Dunja (lat. Cydonia oblonga Mill.) je listopadno stablo koje pripada porodici ružovki (Rosaceae), u kojoj se još nalaze aronija, badem, breskva, jabuka, jagoda i još mnoge druge popularne biljke. Stablo dunje može narasti 2 - 7 m visine, a obično raste na sunčanim i toplim područjima, prirodno u Aziji, dok je na područje Europe uvezena.
Ima gustu i široku krošnju i cvate od sredine travnja do kraja svibnja. Cvjetovi su krupni i pojedinačni te obiluju nektarom, stoga pripada medonosnim voćnim vrstama. Plodovi su kvrgavo okruglasti, te su nalik plodovima jabuke i kruške, a veličine su 8 - 10 cm. Meso ploda je aromatično, žućkaste boje i trpkog okusa. Također, bogati su vitaminima (vitamin C, B1 i B2), mineralima, proteinima, vlaknima i ugljikohidratima.
Dunja se sadi najkasnije do kraja travnja na osunčanim mjestima do 450 m nadmorske visine. Također, kao i ostale voćarske vrste, dunju se ne preporučuje saditi na strmim terenima zbog mogućnosti izvaljivanja stabala.
Srodnici
Sorte dunje
Po broju sorata, dunja je jedna od najsiromašnijih voćnih vrsta. Međusobno se razlikuju po morfološkim i fiziološkim karakteristikama, a dijele se u tri skupine:
- sorte jabučastog oblika
- sorte kruškolikog oblika
- sorte zvonastog oblika
Iako ih je u svijetu registrirano samo nekoliko stotina, na našem području su najzastupljenije sorte Leskovačka dunja, Vranjska dunja, Asenica, Prkos i Rasinjska dunja.
Leskovačka dunja
Lekovačka dunja je najpoznatija i najkvalitetnija sorta koja dozrijeva polovicom listopada. Plodovi su intenzivno žute boje, jabučastog oblika te nisu osjetljivi na transport, a dosegnu težinu od 250 do 300 g. Također, vrlo su cijenjeni za preradu. Meso je čvrsto, sočno, slatko-kiselog okusa i aromatično.
Vranjska dunja
Vranjska dunja pripada samooplodnim vrstama, stoga je pogodna za pojedinačnu sadnju. Plodovi su kruškolikog oblika, slatkog okusa i intenzivnog mirisa, prosječne težine oko 400 g. Dozrijeva početkom listopada te je izrazito dugotrajna.
Asenica
Asenica je novija bugarska sorta koja dozrijeva početkom listopada. Plod je kruškolikog oblika, limunasto žute boje i umjereno kiselog okusa. Prosječna težina ploda je oko 400 g. Pripada samooplodnim sortama te rađa obilno i redovito. Pogodna je za sve vrste prerade i svježu konzumaciju.
Prkos
Prkos je vrlo dekorativna i kvalitetna sorta koja obilno rodi svake godine. Plodovi su kruškolikog oblika, prekriveni sitnim dlačicama i ugodnog mirisa. Meso je čvrsto, srednje sočno i bjelkaste boje.
Rasinjska dunja
Stablo rasinjske dunje je veliko, rodi izrazito obilno i nije podložna bolestima. Karakterističan je vrlo intenzivan i ugodan miris.
Uzgoj dunje
Najvažniji čimbenik kod uzgoja dunje je tlo, posebice kod podizanja nasada koji je dugotrajan i visokog prinosa čak i do 20 godina, ali pod uvjetom da se obavi adekvatna priprema, analiza i obrada tla na temelju koje se određuju količine potrebnih hraniva i vode.
Tlo
Tlo na koje se sadi dunja mora biti rastresito kako bi se omogućila dovoljna količina zraka i vode i tako spriječilo gušenje korijena. Zahtjevi za tlom su slični kao kod jabuke i kruške te je bitan omjer gline i pijeska, koji u idealnim uvjetima iznosi 50:50 do 60:40. Sadržaj humusa oko 3%, a najpovoljniji pH je između 5 i 6,2.
Uz pravilan odabir položaja terena, potrebno je pripremiti tlo prije sadnje. Prvo se uklanjanju ostaci prethodnih biljnih vrsta, a zatim je potrebno ispitati kvalitetu tla, odnosno kemijski sastav, kako bi znali potrebne količine hraniva.
Ako je potrebno poboljšati kvalitetu tla, koristi se točno određena količina kalcija (tzv. kalcifikacija tla) i stajskog gnoja. Mineralna gnojiva se primjenjuju po cijeloj površini tijekom oranja (do 40 cm). U slučaju da tlo dugo nije obrađivano, potrebno je prvo provesti podrivanje, kako bi se tlo prorahlilo na većoj dubini, a nakon toga slijedi oranje.
Klima
Dunja je vrsta toplih podneblja stoga je važno da se odabere teren na kojem je srednja godišnja temperatura između 10 i 15°C te da nema velikih temperaturnih razlika tijekom godine. Slabije podnosi niske temperature, no može podnijeti kraće vrijeme na -30°C za vrijeme zimskog mirovanja, dok ljeti može tolerirati temperature i do 52°C.
Vrijeme sadnje
Sadnja dunje može se obaviti u proljeće i u jesen. Za planiranu jesensku sadnju, pripremu tla je potrebno obaviti tijekom ljeta, dok je za proljetnu sadnju moguće pripremiti tlo i tijekom jesenskih i zimskih mjeseci, odnosno prije eventualnog smrzavanja tla. Poželjno je obaviti sadnju nekoliko dana nakon kiše kako bi tlo bilo vlažno ali dovoljno rahlo.
Slaganje kultura
Jedna od najidealnijih biljaka za sadnju uz dunju je forzicija. Zlatni cvjetovi se razvijaju otprilike u isto vrijeme kad i dunjini, a žuta boja cvjetova forzicije doprinosi isticanju ružičasto-crvenih cvjetova dunje. Obje imaju slične uvjete uzgoja i obje vrste uspijevaju uz minimalnu njegu.
Višim sortama dunje će koristiti cvjetajući badem, dok će nižim, patuljastim sortama bolje odgovarati naranča. Zlatna puzavica je prirodni pokrivač tla i ima bogate prašnike koji privlače pčele čime se također potpomaže oprašivanju dunje. Zimzelene biljke, kao što su četinjače kleka, bor, smreka, čempres, tisa, jela, borovica i ariš odlično će se uklopiti uz dunju, a neke manje, patuljaste vrste mogu ispreplitati grane s dunjama čineći korisne prirodne ograde.
Još jedan očiti izbor za sadnju uz dunju su narcisi posađeni oko dunje koji će svojom žutom bojom oživjeti područje. Dok se većina zumbula ne može mjeriti s briljantnom bojom cvata dunje, njihovi pastelni tonovi ublažavaju šarenilo boja.
Uzgojni oblik
Postoje različiti uzgojni oblici dunje, ovisno o uvjetima uzgoja i preferencijama uzgajivača. Najčešći uzgojni oblik je oblik stabla, gdje se dunja uzgaja kao jedno ili više stabala, ovisno o željenoj formi. Ova vrsta uzgoja najbolje odgovara dunjama koje se uzgajaju u komercijalne svrhe, jer se lako mogu obrađivati strojevima.
Drugi najčešće korišteni uzgojni oblik je u oblik grma, koji se sastoji od nekoliko grmova posađenih na određenoj udaljenosti. Ovaj oblik se često koristi za manje uzgojne površine ili za vrtove, jer se može lakše održavati i orezivati. Treći uzgojni oblik je krošnja u obliku vješalice, koja se koristi kada se želi izbjeći velike visine stablašica. Dunja se uzgaja tako da se raste u vertikalnom smjeru, a zatim se savija u horizontalnom smjeru kako bi se formirala krošnja u obliku vješalice. Ovaj oblik uzgoja pogodan je za manje površine ili za vrtne kulture.
Zatim uzgojni oblik živice koja se sastoji od niza stabala koji se uzgajaju na udaljenosti jedan od drugog. Živice se često koriste za ukrašavanje okoliša, jer se mogu oblikovati u različite forme i visine. U konačnici, postoji i uzgojni oblik bonsaija koji se koristi za uzgoj dunje kao malog stabla u maloj posudi. Ovaj oblik uzgoja nije vrlo čest, ali se može koristiti u ukrasne svrhe ili za uzgoj u zatvorenim prostorima.
Faza mirovanja
Dunja ima fazu mirovanja tijekom zimskih mjeseci kada drvo gubi listove i prestaje rasti, a korijenje se priprema za nadolazeću vegetacijsku sezonu. Tijekom ove faze, stablo troši minimalnu količinu energije i usporava sve metaboličke procese. Također, dunja se često uzgaja iz sjemena koje često prolazi fazu mirovanja dok se ne zadovolje povoljni uvjeti za klijanje. U takvom slučaju, sjeme može biti u fazi mirovanja nekoliko mjeseci ili čak godina.
Sadnja dunje
Prije početka sadnje potrebno je utvrditi optimalne agroekološke uvjete za pojedinu biljnu vrstu kako bi se osigurali visoki prinosi i isplativa proizvodnja. Najvažniji uvjet koji je neophodan za uzgoj je tlo odgovarajućeg kemijskog sastava, s obzirom na zahtjev vrste. Osim toga, potrebno je odabrati teren s povoljnom temperaturom i klimom.
Sadnja sjemena
Uzgoj dunje iz sjemena moguće je provesti na nekoliko načina. Prvo je potrebno prikupiti sjeme dunje iz zrelog ploda, oprati ga i staviti u posudu s vodom. Sjeme treba ostaviti da odstoji 24 sata, a zatim izvaditi iz vode i osušiti. Nakon toga ga treba stratificirati stavljanjem u posudu s vlažnim pijeskom i držati na hladnom mjestu (u hladnjaku) oko 90 dana.
Kada je stratifikacija završena, sjeme se može posaditi u posudu a zemljom, po mogućnosti mješavinom tresetnog supstrata i pijeska. Sjeme treba posaditi oko 1 cm duboko i zaliti ga. Posudu treba staviti na mjesto gdje će biti izložena svjetlosti, ali ne i direktnom suncu. Tlo se mora redovito zalijevati i paziti da bude stalno vlažno, ali ne previše natopljeno.
Nakon otprilike mjesec dana, sjeme bi trebalo početi klijati. U tom trenutku, preporučuje se prorijediti sadnice tako da svaka ima dovoljno prostora za rast. Kada sadnice narastu do visine od oko 10 cm, mogu se presaditi u veće posude s tlom. U ovom stadiju, potrebno je pažljivo rukovati sa sadnicama kako se ne bi oštetilo korijenje.
Nakon otprilike godinu dana, sadnice bi trebale narasti dovoljno velike da se mogu presaditi na otvoreno. Važno je odabrati dobro osunčano mjesto s dobro dreniranim tlom. Sadnice se sade na razmak od oko 5 m jedna od druge, jer dunja može narasti do visine 5 - 6 m i širine od 4 m. Nakon sadnje, potrebno je redovito zalijevati sadnice i paziti na utjecaje štetnika i bolesti.
Sadnja sadnice
U nasadima je potrebno voditi računa da se posade dvije sorte, glavna i sorta oprašivač, tako da se posadi nekoliko redova glavne sorte, a zatim red oprašivača koji ne treba biti udaljen više od 15 m od glavne sorte. Kako dunja ima veliku krošnju, a njezine grane se savijaju pod težinom plodova, vrlo je bitno odrediti pravilan razmak kako bi svako stablo imalo dovoljnu količinu svjetlosti te da se nesmetano mogu provoditi potrebne agrotehničke mjere. Razmak između redova je 5 m, a u redu od 3 do 4,5 m.
Tankoj mladici, dužine 40 - 80 cm, se uklone postrane grančice i vrh kako bi se sva hraniva usmjerila na pravilan i kvalitetan razvoj korijena, te se posadi na dubinu od 30 - 35 cm, do kraja travnja. Razvoj mladice traje 2 godine nakon čega se presađuju u nasad na optimalan razmak između i unutar redova.
Kalemljenje
Za kalemljenje dunje najčešće podloge za sadnju koje se koriste su jabuka ili glog, ponekad i divlja šljiva ili druga sorta dunje. Kalemljenje ili cijepljenje dunje na drugu podlogu koristi se radi poboljšanja prinosnosti i otpornosti na bolesti i štetnike.
Kalemljenje se obično provodi u rano proljeće ili krajem zime, dok je biljka još u fazi mirovanja. Prvo se odabire zdravo i dobro razvijeno stablo koje će poslužiti kao podloga. Na podlogu se zatim radi rez, obično na visini od oko 30 cm od tla, a zatim se odabire zdrav i razvijen izdanak dunje koji će se kalemiti na podlogu. Izdanak se reže pod kutem od 45°C, a zatim se postavlja u raez na podlozi. Rez se zatim obavija elastičnom trakom kako bi se izdanak što bolje pričvrstio za podlogu.
Kod cijepljenja, na podlogu se umjesto reza radi urezivanje, a na isti način se pričvršćuje i izdanak dunje. Nakon što se izdanak poveže s podlogom, potrebno ga je pažljivo njegovati kako bi se osiguralo uspješno spajanje i rast biljke. Važno je paziti na to da podloga ne raste brže od kalema kako se ne bi dogodilo da izdanci dunje izrastu iznad podloge.
Kalemljenje i cijepljenje su kompleksni postupci koji zahtijevaju stručno znanje i iskustvo kako bi se osiguralo uspješno spajanje i rast biljke. Potrebno je pažljivo pratiti biljku nakon kalemljenja i osigurati joj odgovarajuću njegu.
Uzgoj u vrtu
Sadnja dunje na otvoreno, u vrt ili dvorište je relativno jednostavan proces koji zahtijeva nekoliko osnovnih koraka. Iako je moguće saditi i sjeme, obično se sadi sadnica kako bi se izbjeglo loše klijanje biljke. Potrebno je odabrati odgovarajuće mjesto za sadnju, koje treba biti dobro osvijetljeno i zaštićeno od jakih vjetrova.
Nakon odabira mjesta, treba pripremiti tlo za sadnju da bude drenirano i bogato organskom tvari te mu se dodaje kompost ili stajski gnoj. Također, može se dodati mineralno gnojivo kako bi se osiguralo dovoljno hranjivih tvari za uspješan rast biljke.
Zatim se odabire odgovarajuća vrsta sadnice i sorte koja će uspješno rasti u klimatskim uvjetima područja u kojem se sadi. Sadnice se obično sade u jesen ili rano proljeće, kada je tlo dovoljno zagrijano za sadnju.
Prije sadnje, sadnicu treba dobro pregledati i ukloniti sve oštećene dijelove. Nakon toga, sadnica se stavlja u pripremljenu rupu koja bi trebala biti dvostruko veća od korijenovog sustava sadnice. Tijekom postavljanja sadnice u rupu, važno je paziti da se korijeni ne saviju ili prekriju.
Kada se sadnica postavi u rupu, oko nje se dodaje zemlja i lagano pritiska kako bi se osiguralo dobro prianjanje korijena. Nakon toga, sadnicu treba dobro zaliti kako bi se osigurala vlažnost tla i potaknuo rast korijena. Tijekom prvih nekoliko tjedana, biljku je potrebno redovito zalijevati kako bi se osiguralo dovoljno vlage za rast biljke.
Kada se biljka razvije, potrebno ju je redovito održavati, što uključuje uklanjanje korova i učvršćivanje biljke kako bi se spriječilo oštećenje od jakih vjetrova. Također, važno je pravilno orezivanje biljke kako bi se osigurao zdrav rast i razvoj plodova.
U prvim godinama, biljka dunje će razvijati korijenov sustav i stabljiku, a nakon toga će početi davati plodove. Važno je paziti na štetnike i bolesti koje mogu utjecati na biljku te ih pravovremeno ukloniti.
Uzgoj u stakleniku
Sadnja dunje u zaštićenom prostoru se ne preporučuje zbog veličine stabala jer tako ne bi dobivala dovoljne količine svjetlosti i zraka za ravnomjeran razvoj i sazrijevanje plodova, a povećana je i mogućnost za pojavu bolesti. Isto tako, sadnja u tegle nije pogodna jer dunja zahtjeva duboko tlo za razvoj korijenovog sustava.
Uzgoj u posudama
Uzgoj dunje u posude jednako je važan kao i uzgoj na otvorenom, ali zahtijeva malo drugačiji pristup. Postupak je isti kao i kod drugih biljaka koje se uzgajaju u posudama, ali postoje neki specifični koraci koje treba uzeti u obzir.
Prvi korak u sadnji dunje u posudu je odabir prave posude. Posuda bi trebala biti dovoljno velika za biljku i njezin korijenov sustav i imati otvore za drenažu što će spriječiti da se korijenje zaguši i da se razviju bolesti povezane s prekomjernom vlagom u tlu.
Nakon odabira posude, ista se puni kvalitetnim supstratom za sadnju što može uključivati mješavinu komposta, treseta i pijeska za osiguranje dobre drenaže. Nakon toga, stavlja se sadnica i osigurava da je razina tla u posudi jednaka onoj u kojoj se nalazila sadnica.
Nakon postavljanja sadnice u posudu, oko nje se dodaje još supstrata lagano pritiskajući tlo oko korijena kako bi se osigurao dobar kontakt između korijena i tla te zalijeva obilno kako bi se tlo dobro navlažilo. Također, dodaje se gnojivo kako bi biljka dobila dovoljno hranjivih tvari.
Važno je osigurati da posuda bude postavljena na dobro osvijetljeno mjesto, s puno sunčeve svjetlosti i dobro drenirana kako bi se spriječilo zadržavanje vode u tlu. Biljka se zalijeva redovito, pazeći da se ne zalije previše, jer to može dovesti do prekomjerne vlage u tlu.
Održavanje i njega
Održavanje je potrebno prvenstveno u obliku rezidbe kojom se kontrolira rast i razvoj grana te uzgojni oblik što je vrlo važno kod razvijanja plodova. Na taj način se omogućuje ravnomjerna raspodjela svjetlosti u krošnji te bolje strujanje zraka čime se smanjuje mogućnost za pojavu bolesti.
Zalijevanje
Dunja ima srednje zahtjeve za vodom. Voli vlažna tla no potrebno je voditi računa o propusnosti tla, odnosno izbjegavati prekomjerno zalijevanje koje bi moglo rezultirati propadanjem korijena zbog nedostatka zraka u porama tla. Optimalno navodnjavanje je 4 do 5 puta tijekom sezone. Prvo navodnjavanje je potrebno u proljeće prije cvatnje, posebice ako je sušno razdoblje. Drugo se provodi tijekom cvatnje, a treće nakon otpadanja cvjetova.
Četvrto navodnjavanje se preporučuje prije formiranja plodova, a posljednje nakon što plodovi počnu rasti. Potrošnja vode za mlada stabla iznosi oko 400 litara po navodnjavanju, dok je za odrasla, formirana stabla potrebno oko 800 l.
Gnojidba
Nakon sadnje i u drugoj godini uzgoja potrebno je u brazde dodati 20-30 t/ha stajskog gnoja, a oko svake sadnice 15 dag KAN-a 27%, u promjeru od 30 do 40 cm. Druga prihrana KAN-om 27% obavlja se krajem svibnja, istom količinom.
U trećoj godini uzgoja prvo prihranjivanje dušikom potrebno je krajem ožujka, odnosno prije početka vegetacije. Aplicira se 30 dag KAN-a 27%, oko svakog stabla u promjeru 50-60 cm, a na isti način se prihranjuje početkom svibnja. Nakon otpadanja lišća u jesen, potrebno je po proizvodnoj površini razbacati 700 kg/ha mineralnog gnojiva NPK 5:20:30.
U četvrtoj godini, prije cvatnje, potrebno je primijeniti 130 kg KAN-a 27% po cijeloj površini, te isto ponoviti i nakon cvatnje. Nakon otpadanja lišća potrebno je ponoviti gnojenje kao i u trećoj godini uzgoja, odnosno 700 kg/ha NPK 5:20:30.
Razmnožavanje
Osim cijepljenjem na podlogu, dunja se još razmnožava pomoću sjemena, nagrtanjem i reznicama. Tehnika cijepljenja na podlogu je svakako najsigurnija i najisplativija kod podizanja nasada.
Presađivanje
Presađivanje dunje je proces koji uključuje uklanjanje postojeće biljke dunje iz njezinog trenutnog staništa i presađivanje u novo tlo. Postupak započinje odabirom zdravog i snažnog stabla koje će se presaditi, a zatim se priprema novo mjesto na koje će se biljka presaditi. Tlo na novom mjestu mora biti pripremljeno i dobro prihranjeno kako bi se biljka mogla bolje oporaviti od stresa.
Sljedeći korak je priprema biljke za presađivanje. Prije nego što se stablo izvuče iz zemlje, potrebno ga je dobro zaliti kako bi se osiguralo da korijenje budu vlažno tijekom cijelog procesa presađivanja. Zatim se pažljivo iskopa rupa na novom mjestu koja je dovoljno velika za smještaj korijenovog sustava i omogućuje dovoljno prostora za dalji rast biljke. U rupu se dodaje organsko gnojivo, poput stajskog gnoja ili komposta, kako bi se poboljšala kvaliteta tla.
Kada je rupa pripremljena, slijedi izvlačenje biljke iz zemlje. Pri tome se pazi da se korijenje što manje ošteti, a ako je potrebno, mogu se ukloniti suvišne grane kako bi se smanjila težina biljke. Stablo se zatim pažljivo postavlja u pripremljenu rupu, a korijenje se ravnomjerno raspoređuje kako bi se osiguralo bolje prijanjanje u novo tlo.
Nakon što se biljka smjesti u rupu, korijenje se prekriva zemljom, a zemlja se blago stisne kako bi se uklonili zračni džepovi. Nakon toga, stablo se dobro zalije i dodatno ojača sadnicom ili potporom. Potrebno je osigurati da se biljka redovito zalijeva i njeguje tijekom sljedećih nekoliko mjeseci kako bi se osigurala uspješna aklimatizacija na novo mjesto.
Pomlađivanje
U osnovi, dunju nije potrebno pomlađivati. Međutim, ako se primijeti da starija dunja daje manje plodova ili su njeni plodovi manji i lošije kvalitete, tada se može razmisliti o pomlađivanju.
Postoje različiti načini pomlađivanja dunje. Jedan od njih je pravilna rezidba koja može potaknuti rast novih izdanaka, ukloniti suhe i oštećene grane te omogućiti bolju prozračnost i osvjetljenost unutar krošnje. Drugi način je presađivanje i to samo ako je dunja jako stara i ne daje dovoljno plodova, može se presaditi na novo mjesto, gdje će biti bolje osvijetljena i imati bolju kvalitetu tla.
Još jedan način je orezivanje korijena. Ponekad se starije dunje ne razvijaju dobro zbog prevelikog korijenja ograničenog rastom. Orezivanje korijena pomaže u stimuliranju rasta novih korijena i poboljšanju kvalitete tla.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje dunje je nužno samo kod sadnje u voćnjacima. Uklanja se višak plodova kako bi se poboljšao rast i razvoj preostalih plodova te se dobija bolja kvaliteta i veličina preostalih plodova. Prorjeđivanje se obično provodi u ranoj fazi razvoja plodova, kada su još uvijek mali. Preporučuje se ostavljanje jednog ploda na oko 10 cm duljine mladica čime se osigurava da preostali plodovi imaju dovoljno prostora za rast i hranjivih tvari, što će rezultirati kvalitetnijim i većim plodovima. Osim toga, prorjeđivanje plodova može pomoći u sprječavanju preopterećenja grana stabala i lomljenja pod težinom previše plodova.
Rezidba
Dunja ima specifične grane koje su poprilično elastične te se savijaju pod težinom plodova. Kako bi se izbjeglo pucanje grana, obavezna je rezidba koja se obavlja u veljači. Mladim granama je potrebno ostaviti barem šest pupova. Odstranjivanje bolesnih i suhih grana provodi se tijekom zime.
Tijekom svog rasta dunja prirodno oblikuje okruglu ili piramidalnu krošnju, no za dobivanje plodova visoke kvalitete, preporučuje se oblikovati krošnju u vretenasti grm s tri dijela. Donji dio se oblikuje na 60-ak cm od tla, drugi dio na 70 cm, a treći na visini 60-70 cm. Jačina rezidbe ovisi o prošlogodišnjem prinosu plodova, odnosno ako je prinos bio veći, odstranjuje se više grana i obrnuto. Bitno je da se postigne ravnoteža između primarnih i sekundarnih grana, što znači da sve razvijenije i jače grane koje bi mogle zasjenjivati i nadjačati one slabije treba više skratiti.
Ako se dunja uzgaja za vlastite potrebe u vrtu, potrebno je samo odstranjivanje suhih grana.
Kako je nasad dunje dugotrajan, preporučuje se postavljanje protugradne mreže kako bi se spriječile eventualne štete, a zbog elastičnih grana stavljaju se potpornji kako ne bi pukle pod težinom plodova.
Zaštita od vjetra
Dunja je osjetljiva na vjetrove, osobito kada su stabla još mlada i nezrela. Snažni vjetrovi mogu oštetiti mlade izdanke, grančice i cvjetove čime se smanjuje količina plodova koje stablo dunje proizvodi. Stoga se, u određenim uvjetima, preporučuje zaštita stabla od vjetra, a obično se postiže postavljanjem zaštitnih ograda oko stabla koje će smanjiti silu vjetra koja dolazi do stabla. Ograde se mogu izraditi od različitih materijala poput plastičnih mreža, bambusa, drveta i slično.
Osim postavljanja ograda, dunja se može zaštititi i odabirom odgovarajućeg mjesta za sadnju. Preporučuje se sadnja na zaštićenim mjestima, primjerice blizu zidova, živica ili drveća. Time se smanjuje izloženost stabla vjetru i zadržava vlaga u tlu.
Zaštita preko zime
Zaštita stabala dunje od mraza i preko zime može biti važna kako bi se osiguralo zdravlje stabla, a prvi korak je priprema tla oko stabla gdje se pobiru svi ostaci lišća ili drugih materijala koji bi mogli privući glodavce. Također, oko korijena se može posuti kompost ili stajski gnoj kako bi se zadržala vlaga. Zaštita korijena je drugi važan korak u zaštiti stabla od hladnoće. U područjima s hladnim zimama, tlo oko korijena se može zamrznuti i oštetiti korijenje. Kako bi se to spriječilo, oko korijena se može dodati i sloj malča ili pokošene trave kako bi se tlo zaštitilo od ekstremnih temperatura.
U slučaju kada se očekuju iznimno niske temperature, može se koristiti zaštitna folija ili tkanina kako bi se zaštitile grane od mraza ili staviti slamu oko stabla kako bi se držala toplina.Navodnjavanje je također važno u zimskim mjesecima. Zalijevanje može pomoći u održavanju topline u tlu i sprječavanju oštećenja korijena uslijed suše.
Kombinacija ovih mjera će pomoći u očuvanju zdravlja stabla i osigurati da se stablo lakše oporavi nakon zime.
Bolesti
Pojava bolesti i štetnika kod dunje javlja se zbog neadekvatne obrade tla ili sustava uzgoja. Stoga je vrlo važno pobrinuti se da se za uzgoj omoguće optimalni uvjeti. Zaštita dunje se provodi kemijskim i mehaničkim mjerama.
Najčešće bolesti koje se javljaju su: palež ili monilija, pepelnica, crna pjegavost lista ili ploda i plamenjača.
Monilija ili palež
Kod monilije ili paleži (lat. Monilinia linhartiana) simptomi se javljaju na mladom lišću na početku cvatnje a javlja se smeđenje lišća i nekroza. U uvjetima velike vlage javlja se baršunasta prevlaka micelija gljive koji svojim mirisom privlači insekte koji prenose spore na cvjetove. One kliju i putem tučka dolaze u unutrašnjost cvijeta, a daljnjim razvojem i u plod. Razvoj takvih plodova nije moguć u potpunosti, oni se razviju do veličine lješnjaka nakon čega se počnu sušiti i u jesen otpadaju. Bolest iz plodova prelazi na izboje koji nekrotiziraju.
Preventivna mjera zaštite od ove patogene gljive je zimsko prskanje fungicidima na bazi bakra (Nordox 75 WG, Champion WP, Kocide DF i sl.), prije formiranja pupova ali i nakon cvatnje. Osim na bazi bakra, mogu se koristiti i fungicidi na bazi metirama (Polyram DF).
Pepelnica dunje
Kod pepelnice dunje (lat. Podosphaera oxyacanthae) pojava simptoma je u obliku sivkaste prevlake na listovima koja predstavlja površinski micelij gljive. Najčešće vrijeme pojave je tijekom vegetacije, krajem ljeta, no ne čini veliku štetu. Razvoju bolesti pogoduje velika vlažnost zraka i visoke temperature.
Suzbijanje se može vršiti fungicidima na bazi sumpora (Sumpor SC-80, Sulfolac 85 SC, Chromosul 80 WG i sl.), no u pravilu nema potrebe za suzbijanjem jer se javlja dosta kasno tijekom vegetacije pa ne ugrožava razvoj plodova.
Crna pjegavost lista ili ploda
Posljedica je napada bakterije Diplocarpon mespili, a također se javlja u uvjetima visoke vlažnosti i temperature. Prvi simptomi se javljaju na lišću u obliku žuto-crvenih pjega koje se prošire po cijelom listu koji se zatim počne sušiti, nakon čega odumire. Na plodovima se javljaju sivo-maslinaste pjege koje uzrokuju zakržljalost plodova tijekom razvoja što rezultira truljenjem. Suzbijanje se vrši fungicidima na bazi bakra.
Plamenjača
Kod plamenjače (lat. Erwinia amylovora) simptomi se javljaju prvo na cvjetovima koji se suše. Nakon toga bolest prelazi na lišće i mladice koje poprimaju tamnu boju nakon čega se također osuše te kao takvi ostaju na biljkama do jeseni. Karakteristična je pojava kapljica na mekanoj i ispucaloj kori zaraženih grana. Kako bi se izbjegao napad ove bolesti preporučuje se preventivna mjera, odnosno sadnja zdravih i provjerenih sadnica.
Štetnici
Od štetnika, najčešći su breskvin savijač i jabukov savijač koji osim breskve i jabuke napadaju i dunju.
Breskvin savijač
Breskvin savijač (lat. Laspeyresia molesta) je parazit napada plodove tijekom ljeta i jeseni te u mesu formira komore ispunjene izmetom. Unutar ploda može biti više gusjenica te je kao takav postaje neupotrebljiv, a najčešće sami otpadaju prije zriobe. Često se uz napad ovog štetnika javlja i monilija, što uzrokuje dodatno truljenje ploda.
Potrebna su 3 do 4 tretiranja insekticidima, krajem svibnja i početkom lipnja te polovicom srpnja i početkom kolovoza.
Jabukov savijač
Kod jabukovog savijača (lat. Lasperesia pomonella) simptomi su isti kao i kod breskvinog savijača, no razlika je u tome da ovaj štetnik oštećuje plod oko sjemene kućice te su otvori koji se formiraju kod izlaska veći. Također se javlja monilija. Tretiranje se vrši insekticidima kao i kod suzbijanja breskvinog savijača.
Upotreba dunje
Dunje se najčešće uzgajaju zbog prerade plodova u marmelade, džemove, sok i kompote. Rijetko se konzumira u svježem stanju zbog trpkog okusa koji nestaje prilikom prerađivanja.
Berba
Dunja počinje donositi plodove druge godine nakon sadnje, dok je značajniji prinos u četvrtoj godini uzgoja. Berba zrelih plodova započinje u jesen i traje do siječnja, a istovremeno se odstranjuju truli plodovi. Berba se odvija ručno ili hvataljkom. Iako su dosta čvrsti, plodovi brzo trule na mjestu udarca stoga je nužno biti pažljiv prilikom berbe.
Ako se dunja uzgaja za proizvodnju džemova, bolje je ubrati još nezrele plodove, odnosno one koji su tek počeli žutjeti, zbog većeg sadržaja pektina.
Sušenje
Postoji nekoliko načina za sušenje dunja, a neki od njih uključuju sušenje na suncu, sušenje u pećnici i sušenje u dehidratoru.
Kada se dunje suše na suncu, plodovi se najprije režu na tanke kriške, a zatim se ostave da se suše na suhom mjestu s puno sunčeve svjetlosti. Sušenje na suncu može trajati nekoliko dana ili čak nekoliko tjedana, ovisno o vremenskim uvjetima i debljini kriški. Tijekom procesa sušenja, potrebno je okrenuti kriške dunja kako bi se osiguralo ravnomjerno sušenje sa svih strana.
Sušenje dunja u pećnici je još jedan način sušenja. Za ovaj postupak, kriške dunja se najprije stavljaju na papir za pečenje i postavljaju se u pećnicu na niskoj temperaturi, oko 60 - 70°C. Sušenje dunja u pećnici traje otprilike 6 - 8 sati, a kriške se moraju okretati svakih sat vremena.
Sušenje u dehidratoru je najbrži i najučinkovitiji način sušenja dunja. Dehidratori su posebni uređaji koji koriste nisku temperaturu i ventilaciju kako bi se uklonila vlaga iz ploda. Kriške dunja se postavljaju na police dehidratora, a zatim se uređaj pokrene na niskoj temperaturi oko 60 - 70°C. Proces sušenja u dehidratoru traje otprilike 6 - 8 sati, ovisno o debljini kriški.
Kada se dunje osuše, postaju mekane i tvrde. Nakon sušenja, dunje se mogu čuvati u zatvorenoj posudi na suhom i tamnom mjestu do godinu dana. Sušenje dunja je važan postupak koji se koristi za proizvodnju sušenog voća, slatkiša, čajeva i drugih proizvoda.
Skladištenje
Plodovi se mogu skladištiti do tri mjeseca pri temperaturi od 0 do 2 °C, relativne vlažnosti zraka od 90%. Prije samog skladištenja preporučuje se tretiranje fungicidima kako bi se plodovi zaštitili od napada gljivica te na taj način spriječilo truljenje. Također, za skladištenje manje količine plodova, oni se mogu čuvati u tamnim i dobro provjetrenim prostorijama, čak do ožujka, uz povoljne klimatske uvjete. U hladnjaku se može čuvati do dva mjeseca.
Pripravci
- džem od dunja
- kompot od dunja
- liker od dunja
- marmelada od dunja
- pekmez od dunja
- sir od dunje
- sok od dunje
Kulinarstvo
Dunja se može konzumirati na različite načine - pečena, kuhana ili sirova (rjeđe). Kora dunje sadrži puno pektina stoga je najpogodnija za izradu džemova, kompota, želea, marmelada i voćnih kašica. Također se koristi za proizvodnju sokova, likera i rakija, ali i u izradi kolača, torti, umaka i salata.
Dunja se u kulinarstvu često kombinira s biljkama koje imaju sličan okus i teksturu: limun, naranča, borovnica, orah i začinima poput češnjaka, bosiljka, šafrana, korijandera, ružmarina, metvice / mente ili rogača. Također se dobro slaže s povrćem poput tikvica, patlidžana, paprike i rajčice.
Medicina
Plodovi, listovi i sjemenke dunje su izrazito cijenjeni u medicini zbog svoje ljekovitosti, a prvenstveno se koriste za ublažavanje kašlja i probavnih problema. Sjemenke dunje su najljekovitije, stajanjem u vodi se oslobađa sluz koja pomaže kod problema s kašljem.
Osim toga, mogu se preraditi u mast ili gel koji se koristi kod upale kože. Čaj od dunjinih sjemenki ublažava nesanicu i napetost, a čaj od listova koristi se za ublažavanje probavnih smetnji i smanjivanje upala u usnoj šupljini.
Zanimljivosti
U starim vremenima dunja se smatrala simbolom plodnosti pa su mladenci uoči vjenčanja morali pojesti dunju kako bi imali sretan i plodan brak.
Neki povjesničari tvrde da je dunja bila zabranjeno voće u Edenu, a ne jabuka kako se misli. U Francuskoj je poznat sir od dunje (kuhane dunje do tvrdoće da se režu nožem).
Plodovi dunje su se stavljali na ormare u prostorijama kako bi svojim intenzivnim mirisom ispunile cijeli prostor.
Foto: LoggaWiggler / Pixabay
Odgovori