Breskva (lat. Prunus persica) je listopadna voćna vrsta koja pripada redu Prunoideae, porodici ruža (Rosaceae). Ovom redu i porodici pripadaju i breskvi srodno koštičavo voće, kao što je šljiva, trešnja, višnja, marelica. Naziva se još i breska, briska, briskva i praskva. Glavni razlog uzgoja breskve je ukusan i aromatičan plod čiji je okus sladak i osvježavajuć i zbog čega se breskva smatra kvalitetnim i rentabilnim voćem. Breskva ima kraći životni vijek od drugih voćki - u prosjeku iznosi 15 - 20 godina, a u puni rod ulazi u 5. ili 6. godini nakon sadnje.
Stablo breskve može narasti do 10 m visine. Krošnja je razgranata, okruglasta i rijetka. Listovi su jednostavni, naizmjenični, lancetastog ili eliptičnog oblika te kratko ušiljeni i dugi 7 - 15 cm. Gornja strana lista je zelena i gola, dok se na donjoj strani u početku nalaze sitne dlačice.
Kora stabla je smeđa, glatka i sjaja u početku, a kasnije sivo-smeđa i uzdužno ispucana. Pupovi su sitni, jajasti, crvenkaste boje, a cvjetovi su dvospolni i sjedeći. Ocvijeće je dvostruko te ga čini čaška sa 5 lapova i vjenčića i mnogobrojni crveni prašnici. Biljka cvate u rano proljeće te cvatnja traje 10 - 14 dana. Plod je okrugla koštunica, sočnog mesa i baršunaste kožice.
U svijetu se proizvodi približno 18.000.853 t/godišnje breskvi, što ovu biljku čini osmom na mjestu u ukupnoj svjetskoj proizvodnji voća. Najviše se proizvodi u Kini, odakle i potječe i gdje raste samoniklo. Nakon Kine, najveći intenzitet proizvodnje je u Europi, posebno u mediteranskim zemljama, a slijedi ih SAD. Breskva je idealna voćna vrsta za svaki vrt, gdje djeluje dekorativno za vrijeme cvatnje te privlači oprašivače.
Srodnici
Sorte breskve
Ukupno je 59 sorti bresaka, od kojih je aktivno 31, a neaktivno 28 sorti. U Hrvatskoj postoje i autohtone sorte breskve kao što je vinogradarska breskva, a glavna podjela sorti je prema vremenu dozrijevanja. Prema tome, postoje rane ljetne i kasne sorte.
Vinogradarska breskva
Vinogradarska breskva je jedna od autohtonih sorti sa područja Hrvatske i regije. Prepoznatljiva je po tome što je vrlo otporna na bolesti i štetnike. Stablo je nisko i malo te se može saditi na svaka 3 m. Plod je srednje krupnoće i profinjenog okusa. Plod može biti i malo izdužen, a meso breskve može biti bijele i različitih nijansi crvene boje. Rodnost je dobra ili osrednja, ovisno o uzgojnim uvjetima i dostupnoj vodi. Ima puno varijeteta - od sitnih do krupnih, žutih, crvenih i narančastih plodova sa bijelom, žutom ili crvenom bojom mesa.
Springcrest
Sorta visoke rodnosti i bujnog rasta. Dozrijeva vrlo rano - sredinom lipnja. Plod je srednje velik okruglastog oblika, prosječne težine oko 120 g, izdužen s katkad izraženim vrhom, ujednačene veličine, potpuno prekriven intenzivnom crvenom bojom. Meso ploda je žute boje srednje čvrsto, dobre kvalitete. Koštica se djelomično ili potpuno odvaja od mesa. Prednost ove sorte je što dobro podnosi transport.
Spring Lady
Sorta Spring Lady je krupnoplodna i rana sorta breskve. Dozrijeva početkom srpnja te rađa redovito i obilno. Plod je kvalitetan, srednje krupan, ovalan do okruglast. Kožica je žuto zelene boje, a meso je žuto narančaste boje te sočno i čvrsto. Samooplodna je sorta kojoj nije potrebna sorta-oprašivač.
Baby Gold
Ovu sortu karakterizira čvrsto, sočno i slatko meso koje omogućuje berbu i preradu plodova u punoj zrelosti. Plodovi nemaju crvenilo oko koštice te se pokožica lako skida potapanjem u ključalu vodu na period od 60 sekundi te naglim hlađenjem u hladnoj vodi. Prednost ove sorte u odnosu na druge je u tome što su plodovi otporni na potamnjivanje poslije branja. Od plodova ove sorte često se radi kompot i kaše, a odlična je i za svježu konzumaciju. Sazrijeva krajem srpnja.
Uzgoj breskve
Prije uzgoja potrebno je dobro proučiti ekološke uvjete rasta: klimu, prosječne temperature, vlagu i oborine, tip i karakteristike tla, susjedne nasade i potencijalni prijenos štetnika i bolesti, reljef i ekspoziciju terena. Vrlo je važno pravilno odabrati sortu breskve koja će se uzgajati - odabir sorte prilagođene svim agroekološkim uvjetima i podneblju uzgoja je glavna preventivna mjera protiv bolesti i štetnika.
Tlo
Uzgoj breskve najbolje rezultate daje na dobro propusnim, dubokim tlima, na pjeskovitoj ilovači ili na laganim, pjeskovito do pjeskovito-ilovastim tlima. Idealan pH za uzgoj iznosi 6,0 - 7,0. Tlo treba biti niskog saliniteta te ne smiju imati više od 5% fiziološki aktivnog vapna. Oranični i površinski sloj tla treba biti dubok, rastresit, bogat humusom te sa dobrim vodnim, zračnim i toplinskim režimom. Dobra struktura i opskrbljenost tla humusom su ključni za uspješan rast i razvoj breskve. Postotak humusa treba iznositi minimalno 2 - 2,5%.
Prije sadnje potrebno je provesti rigolanje, odnosno duboko oranje na dubinu 60 - 90 cm. Rigolanje se provodi u ljetnim mjesecima, nakon čega se vrši tanjuranje za pripremu tla za sadnju.
Klima
Breskve se uzgajaju uglavnom u umjerenom pojasu s dva tipa klime: kontinentalna klima s oborinama u razdoblju od svibnja do listopada i sredozemna klima s vlažnim zimama i toplim i suhim ljetima. Odgovaraju joj topla staništa sa dosta sunca, a najviše joj odgovara umjerena klima niskih zimskih temperatura i toplih ljetnih, a dobro podnosi i blage i kišne mediteranske zime.
Najveću utjecaj na breskvu imaju temperatura zraka i oborine, a važna je i svjetlost. Osjetljiva je na kasno proljetne mrazeve, koji nanose najveće štete ovoj vrsti. Breskva je heliofitna biljka te zahtjeva dosta svjetlosti, koja je važna za pravilan razvoj pupova i obojenost i kvalitetu plodova. Smatra se da je idealan interval temperatura za uzgoj breskve 35 - 20°C, sa srednjom vegetacijskom temperaturom 18 - 20°C i razdobljem bez mraza od 200 dana.
Kritične minimalne temperature su između -20 i -25°C, a za pupove u otvaranju -0,7 i -5,5°C. Najpovoljniji položaji su sa srednjom dnevnom temperaturom (za vrijeme razvoja i zrenja plodova) 18 - 23°C. Slabo podnosi jake udare vjetra i višak vode u području korijena.
Vrijeme sadnje
Breskva se sadi u proljeće ili u jesen. U toplim i mediteranskim krajevima, preporučuje se sadnju obaviti na jesen kako bi mlada biljka iskoristila jesenske kiše te ojačala za sušno ljetno razdoblje iduće godine. Proljetna sadnja se vrši u kontinentalnim krajevima. Optimalna temperatura tla za sadnju je 12 - 15°C.
Slaganje kultura
Prije sadnje breskve, poželjno je što više tlo obogatiti dušikom putem zelene gnojidbe, odnosno sjetvom pretkultura koje fiksiraju dušik ili leguminoza, u koje pripadaju: djetelina (crvena i bijela), inkarnatka, lucerna, šparoga, neven, smiljkita, lupina, grahorice i mahunarke, kao što su grašak, grah, bob.
Od žitarica, dobre predkulture za zelenu gnojidbu su: raž, zob, talijanski ljulj i ječam, a od kupusnjača su to gorušica, uljana rotkva, uljana repica te suncokret.
Ne preporučuje se saditi breskve na zemljištu na kojem je prethodno rasla šuma, vinograd (vinova loza) ili nasad druge drvenaste kulture, zbog potencijalnog zadržavanja patogenih gljivica u tlu na koje je breskva osjetljiva.
Iako breskvama neće smetati u razvoju, nektarine, smokve, marelice, jabuke, nar i agrume nije dobro saditi u blizini zbog zajedničkih štetnika.
Faza mirovanja
Faza mirovanja breskve traje od jeseni do ranog proljeća. Breskva je listopadno drvo te na jesen lišće požuti pa otpada. Prilikom zimskog dubokog mirovanja potrebno je paziti na opasnost od smrzavanja stabla - kritične temperature za breskvu se u toj fazi kreću se od - 20 do - 24°C. U fazi mirovanja se vrši sadnja sadnica breskve i pomotehnički zahvati, posebno rezidba te zaštita od bolesti i štetnika, posebno kovrčavosti lista.
Sadnja breskve
Sadnja breskve se odvija kao i sadnja drugih drvenastih voćnih vrsta te nije kompliciran proces. Breskva se može saditi na više načina (sjemenom ili sadnicama) i u različitim uvjetima (na otvorenom ili u zatvorenom). Ključno je odabrati idealno osunčano i zaštićeno mjesto sadnje za uzgoj na otvorenom te odgovarajuću sortu za podneblje i druge ekološke uvjete.
Sadnja sjemena
Sjeme breskve se može sijati direktno u tlo tijekom jeseni ili proljeća, a može se i pohraniti do siječnja ili prosinca nakon čega se vrši hladni tretman ili stratifikacija, kako bi se potaknulo klijanje. Stratifikacija se vrši tako da se sjeme prvo namače u vodi oko 1 - 2 sata, nakon čega se stavlja u plastičnu vrećicu sa malo vlažnom zemljom. U hladnjaku se čuva na temperaturi od -6°C. Klijanje na ovaj način može potrajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, što ovisi o klijavosti sjemena i sorti.
Drugi način je sjetva sjemena breskve direktno u tlo, što se radi na jesen. Tlo treba biti dobro drenirano te bogato organskom tvari. Ako je tlo siromašno, potrebno je dodati kompost ili drugi organski materijal.
Koštica ili sjeme se sadi na dubinu od oko 8 - 10 cm, a zatim se pokriva sa 2,5 cm komposta ili drugog organskog supstrata koji će sjeme štiti od hladnoće. Za dodatnu zaštitu od niskih temperatura zemlja se može i malčirati slamom. Potrebno ju je zaliti tijekom sadnje te nastaviti sa zalijevanjem, ali ne prečesto, već samo kada se tlo osuši. Do proljeća breskva nikne te izrastu nove mlade sadnice.
Sadnja sadnice
Sadnja breskve putem sadnica je češći način nego sadnja putem sjemena. Glavna prednost je ta što se sadnica bolje i brže ukorijeni te je brzo prilagodljiva na vanjske uvjete. Sadnice se obično lako nabavljaju u rasadnicima, a moguć je i uzgoj vlastite reznice iz odraslog stabla breskve. Kod oba slučaja, sadnica prije sadnje treba biti visoka do 150 cm u visini, a idealna visina je 70 - 80 cm.
Važno je i to da na korijenu nema mehaničkih i drugih oštećenja te da su svi biljni organi zdravi - bez bolesti i štetnika. Poželjno je da kora sadnice bude glatka i nježna, također bez oštećenja. Prije same sadnje, dobro je korijen umočiti u hormon rasta ili u otopinu vode i mikoriznih gljiva. Sadi se u zagnojenu rupu duboku 75 cm i široku 60 cm. Sadnica kupljena iz rasadnika je u pravilu već cijepljenja, dok je vlastite reznice potrebno vlastoručno cijepiti.
Kalemljenje
Kao podloge za breskvu se mogu koristiti razne voćne vrste - badem, križanci breskve i badema, šljiva ili marelica. Također, dosta se koriste i sjemenjaci vinogradarske breskve, koja se dobro podudara sa svim sortama breskve te se upravo ona u našim krajevima najviše koristi kao generativna podloga, posebno u područjima gdje tlo nije vlažno. Vinogradarska breskva kao podloga daje rani i obilati rod te biljku čini vrlo otpornom na sušu. Nije prikladna za glinena i karbonatna tla.
Često se koristi i podloga GF 667, odnosno križanac breskve i badema. Ova podloga je prikladna za sušna tla slabije plodnosti. Podloga Damas 1896 je križanac Prunus domestica i Prunus spinose, odnosno šljive i trnine. Ona je manje bujna podloga pogodna za uzgoj u gustom sklopu na težim i vlažnim tlima. Slabije je otpornosti na sušu te plodovi na njoj ranije sazrijevaju.
Podloga ST. Juliana GF 655/2 je francuska podloga za šljivu i breskvu te je prikladna za uzgoj u gustom sklopu na karbonatnim tlima. Smatra se da je vrlo otporna na rak korijena i olovnu bolest.
Uzgoj u vrtu
Breskva je idealna voćka za vrt. Osim što u proljeće ukrašava vrt svojim izrazito dekorativnim ružičastim cvjetovima, miriše i privlači pčele i druge oprašivače. Idealno mjesto u vrtu sa breskvu je osunčano mjesto zaštićeno od vjetra. Stablo breskve treba najmanje osam sati izravne sunčeve svjetlosti svaki dan, kako bi dalo kvalitetne plodove. Ako je tlo glineno i loše drenirano, breskva se može posaditi i na uzdignutu hrpu zemlje, ili tzv. uzdignutu gredicu.
Sadi se u rupu nekoliko centimetara dublju i dvostruko širu od korijena sadnice. Zatim se može zabiti kolac pokraj rupe, na dubinu od najmanje 2 m. Kolac služi kao potporanj mladoj biljci dok se je zakorijeni. Oko sadnice se može izraditi i zemljani "bazen", kako bi tlo zadržalo vodu. Posađeno stablo se malčira i pričvrsti vezicama za kolac.
Prije uzgoja u vrtu, potrebno je promisliti o mjestu sadnje, jer će na tom mjestu stablo ostati godinama. Najbolja ekspozicija za breskvu je sjever-jug.
Uzgoj u plasteniku
Breskva, kao i druge drvenaste voćke se mogu uzgajati i u plasteniku. Ovaj način uzgoja je tipičan za intenzivne i industrijalizirane nasade kojima se želi postići rana berba, već krajem ožujka i tijekom travnja. Za takav visokotehnološki uzgoj potrebno je pratiti i kontrolirati mikroklimu plastenika ili staklenika. Kontrolira se osvjetljenje, temperatura, voda, omjer CO2 i O2 itd. Koriste se reflektirajući filmovi na podu i vanjskim stranama konstrukcije plastenika, kako bi se povećala osvijetljenost.
Uzgoj u plasteniku može ubrzati sazrijevanje plodova 10 - 50 dana. Uzgoj u plasteniku u sjevernim krajevima je češći, zato što se spriječi smrzavanje tla, pucanje pupova i produljenje sezone za 10 - 30 dana. U našim klimatskim uvjetima, uzgoj u plasteniku nije česta praksa, osim za uzgoj sadnica.
Uzgoj u posudi
Breskvu je moguće držati i u posudi ili tegli. Važno je da posuda bude dovoljno velika kako bi vretenasti korijen imao što više prostora za rast. Potrebno je znati da kada korijen dosegne maksimalnu veličinu, niti nadzemni dio se neće više razvijati. Što znači da breskva u posudi nakon nekoliko vremena prestaje sa rastom te služi uglavnom za dekorativne svrhe.
U posudi se moguće i uzgajati bonsai breskvino drvo. Zemlja u posudi treba biti bogata humusom i dobro propusna. Biljka se ne treba zalijevati često, s obzirom na to da voda nema okolnog prostora za otjecanje, već je moguće zadržavanje u području korijena, što može izazvati truljenje korijena. Za uzgoj breskve u posudi preporučuje se odabrati manje bujne sorte.
Održavanje nasada
Održavanje nasada breskve podrazumijeva navodnjavanje, gnojidbu, rezidbu, prorjeđivanje plodova, zaštitu od štetnika i bolesti, održavanje uzgojnog oblika krošnje, plijevljenje, rahljenje tla, jesenska obrada tla na dubini 25 - 30 cm, naoravanje, proljetno odoravanje te kultiviranje tanjuračom ili kultivatorom. Nasad se održava i oblikovanjem - u prvoj godini, u drugoj godini za vrijeme zimskih mjeseci i u trećoj godini, kada se odstranjuju sve vodopije i konkurentne grane.
Održavanje i njega
Breskva zahtijeva dosta redovne njege i održavanja. Od agrotehničkih mjera najvažnije su navodnjavanje, održavanje uzgojnog oblika rezidbom te prorjeđivanje plodova. Kako bi se postigla odgovarajuća veličina i kvaliteta plodova, potrebno je vršiti i pomotehničke mjere od kojih su najvažniji prorjeđivanje plodova i orezivanje grana.
Zalijevanje
Neke sorte breskve su više otporne na sušu, a neke manje. Ovisno o sorti, potrebno je prilagoditi navodnjavanje. Većina krupnoplodnih sorti bresaka je osjetljivo na sušu, zato što plodovi zahtijevaju velike količine vode. Najveće zahtjeve za vodom breskva ima tijekom kasnog proljeća i ljeta kada se temperature zraka značajno počinju povećavati. Tada intenzivno rastu mladice te se formiraju plodovi, za što je potrebno navodnjavanje. Sa navodnjavanjem se ne smije pretjerati, odnosno navodnjavati u kišnim razdobljima, kada ima dovoljno vode u tlu.
Breskva je voćna vrsta vrlo osjetljiva na višak vode u tlu, koji može dovesti do gušenja i truljenja korijena, posebno ako se uzgaja u tlima koja nisu propusna i koja nemaju povoljna druga fizikalna svojstva. Na takvim tlima se koristi šljiva kao podloga, zbog veće tolerantnosti na zadržavanje vode.
Gnojidba
Prije gnojidbe potrebno je izvršiti kemijsku analizu tla kako bi se utvrdio sastav i količina potrebnih mikro i makroelemenata. Breskva ima najveće zahtjeve prema dušiku, fosforu i kaliju. Prvu gnojidbu potrebno je provesti prije same sadnje. Gnojivo se stavlja na dno prethodno iskopanih jama dimenzija 50 x 50 x 50 cm.
Ako se gnojidba vrši mineralnim gnojivom, potrebno je koristiti NPK gnojivo sa voćarskim formulacijama (5-20-30, 7-14-21 i sl.).
Nakon sadnje sadnice, gnoji se sa zrelim stajskim gnojem. Prilikom gnojidbe potrebno je paziti i na period - dušik se ne smije dodati kasno, kako ne bi došlo do produljivanja vegetacijske sezone i nepotpunog dozrijevanja mladica koje mogu stradati na mrazu. Fosfor se unosi na jesen, u dublje slojeve tla.
Prihrana se prema potrebi može vršiti svake godine ili svake druge godine, ovisi o opskrbljenosti tla nutrijentima. Može se prihranjivati mineralnim i organskim gnojivima, a preporuča se prihrana dušičnim gnojivima 2 - 3 tjedna prije opadanja plodova u lipnju.
Razmnožavanje
Breskva se za uzgojne svrhe najčešće razmnožava putem zelenih ili lignificiranih reznica. Može se razmnožavati i putem sjemena, ali takav način uzgoja uglavnom zahtijeva kasnije cijepljenje.
Presađivanje
Sadnice breskve se mogu presađivati u zemlju u proljeće ili na jesen. Trebaju biti dovoljno razvijene, visoke minimalno 80 cm, promjera 2 - 2,5 cm. Grančice sadnice trebaju također biti dobro razvijene, bez oštećenja od hladnoće i tragova bolesti ili napada štetnika. Sadnice koje su premalog promjera nakon presađivanja često ne prežive, zbog nedostatka snage i energije. Nakon presadnje potrebno je sadnicu dobro zaliti, a kako bi biljka kasnije bila više otporna, korijen sadnice se može i mikorizirati.
Prorjeđivanje
Breskva zahtjeva agrotehničku mjeru prorjeđivanja, kako bi se postigao odgovarajući omjer i kvaliteta plodova. Može se dogoditi da se u godinama sa optimalnim vremenskim uvjetima dogodi veliko zametanje plodova, zbog čega posljedično plodovi ne postižu zadovoljavajuću kvalitetu (oblik, boju, promjer, okus, aromu). Loša kvaliteta se događa zato što biljka nema dovoljno energije za ishranu svih plodova, zbog čega je potrebno provesti prorjeđivanje.
Kod stabala do tri godine starosti, prorjeđuju, odnosno uklanjaju se svi plodovi kako bi se omogućio bolji razvoj i rast vegetativnih organa, posebno korijena. Nakon treće godine, plodovi u rodu se prorjeđuju na razmak od 12, 15 i 20 cm za sorte sa velikim, srednjim i malim plodovima te za samooplodne sorte koje stvaraju velik broj cvjetova.
Rezidba
Rezidba breskve se vrši u fazi mirovanja. Zimska rezidba može se provesti i u svrhu smanjenja opterećenja roda. Tada se uklanjaju kratki rodni izboji, prorjeđuju se cvjetovi u cvatnji te se skraćuje vrh sadnice ako grane nisu narasle na potrebnu visinu. Ispod mjesta reza će narasti pupovi od kojih će se moći formirati primarne i sekundarne grane. Niske grane se orezuju do kraja, a ostale grančice i grane prvo do 2 pupa, pa na ljeto do kraja.
Zelena rezidba se vrši kako bi se formirao željeni uzgojni oblik stabla, odnosno kako bi postigli pravilan omjer vegetativnih i generativnih biljnih organa. Uzgojni oblici koji se koriste kod uzgoja breskve su kotlasta krošnja (vaza), pravilna i nepravilna palmeta s kosim granama te slobodna i poluslobodna palmeta. U nasadima gustog sklopa na slabo bujnoj podlozi primjenjuju se uzgojni oblik vretenasti grm i vitko vreteno.
Također je moguća i ljetna rezidba, kada se izboji mogu pincirati, poviti u željeni kut i smjer rasta i zalomiti. Ljetna rezidba podrazumijeva i uklanjanje lišća oko plodova, kako bi plodovi bili više osvijetljeni te poprimili boju.
Priprema za sljedeću sezonu
Nakon berbe i ulaska u stabla u fazu mirovanja, poželjno je obaviti pojedine agrotehničke mjere kao priprema za sljedeću vegetacijsku sezonu. Mjere podrazumijevaju malčiranje, prihranu, zaštitu od potencijalnog mraza, nagrtanje i pravovremeno praćenje pojave štetnika i bolesti kako bi se počeo tretman zaštite na vrijeme.
Bolesti
Otpornost stabala na bolesti ovisi o sorti i agroekološkim uvjetima uzgojnog područja. Breskva je generalno podložna napadima gljivičnih i virusnih bolesti, zbog čega se mogu primijeniti neke preventivne mjere, poput odabira otporne sorte, redovnog praćenja pojave simptoma, posebno za vrijeme vlažnih i toplih proljetnih dana, pravila rezidba krošnje i sadnja stabala na veći razmak u redovima. Najčešće bolesti breskve su kovrčavost lista i palež cvijeta, izboja i ploda.
Kovrčavost lista
Uzročnik ove bolesti je patogena gljivica Taphrina deformans. Simptomi su vidljivi na proljeće, u svibnju. Lišće prvo mijenja oblik, postaje kovrčavo, mjehurasto, zadebljano i hipertrofirano. Nakovrčani dijelovi lista mijenjaju boju u zeleno-bijelu ili crvenkastu. Naličje lista je također inficirano te se može primjetiti bijela prevlaka. Kod jake zaraze, lišće se suši i otpadne. U povoljnim klimatskim uvjetima, može se dogoditi da se biljka naizgled oporavi od zaraze te da lišće ponovno naraste. Tada se biljka još više iscrpljuje što uzrokuje slabo formiranje pupova, smanjenje rodnosti i povećanje osjetljivosti na smrzavanje.
Kritično razdoblje na infekcije ovom bolesti u našim krajevima traje 10 dana do 9 tjedana. Idealni klimatski uvjeti za pojavu bolesti su kišni i vlažni dani (više od 10 mm oborina, barem 10 h vlaženja biljnih organa), uz temperaturu zraka 10 - 20°C. Smatra se da je najbolja zaštita breskve od kovrčavosti lista preventivna zaštita, odnosno zimsko prskanje bakrenim pripravcima prije pojave simptoma. Kod tretiranja bakrenim pripravcima, bitno je ne tretirati u fazi vegetacije, zbog potencijalne fitotoksičnosti na biljku.
Palež
Uzročnik paleži je patogena gljivica Monilinia laxa. Gljivica napada cvjetove, izboje i plodove, a glavni simptomi su promjena boje latica i listova (poprime svjetlo smeđu boju), listovi postaju vodenasti i mlohavi, pojava malih vodenastih pjega na plodu, koji nedugo zatim poprimi smeđu boju. Pjega postaje s vremenom sve veća, dok se ne raširi po cijelom plodu.
Gljivica, uzročnik paleži se širi vjetrom, kišom ili kukcima, a idealni klimatski uvjeti za pojavu ove bolesti su relativna vlaga zraka veća od 85% i temperature zraka između 22 i 28°C. Parazitna gljiva s vremenom napada i tkivo, širi se provodnim žilama te može uzrokovati venuće cijele biljke. Često infekcija nastaje na mjestima koja su oštećena od savijača, tripsa, pepelnice ili tuče.
Nakon što se uoče rani simptomi paleži, potrebno je što prije odstraniti zaraženi biljni organ te ga ukloniti iz voćnjaka ili vrta, a najbolje ga je spaliti. Ako sve preventivne mjere ne pomažu u suzbijanju, može se primijeniti difenkonazol 250 g/l, bakarni oksiklorid 350 g/kg i piraklostrobin 6,7% + boskalid 26,7%.
Štetnici
U intenzivnim nasadima breskvi, štetnici nisu rijetkost, zbog čega je potrebno provesti preventivne mjere kao i kod bolesti. Najčešći štetnici breskve su zelena breskvina uš, breskvin savijač i breskvin moljac.
Zelena breskvina uš
Ovaj štetnik (lat. Myzus persicae) radi značajne štete u nasadima breskve i pripada obitelji Aphididae. Ima duguljasto tijelo i krila sa tamnom pjegom. Žuto-zelene je boje. Uš iz jaja izlazi već u veljači u kontinentalnim područjima, a u mediteranskim krajem siječnja. Na breskvi se stvaraju beskrilne kolonije gdje se razvija i do nekoliko generacija, nakon čega se sele. Prije selidbe uši nanose velike štete na stablima breskve, što se vidi po kovrčanju lista i slojem medne rose po lišću. Medna rosa je opasna zbog toga što uzrokuje gljivično oboljenje čađavost (crne pjege i prevlake preko lišća), koje smanjuju fotosintetsku aktivnost lišća.
Generacija sa razvijenim krilima se na Mediteranu pojavljuje krajem travnja, a na kontinentu u svibnju. Idealni uvjet za razvoj breskvine uši je temperatura od 20°C. Tijekom proljeća, uši su sposobne širiti i virusne bolesti na breskvu, a tijekom srpnja dolazi do maksimuma infekcije. U kolovozu se brojnost smanjuje, a u rujnu opet naraste. Jaja polažu uglavnom u listopadu, a mogu i u studenom i prosincu, ako je jesen povoljnih vremenskih uvjeta. Najsigurniji način tretiranja je primjena deltametrin 25 g/l, a postoje i organski pripravci.
Breskvin moljac
Breskvin moljac (lat. Anarsia lineatella) je, kao i breskvin savijač, štetnik koji nanosi štete na plodu. Leptir breskvinog moljca je sive boje, a gusjenice su smeđe boje. Uzrokuje crvljivost ploda a može izazvati štete i na mladicama. Hrani se mesom ploda grizući plodove i stvarajući "hodnike" koje pune izmetom. Posljedica napada je plod koji na presjeku izgleda potpuno oštećeno. Napad breskvinog moljca često se može uočiti i pojavom nakupina smole na plodu. Moljac postaje aktivan u proljeće te ima 2 - 3 generacije godišnje. Plodovi koje je oštetio breskvin moljac imaju nižu tržišnu vrijednost te se smatraju nepoželjnim. Tretira se uglavnom insekticidima, a mogu se primijeniti i prirodni insekticidi, repelentne ploče ili mreže za mehaničko suzbijanje.
Upotreba breskve
Najpoznatija primjena breskve je u kulinarstvu. Međutim, breskva ima i ljekovita svojstva je djeluje blagotvorno na ljudski organizam, zbog čega se koristi i u medicini i kozmetici.
Berba
Vrijeme berbe plodova breskve može biti od svibnja do kolovoza, što ovisi prvenstveno da li se radi o ranoj ili kasnoj sorti. Na primjer, sorta Springcrest se bere oko 15. lipnja, sorta Spring Lady oko 20. lipnja, Maygold oko 10. srpnja, Royal glory oko 20. srpnja, Redhaven krajem srpnja.
U našim krajevima, posebno mediteranskim predjelima, ne preporuča se uzgoj kasnih sorti bez navodnjavanja zbog velikih vrućina koje uzrokuju manju rodnost i berbu. Plodovi dozrijevaju brzo i može do kraja dozrijeti i nakon berbe. Optimalan rok berbe je bitan zbog postizanja maksimalnog uroda, veličine i svojstava ploda. Smatra se da su ranije ubrani plodovi lošije kvalitete, ali imaju mogućnost boljeg čuvanja.
Berba počinje kada plodovi promijene boju, odnosno kada je plod dovoljno mekan i sladak. Dobro vrijeme za početak berbe je kada kožica ploda promijeni boju iz zelene u žutu ili krem boju. Bere se u nekoliko navrata, uglavnom 2 - 4 puta.
Skladištenje
Plodovi breskve imaju kratku mogućnost skladištenja nakon berbe 3 - 4 tjedna. Duljina skladištenja ovisi o raznim čimbenicima, na primjer tvrdoći ploda, vremenu berbe, proteklom vremenu od berbe do skladištenja, količini šećera u plodu, temperaturi skladišta itd. U periodu od berbe do skladištenja važno je sa plodovima rukovati oprezno i nježno, kako ne bi došlo do nagnječenja i bržeg propadanja plodova. Ponekad izlaganje plodova pojedinih sorti temperaturama od oko 5°C može smanjiti razdoblje skladištenja. Preporuča se plodove čuvati na temperaturi od oko 0°C, na tamnom mjestu.
Pripravci
- džem od bresaka
- kompot od bresaka
- liker od bresaka
- marmelada od bresaka
- pekmez od bresaka
- sok od bresaka
Kulinarstvo
Breskve su cijenjeno voće koje se zbog svog slatkog okusa i arome koristi u mnogim receptima diljem svijeta. Najbolje je plod upotrijebiti dok je svjež, zbog brzog roka kvarenja, posebno ako se plod drži van hladnjaka. Sorte čiji su plodovi bijele boje su uglavnom slađe, dok sorte sa žutim plodom ima bogatiju aromu i više je vodenasto. Od breskve se može pripremiti slatki i slani recept te se može pirjati, sušiti, peći, konzervirati ili kuhati.
Najpoznatiji recepti od ploda breskve su: džemovi ili marmelade od breskve, kompot, sladoled, voćna salata, umak, likeri, rakije, a može se napraviti i salsa, koja se koristi kao dodatak slanim jelima, kao što je pečeno meso.
Kozmetika
U kozmetici se koristi ulje koštice breskve, koje je svijetle boje. Djeluje osvježavajuće te se koristi kao sastojak za lagane losione i hidratantne kreme. Ima zaštitno i hidratizirajuće djelovanje, a može se koristiti i kao ulje za masažu, sastojak za balzame i kupke te u izradi mirisnih i opuštajućih svijeća. Koristi se i kao maska za suhu kožu, ali i kao maska protiv bora i starenja, što se pripisuje bogatstvom Vitamina C, koji je vrlo dobar u odgađanju pojave različitih znakova starenja na koži poput bora i sitnih linija. Vitamin E iz breskve štiti i hidratizira kožu te doprinosi njenom oporavku od oštećenja uzrokovanih djelovanjem slobodnih radikala.
Medicina
Breskva se koristi u medicinske svrhe još iz davnina, posebno na bliskom istoku i na mediteranu, a spominje se i u zapisima Ayurvedske medicine. Plod je bogat šećerom, karotena, voćnih kiselina, proteina, minerala (kalij, bakar, mangan) i vitamina A, B i C, E i K. Svježe breskve se preporučuju svima - djeci, bolesnicima, pretilim osobama, rekonvalescentima, starijim osobama, sportašima, trudnicama i dojiljama. Od listova i cvjetova se priprema čaj za smirenje, probavne grčeve i detoksikaciju.
Svježi sok i plod imaju umirujući i osvježavajući učinak na organizam te se preporučuje za oporavak jetre, želuca te za bolju probavu i mokrenje. Bogatstvo ploda vitaminom A breskvu čini namirnicom koja je dobra za zdravlje očiju. Plod breskve također jača imunitet, smanjuje rizik od raka, doprinosi zdravlju srca, snižava krvni tlak i kolesterol, jača kosti, smiruje živčani sustav i alergije.
Zanimljivosti
Breskva potječe iz Kine i domestificirana je prije 4 - 5.000 godina. Glavni put kretanja, odnosno rasprostranjivanja ove kulture iz Kine bio je put preko zapadnog mora, od Indije i Bliskog istoka, pa putem svile kroz Perziju odnosno današnji Iran. Introducirana je u Mediteran iz Perzije, 400. - 300. godine prije Krista. Do Novog Svijeta breskva je došla sa istraživačima u 16. i 17. stoljeću, a Portugalci su je uveli u Južnu Ameriku, dok su Španjolci to učinili na sjevernoj Floridi.
Kina ima približno 30.000 ha breskvi koje se komercijalno proizvode u uzgoju u plastenicima i staklenicima.
Latinski naziv roda Prunus potječe od grčke riječi "proumnon" koja označava stablo šljive.
Ime vrste "persica" je razlog zbog kojeg se smatralo da breskva potječe iz Perzije, odnosno današnjeg Irana.
Foto: flockine / Pixabay
Odgovori