Raštika

Raštika (lat. Brassica oleracea var. acephala) je zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (lat. Brassicaceae). Naziv sorte Acephala, što se doslovno prevodi "bez glave", odnosi se na činjenicu da raštika nema usku jezgru lišća kao primjerice kupus. U Hrvatskoj je poznata i pod imenima rašćika, raštan i lisnati kelj.

Biljka je dvogodišnja gdje se javlja zimski mraz; neke sorte mogu biti višegodišnje u toplijim krajevima. Glavna stabljika raštike u prvoj godini naraste između 60 i 120 centimetara, uspravna je i završava s rozetom lišća na vrhu. Listovi imaju duge peteljke i zelene do sivo zelene plojke. Plojke su naborane s vrlo izraženim žilama.

U drugoj godini se iz pazuha listova razvijaju žuti četverokutni cvjetovi u labavim grozdovima. Cvjetovi se sastoje od četiri eliptična lapa i latice, šest prašnika i jedne nadrasle dvogradne plodnice s nekoliko sjemenih zametaka.

Plod cilindrična oblika naraste do 12 centimetara. Unutar njega se nalaze sjemenja poredana u dva reda. Sjeme je jajastog do okruglastog oblika, promjera 3 milimetra, crvenkasto do plavičasto smeđe boje. Ako se pravilno čuvaju, sjemenja mogu zadržati klijavost i do pet godina.

Sorte raštike

U Primorju postoje različiti ekotipovi raštike, no izostaje sistematska selekcija. Što se tiče sortne liste, raštika nije registrirana. Prije je bila uvedena pod nazivom Domaća raštika, no to je uklonjeno.
Raštika lokalno može varirati po karakteristikama, ovisno o podneblju u kojem se uzgaja.

U SAD-u postoji konkretna podjela raštike: Champion, Flash, Georgia, Green Glaze i Vates.

Sadnja raštike

Danas se raštika uzgaja diljem svijeta, a na našem području je najzastupljenija u Dalmatinskoj Zagori, na otocima i u Hercegovini, no može uspjeti i hladnijim dijelovima sjeverne Hrvatske. Skromnih je zahtjeva, a otpornija je od ostalih kupusnjača, kako na visoke tako i na niske temperature.

Tlo

Raštika nije zahtjevna biljka pa može podnijeti različite vrste tla, no najbolje uspijeva na dubokim, strukturnim tlima, kiselosti od 6 do 7,2. Na boljem tlu će dati i bolje prinose.

Vrijeme sadnje

Sjetva se obavlja krajem veljače ili početkom ožujka, a sadi se u travnju ili svibnju. Također se sije u srpnju, a sadi krajem kolovoza, nakon prvih kiša.

Temperatura

Za sadnju raštike odabire se osunčano i polusjenovito mjesto. Optimalna temperatura klijanja i temperatura za vegetativni rast se kreće između 15°C i 20°C. Vrlo lako podnosi više temperature i sušu za ljetnih mjeseci; tada će na kratko zaustaviti rast, ali nakon prvih kiša ponovno raste te razvija novo, kvalitetnije i ukusnije lišće. Također dobro podnosi niske temperature, snijeg i mraz.

Sadnja iz sjemena

Kao što je prethodno spomenuto, sjetva raštike se obavlja krajem veljače ili početkom ožujka, te ponovno u srpnju. Sjemenja posadite na dubinu od 0,5 do 1 centimetra, a razmak između sjemenja neka bude barem 50 centimetara. Raštika treba mnogo prostora za rast. Nakon što iz sjemenja izrastu sadnice, presađuju se u vrt. Sjemenja se mogu držati na hladnom i suhom mjestu do 6 godina.

Sadnja sadnice

Najčešći oblik sadnje raštike je uzgoj iz rasada. Razmak između sadnica je 0,5 × 0,5 metra. Rasadi raštike se uzgajaju na uzdignutim gredicama, no ne smiju se uzgajati na izravnom suncu. Uzdignute gredice su pogodne jer se tlo na njima brže zagrijava. Također se izbjegne gaženje po tlu. Gredicama se može dodati kompost ili drugo organsko gnojivo.

Uzgoj raštike

Uzgajanje raštike nije zahtjevan posao, vrlo je otporna na niske i visoke temperature, pogotovo u usporedbi s ostalim kupusnjačama. Raštiku čak ne napadaju bolesti što uzgoj dodatno olakšava.

Uzgoj na otvorenom

Prilikom uzgoja raštike na otvorenom, sjetva ili sadnja se obavlja 15 do 20 dana kasnije nego kod uzgoja u zaštićenom prostoru. Raštici je najbitnije omogućiti dovoljno vlage u tlu kako bi se pravilno razvila. Optimalna temperatura sadnje raštike na otvorenom je od 15°C do 18°C, opskrbljenost tla vodom 70%-80% poljskog kapaciteta za vodu, dok bi relativna vlaga u zraku trebala biti između 85% i 90%.

Uzgoj u stakleniku

Iako raštika dobro podnosi niske temperature i bez problema se može uzgajati na otvorenom, također ju možete uzgojiti u stakleniku. Možete koristiti niske i visoke lukove. Na niske lukove se postavlja folija tako da se na sjevernoj strani ukopa u tlo, dok ju na južnoj strani pričvršćujemo na samu površinu tla. Postavlja se na ovaj način kako bi se mogla podignuti zbog prozračivanja. Kod visokih tunela prozračivanje vršimo pomoću vrata, a kako je ovaj princip nešto lošiji, duljina tunela bi trebala iznositi maksimalnih 25 metara.

Razmnožavanje

Razmnožavanje raštike se vrši iz sjemena ili pomoću sadnica uzgojenih na gredicama.

Slaganje kultura

Kupusnjače općenito, ne samo raštika, se nikako ne bi smjele saditi uz ciklu ili celer. Dobrosusjedske odnose ima s grahom, krastavcem, krumpirom, salatom glavaticom, bundevom, lubenicom, rajčicom i tikvicama.

Održavanje nasada

Uzimajući u obzir raštiku kao slabo zahtjevnu biljku, održavanje neće biti problem. Izuzetno je otporna, ali svakako ju treba prihranjivati te održavati tlo vlažnim.

Zalijevanje

Raštiku zbog otpornosti ne treba prečesto i obilno zalijevati, ali svakako pokušajte tlo održavati vlažnim.

Gnojidba

Raštici odgovara gnojidba stajskim gnojivom no još bolje će uspijevati ako se uzgaja nakon kultura obilno gnojenim stajskim gnojivom, primjerice rani krumpir. Uz stajsko gnojivo, preporuča se gnojidba umjetnim gnojivima. Ako se raštika uzgaja na srednje plodnom tlu, prilikom pripreme tla za sjetvu treba se pognojiti s 800 kg NPK u omjeru 7:14:21. Nakon što se korijen dobro prihvati i biljke krenu intenzivno rasti, prihranjuje se s 200 kg/ha KAN-a.

Štetnici

Raštiku najčešće napadaju kupusov bijelac, kupusne stjenice i buhači.

Kupusov bijelac

Kupusov bijelac (lat. Pieris brassicae) je dnevni leptir bijelih krila. Raštiku oštećuje tako da jede listove sve do rebara. Kako bi se prevenirao napad kukca, raštika se sadi uz špinat ili celer. Kupusovog bijelca odbija i miris rajčice pa se raštika može zaštiti na način da se prska ekstraktom od listova rajčice svako dva dana (u 2 litre vode stavimo 2 šake zaperaka rajčice i ostavimo da se natapa 3 sata).

Kupusne stjenice

Kupusne stjenice (lat. Eurydema) su skupina različitih nametnika koji napadaju kupusnjače. Odrasli kukci i njihove ličinke sišu sokove biljke, a u velikom broju mogu uništiti čitav rasad. Na biljkama se pojave bjelkaste točkice koje mogu prekriti čitav list. Čim primijetite stjenice, trebate ih sakupiti i ukloniti iz nasada. Otporne su na kemijske insekticide pa nije poželjno primjenjivati kemijske metode.

Buhači

Buhači (lat. Phyllotreta spp.) su kukci metalik crne, tamnoplave ili tamnozelene boje koji narastu oko 2-3,5 milimetara. Biljku oštećuju tako da grizu lisnu masu kupusnjača. Njihovim djelovanjem nastaju okrugle rupice na lišću. Najčešće napadaju biljke za suhih i toplih vremena. Zbog utjecaja kukaca mlade biljke zaostaju u rastu i daju lošije prinose.

Zaštita biljke sastoji se od postavljanja zaštitnih mreža kako bi se spriječio ulaz štetnika. Ako je oštećeno više od 10% površine, koristi se kemijsko suzbijanje.

Berba raštike

Raštika se uzgaja zbog svojih gustih, blago gorkih, jestivih listova. Dostupna je čitavu godinu. Listovi raštike su spremni za branje 75 do 85 dana nakon sadnje, odnosno 85 do 95 dana nakon sjetve.
Listovi su najukusniji tijekom hladnog vremena, ubrani nakon prvog mraza - hladne temperature uzrokuju pretvaranje ugljikohidrata u lišću u šećer. U regijama s blagom zimom, biljke će proizvoditi novo lišće gotovo cijele zime. Stabljike zasađene u proljeće narast će tijekom ljeta i tada će listovi biti blago gorki ako ih pogodi toplinski val. Novo lišće stvoreno u jesen kad temperatura blago padne će biti ukusnije.

Kod branja lišća, prvo se kreće od nižih dijelova stabljike prema vrhu. Lišće se bere izvana prema unutra. Treba biti posebno pažljiv kako se ne bi oštetila stabljika na kojoj rastu novi listovi. Listovi će se jednostavno odvojiti povlačenjem prema dolje, ali se može koristiti i oštriji nož.

Preporuča se da na vrhu biljke ostanu najmanje četiri lista, to će omogućiti biljci da razvija novo lišće za buduća branja. Redovita berba i zalijevanje će poticati rast novih listova.

Skladištenje raštike

Nakon berbe, listove je potrebno temeljito oprati kako bi se uklonilo bilo kakvo tlo koje bi se moglo zalijepiti za dno lišća. Tek ubrani listovi se mogu držati u hladnjaku od nekoliko do tjedan dana.
Raštika se može i zamrznuti ako ju želite očuvati na duže vrijeme.

Upotreba raštike

Raštika je na našem području zanemarena u odnosu na druge kupusnjače. Sve je teže pronaći ju na policama trgovinama, a i nije uzgaja se u količini kao prije. Na području Dalmatinske Zagore je svaka kuća u vrtu imala posađenu raštiku, a danas je to prava rijetkost.

Raštika u medicini

Raštika je iznimno hranjiva niskokalorična kupusnjača koja bi svakako trebala biti uvrštena u prehranu. Uz to je bogata vitaminima i mineralima, te spojevima koji djeluju antioksidativno.
100 grama raštike ima tek 31 kaloriju pa se preporuča osobama koje želi izgubiti višak kilograma.

Zbog vitamina K koji sadržava, raštika je odlična za zdravlje i jačanje kostiju, uspješniju apsorpciju kalcija te prevenciju osteoporoze. Raštika ima i antikancerogeno djelovanje – može spriječiti nastajanje raka probavnog trakta, raka dojke, jajnika i bubrega.

Bogata je vitaminom A, sadrži sve vitamine iz skupine B te vitamin E. U raštici se može naći i karotenoide koje odličan za očuvanje zdravlja očiju te dobar vid.

Kupusnjače su bogate glukozinolatima koji imaju nutritivno, antifugalno, antibakterijsko i antikancerogeno djelovanje.

Naposljetku, uvrštavanje raštike smanjuje rizik od mnogih kroničnih bolesti, primjerice bolesti srca i krvnih žila, dijabetese tipa 2 i pretilosti.

Raštika u kuhinji

Kao i za ostatak povrća, i raštiku je najbolje konzumirati svježu kako bi se očuvale sve hranjive vrijednosti. To se može postići konzumiranjem raštike u smoothiejima ili različitim sokovima. Ipak se kod nas najčešće termički obrađuje, ali u tom slučaju bi se trebala kuhati na pari svega nekoliko minuta. Kod nas se najčešće kuha zajedno s kaštradinom, ali se dobro slaže i s ribom. Često se stavlja u pesta ili neke druge umake.

Raštika je najukusnija nakon prvog mraza, a kada nastupe više temperature, listovi raštike se najčešće koriste za stočnu hranu.

Prije konzumacije, listove raštike treba temeljito oprati pod mlazom hladne vode, ali ju svakako ne biste smjeli natapati u vodi. U tom slučaju ona gubi vitamine topljive u vodi. Listove režite na komadiće veličine 1,5 centimetara, a stabljiku na 0,5 centimetara. Ako primijetite da je stabljika šuplja ili pak drvenasta, bacite ju.

Povijest

Jedna priča kojom se opisuje nastajanje raštike potječe iz stare Grčke. Mitovi pripovijedaju da dok je Zeus morao protumačiti dva potpuno suprotna proročanstva, počeo se toliko znojiti, a gdje god bi pala kapljica znoja bi izrasla biljka novog bezglavog kupusa  raštike. Zeus je krenuo jesti lišće što mu je prosvijetlilo um i od tada je raštika postala njegovo posvećeno jelo. Tvrdi se da je tada izmišljena poznata uzrečica: "Dva puta poslužen kupus čista je smrt". Poslije je ova uzrečica korištena za svu podgrijanu hranu.

Raštika je od davnina poznata na Mediteranu, na tim prostorima se jede već 2000 godina, a postoje zapisi koji pokazuju da su Grci u to vrijeme kultivirali i mnoge druge vrste kupusnjača, primjerice kelj. Rimljani su također konzumirali raštiku, a o njoj su pisali Katon Cenzor i Plinije Stariji. Preko Rimljana došla je na prostore Dalmacije, a kaže se da je raštiku volio jesti i sam car Dioklecijan.

Smatra se da su Rimljani odnijeli raštiku na otoke Velike Britanije i u Francusku još u 4. stoljeću prije nove ere. Iz Europe se raštika raširila po ostatku svijeta, a vrlo je cijenjena u Sjevernoj Americi u koju je donesena tijekom 17. stoljeća. Raštika je zapravo službeno povrće američke države Karolina.

Foto: PurpleOwl / Pixabay