Lubenica (lat. Citrullus lanatus) je zeljasta biljka iz porodice tikvovki ili tikvenjača (Cucurbitaceae), u koju se još ubrajaju tikve, dinje i krastavci. Potječe iz Afrike, a danas se uzgaja diljem Europe. Najveći su proizvođači lubenice Italija, Španjolska, Bugarska i južna Francuska.
Riječ je o jednogodišnjoj biljci koja je najpoznatija prema svojim velikim okruglim plodovima koji su iznutra crveni i sočni, a izvana zeleni i prošarani bijelim šarama. Promjera su otprilike od 20 do 30 cm, a mogu težiti od 5 do 20 kg. Plodovi rastu na šupljoj, dlačicama prekrivenoj stabljici koja je razgranata s puzavim vriježama, a koje mogu biti duge do 3 m. Biljka ima snažan i dubok glavni korijen koji je obično dug od 2 do 3 m te bočno korijenje koje je još duže.
Listovi su na stabljici naizmjenično raspoređeni te se nalaze na dugim drškama. Mogu biti dugi do 30 cm, a njihova veličina ovisi o mjestu na stabljici. U skladu s tim, listovi se od dna prema vrhu stabljike postupno smanjuju. Poput stabljike, listovi su također prekriveni dlačicama, a starenjem postaju grubi i dosta tvrdi te se u njihovim pazušcima pojavljuju razgranate vitice.
Cvjetovi su na biljci jednospolni i manji. Ocvijeće čini čaška s pet lapova te vjenčić od pet latica koje su žute boje i prošarane smeđim žilicama. Ženski cvjetovi imaju jedan tučak s plodnicom u kojoj se nalazi više sjemenih zametaka, a muški cvjetovi imaju pet prašnika. Cvjetovi cvatu od lipnja do kolovoza, a nakon oprašivanja razvijaju se plodovi.
Lubenica se sadi i uzgaja na područjima tople do umjerene klime i zahtijeva sunčana staništa. Najčešće se uzgaja na otvorenim poljima ili plastenicima. U Hrvatskoj se najviše uzgaja na području Dalmacije, i to u dolini Neretve, ali uzgoj je moguć i u istočnoj Slavoniji. U ljetnim mjesecima najčešća je konzumacija upravo ploda lubenice.
Srodnici
Sorte lubenica
Na Sortnu listu Republike Hrvatske upisano je 38 sorti i hibrida lubenice. Za tržište se u komercijalnoj proizvodnji koriste gotovo isključivo hibridi lubenice koji imaju oznaku F1. Najčešće su to ovalni i okrugli plodovi koji teže od 8 do 12 kg. Što se tiče vanjske boje kore, najviše je hibrida koji imaju svjetliju ili tamniju zelenu boju s mramorno-prugastom površinom. Rjeđe se proizvode hibridi koji imaju jednoličnu tamnozelenu boju kore.
Također, više se cijene hibridi koji imaju tanku koru, slađi okus i intenzivniju crvenu boju u unutrašnjosti ploda. Uz to, vrlo su cijenjeni hibridi koji imaju malo sjemenki u plodu, a postoje i oni bez sjemenki. U nastavku slijedi pregled hibrida lubenice koji su upisani na Sortnu listu RH i koji se najčešće uzgajaju na našim prostorima.
Pannonia F1
Pannonia F1 vrlo je rani hibrid kojemu vegetacija traje otprilike 65 dana od dana presađivanja. Daje okrugle plodove koji imaju tamnozelenu i čvrstu koru, ali su iznutra svjetlocrveni. Otprilike teže od 3 do 5 kg. Ovaj hibrid treba se uzgajati u zaštićenim prostorima, niskim tunelima ili na otvorenom, a namijenjen je ranoj proizvodnji.
Crimstar F1
Crimstar F1 vrlo je rani hibrid kojemu vegetacija traje otprilike 65 dana od dana presađivanja. Daje okrugle plodove koji imaju srednje debelu mramorno-prugastu koru, a teže od 6 do 8 kg. Plodovi su iznutra jarko crveni te su vrlo specifične arome i okusa. Može se istaknuti sadržaj šećera u plodu koji iznosi od 12 do 13%. Ovaj je hibrid namijenjen vrlo ranoj proizvodnji te se treba uzgajati u zaštićenim prostorima, niskim tunelima ili na otvorenom.
Top Gun F1
Top Gun F1 vrlo je rani hibrid kojemu vegetacija, također, traje otprilike 65 dana od dana presađivanja. Srednje bujne biljke daju okrugle plodove koji teže od 8 do 10 kg. Plodovi imaju tanku koru mramorno-prugaste površine, a iznutra su plodovi crveni te okusom izrazito slatki jer je sadržaj šećera oko 12%. Ovaj hibrid treba se uzgajati u niskim tunelima ili na otvorenom.
Crisby F1
Crisby F1 vrlo je rani hibrid čija slabije bujna biljka daje okrugle plodove težine od 7 do 9 kg. Plodovi imaju srednje debelu koru koja je mramorno-prugasta, a iznutra su intenzivne crvene boje, ugodnog okusa i hrskave teksture. Ovaj hibrid namijenjen je uzgoju u zaštićenim prostorima, niskim tunelima ili na otvorenom.
Lady F1
Lady F1 rani je hibrid čija srednje bujna biljka daje ovalno izdužene plodove koji najčešće teže otprilike 10 kg. Kora plodova je tanka te mramorno-prugasta, a plod je iznutra tamnocrvene boje. Ističe se vrlo slatkim okusom i ima malo smeđih sjemenki. Ovaj hibrid namijenjen je uzgoju u zaštićenim prostorima, niskim tunelima i na otvorenom.
Romanza F1
Romanza F1 rani je hibrid kojemu vegetacija traje od 65 do 70 dana od dana presađivanja. Biljke su iznimno bujne, a okrugli plodovi teže od 6 do 10 kg. Kora je tanka i mramorno-prugasta, a plod je iznutra tamnocrvene boje. Ovaj hibrid namijenjen je uzgoju na otvorenom na crnoj mulch foliji te u niskim tunelima, a vrlo dobro podnosi transport.
Royal Flash F1
Royal Flash F1 rani je hibrid koji daje ovalno izdužene plodove koji teže od 8 do 10 kg. Kora ploda je srednje debljine, a izgledom je mramorno-prugasta. Iznutra je plod tamnocrvene boje i sadrži smeđe sjemenke. Ovaj hibrid namijenjen je uzgoju u niskim tunelima i na otvorenom.
Celebration F1
Celebration F1 srednje je rani hibrid kojemu vegetacija traje otprilike 80 dana od dana presađivanja. Bujne biljke daju ovalne plodove koji teže od 12 do 15 kg. Kora je tanka i izgledom mramorno-prugasta, a iznutra je plod tamnocrvene boje. Hibrid se ističe iznimnom kvalitetom ploda koja se zadržava i nakon berbe. Namijenjen je uzgoju na otvorenom na crnoj mulch foliji.
Farao F1
Farao F1 srednje je rani hibrid kojemu vegetacija traje otprilike 70 dana od dana presađivanja. Bujne biljke daju ovalno izdužene plodove koji teže otprilike 12 kg. Kora je tanka i izgledom mramorno-prugasta, a iznutra je plod svjetlocrvene boje. Plod je sočan i sadrži 12% šećera. Ovaj hibrid namijenjen je uzgoju u niskim tunelima i na otvorenom.
Crimset F1
Crimset F1 srednje je rani hibrid kojemu vegetacija traje otprilike 75 dana od dana presađivanja. Ovaj hibrid daje ovalne do okrugle plodove koji teže od 10 do 12 kg. Plodovi imaju srednje debelu koru koja je na površini mramorno-prugasta i iznimno čvrsta, zbog čega može podnijeti duži transport. Iznutra je plod tamnocrven i ugodnog okusa. Ovaj hibrid namijenjen je uzgoju u niskim tunelima i na otvorenom.
Madera F1
Madera F1 srednje je rani hibrid kojemu vegetacija traje otprilike 80 dana od dana presađivanja. Plodovi ovog hibrida su ovalno okruglog oblika i teže od 8 do 10 kg. Kora plodova je vrlo tanka i na površini mramorno-prugasta. Unutrašnjost ploda je slatka i crvene boje. Ovaj hibrid namijenjen je uzgoju u niskim tunelima i na otvorenom.
Paladin F1
Paladin F1 srednje je rani hibrid kojemu vegetacija traje otprilike 80 dana od dana presađivanja, kao što je slučaj s hibridom Madera F1. Plodovi ovog hibrida su ovalni i imaju srednje debelu koru. Teže od 10 do 12 kg, a iznutra su intenzivno crveni. Postotak šećera iznosi oko 12%. Ovaj hibrid namijenjen je uzgoju u niskim tunelima i na otvorenom.
Dumara F1
Dumara F1 srednje je kasni hibrid čije vrlo bujne biljke daju plodove težine od 10 do 12 kg. Ovalni plodovi imaju tanku i mramorno-prugastu koru koja je ipak vrlo čvrsta pa može podnijeti duži transport. Plod sadrži vrlo malo sjemenki i iznutra je tamnocrvene boje. Ovaj hibrid namijenjen je uzgoju u niskim tunelima i na otvorenom.
Uzgoj lubenica
Za uzgoj je lubenice iznimno važno poznavati slaganje kultura jer lubenica razlikuje dobre i loše pretkulture. Također, za uspješan uzgoj važno je pravilno zalijevanje i gnojenje te poznavanje načina razmnožavanja.
Tlo
Lubenica zahtijeva rahlo tlo koje je dobre strukture. Najbolja su glinasto-pjeskovita tla te aluvijalna naplavna tla. Lubenici odgovaraju duboko poorana tla, a vlažna i zbijena tla nisu dobra za njezinu proizvodnju. Također, za uspješan uzgoj ove biljke važna je i kiselost tla pa pH vrijednost treba biti od 5,0 do 5,5.
Uz to, prije sjetve ili sadnje gornji sloj zemlje treba se usitniti s pomoću vrtne freze u sitne grudice. Na taj će se način dobiti rahli sloj koji pozitivno utječe na rast i razvoj biljke. Zadržavat će vodu u tlu, biljkama će biti oslonac te će pozitivno utjecati na razvoj korijena.
Klima
Lubenica je biljka koja zahtijeva visoke temperature i toplu klimu. U skladu s tim, za klijanje sjemena potrebna je minimalna temperatura od 15°C. Najpovoljnija je temperatura za rast i razvoj lubenice otprilike 30°C. Temperature niže od 10°C nikako ne odgovaraju biljci i narušavaju njezin uzgoj. Biljka se teško oporavlja od niskih temperatura i u slučaju da kasnije nastupe povoljne temperature. Također, lubenica zahtijeva mnogo svjetla pa joj ne odgovaraju sjenovita područja i oblačno vrijeme.
Vrijeme sadnje
Lubenica se sadi u proljetnim mjesecima. Primjerice, sjetva sjemena za uzgoj presadnica lubenice, koje bi trebale biti spremne za sadnju krajem travnja, obavlja se sredinom ožujka, i to u zaštićenom prostoru. Općenito, rok sadnje u kopnenim područjima obično kreće s početkom svibnja, a u priobalju od početka do sredine travnja. Međutim, ne može se strogo držati ovih rokova jer sve ovisi o vremenskim uvjetima u proljeće.
Slaganje kultura
Slaganje kultura i dobar plodored vrlo su bitni za uspješan uzgoj lubenice. Lubenice se trebaju proizvoditi u širokom plodoredu koji može potrajati od 4 do 6 godina. Širi plodored uvijek znači sigurniju i bolju proizvodnju. Nakon toga razdoblja, lubenica se može uzgajati na istom polju.
Za uzgoj lubenice treba razlikovati dobre i loše pretkulture. Dobre su pretkulture sve leguminoze, višegodišnje, prirodne i sijane livade, žitarice, krumpir, paprika, rajčica, sve kupusnjače te lukovičasto i korjenasto povrće. Također, dobra su i tzv. nova tla, tj. tla na kojima se prije lubenice nije ništa uzgajalo i koja se nisu prethodno obrađivala, kao i duboko preorane krčevine. S druge strane, kao loše pretkulture za lubenicu izdvajaju se upravo lubenice, tikve, bundeve, butternut tikve, dinje, krastavci i tikvice. Poslije lubenice može se proizvoditi većina povrća, osim lubenica i dinja.
Sadnja lubenica
Za sadnju lubenice i uspješan uzgoj potrebno je poznavati načine sadnje lubenice, odgovarajuće tipove tla i vremenske uvjete za rast i razvoj. Također, lubenica se može saditi na nekoliko različitih načina pa je ovisno o sorti potrebno izabrati način koji je najprimjereniji.
Načini sadnje lubenice
Moguće je razlikovati nekoliko načina sadnje lubenice sjemenom ili presadnicama, a ističu se kontejnerski uzgoj ranih presadnica, rani uzgoj sjetvom u kućice, uzgoj u niskim tunelima te uzgoj pokrivanjem perforiranom PE folijom. Svaki od ovih načina ima određene prednosti i pravila kako posaditi sjeme ili presadnicu.
Kontejnerski uzgoj ranih presadnica
Kontejnerski uzgoj ranih presadnica ili uzgoj u tresetnim kockama podrazumijeva uzgoj lubenice za raniju proizvodnju. Provodi se u zaštićenom prostoru, a obično su to staklenici i plastenici u kojima je moguće grijanje. U ovom slučaju sjetva sjemena odvija se od 25 do 30 dana prije sadnje presadnica na otvoreni prostor. Ako se lubenice sade za domaće i osobne potrebe, moguće je razlikovati dva oblika supstrata - uz primjenu treseta ili bez njega. Sastavnice supstrata trebaju se sterilizirati vodenom parom, i to otprilike 45 dana prije nego što će se puniti lončići.
Sljedeći je korak punjenje kontejnera supstratom i sjetva. Kontejneri se poslije sjetve mogu držati jedan na drugom u prostoru povoljne temperature zraka. Kada sjeme počne klijati, oni se trebaju iznijeti u zaštićeni prostor. Što se tiče punjenja lončića kontejnera, oni se pune tako da supstrat bude do vrha, a u sredini se pravi udubljenje u koje se postavlja sjemenka na dubinu od otprilike 2 cm. Ne preporučuje se lubenicu saditi strojem koji ima pneumatsku sijačicu zbog krupnoće i oblika njezina sjemena. Nakon što je sjetva završena, supstratu treba osigurati vodu temperature 25°C.
Nakon sjetve, a prije nicanja, potrebno je održavati povoljnu temperaturu koja iznosi otprilike 25°C. Nakon nicanja, temperatura se mijenja u intervalima. Tijekom prvih 4-5 dana nakon nicanja potrebno je smanjiti temperaturu. Danju treba iznositi od 18 do 20°C, a noću od 16 do 17°C. Temperatura se potom ponovno povisuje te danju treba iznositi od 22 do 24°C i noću od 18 do 20°C. Razvidno je da je potrebno održavati dnevne i noćne temperature, ali i temperature za vrijeme oblačnih dana. Temperatura se noću i za vrijeme oblačnih dana snižava za 4 do 5°C u odnosu na temperaturu za vrijeme sunčanih dana. Veći temperaturni skokovi ne odgovaraju biljci.
Lubenica koja je na ovaj način sijana stvorit će vrlo jak glavni korijen koji će brzo izbiti iz lončića na dnu posude. Kada biljka stvori od 6 do 8 listova, spremna je za presađivanje. Ovisno o području gdje se uzgaja, općenito postoje dva roka sadnje. U sredozemnom području dobro je presaditi presadnice na otvoreni prostor do sredine travnja, a na kontinentalnom području krajem travnja ili početkom svibnja. Ako je travanj topliji, moguće je i ranije presađivanje, ali i kasnije u slučaju hladnoće i kiše.
Nekoliko dana prije presađivanja potrebno je postupno smanjiti temperature, osigurati noću otvorene prozore i dobru ventilaciju. Dan prije presađivanja biljke je potrebno obilno zaliti. U tlu se pripremaju rupe te se sadnice sade ručno ili sadilicama, a dubina sadnje treba odgovarati dubini u kojoj su presadnice bile u lončiću. Bujne sorte sade se na razmak od 100 cm u redu te 150 cm između redova. S druge strane, sorte s manje listova mogu se saditi na razmak 100 x 100 cm. Na većim površinama potrebno je na svakih 80 ili 100 m ostaviti puteve širine 3 m kako bi se osigurao prolaz za mehanizaciju.
Rani uzgoj sjetvom u kućice
Sjetvom u kućice osigurava se proizvodnja rane lubenice na manjem prostoru. Provodi se pri temperaturi od otprilike 15°C. Ovaj način podrazumijeva kopanje jama, tj. kućica na određene razmake, pri čemu se poštuje dubina od 40 cm te širina od 30 cm. Na dno kućice postavlja se sloj svježeg stajskog gnojiva u visini od 20 cm koji se potom zbije. Iznad se postavlja kompost te povrtna zemlja u omjeru 2:1, stoga u svaku kućicu dolazi od 12 do 15 kg tog supstrata. Površina se kućice poravna i zatim se posije sjeme. Posijane kućice svakako treba pokriti perforiranom folijom ili niskim plastičnim tunelima.
Uzgoj lubenice u niskim tunelima
Uzgoj lubenice u niskim tunelima često se primjenjuje na našim prostorima po uzoru na Mađarsku. Na pripremljenu zemlju postavlja se crna, uz tlo prianjajuća, folija. Na razmaku od 70 do 80 cm u redu naprave se otvori u koje se sije sjeme ili se sade sadnice lubenice. Potom se površina prekrije plastičnom folijom poput niskog tunela koji treba biti visine od 50 do 70 cm. Pri tome treba osigurati međuredni razmak od 80 do 100 cm.
Niski tuneli osigurat će višu temperaturu tla pod crnom folijom, dovoljno vlage i jaču mikrobiološku aktivnost u tlu, a samim time stvorit će se odlični uvjeti za rast biljke. Za vrijeme toplih dana tunele treba povremeno otvarati na bokovima i obavljati provjetravanje kako ne bi došlo do pojave bolesti. Kada prođe polovina svibnja, folija se skida jer više ne postoji opasnost od mrazova. Ovaj uzgoj osigurava bolju otpornost biljke na bolesti i štetočine.
Uzgoj lubenice pokrivanjem folijom
Kako bi se osigurala što ranija proizvodnja lubenice, može se upotrijebiti perforirana PE folija koja treba biti debela 50 mikrometara s pravilno raspoređenim perforacijama. Najpovoljniji je broj 500 rupica na metar kvadratni. Folija se nakon sadnje ili sjetve postavlja na kulturu te se po rubovima pomalo nagrne tlom tako da ne bi došlo do podizanja folije u slučaju vjetra.
Također, folija ne bi trebala biti previše nategnuta jer je potrebno ostaviti prostor za rast i razvoj biljke. Kroz takve perforirane otvore na foliji zrak će cirkulirati u oba smjera te će folija akumulirati toplinu danju, a noću će ju čuvati. Ovaj način uzgoja svakako pridonosi zaštiti biljke od nižih noćnih temperatura.
Izravna sjetva lubenice
Izravna sjetva lubenice znači sjetvu ili sadnju na otvorenom prostoru. Ako se izabere ovakav način sjetve, potrebno je paziti na vremenske uvjete, ovisno o tome je li riječ o kopnu ili priobalju. Sjetva se obavlja u redove na iste razmake kao i prilikom sadnje presadnica. Obavlja se u kućice tako da svaka kućica sadrži po 3 sjemenke na dubini od otprilike 3 cm. Kućice trebaju biti u smjeru redova, a međuredni razmak te razmak u redu treba biti od 100 do 200 cm × od 80 do 150 cm.
Razmaci ovise o plodnosti tla pa se na plodnijim tlima može sijati gušće, a na siromašnijim tlima treba se sijati rjeđe. Sjeme obično počne nicati za 8 ili 10 dana ako su uvjeti povoljni. Biljke se trebaju prorijediti u kućicama kada razviju 1 ili 2 lista, a u svakoj je kućici tada potrebno ostaviti 1 ili 2 biljke. Trebaju ostati one koje izgledaju najrazvijenije i najzdravije.
Održavanje i njega
Održavanje i njega lubenice podrazumijevaju pravilno navodnjavanje i okopavanje. Ako se lubenica uzgaja u sušnim područjima, do trenutka prestanka rasta plodova treba ju navodnjavati nekoliko puta. To vrijedi i za razvoj lubenice u prvom dijelu vegetacije. Posebna je vlaga lubenici potreba za vrijeme rasta plodova. U odnosu na priobalje, potrebno je provesti najmanje od 4 do 6 zalijevanja, a kopneno područje dozvoljava od 2 do 3 puta zalijevanje s količinom od 20 do 25 litara po četvornom metru, dakako po svakom navodnjavanju.
Nadalje, lubenica zahtijeva dva okopavanja. Biljke je u kućicama potrebno okopavati, a važna je i međuredna obrada koja se vrši s pomoću kultivatora. S međurednom kultivacijom potrebno je prestati kada se počnu razvijati vriježe. Okopavanje je važno jer se njime uništavaju korovi, razbija se pokorica tla i prekida se kapilarni sustav. Upravo je prekidanje kapilarnog sustava važno jer se na taj način podiže voda iz donjih u gornje slojeve tla, a i hranjive tvari postaju dostupnije korijenu za upijanje. Kultivaciju treba vršiti plitko, ne dublje od 4 do 5 cm kako se ne bi oštetio korijen.
Zalijevanje
Lubenici je potrebno osigurati dovoljno vode prilikom razvoja vriježa te u cvatnji i zametanju plodova. Inače, za razvoj biljke treba od 300 do 400 m3 vode/ha, pri čemu točan omjer ovisi o vremenu. Rast i razvoj plodova također zahtijevaju dosta vlage, ali treba znati da od 15 do 20 dana pred zriobu zalijevanje i navodnjavanje treba obustaviti.
Uobičajeno se lubenica zalijeva svaki tjedan, a najbolje ju je jednom tjedno oblino zaliti. Svakodnevno zalijevanje malo po malo, i to rotirajućim prskačima, nije najbolje jer neprestano vlaženje listova može uzrokovati pojavu različitih bolesti. Ako je riječ o navodnjavanju metodom kap po kap, tada ga je moguće obavljati svaki dan jer ta metoda ne ugrožava nadzemni dio biljke.
Gnojidba
U odnosu na gnojidbu tla, najprije se treba pridržavati primjene stajskog gnojiva prilikom osnovne gnojidbe jer bez toga uzgoj neće biti uspješan. Tlo treba sadržavati najmanje 2,5% humusa, stoga se preporučuje zaoravanje od 30 do 50 t/ha stajskog gnojiva. Treba pripaziti da stajsko gnojivo bude dobro zrelo jer u suprotnom mladi korijen ili klica mogu izgorjeti. Ako se stajsko gnojivo dodaje u kućice, treba otprilike 2 kg po kućici. Tada se stavlja na dno, a iznad se nanosi tanki sloj zemlje.
Također, prilikom osnovne obrade primjenjuje se od 400 do 500 kg mineralnog gnojiva NPK, pri čemu omjer treba biti 1:2:1. Gnojidba lubenice obavlja se i 10 dana nakon presađivanja, i to do 50% težine prvih dvaju plodova. Kada biljka počne razvijati vriježe, tada joj treba dodati gnojivo KAN od 150 do 170 kg/ha u dva ponavljanja.
Vrlo je važno gnojidbu obaviti prije navodnjavanja ili zalijevanja kako ne bi došlo do paleži, tj. kako gnojivo ne bi oštetilo list. Najbolja je metoda zalijevanja kap po kap, pri čemu se gnojivo zajedno s vodom unosi u korijen, stoga ne može doći do teškoća. Na kvalitetu i prinos lubenice pozitivno utječu od 3 do 4 prehranjivanja u razmacima od 8 dana, i to kristalinskim oblicima gnojiva koja imaju pojačane mikroelemente (željezo, bakar, magnezij).
Razmnožavanje
Lubenica se razmnožava sjemenom. Pri tome treba izabrati najpovoljniji način od prethodno navedenih za sadnju ili sjetvu sjemena s obzirom na uvjete uzgoja. Također, treba se pridržavati pravila s obzirom na to je li riječ o sadnji ili sjetvi na zatvorenom ili otvorenom prostoru ili, pak, kombinirano.
Bolesti
Lubenicu mogu napasti određene bolesti i štetnici, ali je uz pravilne mjere zaštite moguće potpuno zaštititi biljku i tako osigurati kvalitetan godišnji prinos.
Lubenicu mogu napasti brojne bolesti, a najčešće su plamenjača, pepelnica i antraknoza. Potrebno je poznavati simptome i pravilne mjere zaštite kako bi uzgoj bio uspješniji.
Plamenjača
Plamenjača u jednakoj mjeri napada lubenicu, tikvicu, dinju i krastavac. Prepoznaje se prema pjegama žućkaste boje na starijim listovima koje se mogu širiti i tako zahvatiti cijeli list. Također, pjege kasnije postaju tamnocrvene, a na naličju listova razvija se prevlaka sive boje. Bolest može prezimiti u ostatcima biljaka, a povoljna temperatura za njezin razvoj je od 16 do 19°C. Najviše se širi vjetrom, vodom i kišom, a mogu je prenijeti i različiti štetnici u fazi vegetacije.
Posljedično, oboljelo tkivo na listovima izumire, a tijekom jačih napada biljke ostaju potpuno bez listova i ne daju očekivani prinos. Protiv ove bolesti potrebno se boriti preventivnim tretmanima, a to znači omogućiti biljci nesmetan razvoj. Presadnice lubenice mogu se početi prskati vrlo rano kako bi se spriječilo daljnje širenje bolesti. Mogu se koristiti različiti fungicidi, poput onih s površinskim djelovanjem, na bazi bakra ili sistemičnih fungicida. Sistemični fungicidi zahtijevaju prskanje svakih od 8 do 10 dana, a kontaktni fungicidi zahtijevaju razmak između prskanja od 5 do 7 dana.
Pepelnica
Pepelnica, uz lubenicu, napada i krastavac, tikvicu i bundevu. Prepoznaje se prema pojavi pepeljastih mrlja na naličju listova. Kako listovi stare, tako se pepeljasta navlaka brzo širi i brzo zahvaća cijelu površinu lista. Zaražene biljke djeluju kao da su posute pepelom. Treba istaknuti da bolest nikada ne napada plodove i razvija se isključivo na površini listova.
Bolest se javlja kada je vlažno i toplo vrijeme, a lako se prenosi vjetrom i kišom. Oboljele biljke zaostaju u razvoju, a njihovi listovi suše se i venu. Posljedično, smanjuje se prinos biljke i kvaliteta ploda. Kao mjera zaštite provodi se prskanje biljke odgovarajućim fungicidima, poput onih s površinskim djelovanjem ili sistemičnih fungicida.
Antraknoza
Antraknoza je bolest koja napada sve nadzemne dijelove biljke, dakle stabljiku, listove i plodove. Prvi su simptom svjetlozelene pjege ovalna oblika na listovima biljke i tada je biljku potrebno odmah prskati. Najveću štetu bolest čini na plodovima, pri čemu se plodovi deformiraju te trule i opadaju.
Kao mjera zaštite primjenjuju se odgovarajući fungicidi. Treba znati da se zaraza prenosi zaraženim sjemenom i biljnim ostatcima pa je vrlo opasno sijati upravo zaraženo sjeme. Ukoliko se sumnja na zarazu sjemena antraknozom, utoliko je potrebno tretirati sjeme odgovarajućim fungicidom. Od preventivnih mjera ističu se sadnja i sijanje zdravog sjemenja, što širi plodored i redovita kemijska zaštita.
Štetnici
Osim navedenih bolesti, uzgoj lubenice mogu ometati i različiti štetnici. Oni se mogu podijeliti na one koji uzrokuju štetu ispod zemlje ili nad zemljom, tj. na nadzemnim dijelovima biljke.
Podzemni štetnici
Najčešći su štetnici lubenice različiti štetni kukci, poput larve žičara, podgrizajućih sovica i korijenove muhe, koji uglavnom uzrokuju štetu ispod zemlje. Svi se oni mogu uspješno suzbiti primjenom preparata na bazi Malationa i Fenitrotiona koji se unose u kućice ili brazde. Također, uspješnim se pokazala i uporaba preparata iz grupe Piretroida.
Žičari
Žičari su štetnici koji se hrane sjemenom, korijenom i stabljikom biljke. Mogu izazvati velike štete na usjevima i smanjiti prinos. Najčešće se javljaju na vlažnim zemljištima jer vole hladnija i vlažnija tla. Suzbijanje se treba vršiti prije sjetve tako da se zemljište poprska odgovarajućim preparatom te se zajedno sa sjetvom sjemena unosi neki od insekticida.
Podgrizajuće sovice
Riječ je o gusjenicama leptira koje su sive boje. Glatkog su tijela i prilikom dodira savijaju se u kolut. Teško su uočljive jer su obično aktivne tijekom noći, a danju miruju na skrovitim mjestima. Rade štetu tako da podgrizaju podzemni dio stabljike koji se nalazi tik uz površinu zemlje ili, pak, malo iznad zemlje. Napadnute biljke žute, venu i suše se.
Dok su gusjenice još male, na listovima se mogu primijetiti sitne rupe, a kako rastu uzrokuju sve veću štetu na listovima. Suzbijanje podrazumijeva primjenu odgovarajućih preventivnih mjera, a kao osnovna mjera zaštite ističe se dobar plodored. Također, potrebno je redovito obrađivati zemljište i redovito suzbijati korov. Moguće je primijeniti i neki od zemljišnih insekticida.
Korijenove muhe
Korijenove muhe obuhvaćaju više vrsta roda Delia, ali najzastupljenije su dvije vrste. To su Delia platina i Delia florilega. Lubenicu najčešće napadaju muhe Delia platina. Odrasle muhe obično su sivo-crne boje i mogu biti dugačke od 4 do 5 mm. S druge strane, ličinke su bezbojne i pomalo bijele i narastu od 6 do 7 mm. Korijenove muhe najčešće prezime kao kukuljice u tlu. Ako prezime, izlaze iz tla i lete u rano proljeće.
Ličinke uzrokuju štetu na sjemenu jer izgrizaju klicu i kotiledone dok se još nalaze u tlu. Uglavnom oštećuju podzemne dijelove stabljike, dakle korijenje i vrat korijena. Biljke koje su napadnute obično reagiraju tako da uopće ne niču ili niknu pa odmah uvenu. Kao mjere zaštite preporučuju se agrotehničke mjere koje ubrzavaju nicanje biljke. Također, ističe se potreba za dobrom pripremom tla, gnojidbom i optimalnim rokom sjetve.
Važna je gnojidba stajskim gnojivom i razbijanje pokorice tla jer će se tako smanjiti zadržavanje vlage na površini tla, što obično privlači muhe na odlaganje jaja. Za tretiranje sjemena mogu se koristiti fungicidi kao opravdana kemijska mjera.
Nadzemni štetnici
Nadzemne dijelove biljke najčešće napadaju zelena breskvina i crna repina uš te, rjeđe, buhači. Oni se, također, mogu uspješno suzbiti različitim insekticidima, kojih na tržištu postoji velik broj.
Zelena breskvina uš
Ovaj štetnik najčešće napada breskve i nektarine zbog čega je i dobio ime, ali može uzrokovati štete i na lubenici. Neprestano se razmnožava, a broj generacija ovisi o prisutnim klimatskim uvjetima. Javlja se pri dnevnoj temperaturi od 20°C, a razvoj jedne generacije traje od 10 do 12 dana. Karakteristični simptomi zaraze javljaju se na listovima gdje se uobičajeno nalazi najveći broj jedinki. Jedinke sišu biljne sokove te se listovi deformiraju i kovrčaju, a ponekad se i suše.
Uz to, uzrokuju razvijanje gljive čađavice koja onemogućava proces fotosinteze te se skraćuje vegetacija i zato cijela biljka ima slabiji razvoj i rast. Osim listova, zelena breskvina uš napada izboje, cvjetove i plodove biljke. Što se tiče suzbijanja ovoga štetnika, danas na tržištu postoje mnogi pripravci, ali prednost treba dati selektivnim i ekološki prihvatljivim insekticidima iz skupine neonikotinoida.
Crna repina uš
Osim što napada šećernu repu, crna repina uš može uzrokovati štetu i na lubenici. Riječ je o štetnicima čije su odrasle jedinke tamne boje, a ličinke zelene boje. Štetu biljci nanosi sisanjem sokova na listovima, pri čemu se listovi kovrčaju. Uz to, može prenijeti različite virusne bolesti. Tijekom godine može imati od 13 do 19 generacija, a ponekad i više. Jak napad ovog štetnika može uzrokovati iznimno smanjen prinos, a za suzbijanje se upotrebljavaju selektivni insekticidi.
Buhači
Buhači su vrlo sitni kukci kojima su stražnje noge prilagođene za skakanje. Intenzivno se hrane listovima koji pritom ostaju rupičasto oštećeni. Uglavnom štetu nanose odrasli buhači, dok ličinke uglavnom ne predstavljaju problem. Mogu izazvati propadanje mladog usjeva ili, pak, usporiti njegov razvoj. Suzbijanje ovog štetnika vrši se insekticidima na bazi fosalona, klorpirifosa, diazinona i metidotina.
Upotreba lubenice
Lubenica se svrstava među najpoznatija i najukusnija ljetna voća. Zbog male kalorijske vrijednosti vrlo je raširena u kulinarstvu, a iznimno je cijenjena i zbog sastojaka koji pozitivno djeluju na zdravlje.
Berba
Berba lubenica odvija se kada su plodovi potpuno zreli, tj. kada su ostvarili punu težinu i prave karakteristike zriobe. Zrele lubenice obično rano ujutro imaju manje rose na sebi te imaju glađu kožu i pomalo osušene listove koji se nalaze u blizini peteljke ploda. Također, zreli plodovi prilikom kucanja prstima po njima daju gluhi i mukli zvuk te prilikom stiskanja između koljena pucketaju.
Za zrelost lubenice potrebno je čekati od 80 do 95 dana nakon sadnje. Na tržištu postoji mnogo sorti koje imaju različitu dužinu vegetacije, a na zrelost utječe i količina sunčeve svjetlosti. Također, prinos ovisi o sorti, a uobičajeno iznosi od 20 do 60 t/ha. Lubenica se bere ručno, a najbolje vrijeme za berbu je jutro.
Skladištenje
Najpovoljniji uvjeti za čuvanje ploda lubenice podrazumijevaju temperaturu od 10 do 12°C i relativnu vlažnost od 80 do 90%. U takvim se uvjetima lubenica može uspješno skladištiti od 2 do 3 tjedna. Ako je riječ o blago nezrelim plodovima, tada ih je potrebno skladištiti na 16°C. Lubenicu nije dobro čuvati i skladištiti na temperaturama ispod 10°C jer to dovodi to oštećenja u obliku udubljenja ploda, a mogu se pojaviti i različite bolesti, gubitak okusa i crvene boje.
Za kratkotrajno čuvanje ili transport lubenice na udaljena tržišta, do 7 dana, povoljna je temperatura od 7°C te relativna vlažnost od 85 do 90%, a sve radi sprječavanja gubitka vode i sjaja. Lubenicu ne treba skladištiti s vrstama koje proizvode etilen jer će takvi uvjeti negativno utjecati na kvalitetu ploda u smislu smanjenja čvrstoće kore.
Kulinarstvo
Lubenica je iznimno osvježavajuća kada se ljeti konzumira ohlađena u hladnjaku pa svojom hladnoćom i sočnim okusom utaži svakome žeđ. Njezin je plod vrlo hranjiv, a sadrži jako malo kalorija. Uobičajeno se jede sirova i dobro ohlađena tako da se nareže na kriške. Izvrstan je međuobrok, ali i večera ili doručak.
Od lubenice je moguće pripremiti osvježavajući frape, pri čemu se može kombinirati, primjerice, s metvicom. Nadalje, iako mnogi bacaju koru od lubenice, ističe se da se upravo u njoj nalazi mnogo vitamina i hranjivih tvari. Nije pretjerano ukusna, ali moguće ju je narezati na komadiće i kombinirati u nekoj salati, primjerice s tunjevinom ili piletinom.
Također, mogu se konzumirati i sjemenke lubenice koje se obično ne jedu. One potiču uravnotežen rad bubrega i mogu poslužiti za pravljenje čaja koji je izvrstan diuretik. U Kini se poslužuju kao grickalice.
Medicina
Lubenica je niskokalorična i sadrži iznimno mnogo vode, otprilike 92%. Zbog toga ju mnogi tijekom vrućih ljetnih mjeseci konzumiraju kako bi utažili žeđ. Bogata je likopenom koji joj daje žarko crvenu boju i koji ima antioksidativna svojstva. Općenito sadrži mnogo hranjivih tvari koje pozitivno utječu na rad srca. Ističu se vitamin C i vitamin A te beta-karoten. Poznato je da navedeni vitamini pomažu imunološkom sustavu i skraćuju vrijeme oporavka od bolesti.
Lubenica je izvrstan izvor magnezija i kalija koji pridonose boljoj ravnoteži krvnoga tlaka, a sadrži i vitamin B6 koji održava razinu homocisteina. Visoko je hranjiva, a sadrži samo 49 kalorija. Zbog toga je idealna za ljude koji žele izgubiti kilograme ili, pak, održati tjelesnu masu. Ipak, nije ju poželjno učestalo jesti jer ima dosta visok udio šećera na što bi trebali obratiti pažnju dijabetičari. Također, lubenica stimulira rad bubrega pa se izdvaja kao dobar diuretik i povećava stvaranje urina zbog čega uzrokuje izbacivanje toksina iz organizma.
Zanimljivosti
Lubenica potječe iz Afrike, a najprije je kultivirana u Egiptu. O njezinu uzgoju u Egiptu svjedoče čak hijeroglifi na zidovima, a Egipćani su ju toliko cijenili da su ju stavljali u grobnice mnogih egipatskih kraljeva. Tako su sjemenke lubenice pronađene u grobnici egipatskog faraona Tutankamona.
Nadalje, smatra se da je lubenica tijekom vremena mijenjala svoj izgled, posebice unutrašnjost ploda. To se najbolje uočava na slici Giovannija Stanchija iz 17. stoljeća na kojoj se nalazi presjek više plodova lubenice. Riječ je o vremenu prije selektivnog uzgoja kada je vlaknasti dio bio puno manji i nije sadržavao toliku količinu likopena. Selektivnim uzgojem lubenice su dobile mesnatiji udio u plodu i žarko crvenu boju.
Nekoliko je zanimljivosti vezanih uz lubenicu. Primjerice, ističe se da je zemlja s najviše lubenica na svijetu Kina. S druge strane, Senat Oklahome 2007. godine proglasio je lubenicu službenim državnim voćem, a u Tennesseeju je 2013. godine izvagana najveća lubenica na svijetu koja je težila čak 159 kg. U Japanu poljoprivrednici eksperimentiraju s uzgojem lubenice pa je posljednjih 40 godina u Japanu moguće naići na lubenice u obliku kvadrata, srca ili piramide. One ipak budu nezrele i prodavaju se kao suveniri, ali su iznimno skupe.
Pri tome, i dandanas postoje različita mišljenja o tome je li lubenica uopće voće ili se može odrediti kao povrće. Zagovornici mišljenja da je lubenica povrće pozivaju se pripadnost porodici. Lubenica pripada u istu porodicu kao i tikve i krastavci, koji su povrće.
Foto: Dimitris Vetsikas / Pixabay
Odgovori