlja u mješavinu treseta i pijeska na hladno mjesto, po mogućnosti hladnjak, na 8 tjedana. Na ovaj način se obavlja postupak stratifikacije i važno je napomenuti da je klijavost sjemena koje se ne podvrgava ovom postupku oko 10%. U proljeće se sjeme sije u posude, a mlade sadnice se tek iduću sezonu pripremaju za sadnju na otvorenom.
Sadnja reznice
Uzimanje reznice s biljke se vrši tijekom srpnja i kolovoza, i to poluzelene reznice koje se odmah nakon toga sade u rahlu i dreniranu zemlju. Ovaj period je najbolji za razmnožavanje reznicama iz razloga jer se mladim biljkama može osigurati dovoljno topline i vlage. Reznice trebaju biti dužine 15 cm, a donji dio reznice treba biti pokriven zemljom do visine 5 cm.
Sadnice uzgojene iz sjemena spremne su za presađivanje na otvoreno kad dosegnu visinu od oko 130 cm i debljinu od cca 2 cm. Sve do tada ih je potrebno uzgajati u zatvorenom i u posudama.
Kalemljenje
Judino drvo se može razmnožavati i kalemljenjem, a kako će se taj postupak obaviti ovisi prvenstveno o tome kakav oblik biljke se želi postići kalemljenjem. Ako se radi o tome da se kalemljenjem želi dobiti stablo kuglastog oblika, tad se na uzgojeno ravno stablo visine do 2 m nacijepi grmolika vrstu. Kao podloga može poslužiti sorta Cercis canadensis zbog svog robusnijeg rasta, a kao plemka može poslužiti neka od nižih sorti. Nakon kalemljenja podloga više ne raste u visinu dok plemka, koja formira krošnju, raste do one veličine koja je karakteristična za njenu sortu.
Uzgoj u vrtu
Najbolje vrijeme za sadnju u vrtu i drugim otvorenim prostorima je proljeće. Potrebno je iskopati rupu za sadnju koja mora jedan i pol puta biti veća od korjenove bale. Nakon toga zemlju oko posađene biljke treba dobro utabanati i zaliti, a više biljke pričvrstiti za potporanj. Mlade biljke poželjno je posaditi na mjestima koja su zaštićena od izravnog vjetra, po mogućnosti lagano zasjenjena. S obzirom na to da je korijenje ove biljke snažno i duboko, potrebno je odabrati mjesto koje nije u koliziji s drugim biljkama tako da se Judino stablo može nesmetano razvijati.
Uzgoj u stakleniku
Staklenici su vrlo pogodni za uzgoje Judinog drva iz sjemena. Biljka se u idealnim stakleničkim uvjetima može posijati već u jesen i pritom joj je potrebno osigurati potrebnu temperaturu i vlažnost da bi niknula. U staklenicima biljka voli hladniju temperaturu. Nakon što niknu, mlade sadnice treba rasaditi u posebne posude te im omogućiti da prvu iduću zimu provedu u stakleniku nakon čega se sade na otvoreno.
Uzgoj u posudama
S obzirom na to da se radi o biljci izuzetno dubokog i jakog korijenja, uzgoj u posudama je pogodan prvenstveno za mlađe, još nerazvijene biljke. Ako biljka trajno ostane u posudi, njeno će korijenje s vremenom postati ograničeno u svom rastu. Posuda mora biti dobro drenirana, imati otvore za otjecanje vode, a poželjno je da je glinena jer takve posude apsorbiraju višak tekućine. Ako se biljka uzgaja samo privremeno, u posudi te se planira naknadno presaditi na otvoreno, tad je svake godine potrebno osigurati joj posudu nekoliko cm širu od prethodne.
Kod uzgajivača koji se bave bonsai tehnikom, sadnja Judinog drveta u posude je trajno rješenje, i takve biljke je potrebno pojačano čuvati od mraza jer su na njega izuzetno osjetljive.
Održavanje nasada
Da bi Judino drvo pravilno raslo i razvijalo se, potrebno je redovito oko stabla čistiti sav suvišan korov i tako prevenirati zaštitu stabla od oboljenja koje takve biljke prenose. Mlade biljke koje još uvijek nisu stekle potrebnu stabilnost i čvrstoću treba privezati za drvene potpornje čime će se osigurati pravilni uvjeti za njihov rast. Povremeno je dobro površinski prokopati i prorahliti zemlju.
Održavanje i njega
Iako je ovo poprilično skromna biljka, s vremena na vrijeme potrebno je vršiti njenu rezidbu, ukloniti sve oštećene grane i dijelove debla. Biljku je potrebno umjereno, ali redovito zalijevati pazeći pritom da se ne pretjera, jer ne podnosi previše vlažna i teška tla i vrlo je tolerantna na duža sušna razdoblja. Da bi drvo i nakon zime bilo lijepo, potrebno ga je na jesen zaštiti od smrzavanja.
Zalijevanje
Kad je riječ o Judinom drvu, kada je u pitanju zalijevanje, tada vrijedi pravilo više je manje. Ako se biljka sadi na otvorenom, u klimatskom području koje obiluje padalinama, zalijevanje možda i neće biti potrebno. Količina padalina je izuzetno bitan čimbenik kada se procjenjuje koliko je potrebno zalijevati biljku. Tek u uvjetima velikih suša ili kada 2 - 3 tjedna uopće nema padalina, potrebno ga je zaliti tijekom hladnijeg doba dana, najbolje ujutro ili kasno navečer.
Mlade, tek posađene biljke potrebno je redovito zalijevati jednom tjedno dok se ne ukorijene, a nakon toga je potrebno prorijediti zalijevanje na 2 - 3 puta mjesečno. Za vrijeme zimskog mirovanja biljka se izuzetno rijetko zalijeva i uz pravilno malčiranje područja oko korijena može izdržati i do mjesec dana bez zalijevanja.
Kod biljaka posađenih u posude tlo mora biti vlažno, ali ne pretopljeno vodom. Kad se gornjih 2 - 3 cm zemlje osuši tad je dobro vrijeme za zalijevanje. Tijekom vrućih, ljetnih dana potrebno je svakodnevno provjeravati je li se zemlja u posudama osušila. Važno je napomenuti da se biljka koja nije dovoljno zalijevana vrlo brzo vraća u normalu nakon što se uspostavi redovan ritam zalijevanja, za razliku od biljke koja je previše zalijevana i koja uslijed toga može dobiti određene bolesti od kojih se ne može oporaviti.
Gnojidba
U vrijeme sadnje potrebno je pomiješati dodatak fosfora sa zemljom u koju se sadi biljka kako bi se time potaklo bolje ukorjenjivanje. Cvjetanje se pospješuje dodavanjem gnojiva koje sadrži element bor. Što se tiče dinamike gnojenja, biljke koje rastu kao visoka stabla dovoljno je gnojiti svakih nekoliko godina. Grmolike biljke nižeg rasta dobro je gnojiti jednom godišnje, ali ne u kasnoj vegetacijskoj sezoni. Najbolje vrijeme za gnojidbu je proljeće.
Razmnožavanje
Judino drvo je biljka koja se relativno lagano razmnožava, najčešće sjetvom sjemena, no isto tako je popularno razmnožavanje i reznicama. Kalemljenjem raznih vrsta, mogu se dobiti zanimljivi kultivari.
Presađivanje
Sadnice koje su uzgojene u plastenicima trebale bi provesti jednu zimu u zatvorenom prije presađivanja na vanjske prostore. Sadnice se presađuju kada su debljine olovke i visine barem 1 m. Prilikom presađivanja iskopa se četvrtasta rupa koja mora biti dvostruko šira od korijenske bale i duplo dublja. Na mjestu presađivanja dobro je posuti pripravak od mikoriznih bilja koji je dobra prirodna zaštita od nametnika. Oko biljke treba dobro utabati zemlju i zatim je dobro zaliti. Biljka ne voli pretjerane promjene položaja pa je stoga nužno mudro izabrati mjesto gdje će biti posađena.
Judino drvo koje se uzgaja u posudama treba presađivati svake godine u posudu nekoliko cm veću u promjeru. Osim u slučaju bavljenja bonsai tehnikom, u svim drugim situacijama naposljetku će biti potrebno presaditi biljku na otvoreno zbog toga što njen jak i robustan korijen ne može trajno izdržati u posudama.
Pomlađivanje
Uz pravilnu njegu Judino drvo može doživjeti i 100 godina što ga svrstava u dugovječne vrste. Stoga je stablo potrebno čistiti od odumrlih dijelova, uklanjati ocvale grozdove, a po potrebi i vršiti rezidbu kojom se uklanjaju svi oni izdanci koji narušavaju simetriju stabla i dovode do suvišnog gubitka energije za rast i razvoj. Tlo oko stabla potrebno je održavati umjereno vlažnim i dodavati povremeno pripravke sa željezom radi prevencije oboljenja, a u proljeće i malčirati.
Prorjeđivanje
Judino drvo nije potrebno previše orezivati, no ponekad je potrebno izvršiti rezidbu onih grana koje su previše gusto narasle pa ometaju dopiranje sunčeve svjetlosti do sredine krošnje. U dužinu se odreže najviše 1/3 grane i to u prvom redu prekomjerno izdužene grane vanjskih rubova krošnje. Kako struktura stabla slabi s godinama ovakvo prorjeđivanje se primjenjuje kod velikih stabala i da bi se spriječile eventualne štete od pada dotrajalih i slabih grana.
Rezidba
Orezivanje Judinog drveta poduzima se samo zbog dva razloga - da bi se uklonile uvele i oštećene grane ili da bi se postigao grmoliki razvoj biljke. Stare i oštećene grane najbolje je orezati u proljeće nakon što je prošla faza cvjetanja. S obzirom na to da se cvjetovi pojavljuju na prošlogodišnjim stabljikama, orezivanjem tih dijelova biljke u jesen bi se uklonili svi cvjetni pupovi pa bi u narednom vegetacijskom periodu izostala cvatnja.
Zaštita od vjetra
Ako je biljka izložena jakim vjetrovima, preporučuje se apliciranje adekvatne zaštite. Ovo se posebno odnosi na mlade biljke koje su još uvijek u fazi rasta i nisu u potpunosti ojačale.
Postoji nekoliko načina na koje se biljke mogu zaštititi od vjetra, a jedan od načina je postavljanje zaštitne ograde ili živice oko biljke, korištenje mrežastih zaštitnih materijala koji će smanjiti jačinu vjetra, ali omogućiti dovoljno svjetlosti i zraka da prolazi kroz materijal.
Zaštita preko zime
Iako je otporno na niske temperature, Judino drvo ne podnosi mraz pa ga je tijekom zime potrebno zaštititi odgovarajućim prekrivačima. Ovo se posebno odnosi na nove biljke. Mlade biljke posađene u posude dobro je tijekom zimskih mjeseci unijeti u zatvorene prostore. Područje oko stabala koja rastu na vanjskim prostorima treba očistiti od korova koji bi tijekom hladnih i vlažnih razdoblja mogli biti mjesto razvoja gljivičnih i bakterijskih oboljenja.
Bolesti
Bolesti koje napadaju Judino drvo uglavnom su gljivičnog porijekla. Velik broj oboljenja može se spriječiti pravilnom njegom i brigom o biljci a posebno umjerenošću u zalijevanju i redovnom plijevljenju korova oko biljke. Najčešće bolesti su antraknoza, trulež korijena i krošnje, bakterijska palež listova, rak debla, verticiliozno uvenuće.
Antraknoza
Antraknoza je gljivična bolest koja se često razvija u uvjetima visokih temperatura i visoke vlažnosti. Kad je drvo mlado napada lišće, a kod zrelijih stabala napada i koru debla pa nastaju kvržice. Na listovima se pojavljuju smeđe mrlje, ono vene i opada, a izostaje i cvjetanje. Biljka naposljetku propada i izgleda kao da je istrulila. Antraknoza se može spriječiti poštivanjem razmaka između biljaka, orezivanjem gustih grana da se osigura pravilna cirkulacija zraka, uklanjanjem uvelog lišća u podnožju biljke i izbjegavanjem korištenja prskalica. Zaražene biljke potrebno je ukloniti prije nego se zaraza proširi na druga stabla.
Trulež korijena i krošnje
Ovu bolest uzrokuju gljivice iz roda Phytophthora. Lišće gubi boju, zaostaje u razvoju i opada, grane s vremenom odumiru, a na deblu se pojavljuju tamne lezije. Sadnja biljke u dobro drenirana tla u kojima prije nije bila zabilježena ova gljivična zaraza može prevenirati njen nastanak.
Bakterijska palež listova
Ova bolest je uzrokovana bakterijom Xylella fastidiosa. Prvi simptom je smeđa boja na rubovima listova, a krošnja je vizualno podijeljena na zdravi, zeleni dio i odumrli zaraženi. Cijelo stablo naposljetku odumire. Ova bolest se prenosi cijepljenjem zaraženih biljaka ali i napadom cikada.
Rak debla
Rak debla uzrokovan je gljivom iz reda Cytospora. Na granama i deblu pojavljuju se diskolorirani i udubljeni dijelovi koje je potrebno odmah ukloniti tako da se dezinficiranim alatkama zareže do nekoliko cm ispod zahvaćenog dijela. Ako se ovo ne učini dolazi do odumiranja cijelih grana a naposljetku i biljke.
Verticiliozno uvenuće
Verticiliozno uvenuće uzrokovano je istoimenom gljivom i dovodi do toga da lišće postaje žuto, smeđe, uvenulo, a ako uklonimo gornji dio kore debla vidjet ćemo tamne mrlje. Zahvaćene grane treba odrezati i biljku probati spasiti pravilnom prihranom i uporabom fungicida.
Štetnici
Najčešći štetnici koji napadaju Judino drvo su biljne uši Cacopsylla pulchella, cikade debla i lista i štitaste uši. Da bi se spriječila šteta koju uzrokuju potrebno je odmah pri uočavanju prvih znakova infekcije primijeniti odgovarajuće insekticide ili biološka sredstva.
Cacopsylla pulchella
Ovo je monofagna vrsta štetnika koja se hrani na Judinom drvetu. Listovi zaražene biljke imaju bjeličaste mrlje koje su, zapravo, jedinke ove vrste. Štetne posljedice napada ovog štetnika su kloroza i nekroza listova a time je umanjena i estetska vrijednost nasada u parkovima i drugim javnim površinama.
Cikade debla i lista
Cikade su insekti dužine do 10 mm a njihove ličinke su dužine 3 - 5 mm. Sokovima biljke hrane se kako odrasle jedinke tako i ličinke. Ženke u jesen polažu jaja u meko tkivo lišća, stabljike, cvjetova. Zahvaćeni dijelovi biljke imaju bjelkaste mrlje, listovi se s vremenom suše i odumiru. Hraneći se biljnim sokovima cikade uzrokuju oštećenja biljnih tkiva, zaostajanje biljke u rastu, ali ujedno i prenose na biljku razne patogene. Suzbijanje se vrši piretroidima s kontaktnim djelovanjem.
Štitaste uši
Štitaste uši se hrane sokovima biljke, naročito njenih mekih dijelova, ali mogu zahvatiti i samo deblo. Iza sebe ostavljaju ljepljivi trag, tzv. mednu rosu, koja je podloga za naseljavanje raznih gljivica i ostalih patogena. Kod napada manjeg opsega mogu se odstraniti krpicom namočenom u otopini sapunice, a koristiti se mogu i mikrobiološki pripravci koji sadrže gljivice Beauveria bassiana, Metarhizium anisopliae i Paecilomyces fumosoroseus. Korištenje kemijskih sredstava često ne polučuje željeni efekt jer brzo postaju otporne.
Upotreba Judinog drveta
Judino drvo je dekorativna biljka za uređivanje vrtova i parkova. No koristi se i u narodnoj medicini i kozmetici, a poznata je i njegova upotreba u drvnoj industriji. U određenoj mjeri je i jestivo, a kako se radi o medonosnoj biljci vrlo je bitno pčelarima za proizvodnju meda.
Berba
Berba cvjetova biljke obavlja se tijekom travnja i svibnja i to u jutarnjim satima, po mogućnosti za oblačnih dana. Ako se prikuplja kora stabla za medicinske svrhe odabrane grane je najbolje odrezati tijekom proljeća i ljeta, jer se ne preporučuje rezove raditi tijekom zimskih mjeseci. Sječa odabranih stabala za potrebe drvne industrije može se obaviti u svako doba godine.
Sušenje
Cvjetovi namijenjeni korištenju u narodnoj medicini mogu se koristiti svježi ili osušeni. Ako se suše potrebno je staviti ih na pamučnu krpu ili ubrus i sušiti mjesec dana uz povremeno okretanje. I koru je potrebno osušiti, najbolje na prozračnom i tamnom mjestu.
Skladištenje
Osušene cvjetove potrebno je pohraniti u hermetički zatvorene posude i držati na suhom i hladnom mjestu. Osušena kora stabla se izlomi na manje komade i skladišti u kartonske kutije, ali prethodno se zamota u jutene vrećice.
Kulinarstvo
Cvjetovi su jestivi i imaju slatkasto kiseli okus i sadrže obilje vitamina C. Koriste se često kao dodatak sirovim salatama koje obogaćuju kako ukusom tako i vizualno. Judino drvo je i medonosna biljka.
Kozmetika
U kokosovo ili maslinovo ulje mogu se staviti svježi cvjetovi. Nakon što odstoje mjesec dana na svijetlom mjestu, cvjetovi se uklone iz ulja, a dobivenom smjesom može se njegovati koža. Zbog obilja karotenoida i vitamina C djeluje blagotvorno na oštećenja izazvana pretjeranim izlaganjem suncu.
Medicina
Judino drvo se u narodnoj medicini koristilo za liječenje anemije i anksioznosti, kod tretmana bubrežnih kamenaca, otečenih nogu, respiratornih oboljenja. Vrlo je dobar diuretik pa pomaže i regulaciji tlaka. Cvjetovi u kombinaciji s peršinom pomažu snižavanju lošeg kolesterola u krvi. Najpopularniji pripravak je čaj od svježih cvjetova koje se prelije jednom šalicom vrele vode i pusti da odstoji 5 minuta. Ali prije svakog korištenja pripravaka na bazi ove biljke potrebno je konzultirati se s liječnikom.
Gospodarstvo
Biljka daje čvrsto drvo izuzetno visoke kvalitete, stoga se često koristi u tokarstvu i stolarstvu. Ipak, mnogo je veća njegova dekorativna funkcija pa se stoga sadnice komercijalno uzgajaju za ukrašavanje parkova, perivoja i drugih vanjskih prostora.
Zanimljivosti
Legenda kaže da je biljka dobila ime po Judi koji se na njemu objesio nakon što je izdao Isusa. Prema toj legendi cvjetići izrasli iz stabla su suze kojima je stablo proplakalo od srama. No prema relevantnim podacima naziv je ipak dobio po pokrajini Judeji odakle su ga križari oko 13. stoljeća donijeli u Francusku. Judino drvo je jedna od najstarijih vrsta na zemlji i otkriveni su njegovi fosilni ostaci stari više od sto milijuna godina.
Judino drvo je i simbol otomanske Turske i danas je jedan od zaštitnih simbola Istanbula gdje je popularno kao i stablo trešnje u Japanu. U Španjolskoj ga nazivaju drvom ljubavi.
Foto: Jing / Pixabay
Odgovori