Kupus (lat. Brassica oleracea) dolazi iz porodice kupusnjača ili krstašica (Brassicaceae) koja je zastupljena na kamenitim obalama Europe, sve od Sredozemne obale do Irske, a u koju spadaju brokula, cvjetača, daikon i druge. Karakteristično za kupus je da ima velike, guste glavice okruglog ili ovalnog oblika, koje se sastoje od nekoliko slojeva listova. Listovi kupusa su zeleni i nazubljeni, a mogu biti i valoviti ili savijeni.
Kao rezultat savijanja lišća, kupus razvija veliki pup. Vegetativni organi razvijaju se u prvoj godini (korijen, stabljika, listovi), dok se generativni organi (stablo, sjeme, cvjetovi i plodovi) oblikuju u drugoj godini. Specifičan korijenov sistem sadrži nekoliko debelih žila iz kojih sa strane izbijaju male žile. Uz taj podzemni dio kojega čini korijen, nadzemni dio podrazumijeva najpoznatiju glavicu kupusa.
Kupus se obično uzgaja kao godišnja biljka, ali neke sorte, poput kelja, mogu preživjeti i više od jedne sezone. Korijen kupusa je plitak i širok, i ne prodire duboko u tlo. Kupus preferira plodna, dobro drenirana tla, koja su bogata hranjivim tvarima. Može rasti u pH vrijednostima tla 5,5 - 6,8, iako preferira pH vrijednosti oko 6,5. Ima vrlo jak korijenov sustav koji se sastoji od primarnih i sekundarnih korijena, a ponekad se mogu razviti i adventivni korijeni koji pomažu u stabilizaciji biljke. Kupus je također biljka koja dobro podnosi hladnoću i može podnijeti temperature do -5°C bez ikakve zaštite.
Na našim područjima kupus se uzgaja i u kontinentalnim i u primorskim krajevima, a može se konzumirati svjež ili konzerviran tijekom cijele godine.
Srodnici
Vrste kupusa
Općenito se mogu razlikovati dvije vrste kupusa - bijeli i crveni. Bijeli kupus oblikuje glavicu bijele boje sa svijetlo-zelenim listovima, a crveni kupus oblikuje malu i čvrstu ljubičasto-crvenu glavicu. Sorte bijeloga kupusa uzgajaju se za potrošnju u svježem stanju i za kiseljenje, dok se sorte crvenog kupusa uzgajaju samo za potrošnju u svježem stanju.
S obzirom na duljinu vegetacije, mogu se razlikovati rane, srednje rane i kasne sorte kupusa. Rane sorte kupusa podrazumijevaju vegetaciju 75 - 115 dana (npr. Ekspres, Junski kupus, Ditmar, Zlatna njiva, Nomer prvi). Srednje ranim sortama kupusa vegetacija traje 120 - 140 dana (npr. Kopenhaški kupus, Likoriški bijeli kupus, Slava). Naposljetku, kasne sorte kupusa znače vegetaciju 140 - 160 dana (npr. Varaždinski kupus, Amager, Futoški kupus, Bewana i dr.).
Bijeli kupus
Bijeli kupus naziva se još i zelenim kupusom zbog kombinacije glavice bijele boje i svijetlozelenih listova. Za ranu proizvodnju bijelog kupusa najbolja je sorta Ditmar kojoj vegetacija traje do 120 dana i pri čemu oblikuje glavice koje teže otprilike 1,5 kg. Kasnim sortama pripada Futoški kupus kojemu vegetacija traje do 150 dana i čije glavice teže oko 3 ili 4 kg.
Uz domaće sorte, preporučuje se uzgoj i hibrida kupusa jer daju ujednačene glavice i otporniji su na bolesti. Također, uz kvalitetnu brigu daju mnogo veće i stabilnije prinose te su kvalitetniji.
Tucana F1
Tucana F1 je rani hibrid zelene boje. Vegetacija ove sorte nakon presađivanja traje samo 65 dana. Namijenjen je potrošnji u svježem stanju.
Histona F1
Histona F1 je hibrid kojemu vegetacija traje 80 - 85 dana. Izgledom je okrugle i tamnozelene glavice, a nudi mogućnost konzumacije i u svježem i kiselom stanju.
Ramco F1
Ramco F1 kasni je hibrid kupusa, i to jesensko-zimski. Vrijeme od presađivanja od početka vegetacije traje 120 dana. Izgledom je krupne glavice koja teži otprilike 5 kg. Glavica mu je otporna na pucanje, stoga se može dosta dugo čuvati.
Falcon F1
Falcon F1 je kasni hibrid te mu vegetacija traje otprilike 140 dana. Tamnozelena glavica je okruglog oblika i teži oko 5 kg.
Bravo F1
Bravo F1 je srednje kasni hibrid. Glavica mu je izgledom velika i plosnata te plavo-zelene boje. Namijenjen je potrošnji u svježem stanju i preradi.
Prospera F1
Za razliku od prethodno navedenih, Prospera F1 je hibrid šiljastog oblika glavice. Sije se sredinom rujna, a namijenjen je ranoj proljetnoj proizvodnji na području Dalmacije. Kao takav, konzumira se u svježem stanju.
Erdeno F1
Erdeno F1 je srednje rani hibrid koji se može čuvati i do 3 mjeseca. Izgledom je čvrste i okrugle glavice i kao takav koristi se u svježem stanju, ali može se i kiseliti.
Hispi F1
Hispi F1 još je jedan hibrid šiljastog oblika glavice. Vrlo je rodan i konzumira se također u svježem stanju.
Crveni kupus
Od različitih sorti crvenog kupusa izdvaja se Erfurtski kupus kojemu vegetacija traje 100 - 120 dana, a od kasnijih sorti specifičan je Nizozemski (Holandski) kupus. Uz njih, moguće je razlikovati i nekoliko dobrih hibrida crvenog kupusa.
Sombrero F1
Sombrero F1 rani je hibrid crvenog kupusa koji se sije u ožujku kako bi se zreo osigurao za kolovoz i rujan. Daje okrugle i čvrste glavice, a konzumira se u svježem stanju.
Roxy F1
Roxy F1 kasni je hibrid. Daje okruglo-izdužene glavice koje teže oko 2 kg. Koristi se svjež, a može se čuvati dosta dugo.
Redar F1
Redar F1 srednje je rani tamnoljubičasti hibrid koji se od ostalih hibrida izdvaja prema finoj unutrašnjoj strukturi.
Uzgoj kupusa
Kupus je jedna od najvažnijih povrtnih kultura koja se uzgaja diljem svijeta, a njegova popularnost proizlazi iz njegove sposobnosti da raste u različitim klimatskim uvjetima i da bude izuzetno hranjiv. Uzgoj kupusa nije zahtjevan proces, ali zahtijeva određenu količinu znanja i truda kako bi se postigla dobra žetva. Za pravilan uzgoj kupusa potrebno je odabrati dobre predkulture, a izbjeći one loše, poznavati uvjete zalijevanja i navodnjavanja, kao i osigurati odgovarajuću prihranu.
Tlo
Kupus će najbolje uspijevati na dubokim, strukturnim i plodnim tlima. Odgovarajuća pH vrijednost je 5,5 - 6,5. Rani kupus uspijevat će na lakim i pjeskovitim tlima koja su na sunčanim mjestima, a kasni kupus podnosi teža i vlažnija tla, koja su samim time i plodnija. U odnosu na obradu tla, postoji nekoliko pravila kojih se treba pridržavati.
Tlo za sadnju kupusa potrebno je pripremiti već prethodne godine, pri čemu se takva osnovna obrada tla obavlja u jesen i to na dubini 25 - 30 cm. Takvo obrađeno tlo ostavlja se da prezimi u otvorenim brazdama. Zatim, priprema tla za presađivanje ranog kupusa treba početi u proljeće i sastoji se od kultivacije, drljanja te valjanja. Što se tiče kasnog kupusa, on zahtijeva manje pripreme tla i podrazumijeva oranje tla i neposredno pripremu nakon uklanjanja prethodnog usjeva.
Klima
Kupus zahtijeva temperaturu barem 1 - 5°C kako bi sjeme počelo klijati. Optimalna je temperatura za daljnji uspjeh otprilike 20°C, a maksimalna 28°C. Što se tiče oblikovanja glavice kupusa, ta faza podrazumijeva optimalnu temperaturu 15 - 18°C, pri čemu minimalna temperatura iznosi 4°C, a maksimalna 25°C. Do faze oblikovanja glavice, temperatura bi trebala biti 15 - 20°C.
Mrazovi nisu najpoželjniji u fazi nicanja i kada su biljke mlade, ali ni u drugoj godini kada biljka počinje cvjetati i razvijati plodove. Mrazove najbolje mogu podnijeti odrasle biljke (do otprilike -12°C). Iz svega navedenoga, razvidno je da kupus najbolje uspijeva u podnebljima koja su prohladna i vlažna.
Vrijeme sadnje
Idealno vrijeme za sadnju kupusa ovisi o klimatskim uvjetima i sorti kupusa koju se planira saditi. U pravilu, kupus se sadi u proljeće ili jesen, kada su temperature tla i zraka optimalne za rast i razvoj biljaka. Rani proljetni mjeseci su obično najbolje vrijeme za sadnju ranijih sorti kupusa, dok se kasniji proljetni ili rani ljetni mjeseci preporučuju za kasnije sorte. Za rani uzgoj sjetva ili sadnja kupusa odvija se krajem veljače ili početkom ožujka, a za kasniju jesensku i zimsku proizvodnju tijekom prve polovine lipnja.
Jesenska sadnja se preporučuje za neke sorte kupusa koje dozrijevaju kasno u jesen ili zimi. Potrebno je uzeti u obzir i podneblje u kojem se planira sadnja, jer se različite sorte kupusa uzgajaju u različitim klimatskim uvjetima.
Slaganje kultura
S obzirom na to da kupus podliježe mnogim bolestima i štetnicima, preporučuje se uzgajati ga u plodoredu, a na istu površinu može se postaviti tek nakon što prođu 3 ili 4 godine.
Odgovarajuće pretkulture za kupus mogu se podijeliti s obzirom na to je li riječ o ranom ili kasnom kupusu. Dobre pretkulture za rani kupus su krastavci, paprika, rajčica, mrkva, grah, leća i grašak, a za kasni kupus grah, grašak, rani krumpir, pšenica i ječam.
Na našim područjima obično se uzgaja poslije grahorica, kukuruza, krumpira, pšenice i sl. Grahorice su bogate dušikom, koji je važan za rast kupusa, dok kukuruz može pomoći u smanjenju populacije štetnika koji napadaju kupus. Rotkvice mogu poboljšati zdravlje tla i spriječiti pojavu bolesti, a salata i krastavci također mogu smanjiti populaciju štetnika i poboljšati zdravlje tla. Prednost je kupusa što za sobom ostavlja tlo bez korova, stoga je i on sam dobra predkultura za brojna povrća.
Kupus može privući štetnike poput kupusove muhe, što može negativno utjecati na rast i zdravlje nekih biljaka poput vrbovice.
Postoji nekoliko biljaka koje se preporučuju za sadnju uz kupus zbog različitih koristi koje mogu pružiti. Primjerice, celer se često sadi uz kupus jer može pomoći u odbijanju štetnika, poput kupusove muhe. Osim toga, celer je bogat hranjivim sastojcima pa može poboljšati plodnost tla. Mrkva može pomoći u odbijanju štetnika, uključujući kupusovu muhu i kupusovog bijelog leptira. Osim toga, mrkva i kupus imaju različite potrebe za hranjivim sastojcima pa se mogu uspješno uzgajati zajedno. Peršin je također dobar za sadnju uz kupus jer može pomoći u odbijanju štetnika kupusa, poput kupusove muhe te poboljšati okus kupusa. Osim toga, peršin sadrži hranjive sastojke koji mogu pomoći u poboljšanju zdravlja tla.
Luk se još jedna biljka koja se često sadi uz kupus jer može pomoći u odbijanju štetnika kupusa, uključujući kupusovu muhu i kupusovog bijelog leptira. Također, luk sadrži sumporne spojeve koji mogu pomoći u poboljšanju zdravlja tla, kao i matovilac koji je bogat hranjivim sastojcima koji mogu pomoći u poboljšanju zdravlja tla.
Postoje neke biljke koje se ne preporučuju saditi uz kupus, kao što su rajčice, korijander, špinat i kukuruz. Rajčica se ne preporučuje zbog suprotnih potreba za hranjivim sastojcima i privlačenja štetnika. Korijander može privući kupusovu muhu koja šteti kupusu, dok špinat i kupus imaju slične potrebe za hranjivim sastojcima i špinat može ometati rast kupusa korijenjem. Kukuruz se ne preporučuje zbog visokih potreba za hranjivim sastojcima i ometanja rasta kupusa svojim korijenjem, a može privući iste štetnike kao i kupus.
Faza mirovanja
Kupus ima fazu mirovanja koja se obično javlja u zimskim mjesecima kada su temperature niske i kada nema dovoljno sunčeve svjetlosti za rast i razvoj biljaka. U ovoj fazi, kupus usporava svoj metabolizam i aktivnost te se biljke često čine "manje živahnima". Međutim, mirovanje kupusa je prirodna pojava koja omogućuje biljkama da se oporave i pripreme za sljedeću sezonu rasta.
Tijekom mirovanja, biljke i dalje treba redovito zalijevati i održavati, kako bi se osiguralo da prežive zimu i ostanu zdrave za sljedeću godinu. Kada temperature i sunčeva svjetlost ponovno porastu u proljeće, kupus će se ponovno aktivirati i započeti novu sezonu rasta i razvoja.
Sadnja kupusa
Sadnja kupusa je važan proces u uzgoju ovog popularnog povrća. Kupus je bogat hranjivim tvarima i koristi se u mnogim jelima diljem svijeta te se stoga uzgaja u različitim klimatskim uvjetima i na različitim područjima. Sadnja kupusa može biti izdazovna zbog mogućnosti infekcija štetnicima i bolestima, pa je potrebno pažljivo odabrati mjesto za sadnju, pripremiti tlo i redovito pratiti biljke tijekom rasta i razvoja.
Sadnja sjemena
Sadnja sjemena (uzgoj iz sjemena) podrazumijeva uzgoj na gredice. Razmak između gredica pri tome iznosi otprilike 1 m. Nadalje, međuredni je razmak 30 cm, a razmak u redu 15 cm. Razmak u redu kasnije se pretvara na 30 cm. Dubina sadnje je 1,25 - 2,5 cm, pri čemu je potrebna količina sjemena 1 - 1,5 kg/ha. Potrebno je izbjegavati preveliku hladnoću, ali i visoke temperature. Navedeno se odnosi na sorte s kraćom vegetacijom, dakle 75 - 105 dana.
Sadnja sadnice
U odnosu na sadnju sjemena, sadnja presadnice (uzgoj iz presadnice) sigurna je i češća. Presadnice se uzgajaju tijekom zime ili proljeća u klijalištu ili na otvorenom. Najpovoljnija je temperatura za njihov uzgoj 10 - 12°C. Siju se na međuredni razmak 5 - 7 cm i razmak u redu od 2 cm. Iz toga proizlazi da je potrebno 400 - 500 g/ha sjemena.
Uzgoj u vrtu
Proces sadnje kupusa u vrtu uključuje nekoliko koraka. Prvi korak je odabir odgovarajuće sorte kupusa koja je prilagođena klimatskim uvjetima i tlu na kojem će se uzgajati, kao i sorta koja će zadovoljiti željene potrebe. Nakon odabira sorte, potrebno je pripremiti tlo za sadnju. Kupus preferira bogato, dobro drenirano tlo s pH vrijednosti između 6,0 i 6,8. Tlo je potrebno očistiti od korova i pripremiti ga za sjetvu. Također se preporučuje dodati organska gnojiva, poput komposta ili stajskog gnoja, kako bi se tlo obogatilo hranjivim tvarima.
Kupus se može saditi izravno u tlo ili uzgajati iz presadnica. Ako se sadi izravno u tlo, potrebno je napraviti brazde u tlu dubine oko 1,5 cm i razmaknuti ih oko 45 cm. Zatim se sjeme sije u brazde na razmaku od oko 2,5 cm jedno od drugoga. Ako se kupus uzgaja iz presadnica, presadnice se trebaju posaditi na razmak od oko 45 cm, pri čemu bi korijenje trebalo biti dobro prekriveno zemljom.
Nakon sadnje, važno je redovito zalijevati biljke i održavati tlo oko njih čistim od korova. Kupus treba biti izložen sunčevoj svjetlosti tijekom najmanje 6 sati dnevno, a tlo oko njega treba biti vlažno, ali ne previše mokro. Potrebno je redovito provjeravati biljke na znakove štetnika i bolesti, kako bi se spriječilo širenje infekcija. Kupus je osjetljiv na štetnike i bolesti, pa je važno poduzeti mjere zaštite kako bi se spriječilo oštećenje biljaka.
Uzgoj u plasteniku
Uzgoj kupusa u plastenicima ima brojne prednosti, posebno u područjima s hladnijim klimatskim uvjetima. Plastenici omogućuju uzgajanje biljaka u toplijem okruženju, što može produljiti vegetacijsku sezonu i povećati prinos. Također, plastenici mogu pružiti zaštitu od štetnika i bolesti, smanjiti potrebe za navodnjavanjem i olakšati kontrolu razine vlažnosti zraka i temperature.
Međutim, važno je imati na umu da se kupus može brzo širiti, pa je potrebno osigurati dovoljno prostora za rast biljaka. Također, plastenici mogu biti skupi za izgradnju i održavanje, pa je potrebno uzeti u obzir troškove prije početka uzgoja.
Uzgoj u posudama
Kupus se može uzgajati u posudama, ali treba biti svjestan da će se rast biljaka ograničiti veličinom posude. Kupus obično ima veliko korijenje, što znači da će mu trebati duboka posuda za rast. Najbolje je koristiti posude koje su visoke barem 30 cm i široke najmanje 45 cm. Također, važno je osigurati dovoljno prostora između biljaka kako bi se spriječila prenatrpanost i kako bi svaki kupus imao dovoljno prostora za rast.
Za uzgoj kupusa u posudama potrebno je koristiti kvalitetan supstrat za biljke koji će pružiti dovoljno hranjivih tvari, dobru drenažu i dovoljno vlage. Kupus voli bogato tlo, pa bi trebalo dodati organsko gnojivo prije sadnje. Potrebno je redovito zalijevati biljke i održavati tlo vlažnim, ali ne previše mokrim. Važno je osigurati dovoljno sunčeve svjetlosti, najmanje 6 sati dnevno.
Uzgoj kupusa u posudama ima svoje prednosti i mane. Prednosti uključuju mogućnost uzgoja kupusa na balkonima i terasama te mogućnost lakšeg upravljanja štetnicima i bolestima. Međutim, mane uključuju ograničen prostor za rast biljaka, što može rezultirati manjim prinosima te potrebu za češćim zalijevanjem i dodavanjem gnojiva.
Održavanje i njega
Rasađeni kupus zahtijeva njegu koja podrazumijeva 2 - 3 okopavanja. Na taj se način biljke nagrnu zemljom i tada se stvaraju povoljniji uvjeti za razvoj žilica. U mjeru održavanja i njege kupusa spada i obvezno navodnjavanje, i to 6 - 10 puta tijekom vegetacije, a osobito za vrijeme zavijanja glavice kupusa. Također, kupus se treba prihranjivati 2 - 3 puta. Preporučuje se i rahljenje nakon svake kiše ili natapanja te suzbijanje korova i prozračivanje tla kultiviranjem koje ne smije biti previše duboko kako se ne bi oštetio korijen.
Zalijevanje
S obzirom na to da kupus zahtijeva mnogo vlage, uglavnom se uzgaja u dolinama rijeka. Kupus zahtijeva najviše vode onda kada počne razvijati listove i kada se zavije glavica. Tada je najpovoljnija relativna vlažnost zraka 80 - 90%, a vlažnost tla 75 - 80%.
Navodnjavanje nasada koje će održavati umjerenu, ali dovoljnu vlažnost tla obvezan je proces. Najprije se zalijevanjem osigurava vlaga za gornji oranični sloj 10 - 15 cm s 2 - 3 l/m2, a poslije 4 - 6 l/m2. Zalijevanje treba izbjeći u fazi ukorjenjivanja jer biljka tada treba razviti snažan korijen. Broj zalijevanja i norma navodnjavanja ne mogu se primjenjivati dosljedno za svaki nasad jer se oni međusobno razlikuju i imaju drugačije potrebe za vodom.
Kada je riječ o navodnjavanju sadnoga materijala u rasadnicima, potrebno je pripaziti s količinom vode, odnosno treba dodavati manje količine kako ne bi došlo do bujnog rasta i različitih bolesti. Obično se tada vrši ručno navodnjavanje. Ovisno o uvjetima okruženja, nakon rasađivanja potrebno je osigurati 380 - 500 mm vode.
Gnojidba
Kao i ostale kupusnjače, kupus zahtijeva hranjiva tla. Za pravilnu gnojidbu potrebno je najprije provjeriti pH vrijednost tla i stanje hranjivih tvari. Kupus zahtijeva veliku količinu dušika i kalija. Primjerice, dušik pozitivno djeluje na prinos jer ga znatno povećava, s tim da je vrlo važan međusobni odnos N:P:K. Pretjerivanje s dušikom rezultirat će rastresitom, mekanom i šupljom glavicom kupusa.
Gnojiva s povećanom količinom kalija pridonose čvrstoći glavice kupusa. Prilikom jesenske osnovne obrade tla dobra je primjena NPK gnojiva u omjeru 10:20:30 ili 0:20:30, a u količini 300 - 400 kg/ha. U proljeće se može dodati 300 - 400 kg/ha NPK u omjeru 15:15:15 prilikom pripreme tla prije sadnje.
Dušična gnojiva treba osigurati odmah nakon sadnje, kao prvo prihranjivanje, u količini 150 - 300 kg/ha. Nije pogrešno izvršiti i druga prihranjivanja kompleksnim gnojivima 10:20:30 u količini od 200 kg/ha prije zamotavanja glavice.
Razmnožavanje
Kupus se može razmnožavati sjemenom i vegetativno, odnosno reznicama i presađivanjem biljaka. Razmnožavanje sjemenom je najčešći način razmnožavanja kupusa. Sjeme se obično sije u izravno u tlo u proljeće, kada su vremenski uvjeti pogodni za rast biljaka.
Vegetativno razmnožavanje kupusa može biti korisno ako se žele očuvati genetske karakteristike određene sorte što se može postići uzimanjem reznica ili presađivanjem biljaka. Za uzimanje reznica potrebno je odrezati list ili stabljiku biljke i posaditi ga u tlo. Nakon nekoliko tjedana biljka bi trebala proizvesti korijenje i započeti s rastom. Presađivanje kupusa može biti korisno ako želite premjestiti biljke na drugo mjesto u vrtu ili ako se želi presaditi biljku u veću posudu.
Međutim, važno je napomenuti da se neke sorte kupusa ne mogu razmnožavati vegetativno i da se moraju razmnožavati sjemenom. Također, ako se kupus razmnožava vegetativno, potrebno je osigurati pravilnu njegu biljaka kako bi se osiguralo uspješno razmnožavanje.
Presađivanje
Presađivanje kupusa se obično vrši nakon što su biljke dostigle nekoliko centimetara visine i kada su spremne za presađivanje na stalno mjesto. Prije presađivanja, biljke treba zalijevati kako bi se omogućilo lakše izvlačenje iz zemlje. Zatim se biljke pažljivo izvlače iz zemlje zajedno s korijenjem i presađuju na stalno mjesto na razmak od oko 30 cm.
Važno je osigurati da je zemlja na novom mjestu dobro pripremljena i da ima dovoljno hranjivih tvari. Kupus se najbolje uzgaja u dobro dreniranoj zemlji bogatoj hranjivm tvarima i organskom tvari. Nakon presađivanja, biljke treba zalijevati i redovito održavati vlažnost tla.
Pomlađivanje
Kupus se obično ne mora pomlađivati, ali se neke vrste kupusa mogu pomlađivati kako bi se poboljšao rast i kvaliteta biljaka. Pomlađivanje kupusa se obično provodi na biljkama koje su dostigle zrelost i počele su stvarati cvjetove. Uklanjanjem cvjetova i dijelova biljke koji su izblijedili ili oštećeni, potiče se rast novih izdanaka i lišća. Ovaj postupak pomaže biljkama da produže vegetacijsku sezonu i stvore bolji prinos.
Pomlađivanje kupusa se obično provodi kada je vrijeme hladnije i kada je biljka u mirovanju. Biljke se mogu pomlađivati u proljeće ili jesen, kada je rizik od oštećenja biljaka minimalan. Važno je napomenuti da se neke sorte kupusa ne mogu pomlađivati, pa je važno provjeriti svoju sortu kupusa prije nego što započnete s ovim postupkom.
Prorjeđivanje
Kupus je potrebno redovito prorjeđivati kako bi se osigurao pravilan rast i razvoj biljaka. Kupus se prorjeđuje kada biljke dostignu određenu veličinu, obično kada imaju 3 - 4 lista. Prorjeđivanje uključuje uklanjanje viška biljaka i ostavljanje samo najjačih i najzdravijih biljaka na razmaku od otprilike 30 cm. Ovaj proces pomaže u sprečavanju konkurencije za hranjive tvari i vodu među biljkama i olakšava pravilnu cirkulaciju zraka između biljaka, smanjuje mogućnost širenja bolesti i štetnika te poboljšava pristup svjetlosti.
Kod prorjeđivanja kupusa važno je izbjegavati prekomjerno razrjeđivanje, jer to može smanjiti ukupan prinos. Također, prorjeđivanje treba obaviti kada biljke nisu u fazi aktivnog rasta kako bi se smanjio rizik od oštećenja biljaka i osigurala njihova brža obnova nakon postupka prorjeđivanja.
Rezidba
Kupus se ne mora orezivati, ali ponekad se mogu ukloniti vanjski listovi kako bi se omogućio bolji pristup svjetlosti i zraku unutar biljke. Osim toga, ako se biljke uzgajaju u vrlo gusto zasađenim redovima, može se provesti prorjeđivanje kako bi se osigurao dovoljan prostor za rast i razvoj svake biljke.
U nekim slučajevima, ako se kupus uzgaja radi proizvodnje manjih glavica, može se izvršiti tzv. 'srčikošenje' ili uklanjanje gornjeg dijela biljke kako bi se potaknuo razvoj manjih glavica na nižim granama. Međutim, u većini slučajeva kupus ne zahtijeva orezivanje kako bi se osigurao normalan rast i razvoj. Važnije je osigurati optimalne uvjete rasta i redovito zalijevanje i hranjenje biljaka kako bi se osigurali zdravi prinosi.
Zaštita od vjetra
Kupus bi trebalo zaštititi od jakih vjetrova, posebno u ranim fazama rasta kada su biljke još uvijek mlade i osjetljive. Vjetar može oštetiti biljke tako što ih savija, kida ili lom, što može dovesti do zaustavljanja rasta i smanjenja prinosa.
Najbolji način za zaštitu kupusa od vjetra je izgradnja ograde ili postavljanje nekog drugog oblika zaštite oko vrtne površine, a može se koristiti bilo što, od visokih dasaka do živice. Osim toga, može se koristiti i zaštitni materijal poput mreže ili tkanine koji će zaštititi biljke od vjetra i držati ih uspravno.
Osim zaštite od vjetra, važno je i osigurati dovoljno prostora za rast i razvoj biljaka kako bi se smanjila konkurencija za vodu, hranjive tvari i svjetlost. Kupus se najbolje uzgaja na otvorenim i sunčanim mjestima, gdje biljke mogu dobiti dovoljno sunčeve svjetlosti i pristupa zraku.
Zaštita preko zime
Kupus može podnijeti hladne temperature i blage mrazeve, ali ako se očekuju vrlo niske temperature ili produljeno razdoblje mraza, tada bi biljke trebale biti zaštićene kako bi se izbjeglo oštećenje ili smrzavanje.
Najbolji način za zaštitu kupusa od hladnoće i mraza je pokrivanje biljaka netkanom tkaninom ili drugim materijalom koji će zadržati toplinu. Ovo će stvoriti mikroklimu oko biljaka i pomoći u zadržavanju topline koja se oslobađa iz tla. Također, važno je održavati tlo oko biljaka labavim kako bi se olakšao protok zraka i vode, što također može pomoći u zaštiti biljaka od mraza.
Ako se kupus uzgaja u vrtnim gredicama, može se koristiti malč od organskog materijala, poput slame ili sijena, kako bi se zadržala toplina u tlu.
Bolesti
Mnogo je bolesti i štetnika koji mogu negativno utjecati na uzgoj kupusa. Poznavanje prvih simptoma štetnosti omogućit će pravilnu reakciju suzbijanja. Bolesti kupusa mogu biti gljivične, bakterijske ili virusne. U nastavku slijedi pregled najčešćih (gljivičnih) bolesti.
Polijeganje rasada
Polijeganje rasada može uzrokovati nekoliko gljiva, kao što su Pythium sp., Rhizoctonia solani ili Olpidium brassicae.
Pythium sp. je gljiva koja djeluje u području korjenova vrata. Biljka se u tome području lomi jer postaje vrlo tanka i vodenasta. Presadnice kupusa kao takve padaju.
Rhizoctonia solani je gljiva koja se javlja u tlima koja su slabe strukture, imaju više vlage ili su glinasta. Izaziva usukanost stabljike pri površini tla pa se biljke na tome području prelome i polegnu.
Olpidium brassicae je gljiva koja napada biljke u njihovoj ranoj fazi u području vrata korijena koji potamni i razmekša se, a potom biljka poliježe i propada. Mjere zaštite protiv ove bolesti su dobro tlo i dobra predsjetvena priprema tla. Mogu se upotrebljavati fungicidi.
Venuće
Ova je bolest uzrokovana jednim parazitom provodnih snopova, tzv. fuzarijumom. Javlja se preko tla zaraženim rasadom, vodom za navodnjavanje ili oruđima za rad. Najštetniji je na temperaturama 24 - 28 °C, a ne pogoduju mu temperature ispod 17°C. Prvi simptom ove bolesti je gubitak turgora u listovima koji tada već mijenjaju boju u žuto-zelenu, a kasnije smeđe, suše se i otpadaju. Takve biljke zaostaju u razvoju. Uz pravilan plodored, trebaju se saditi hibridi koji su otporni na ovu bolest.
Plamenjača kupusa
Plamenjača kupusa ugrožava mlađe biljke u rasadu i kao takva javlja se gotovo svake godine. Najprije se opaža gubitak boje na kotiledonima, zatim požutjelost, a nakon toga se listovi savijaju i na kraju venu. Na tim mjestima nastaje i siva prevlaka. Kako listovi stare, tako postaju otporniji na ovu bolest, ali svakako je potrebno osigurati zaštitu. To podrazumijeva sterilizaciju klijališta i upotrebu fungicida.
Pjegavost kupusnjača
Pjegavost kupusnjača očituje se koncentričnim pjegama na listovima koje su u unutrašnjosti baršunaste te smeđe ili crne boje. U komuškama sjeme može biti zaraženo ili samo površinski ili i u unutrašnjosti. Takvo zaraženo sjeme uglavnom je slabije klijavosti i izgledom smežurano. Ova se bolest prenosi sjemenom pa je zaštita tretiranje sjemena toplom vodom i fungicidom namijenjenim za tretiranje sjemena, kao i pravilan plodored.
Pepelnica kupusnjača
Pepelnica kupusnjača je bolest koja se očituje prljavo bijelim micelijima na naličju i gornjoj strani listova. Takvi zaraženi listovi bojom su svjetliji od zdravih listova. Na listovima na vrhu glavice mogu se pojaviti nekroze, što potom podrazumijeva i pojavu saprofita te odumiranje listova. Kao mjera zaštite izdvaja se primjena fungicida.
Štetnici
Štetnici kupusa mogu se javiti na korijenu i vratu korijena, stabljici i peteljci te listovima i glavicama.
Kupusna nematoda
Kupusna nematoda je štetnik koji napada korijen biljke. Ako je riječ o doista jakom napadu ovoga štetnika, tada će odumrijeti donje korijenje biljke i posljedično će donji listovi presadnica požutjeti i otpasti. Radi se o tome da se ličinke oslobađaju iz jajašaca i ulaze u korijen u kojemu nastavljaju svoj razvoj. Zaštita od ovoga štetnika jepravilan plodored, suzbijanje korova i uzgajanje sorti s kraćom vegetacijom. Mogu se upotrebljavati nematocidi.
Kupusni buhači
Kupusni buhači javljaju se na listovima i glavicama biljke. Riječ je o kornjašima koji su dugi 1,5 - 3 mm. Izgledom mogu biti različite boje - crni, tamnoplavi ili tamnozeleni. Neke vrste ovoga štetnika mogu imati žutu prugu uzduž tijela. Štetu na biljci čine odrasli kukci koji izgrizaju listove i tako stvaraju rupice na njima. Najviše su štetni na mladim biljaka, a mogu se suzbiti primjenom insekticida.
Kupusna muha
Kupusna buha, zanimljivo, slična je kućnoj muhi. Duga je 5 - 7 mm i sive je boje. Kada napadnu biljku, njoj potamni vrat korijena i ostalo korijenje. Mlade biljke tada propadaju, a starije zaostaju u razvoju i ne mogu razviti kvalitetnu i zdravu glavicu. Ovom štetniku odgovaraju temperature iznad 12°C. Zaštita se vrši uništavanjem ostataka biljke te upotrebom insekticida u klijalištu prije sjetve ili u tijeku razvoja biljke, za vrijeme leta te odlaganja jaja.
Lisne sovice
Lisne sovice su smeđi noćni leptiri. Najprije štetu čine zelene ili smeđe gusjenice koje izgrizaju listove. Leptiri potom odlažu jaja na biljke kojima se gusjenice prehranjuju u lipnju, a nakon toga one se kukulje u tlu i pretvaraju u leptire koji lete u srpnju i kolovozu. Znak za uzbunu i suzbijanje je uočavanje napada koji bi mogao štetno djelovati na više od 10% lisne mase. Pritom, gusjenice treba suzbijati dok su manje od 25 mm i to insekticidima.
Kupusna lisna uš
Kupusna lisna uš je zelene boje i duga je 2 mm. Uši na okupu prekrivene su voštanom prevlakom prljavo sive boje, a djeluju tako da biljci deformiraju list koji se žuti i suši, a biljke kao takve zaostaju u razvoju i propadaju. U ožujku obično izlaze ličinke, a u svibnju krilati oblici koji se sele na ostatak polja. Kao mjera zaštite trebaju se suzbijati biljni ostaci te upotrebljavati insekticidi.
Kupusna stjenica
Kupusna stjenica je tamnocrvene ili zelene boje. Izgledom je spljoštena. Djeluje tako da siše listove zbog čega nastaju bijele pjege unutar kojih se događa sušenje tkiva. Posljedično, cijela se biljka suši. Ovaj štetnik ima dvije generacije godišnje i odgovara mu suho i toplije vrijeme. Ovisno o broju i razvoju napadnutih biljaka, suzbijanje se vrši primjenom insekticida.
Upotreba kupusa
Kupus je česta, ako ne i najčešća, namirnica u našim kućanstvima te se obilato priprema u domaćim kuhinjama jer je nutritivno bogat i iznimno zdrav.
Berba
Berba kupusa započinje kada kupus postigne odgovarajuću veličinu i čvrstoću. Za berbu kupusa potrebno je znati na koji se način ona odvija - glavice kupusa sijeku se iznad prve etaže donjih listova, a vrijeme berbe ovisi o tome o kojim je sortama riječ.
Rane sorte kupusa beru se u 2 - 3 navrata, a srednje rane i kasnije beru se najviše u 2 navrata jer trebaju izbjeći jake mrazove i zimske temperature od -5°C. Ako takve niske temperature nastanu za vrijeme berbe, tada se ona obvezno prekida i čeka se toplije razdoblje. Berba se također ne odvija za vrijeme kišovitog vremena jer će kupus tada upiti dosta vode i lako će se pokvariti.
Berba je kupusa uglavnom ručna, ali može se koristiti i ovjesni stroj s pužnicom i diskosnim noževima koji služe čišćenju i obrezivanju listova na glavicama.
Što se tiče prinosa, oni su sljedeći: rane sorte i hibridi 30 - 40 t/ha, srednje rane sorte oko 60 t/ha, a kasne sorte više od 80 t/ha.
Skladištenje
Kupus se nakon berbe ne smije ostavljati na većim hrpama, nego je glavice potrebno odmah smještati u sanduke. Također, potrebno ga je brzo ohladiti kako bi se sačuvale rezervne tvari.
Može se čuvati u trapovima ili posebnim spremištima s uređajima za hlađenje. Tako ubrani kupus može se čuvati 7 - 8 mjeseci ako je riječ o kasnim sortama, otprilike 3 mjeseca ako je riječ o srednje kasnim sortama te 1 mjesec ako je riječ o ranim sortama. Također, temperatura od 0,5°C pridonijet će tomu da kupus zadrži svjež izgled i do 3 mjeseca.
Pripravci
Kulinarstvo
Kupus se može konzumirati svjež ili ukiseljen. Treba se očistiti tako da mu se uklone vanjski oštećeni listovi, a potom se glavica treba prepoloviti i skinuti tvrdi dio korijena koji seže do sredine.
Svježi kupus može se koristiti za salatu tako da se nariba i začini po želji. Također, može se pariti ili kuhati te poslužiti s maslacem, uljem ili, pak, češnjakom. Odličan je u kombinaciji s različitim mesnim jelima ili u povrtnim juhama. Kiseli kupus idealan je kao prilog različitim kuhanim ili pečenim jelima, a možda je najpoznatiji u domaćim zimskim jelima kao što je sarma.
Medicina
Kupus je iznimno bogat vitaminom C, ali i vitaminom A, folnom kiselinom te mineralima kao što su željezo, magnezij, kalcij, kalij, natrij i fosfor. Poznata su brojna pozitivna medicinska djelovanja kupusa, a česta konzumacija sirovog kupusa pomaže kod slabokrvnosti, dok kuhani kupus odličan je za detoksikaciju i pomaže kod slabosti i slabe koncentracije.
Zanimljivosti
Kupus je najraširenije povrće u Hrvatskoj, a podrijetlom dolazi iz Sredozemlja. Bio je omiljena namirnica i starih Rimljana. Za vrijeme rimskih slavlja svježi kupus se nalazio na sredini stolova jer su Rimljani vjerovali da će kupus apsorbirati alkohol iz vina koje su obilato pili.
Ni Grci ni Rimljani nisu znali kako kiseliti kupus, nego su ga konzumirali isključivo u svježem stanju. Tek su stari Slaveni započeli s kiseljenjem kupusa.
Zanimljivo je spomenuti i da je Katon Stariji, kao bitna povijesna ličnost, u svojemu djelu De agricultura kupus opisao najboljim povrćem i dao mnogo različitih recepata za kuhinjsku i medicinsku uporabu.
Foto: Pexels / Pixabay
Odgovori