Prokulica (Brassica oleracea var. gemmifera) također poznata i kao kelj pupčar i čimulica, je patuljasti kelj čije su glavice promjera nekoliko centimetara. Biljka pripada porodici kupusnjača (Brassicaceae) te je povezana s ostalim vrstama kao što su uljana repica, repa, kelj, gorušica i brokula. Međutim, za razliku od ostalih kupusnjača, prokulica se konzumira tako da se jedu cijeli pupovi biljke, odnosno male okrugle glavice. Raste na uspravnoj stabljici visokoj 60 - 80 cm sa spiralno raspoređenim listovima na dugim peteljkama koje rastu uzduž stabljike. U pazušcima tih listova razvijaju se mali ukusni pupovi.
Kelj pupčar i prokulice su zapravo ista biljka, Brassica oleracea, samo ih ljudi često nazivaju različitim imenima. Oba naziva su varijeteti iste vrste biljke, a razlika u nazivu uglavnom se odnosi na to da se kelj pupčar smatra biljkom (lišćem, stabljikom), dok su prokulice plodovi (pupovi). No, ovo mišljenje i nazivi nisu opravdani pravilima botanike i ostaju samo kao mišljenja u narodu. Prokulice su također poznate i kao briselski kupus (eng. brussels sprouts), a naziv dolazi od glavnog grada Belgije, gdje se uzgajao još u 13. stoljeću.
Za rast i razvoj trebaju sunčano mjesto, opskrbljenost vodom i tlo koje je bogato hranjivim tvarima, a plodovi su izvrstan izvor C vitamina, folne kiseline i kalija. Zbog odlične izdržljivosti na niskim temperaturama, prokulice se mogu brati i jesti i u zimskim mjesecima, pa su zbog toga odlična božićna poslastica koja se na tanjuru može naći u raznim varijantama. Listovi su veliki, obrnuto jajasti i pomalo naborani te tamnozelene boje. Prokulica nije samo ukusna, već je i zdrava, a sve ove karakteristike čine ju popularnom biljkom u vrtovima i na tanjurima diljem svijeta.
Može rasti u umjerenim klimama, ali najbolje uspijevaju u blagim klimatskim uvjetima s temperaturom oko 15 - 20°C. Uzgaja se u mnogim zemljama svijeta, a najveći proizvođači su Belgija, Nizozemska i SAD.
Srodnici
Vrste prokulica
Postoje mnoge vrste prokulica, od kojih su neke popularnije od drugih. Ovisno o vrsti, glavice mogu varirati u veličini i boji. Neki od najčešćih tipova kelja pupčara uključuju Long Island Improved koja se uzgaja najviše u Sjevernoj Americi, ali i drugim dijelovima svijeta, Rubine sorta s tamno ljubičastim glavicama koje postaju tamnije kako rastu i Falstaff s velikim, zelenim glavicama koja je poznata je po svom slatkom okusu. Osim toga, postoje i druge vrste kelja pupčara koje se uzgajaju širom svijeta, s nekim regionalnim varijacijama u veličini, boji i okusu, no ove 3 su najvažnije.
Long Island Improved
Long Island Improved je jedna od popularnijih sorti prokulica i od drugih se razlikuje po veličini, obliku i boji glavica te po bržem rastu. Glavice su veće nego kod drugih sorti, a zahvaljujući gustoj razgranatosti stabljike, na njoj može narasti i do 100 glavica.
Glavice su oblika kugle i promjera oko 2,5 cm. Vanjski listovi su tamnozelene boje, a unutarnji su žuti i mekši, što omogućuje jednostavnije kuhanje i bolji okus. Ova sorta se može uzgajati u većini klimatskih uvjeta, no najbolje uspijeva u umjerenim područjima. Može narasti 60 - 80 cm u visinu, s jakom i otpornom stabljikom. Potrebno joj je dosta sunčeve svjetlosti i dovoljno vlage kako bi pravilno rasla i razvijala se, a može se uzgajati u vrtnim gredicama, ali i u velikim posudama na terasama i balkonima.
Rubine
Rubine je sorta koja se odlikuje tamnocrvenom bojom glavica i izvrsnim okusom. Nastala je u Sjevernoj Americi i uzgaja se uglavnom u Sjedinjenim Državama, no može se uspješno uzgajati i u Hrvatskoj. Ima malene glavice veličine oko 2,5 cm gusto raspoređene na stabljici. Glavice su tamnocrvene boje, gotovo bordo, a imaju nježan i slatkast okus. Listovi su tamnozelene boje i jako su dekorativni. Može se uzgajati tijekom cijele godine, no najbolje uspijeva u proljeće i jesen.
Rubine je otporna sorta i dobro se prilagođava različitim klimatskim uvjetima. Treba sunčano mjesto i tlo koje je bogato hranjivim tvarima. Može se uzgajati i u posudama, što je pogodno za uzgoj na terasama i balkonima.
Falstaff
Falstaff je sorta prokulica koja se odlikuje velikim, zaobljenim glavicama intenzivne tamnocrvene boje. Nastala je u SAD-u, a prvi put je predstavljena 1941. godine. Vrlo je otporna na niske temperature i može se uzgajati u hladnijim klimatskim uvjetima. Glavice koje rastu na ovoj sorti su vrlo čvrste i izdržljive, što omogućuje dugotrajno skladištenje i čuvanje svježine. Obično se sadi u kasno proljeće ili početkom ljeta, a berba se obavlja u kasnu jesen ili ranu zimu, kada su glavice dovoljno velike i izrazito tamnocrvene boje. Pogodna je za uzgoj u vrtovima, ali se može uzgajati i na poljoprivrednim površinama.
Uzgoj prokulica
Prokulice se uzgajaju se zbog ukusnih i hranjivih jestivih izdanaka, poznatih kao pupoljci, a može se uzgajati u različitim klimatskim uvjetima, dok su njezini pupoljci ili glavice popularan sastojak mnogih jela diljem svijeta. Uzgoj zahtijeva nekoliko koraka, uključujući pripremu tla, sadnju sadnica, zalijevanje i zaštitu od štetnika i bolesti.
Tlo
Idealno tlo za uzgoj prokulica bi trebalo biti duboko, bogato hranjivim tvarima i dobro drenirano. Također treba biti blago kiselo do neutralno, s pH vrijednošću između 6,0 i 7,5. Prokulica najbolje uspijeva na tlima koja su bogata organskom tvari, poput komposta ili stajskog gnoja te tlima koja su dobro opskrbljena hranjivim tvarima poput fosfora, kalija i dušika. Važno je izbjegavati tla koja su jako kisela ili jako alkalna, jer to može ograničiti rast i razvoj biljke. Osim toga, tlo bi trebalo biti dovoljno rahlo kako bi se omogućio pristup zraku i vodi korijenima biljke.
Klima
Prokulica može rasti u različitim klimatskim uvjetima, ali najbolje uspijeva u umjereno hladnoj klimi. Idealna temperatura za uzgoj je između 15 i 20°C, a biljka također dobro podnosi niske temperature i blagi mraz. Prokulica također treba dovoljno sunčeve svjetlosti, barem 6 sati dnevno, ali može rasti i u djelomičnoj sjeni. Važno je spomenuti da su vrlo visoke temperature nepovoljne za uzgoj prokulica jer mogu uzrokovati ranu pojavu pupova i manji urod. Također, biljka može biti osjetljiva na suše pa je važno osigurati dovoljno vode za njezin rast i razvoj.
Slaganje kultura
Prije sadnje prokulica, preporučuje se uzgajati biljke koje su dobri predusjevi jer pomažu u poboljšanju tla, sprečavanju bolesti i štetnika te poboljšanju prinosu. Neke od biljaka koje se preporučuju kao predusjevi za prokulice su grahorice (npr. mahune, grašak, leća, slanutak, grah) - ove biljke su bogate dušikom koji je ključan hranjivi sastojak za rast i razvoj prokulica. Korijen kukuruza prodire duboko u tlo i pomaže u poboljšanju strukture tla, dok se njegovi ostaci mogu koristiti za malčiranje koje sprječava rast korova i zadržava vlagu u tlu, kao i salata koja pomaže u poboljšanju strukture tla i sprječava rast korova.
Rotkvice brzo rastu i osiguravaju brzo zatvaranje tla, a njihovi ostaci mogu se koristiti kao organsko gnojivo zbog čega su idealan predusjev prokulicama, dok ljiljani pomažu u suzbijanju štetnika, poput koloradske zlatice, koja može štetiti prokulicama.
Prokulice su omiljene među desecima štetnika zbog čega joj sadnja uz aromatične biljke može pomoći u obrani od ovih nametnika, pa čak i privući korisne insekte, poput bubamara i parazitskih osa. Neke od tih aromatičnih biljaka ugodno su mirisne, poput bosiljka, metvice (mente), kopra, lavande, ružmarina, kadulje i origana mame kupusove crve koji žvaču lišće.
Kamilica je poznata kao prateća biljka koja poboljšava okus, ali treba ju saditi s oprezom zato što se brzo širi. Češnjak odbija zlatice, lisne uši i plamenjaču. Za neven se također kaže da odvraća štetnike, a kada istrune, otpušta tvar koja odbija nematode. Dragoljub je još jedan cvijet koje se dobro slaže s prokulicama i za koji se kaže da odbijaj kukce i bijele mušice.
Zanimljivo je da iako se mnogi usjevi kupusa ne smiju saditi preblizu, gorušica može djelovati kao usjev koji će poslužiti kao prirodna zamka. Drugim riječima, gorušica posađena u blizini prokulica privući će štetnike koji se inače hrane klicama. Ako se primijeti da insekti napadaju gorušicu, potrebno ju je iskopati i ukloniti. Ostale biljke koje se dobro slažu s prokulicama su cikla, mrkva, celer, salata, luk i špinat. Pelargonije svojim paprenim i oporim mirisom odbijaju sve štetnike koje štete kupusnjačama, od kupusnih glista do buhača.
Jagode usporavaju rast svih biljaka kupusa, uključujući prokulice, jer se natječu za isti prostor, pa ih ne bi trebalo saditi jedne pored drugih. Ostale kupusnjače, poput cvjetače ili brokule ne bi se trebale saditi u blizini prokulice jer su u izravnoj konkurenciji za mnoge iste hranjive tvari i resurse, a njihova blizina bi ih učinila dvostruko osjetljivijima na iste bolesti i štetnike.
Rajčicama, paprikama, krumpiru i patlidžanu je potrebno mnogo hranjivih tvari za rast. Prokulice su također teške hranilice, pa se ne smiju saditi jedna pored druge jer će se natjecati za iste hranjive tvari.
Faza mirovanja
Prokulica je dvogodišnja biljka koja obično cvjeta i daje sjeme u drugoj godini života. U prvoj godini formira pupove na stabljici i raste lišće. Tijekom zime, nakon što se beru pupovi, biljka obično ne nastavlja s rastom, već ulazi u fazu mirovanja.
U ovoj fazi, prokulica ne raste aktivno, ali još uvijek zadržava životnu aktivnost i spremna je nastaviti s rastom kad se temperature opet zagriju u proljeće. Biljka također može biti osjetljivija na hladnoću i mraz, pa je važno osigurati da je tlo dobro drenirano i zaštićeno od ekstremnih temperatura. U drugoj godini života, prokulica nastavlja s rastom, cvjeta i donosi sjeme, nakon čega biljka umire.
Sadnja prokulica
Sadnja prokulice obično se provodi u rano proljeće ili kasnu jesen, ovisno o klimatskim uvjetima na području u kojem se uzgaja. Biljke se najbolje razvijaju u hladnijim vremenskim uvjetima na temperaturi između 15 i 21°C. Prije sadnje, tlo treba pripremiti dodavanjem komposta ili gnojiva kako bi se osigurala dobra drenaža i hranjive tvari. Sjeme se može sijati izravno u tlo ili može se uzgajati u posudama za presađivanje. Razmak između biljaka treba biti oko 60 cm kako bi se osiguralo dovoljno prostora za rast pupova. Nakon sadnje, biljke treba redovito zalijevati i gnojiti.
Sadnja sjemena
Sjeme se može kupiti u rasadnicima ili vrtnim centrima, a može se i prikupiti iz plodova biljke nakon što je sazrijela. Najbolje vrijeme za sjetvu sjemena kelja pupčara je u rano proljeće, kada se tlo zagrije na oko 10 - 15°C.
Prije sjetve, tlo treba pripremiti i dobro poravnati. Sjeme se sije u redove na razmak od 30 - 40 cm i treba se pokriti tankim slojem tla, oko 1 - 2 cm dubine. Kada biljke niknu, treba ih razrijediti tako da se ostavi razmak od oko 60 - 80 cm između svake biljke.
Nakon sjetve, tlo oko biljaka treba održavati vlažnim, ali ne previše mokrim. Kada se biljke počnu razvijati, treba ih redovito gnojiti kako bi se osigurao dobar rast i razvoj. Prokulice se obično beru kada su pupovi veličine oko 2 - 3 cm, a ovisno o sorti, što obično traje oko 3 - 4 mjeseca nakon sjetve.
Sadnja sadnice
Prokulice se mogu uzgajati i iz sadnica. Sadnice se mogu kupiti u rasadnicima ili se mogu uzgojiti kod kuće. Za uzgoj sadnica potrebne su posude za sjetvu, kvalitetno sjeme, zemlja i svjetlo. Sjetva se obično provodi 6 - 8 tjedana prije planiranog vremena presađivanja na otvoreno.
Prije sjetve, posude treba ispuniti zemljom koja bi trebala biti lagana i rahla. Sjeme se sije u posude na dubinu od oko 1 - 2 cm i zatim se posuda prekrije prozirnom folijom. Sjeme prokulica obično klija na temperaturi od oko 15 - 21°C.
Kada se biljke pojave, foliju treba ukloniti, a biljke izlagati svjetlosti. Uzgoj sadnica zahtijeva dobru ventilaciju i održavanje vlažnosti tla. Nakon što biljke dosegnu visinu od oko 10 cm, mogu se presaditi na otvoreno.
Prije presađivanja, treba provjeriti da je tlo dovoljno toplo i dobro pripremljeno za sadnju. Biljke se obično sade na razmak od oko 60 cm u redu, a između redova ostavlja oko 60 - 80 cm prostora.
Uzgoj u vrtu
Sadnja prokulica u vrtu sastoji se od pripreme tla, sadnje sadnica ili sjemena te brige o biljkama tijekom njihovog rasta i razvoja. Prije sadnje, treba pripremiti tlo. Prokulica preferira tlo bogato hranjivim tvarima, dobro drenirano i s pH vrijednošću između 6 i 7. Tlo treba očistiti od korova, a zatim ga dobro izravnati. Također, tlo treba obogatiti organskim gnojivom ili kompostom prije sadnje.
Može se saditi iz sjemena ili sadnica. Ako se koristi sjeme, treba ga posijati u rano proljeće na dubinu od oko 1 - 2 cm u redove na razmak od 30 - 40 cm. Nakon klijanja, biljke treba razrijediti tako da ostane razmak od 60 - 80 cm između biljaka.
Ako se koriste sadnice, treba ih posaditi na otvoreno tijekom proljeća, kada su prošli svi rizici od mraza. Sadnice treba posaditi na razmak od oko 60 cm u redu, a između redova treba ostaviti oko 60 - 80 cm prostora. Nakon sadnje, biljkama treba osigurati dovoljno vlage kako bi se osigurao rast i razvoj. Biljke treba redovito zalijevati, posebno tijekom suhih razdoblja.
Prokulica obično zri oko 3 - 4 mjeseca nakon sadnje, a vrijeme berbe ovisi o sorti. Berba pupova obično se obavlja kada su veličine oko 2 - 3 cm, što može potrajati nekoliko tjedana.
Uzgoj u plasteniku
Prokulica se može uzgajati u plasteniku, što omogućuje bolju kontrolu uvjeta rasta biljke. Uzgoj u plasteniku također može omogućiti raniju berbu i zaštitu biljke od štetnika i nepovoljnih vremenskih uvjeta. Kod uzgoja prokulica u plasteniku, važno je osigurati dovoljno svjetla, vlage i topline zbog čega se preporučuje korištenje staklenih ili prozirnih plastenika.
Temperatura u plasteniku treba biti optimalna za rast biljke, što ovisi o različitim faktorima kao što su doba godine, veličina plastenika, vrsta grijanja, itd. Osim toga, važno je redovito provjetravati plastenik kako bi se osigurala razmjena zraka i spriječila pojava štetnika i bolesti. Također se može primijeniti i dodatno osvjetljenje kako bi se osigurala dovoljna količina svjetla za rast biljke, kao i primjena gnojiva kako bi se osigurao rast i razvoj biljke.
Uzgoj u posudama
Prokulica se može uzgajati u posudama, ali je važno osigurati adekvatne uvjete za njegov rast i razvoj. Kod uzgoja u posudama, važno je odabrati posudu koja ima dovoljno prostora za rast korijenovog sustava biljke. Preporučuje se korištenje posuda dubine najmanje 30 cm. Također, važno je odabrati kvalitetnu zemlju za uzgoj koja će omogućiti adekvatnu drenažu vode.
Pri sadnji prokulica u posudu, treba koristiti zdrave sadnice koje su dovoljno ojačane da izdrže presađivanje. Sadnice se sade na dubinu koja odgovara njihovoj veličini te se preporučuje ostaviti dovoljno prostora između njih kako bi se omogućio rast i razvoj biljke.
Zalijevanje je ključni faktor kod uzgoja prokulica u posudama jer se u posudama brže isušuje zemlja. Stoga, biljke treba redovito zalijevati, ali i izbjegavati preveliku količinu vode koja može uzrokovati truljenje korijena. Ovakav uzgoj također zahtijeva redovitu primjenu gnojiva kako bi se osigurao rast i razvoj biljke. Preporučuje se primjena organskih gnojiva ili komposta kako bi se osiguralo postupno otpuštanje hranjivih tvari u tlo.
Održavanje i njega
Prokulice zahtijevaju redovitu njegu kako bi se osigurala kvalitetna i obilna berba. Nakon sadnje, biljke je potrebno zalijevati redovito kako bi se održala vlažnost tla, pazeći da se ne zalijeva previše jer to može dovesti do truljenja korijena. Također, važno je osigurati dobru drenažu oko biljaka kako bi se spriječilo nakupljanje vode u tlu. Prokulice imaju plitak korijenov sustav pa treba paziti da se zemlja ne isušuje previše i redovito gnojiti kako bi se osigurali potrebni hranjivi sastojci.
Zalijevanje
Zalijevanje prokulica je ključno za održavanje zdravog i bujnog rasta. Potrebno ga je redovito zalijevati, posebno tijekom sušnih perioda kako bi se spriječilo isušivanje tla. U idealnim uvjetima, prokulice treba zalijevati jednom tjedno, ali količina vode ovisi o klimatskim uvjetima i vrsti tla.
Uvijek treba paziti da tlo ostane vlažno, ali ne i previše mokro, kako se ne bi stvorile plitke korijenske strukture koje bi mogle oslabiti biljku. Kako bi se zadržala vlaga u tlu, može se dodati malč ili kompost na površinu tla. Također je važno izbjegavati zalijevanje lišća, jer to može dovesti do pojave gljivičnih oboljenja. Umjesto toga, vodu treba usmjeriti prema korijenju biljke.
Gnojidba
Gnojidba prokulice je ključna za njen rast i razvoj, jer biljka zahtijeva obilje hranjivih tvari kako bi se razvila u zdravu i bujnu biljku. Preporučuje se primjena gnojiva prije sadnje, kako bi se osiguralo dovoljno hranjivih tvari u tlu. Nakon toga, redovito treba dodavati gnojiva kako bi se osigurala optimalna količina hranjivih tvari tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja.
Prije dodavanja gnojiva, uvijek je potrebno provjeriti pH vrijednost tla. Prokulica preferira pH vrijednost tla između 6,0 i 6,5, pa ako je pH vrijednost tla izvan tog raspona, treba ga prilagoditi dodavanjem korekcije tla.
Za gnojidbu kelja pupčara preporučuje se primjena gnojiva bogatog dušikom tijekom vegetacijskog razdoblja. U prvom dijelu vegetacije preporučuje se primjena gnojiva bogatog fosforom i kalijem, kako bi se potaknula rana proizvodnja i razvoj korijena. U kasnijim fazama vegetacije, primjena gnojiva bogatog kalijem će pomoći u formiranju i zriobi glavica.
Gnojivo se obično primjenjuje uz korijen biljke, izbjegavajući prskanje lišća, što bi moglo dovesti do opeklina. Potrebno je pridržavati se uputa proizvođača za primjenu i količinu gnojiva, jer prekomjerna primjena gnojiva može dovesti do pretjeranog rasta i osjetljivosti biljke na štetnike i bolesti.
Razmnožavanje
Prokulice se obično razmnožavaju sjemenom, koje se mogu kupiti u specijaliziranim trgovinama ili prikupiti iz zrelih glavica. Prije sadnje, sjeme je potrebno namočiti u vodi preko noći kako bi se potaknula klijavost. Također, može se razmnožavati i reznicama, no ova metoda nije tako česta kao sjemenom. Ako se koriste reznice, treba odrezati mlade izdanke i posaditi ih u zemlju tako da se zemlja dobro stisne oko korijena. Reznice treba redovito zalijevati i držati ih na toplom i svijetlom mjestu dok ne uspiju. Međutim, uzgoj iz sjemena je najčešći način razmnožavanja prokulica i pruža najbolje rezultate.
Presađivanje
Prokulice se mogu presađivati nakon što formiraju prve prave listove, a biljke su visoke oko 10 cm. Prije presađivanja, tlo u vrtu treba pripremiti dodavanjem organske tvari, kao što su kompost ili stajski gnoj kako bi se poboljšala struktura tla i osigurali potrebni hranjivi sastojci za rast biljaka. Biljke treba posaditi na razmaku 60 - 70 cm jedna od druge i zaliti nakon sadnje. Ako je moguće, presađivanje treba obaviti u vrijeme kada je kiša najčešća ili u večernjim satima kako bi se smanjio stres biljaka. Također je važno osigurati dobru drenažu tla kako bi se spriječilo stajanje vode i truljenje korijena.
Pomlađivanje
Prokulice se obično ne pomlađuju, već se uzgajaju kao jednogodišnje, eventualno dvogodišnje biljke koje se beru kada dostignu zrelu veličinu. Međutim, ako se želi produžiti životni vijek biljke i potaknuti ponovni rast, može se pokušati s pomlađivanjem koje se može postići smanjenjem visine biljaka na pola nakon što se formiraju glavne glavice. Nakon toga, biljke će razviti nove izdanke na bočnim granama i nastavit će rasti. Međutim, ova praksa nije uvijek uspješna i može dovesti do manjeg prinosa ili sporijeg rasta biljaka, stoga se ne preporučuje.
Prorjeđivanje
Kako bi se osigurala optimalna veličina i kvaliteta pupova, preporučuje se prorjeđivanje prokulica. Ovo se obično radi kada biljka naraste do visine od 15 - 20 cm, a pupovi počinju formirati. Potrebno je ostaviti samo jedan pup po stabljici te ukloniti sve ostale bočne izdanke. Ovaj proces se obično radi ručno, pazeći da se ne ošteti korijenje biljke. Pupovi koji su uklonjeni se mogu koristiti za kuhanje, ali obično su manji i manje kvalitetni od onih koji su ostavljeni da rastu. Prorjeđivanje kelja pupčara osigurava da biljke imaju dovoljno prostora i hranjivih tvari za razvoj snažnih i zdravih pupova, što može povećati ukupni prinos i kvalitetu.
Rezidba
Rezidba prokulica obično nije potrebna jer biljka formira samo jednu glavnu stabljiku i pupove na bočnim granama. Međutim, ako se primijeti oštećenje ili bolest na biljci, potrebno je odrezati oštećeni dio kako bi se spriječilo širenje problema na cijelu biljku. Također, ako se biljka previsoko razvije, mogu se odrezati vrhovi biljaka kako bi se potaknuo rast bočnih izdanaka i pupova. Osim toga, ako se želi kontrolirati vrijeme zrenja pupova, može se provesti "rezidba vrha", odnosno odrezati vrh biljke kako bi se usporio rast i produžilo vrijeme zrenja. Općenito, rezidba prokulice se ne provodi često, već samo ako se primijeti problem ili ako se želi kontrolirati rast i vrijeme zrenja.
Zaštita od vjetra
Prokulice mogu biti osjetljive na jak vjetar, posebno kad su biljke mlade i nježne. Jak vjetar može oštetiti biljku i smanjiti njezin rast, pa se preporučuje osigurati zaštitu postavljanjem zaštitnih rešetki ili mreža oko biljke ili sadnjom u skupinama kako bi se biljke međusobno zaštitile od jakog vjetra.
Zaštita preko zime
Prokulica je biljka otporna na hladnoću i može podnijeti niske temperature do određene granice, no za zaštitu biljaka od mraza preporučuje se postavljanje zaštitnih materijala kao što je malč od slame ili pokrivanje netkanim materijalom preko biljaka kako bi se spriječio direktan kontakt između biljke i mraza, što će zadržati toplinu oko biljaka i smanjiti mogućnost oštećenja od mraza.
Druga mjera je osiguravanje dobre drenaže oko biljaka kako bi se spriječilo nakupljanje hladnog zraka i vode oko korijena, što može uzrokovati smrzavanje. Također, preporučuje se sadnja biljaka na uzvišenim površinama kako bi se spriječilo nakupljanje hladnog zraka u rupama u tlu.
Bolesti
Prokulice mogu biti podložne raznim bakterijskim bolestima poput bakterijske paleži, bakterijskog žutila i bakterijskog crnila koji mogu uzrokovati oštećenja i propadanje biljaka, zatim gljivičnih bolesti poput hrđe, plamenjače i crne truleži, virusne bolesti poput mozaika kelja koji može uzrokovati deformacije listova, žutilo i slab rast biljaka.
Da bi se spriječile, preporučuje se provođenje preventivnih mjera poput osiguravanja dobre drenaže tla, izbjegavanja pretjeranog zalijevanja, redovitog uklanjanja zaraženih dijelova biljaka, primjene organskih gnojiva i zaštitnih sredstava te rotiranje usjeva kako bi se spriječilo nakupljanje patogena u tlu.
Bakterijska palež
Bakterijska palež (lat. Xanthomonas campestris pv. campestris) je bakterijska bolest koja napada prokulice prodiranjem u biljke kroz rane na listovima, peteljkama ili pupu te se širi kroz provodne snopove biljke, uzrokujući simptome na različitim dijelovima biljke.
Simptomi bakterijske se obično pojavljuju na lišću i kovrčavim izdancima, a uključuju vodenaste mrlje koje se pretvaraju u žute ili smeđe nekrotične lezije. Lezije se obično javljaju oko rubova listova i peteljki, a mogu se širiti na cijele listove i uzrokovati njihovo sušenje i otpadanje. Kod težih infekcija, biljke mogu usporiti rast i razvoj, a u konačnici i uvenuti.
Bakterijska palež može se širiti vodom, sjemenom, alatom ili opremom, kao i insektima koji se hrane biljkama. Zbog toga je važno spriječiti širenje bolesti redovitim pregledom i uklanjanjem zaraženih biljnih dijelova, izbjegavanjem previše vlažnih uvjeta, primjenom fungicida, dezinfekcijom alata i opreme, te korištenjem zdravog sjemenja za sadnju.
Bakterijsko žutilo
Bakterijsko žutilo (lat. Xanthomonas campestris pv. raphani) je bakterijska bolest koja napada prokulice šireći se kroz sjeme i zaraženu vodu te se može prenositi i preko alata i opreme.
Simptomi se obično pojavljuju na lišću, a uključuju žute mrlje koje se obično javljaju između vena lišća. Mrlje se obično šire i spajaju, a mogu utjecati na cijeli list. Ponekad se na mrljama mogu vidjeti tamne točkice koje se nazivaju "pepper spot". U težim slučajevima biljke mogu uvenuti.
Bakterijsko žutilo se može spriječiti redovitim pregledom i uklanjanjem zaraženih biljnih dijelova, primjenom fungicida, dezinfekcijom alata i opreme te korištenjem zdravog sjemenja za sadnju. Također se preporučuje izbjegavanje previše vlažnih uvjeta, jer vlaga pogoduje širenju bakterija. Ako se primijeti simptom bolesti, zaražene biljke treba odmah ukloniti kako bi se spriječilo daljnje širenje bolesti.
Hrđa
Hrđa (lat. Puccinia brassicae) je gljivična bolest koja se najčešće pojavljuje u toplim i vlažnim uvjetima. Simptomi se obično pojavljuju na donjoj strani listova u obliku žutih mrlja koje se kasnije pretvaraju u narančaste ili smeđe okrugle pustule, koje se mogu razviti i na drugim dijelovima biljke, uključujući peteljke i pupove. Kada pustule pucaju, otpuštaju se spore koje se mogu širiti na druge biljke.
Hrđa se može spriječiti i kontrolirati redovitim pregledom biljaka i uklanjanjem zaraženih dijelova biljke, održavanjem dobre ventilacije, izbjegavanjem prekomjerne vlažnosti i primjenom fungicida. Biljke se također trebaju saditi na dovoljnoj udaljenosti kako bi se spriječilo širenje bolesti između biljaka. Ako se primijeti infekcija, zaražene biljke treba ukloniti i uništiti kako bi se spriječilo daljnje širenje bolesti.
Plamenjača
Plamenjača (lat. Peronospora parasitica) je gljivična bolest koja se također najčešće javlja u toplim i vlažnim uvjetima. Simptomi se pojavljuju na listovima u obliku žutih mrlja koje se kasnije šire i pretvaraju u smeđe ili ljubičaste mrlje. Donja strana lista može biti prekrivena sivkastim pahuljastim naslagama koje se sastoje od sporangija. Biljke koje su zaražene plamenjačom mogu zaostati u rastu, a plodovi mogu biti manji i manje kvalitete.
Plamenjaču se može spriječiti redovitim pregledom biljaka i uklanjanjem zaraženih dijelova biljke i izbjegavanjem prekomjerne vlage. Primjena fungicida također može biti učinkovita. Također se preporučuje razmak između sadnica kako bi se spriječilo brzo širenje bolesti između biljaka. Ako se primijeti infekcija, zaražene biljke treba ukloniti i uništiti kako bi se spriječilo daljnje širenje bolesti.
Mozaik kelja pupčara
Mozaik kelja pupčara je virusna bolest koja se prenosi preko zaraženih sjemenki, biljnih ostataka i lisnih uši. Simptomi uključuju deformirane listove, izbočenje i uvijanje lista. Listovi zaraženih biljaka obično su svjetliji od normalnih, a mogu se pojaviti i žute i zelene pruge na lišću. U nekim slučajevima, zaražene biljke mogu biti potpuno sterilne, što znači da neće proizvesti plodove.
Može se spriječiti izbjegavanjem sadnje zaraženih sjemenki, kontroliranjem populacije lisnih uši i uklanjanjem zaraženih biljnih ostataka. Također se preporučuje razmak između sadnica kako bi se spriječilo brzo širenje bolesti između biljaka. Uzgajivači također mogu primijeniti insekticide ili fungicide kao mjeru kontrole bolesti. Ako se primijeti infekcija, zaražene biljke treba ukloniti i uništiti kako bi se spriječilo daljnje širenje bolesti.
Štetnici
Prokulice obično napadaju različiti štetnici poput puževa, gusjenica i lisnih uši. Ovi štetnici mogu uzrokovati oštećenja listova, usporavanje rasta biljaka i smanjenje prinosa.
Puževi
Puževi su najčešći štetnici koji napadaju prokulice. Izlaze tijekom noći na površinu tla da bi se hranili. Obično napadaju mlade biljke i grickaju ih u području korijena, čime ih čine osjetljivim na bolesti i druge štetnike. Također mogu izbušiti rupe u lišću i ostaviti tragove sluzi po biljkama.
Postoji nekoliko načina da se spriječi napad puževa. Prvo, tlo se može održavati što sušim jer vlažno tlo privlači puževe. Također, može se postaviti zaštitna ograda od grančica, kore ili plastične mreže oko vrta kako bi se spriječio ulazak puževa. Mogu se koristiti i različiti insekticidi, kao što su peludne otopine, koji odbijaju puževe. Međutim, ovi proizvodi mogu biti štetni za druge korisne insekte u vrtu pa se preporučuje njihova primjena samo ako postanu ozbiljan problem.
Gusjenice
Gusjenice (lat. Plutella xylostella) su također najčešći štetnik koji napada prokulice. Malene su i svijetlozelene, a lišće ostavljaju izbušeno i osušeno. Mogu se brzo razmnožiti i nanijeti veliku štetu. Mogu se spriječiti korištenjem zaštitne mreže ili pokrivajući biljke mrežom. Također se mogu koristiti feromonske zamke koje privlače muške jedinke gusjenice kako bi se spriječilo njihovo razmnožavanje. U nekim slučajevima, može biti potrebna i primjena insekticida. Međutim, pri odabiru insekticida treba biti oprezan jer neki mogu biti štetni za druge korisne insekte u vrtu. Stoga, prije primjene bilo kojeg insekticida, treba provjeriti koje vrste insekata će se time kontrolirati i razmotriti druge mogućnosti kontrole štetnika.
Lisne uši
Lisne uši su česti štetnici koji se hrane sokovima iz lišća i stabljika, što može dovesti do zaostajanja u rastu i razvoju biljke te osjetljivosti na bolesti. Obično se pojavljuju na donjoj strani lišća i na vrhovima biljaka. Razmnožavaju se brzo, pa se populacija lisnih uši može brzo povećati.
Jedan od načina za sprečavanje napada je sadnja biljaka koje ih odbijaju poput korijandera, češnjaka, lavande i ružmarina ili prskanjem otopinom sapuna za pranje ili toplom vodom. Osim to, uporaba prirodnih neprijatelja lisnih uši, poput bubamara, može biti vrlo korisna. Postoje i insekticidi koji se mogu primijeniti na biljke, ali prije njihove uporabe treba biti oprezan, jer mogu biti štetni za druge korisne insekte u vrtu.
Upotreba prokulica
Prokulica je zdrava i hranjiva biljka koja se najviše koristi u kulinarstvu. Listovi i pupoljci su bogati vlaknima, vitaminima C i K, folnom kiselinom, kalcijem i željezom. Obično se koristi u salatama, varivima, juhama, umacima i drugim jelima, a može se pripremati na različite načine, uključujući pirjanje, kuhanje, pečenje ili prženje. Imaju nisku razinu kalorija, pa se često koristi u različitim dijetama za mršavljenje.
Berba
Prokulice se mogu brati kad dosegnu željenu veličinu i oblik. Kada pupoljci narastu do veličine od oko 2 - 5 cm, tada su spremni za berbu. Pupoljci koji su veći od ovog mogu biti gorči u okusu i tvrđi u teksturi. Prilikom branja, treba paziti da se ne ošteti stabljika ili lišće. Ako se stabljika ošteti, to može uzrokovati sporije sazrijevanje novih pupoljaka.
Prokulice mogu brati postupno i beru se samo zreli pupoljci, a ostali se ostavljaju da dalje rastu i sazrijevaju. Kada se pupoljci uberu, potrebno ih je brzo ohladiti i skladištiti u hladnjaku kako bi se sačuvala njihova svježina i hranjive vrijednosti.
Berba obično započinje u kasnu jesen i traje sve do zime, ovisno o klimatskim uvjetima i sorti koja se uzgaja. Može izdržati blage zime i brati se sve do sredine zime. Nakon što se beru svi pupoljci, biljka može ostati u vrtu i dati nove izdanke sljedeće sezone, ovisno o klimatskim uvjetima i održavanju tla.
Sušenje
Prokulice se mogu sušiti, ali to nije uobičajena praksa jer se najčešće konzumiraju svježe. Međutim, postoje neki načini sušenja ako im se želi produljiti rok trajanja ili ih koristiti u kulinarstvu na druge načine.
Jedan način sušenja prokulica je sušenje u dehidratoru. Prokulice se prvo moraju oprati, a zatim izrezati na manje komade i rasporediti na pladnjeve dehidratora. Dehidrator se može postaviti na temperaturu od oko 50 - 60°C, a sušenje traje oko 6 - 8 sati. Nakon sušenja, prokulice se mogu pohraniti u staklene posude i koristiti kao dodatak jelima ili kao sastojak u čajevima.
Također se može sušiti na zraku, ali ovaj proces traje duže. Prokulice se moraju prvo oprati i osušiti, a zatim rasporediti u tankom sloju na papir za pečenje i ostaviti na suhom, toplom i prozračnom mjestu. Sušenje traje oko 2 - 3 tjedna, ovisno o uvjetima sušenja. Nakon sušenja, mogu se usitniti u prah i koristiti u kulinarstvu ili kao dodatak jelima.
Skladištenje
Kada je u pitanju skladištenje prokulica, važno je pravilno ih pripremiti i čuvati kako bi im se produljio rok trajanja i održala kvaliteta. Prije svega, prokulice treba dobro oprati i osušiti prije spremanja u hladnjak.
Ako se planiraju koristiti u roku od nekoliko dana, mogu se pohraniti u hladnjak. Prokulice treba staviti u plastičnu vrećicu s rupama za zrak i zatim pohraniti u hladnjak na temperaturi od oko 4°C. Tako se mogu čuvati 5 - 7 dana, ali je bolje koristiti ih što je prije moguće kako bi se očuvala svježina i kvaliteta.
Ako se planiraju skladištiti na dulje vrijeme, mogu se zamrznuti. Prokulice se moraju prvo blanširati u kipućoj vodi oko 3 - 5 minute, a zatim staviti u hladnu vodu kako bi se zaustavio proces kuhanja. Nakon toga, prokulice se moraju dobro ocijediti i staviti u plastične vrećice za zamrzavanje. Prokulice se mogu zamrzavati do 8 - 12 mjeseci, ovisno o uvjetima zamrzavanja.
Kulinarstvo
Prokulica je popularno povrće u mnogim kuhinjama diljem svijeta, a može se pripremati na mnogo načina, od kuhanja i pečenja do prženja i dodavanja u salate ili umake. Sastoji se od malenih pupoljaka koji se mogu odvojiti jedan od drugog i kuhati kao cjelina ili koristiti u raznim jelima. Ima slatkast okus, ali se može kombinirati s raznim drugim okusima, kao što su kiselo, slano, začinjeno i slatko. Prokulica je odličan izbor za one koji žele unijeti zdrave nutritivne vrijednosti u svoju prehranu, kao i za one koji žele dodati malo inovativnosti u svoje kulinarske eksperimente.
Slaže se s mnogim drugim namirnicama i može se koristiti u raznim receptima. Jedan od popularnih načina pripreme je prženje prokulice s pancetom i lukom, što joj daje bogat okus i aromu. Također se dobro slaže s drugim povrćem, poput mrkve, tikvica i paprike, kao i s raznim vrstama mesa, uključujući piletinu, govedinu i svinjetinu. Prokulica se također može dodati u tjesteninu, rižoto ili umake, te poslužiti kao ukusan prilog uz pečenu ribu ili druga jela.
Medicina
Prokulice, kao i druge vrste kupusa i kelja, imaju dugogodišnju povijest korištenja u tradicionalnoj medicini zbog svojih ljekovitih svojstava. Sadrže fitonutrijente i antioksidanse koji mogu pomoći u smanjenju upala u tijelu. Bogate su antioksidansima i vitaminom C te sadrže omega-3 masne kiseline i beta-karoten koji podržavaju imunološki sustav. Također su bogate vlaknima te se može poboljšati probava i pomoći u prevenciji zatvora.
Zanimljivosti
Prokulice potječu iz Belgije i popularne su u cijeloj Europi, ali i u Sjevernoj Americi i Aziji. Biljka bogata je vitaminima K, C i A, kao i mineralima poput kalcija i željeza. Izvrsne su za uzgoj u jesenskim i zimskim mjesecima i mogu izdržati niske temperature. Relativno su male biljke, koje narastu samo do visine od oko 60 cm, što ih čini idealnim za uzgoj u manjim vrtovima ili na terasama.
Foto: Hans / Pixabay
Odgovori