Naranča (lat. Citrus x sinensis) ili slatka naranča je zimzelena voćna vrsta koja pripada rodu agruma (Citrus) i porodici rutvica (Rutaceae). Nastala je križanjem pomela (lat. Citrus maxima) i mandarine (lat. Citrus reticulata), srodne vrste su joj mandarina, grejp, limun i limeta. Prepoznatljiva je po svojim ukusnim i zdravim plodovima zbog kojih se uzgaja diljem svijeta. Glavna podjela naranči je na slatke i gorke, iz kojih su razvijeni mnogi kultivari koji se danas komercijalno uzgajaju za proizvodnju prehrambenih, ljekovitih i kozmetičkih proizvoda.
Stablo naranče ima visoku i gustu zimzelenu krošnju i može narasti do 13 m. Listovi su tamno zelene boje, glatki, ovalni, naizmjenični i veliki 4 - 10 cm. Kora drva je tamno smeđe boje, a grane su kod mnogih vrsta i kultivara bodljikave. Cvjetovi su dvospolni, bijele boje te sadrže 5 latica, koje sadrže uljne žlijezde. Plodovi su okrugli i zelene boje dok su nezreli, a u studenom i prosincu dozrijevaju i poprimaju žuto-narančastu boju. Plod se dijeli na vanjski dio, koru i unutrašnji dio ili pulpu. Kora sadrži eterično ulje karakterističnog mirisa. Vijek trajanja stabla naranče je oko 40 godina.
Naranča potječe iz Kine, a danas je komercijalno raširena u tropskim, semitropskim i toplim mediteranskim regijama te je jedna od najrasprostranjenijih biljaka koja se sadi u svijetu. Smatra se vrlo rodnom vrstom te se najčešće uzgaja zbog ploda koji se može jesti svjež ili prerađen za sok. U 2019. godini u svijetu je uzgojeno 79 milijuna tona naranči - Brazil je proizveo 22% ukupne količine, a slijede ga Kina i Indija, zatim Španjolska i Italija.
Srodnici
Vrste naranča
Postoji oko 60 vrsta i 400 varijeteta naranči koje se razlikuju po morfologiji, anatomiji, područjima rasta i zahtjevima za uzgoj. Najpoznatije vrste naranče su slatka, gorka i crvena naranča te naranča valencija.
Slatka naranča
Ova vrsta (lat. Citrus sinensis) samoniklo raste u Kini, Indiji i drugim tropskim i suptropskim zemljama. Večina kultivara za komercijalnu proizvodnju je dobivena od ove vrste. Bogata je vitaminom C, a sok ploda ima slatki okus pomiješan sa blago kiselim aromama. Najpoznatija sorta dobivena mutacijom slatke naranče je "Navel Washington" sorta, koja je danas vrlo rasprostranjena i uspješna te se uzgaja zbog kore koja se lako guli, manje sočnosti i slatkog okusa.
Gorka naranča
Gorka ili ljuta naranča (lat. Citrus aurantium L. ssp. Amara) ima manje plodove od slatke naranče. Okus je sličan okusu grejpa te se često koristi za proizvodnju marmelade, likera i rakija. Stablo može narasti do 10 m. Listovi su čvrsti i tamno zeleni, a cvjetovi su bijeli i mirisni. U plodu se nalazi veći broj sjemenki (1 - 20), usplođe je sočno i ispunjeno aromatičnim sokom. Jedno stablo gorke naranče u povoljnim uvjetima može roditi i do 1.000 plodova, a najčešće daje 500 plodova godišnje. Uzgaja se radi prerade u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji, a ne za jelo u svježem stanju jer je pregorka. Često su je u svojim vrtovima sadili plemići u Dubrovačkoj Republici.
Crvena naranča
Crvena naranča je nastala mutacijom slatke naranče. Crvenu boju soka, kore i usplođa daju visoke koncentracije crvenog pigmenta antocijana. Plod ne sadrži sjemenke. Sok se često koristi za pravljenje koktela i sorbeta za aromu piva. Nazivaju se još i "krvave naranče" te su prvi put otkrivene i uzgajane na Siciliji u 15. stoljeću. Od tada su se proširile po cijelom svijetu, ali se posebno uzgajaju u Španjolskoj i Italiji pod imenima sanguina i sanguinella.
Naranča Valencija
Naranča Valencija ime je dobila po španjolskom gradu i pokrajini u kojoj rastu slatke naranče. Dobivena je mutacijom slatke naranče, a proizveo je američki agronom William Wolfskill u Kaliforniji. S 15 godina stablo dosegne svoju maksimalnu veličinu i jedno stablo može dati plodova za oko 150 l soka. Valencija naranče su jedine naranče u svijetu koje zriju za vrijeme ljeta te se beru od ožujka do lipnja. Prvenstveno se uzgajaju za proizvodnju soka, koji se smatra vrlo zdravim.
Uzgoj naranče
Uzgoj naranče je proces koji nije zahtjevniji od uzgoja drugih voćki. Prije nabave sadnica ili sjetve sjemena potrebno je dobro provjeriti ekološke parametre uzgojnog područja, kako bi bili sigurni da će uzgoj biti uspješan, odnosno da neće doći do smrzavanja stabla ili uvenuća biljke.
Tlo
Stabla naranče preferiraju lagana do srednje teksturirana tla, s dobrom drenažom i bez stajaće vode. Glinena i močvarna tla nisu pogodna za uzgoj naranči, a propusna, vapnenasta, pjeskovito-ilovasta i ilovasta tla su pogodna. Najvažnija karakteristika tla je dobra dreniranost, zbog čega naranče dobro uspijevaju i na nagibnim terenima na kojima višak vode otječe. U tom slučaju je potrebno provesti dodatne mjere protiv erozije, na primjer sadnjom niskim travnatih vrsta ispod drveća. Naranče dobro uspijevaju na tlima s pH u rasponu 5,5 - 6,5, a dobro podnose i pH 4,5 - 8.
Naranča je kultura koja je osjetljiva na zaslanjena tla koja mogu ograničiti rast i produktivnost stabala. Također, poželjno je da tlo ima visoki sadržaj organske tvari.
Klima
Naranče rastu u tropskim, suptropskim i mediteranskim klimatskim zonama. Kao i većina drugih vrsta agruma, dobro podnose umjerene temperature 15 - 29°C. Sunčeva svjetlost, voda i toplina su važni klimatski parametri za naranču. Vrlo je osjetljiva na mraz i te ne podnosi temperature ispod 0°C. Kada se očekuju temperature ispod točke smrzavanja, stabla je potrebno zaštiti prskanjem vodom i postavljanjem izolacijskih mreža oko krošnje i debla. U hladnim podnebljima naranče se mogu uzgajati samo u zatvorenom prostoru. Slabo uspijevaju i na većim nadmorskim visinama, osim u tropskim područjima gdje mogu podnijeti do 1.500 m/nv. Najbolji uzgojni uvjeti su pri suhoj klimi u kombinaciji s oborinama 75 - 250 cm/m2.
Vrijeme sadnje
Naranča se može saditi u jesen ili u rano proljeće. Jesensku sadnju treba obaviti u listopadu ili početkom studenog, odnosno prije hladnih zimskih mjeseci i prije jesenskih kiša, koje će povoljno utjecati na rast mladog stabla. Proljetna sadnja se obavlja kada prođe opasnost od pojave mraza te kada se tlo zagrije na minimalno 10°C, ali temperatura zraka treba biti umjerena ili blago hladna.
Slaganje kultura
S obzirom na to da je naranča otporna i prilagodljiva vrsta u raznim uzgojnim područjima i na različitim tipovima tla, dobro se slaže sa mnogim vrstama. U mediteranskim područjima se često sadi u mješovitom voćnjaku te se dobro slaže sa kulturama koje imaju slične ili iste zahtjeve za uzgoj, odnosno sa maslinom, rogačem, japanskom jabukom (kaki), bademom, smokvom, narom i dudom.
Osim vrsta drugih porodica, naranča odlično raste uz druge citruse poput limuna, mandarine, limete i grejpa. Prije sadnje dobro je tlo obogatiti pomoću leguminoza koje fiksiraju dušik, kao što je grah, bob, grašak, lucerna, crvena i bijela djetelina i stočni grašak.
Ispod naranče moguće je zasaditi i grmolike biljke poput lantane, jer im odgovaraju slični klimatski uvjeti.
S obzirom da naranču treba zaštititi od vjetra, pored njih se sade eukaliptus ili malina koji dobro podnose vjetar.
Faza mirovanja
Iako je naranča zimzelena vrsta koja ne odbacuje lišće, tijekom zime je u fazi mirovanja. U toj fazi se ne formiraju cvjetni pupoljci i ne lista novo lišće. Na granama se nalaze dozreli plodovi, a metabolizam biljke je usporen. Tijekom faze mirovanja obavlja se cijepljenje, zimska gnojidba i ako je potrebno, zaštita stabla od hladnoće.
Sadnja naranče
Prije sadnje naranče potrebno je odabrati dobar položaj u vrtu ili voćnjaku, koji treba biti na zaštićenom mjestu, zaklonjen od vjetra te na punom suncu tijekom zime, proljeća i jeseni. Sadnja naranče se može obaviti ručno ili strojno, ovisno o tome da li se sadi pojedinačno stablo u hobi vrtlarstvu ili se podiže nasad naranči.
Sadnja sjemena
Sjeme se prikuplja iz plodova, pažljivim rezanjem po sredini. Zatim se opere vodom i osuši, a opna koja štite unutarnji dio sjemenke se nježno ogule. Sjemenke se potom slažu u papirnati ubrus koji se stavlja na dno plastične PVC posude. Ubrus je potrebno dobro navlažiti vodom, a sjemenke dobro rasporediti da se međusobno ne dodiruju. Sjeme se pokriva sa drugim papirnatim ubrusom, a posuda se prekriva sa plastičnom folijom ili poklopcem. Posuda se može držati na svijetlom i toplom mjestu, a može se držati i u zamrzivaču do 2 tjedna, zbog oponašanja procesa vernalizacije.
Nakon što sjeme nabubri i pusti klicu, polaže se u male posude sa propusnim i hranjivim supstratom. Sjetva u supstrat se obavlja u redove na razmak od 2,5 cm tako što se sjeme lagano utisne u zemlju i prekrije tankim slojem pijeska ili humusa. Najbolji period za sjetvu je rano proljeće. Posude sa klicama se mogu također prekriti sa plastičnom folijom, kako bi se stvorili staklenički uvjeti. Posude se drže na tamnom i toplom mjestu 10 - 12 dana. Tlo treba održavati vlažnim (ali ne mokrim) dok biljke ne ojačaju. Kada sadnice dosegnu visinu od 20 - 30 cm, presađuju se u veće pojedinačne posude napunjene zemljom i gnojivom. Općenito, mlade sadnice moraju imati pristup puno sunčeve svjetlosti, a prvu zimu je bolje da prezime u zaštićenom prostoru.
Uzgoj naranče iz sjemena je rjeđa praksa zbog toga što se naraste biljka sa svojstvima različitim od roditeljskih. Isto tako, potrebno je više godina da stablo razmnoženo putem sjemena urodi plodom.
Sadnja sadnice
Sadnja sadnica naranče je češća metoda od sjetve sjemena. Sade se cijepljene sadnice koje imaju svojstva željene visokoproduktivne i otporne sorte. Urod se nakon sadnje sadnica bere nakon 2 - 3 godine. Najbolji period za sadnju sadnica naranče je u rano proljeće ili u jesen. Sadnice se mogu dobiti cijepljenjem ili putem reznica.
Reznice se režu sa zdravog i zrelog stabla. Trebaju biti mlade, zdrave i razvijene grane, stare 1 - 2 godine. Odabrane grane se s matičnog stabla režu na duljinu od 20 - 25 cm. Sa donje strane grana se odstrani 2/3 listova te se umoči u hormon za rast korijena. Zatim se sade u posude sa mješavinom zemlje, pijeska i humusa. Nakon sadnje, zemlju u posudama je potrebno održavati vlažnom, ali ne mokrom. Otprilike 12 - 14 tjedana nakon sadnje, na reznicama će se razviti korijen, nakon čega je potrebno obaviti presadnju u veće posude sa mješavinom zemlje i odstajalog stajskog gnoja. U područjima sa blagom zimom, reznice stare 6 - 7 mjeseci mogu se saditi direktno u tlo, a mogu prezimiti i u zatvorenom zaštićenom prostoru.
Kalemljenje
Izbor podloge za naranču ovisi o uvjetima klime, tla i svrhe uzgoja. Za mediteranske uzgojne uvjete u Hrvatskoj, najčešća podloga koja se koristi za cijepljenje naranče je trolisna naranča (lat. Poncirus trifoliata). Ona daje povećanu otpornost plemke na hladnoću, ali joj ne odgovaraju zaslanjena tla. Podloga može biti i gorka naranča, koja se smatra vrlo otpornom te često raste samoniklo u južnoj Dalmaciji.
Uzgoj u vrtu
Odabrano mjesto sadnje potrebno je preorati na dubinu od 40 cm, kako bi se suzbili višegodišnji korovi te kako bi se stvorila povoljna struktura tla za nesmetani razvoj korijena. U sadnu rupu se dodaje zreli stajski gnoj ili mineralno granulirano gnojivo propisanih formulacija i ovisno o svojstvima tla. Za 1 ha je potrebno oko 20 t stajnjaka. Sadne rupe se kopaju na dubinu od 45 cm, a promjer treba biti 50 cm.
Ako se sadi više stabala naranče, razmak sadnje ovisi o sorti i plodnosti tla. Sadnja u gustom sklopu rezultira većom rodnosti stabala tijekom ranih godina rasta, dok kod starijih stabala rezultira smanjenom proizvodnjom. Bolje je stabla saditi na veći razmak zbog uravnotežene rodnosti, manje kompeticije za hranjivima i prevencije zaraze bolestima. Naranče se zato često sade na razmak od 6 x 6 m, a u vrtu treba biti na osunčanoj poziciji koja je zaštićena od jakih udara vjetra.
Uzgoj u stakleniku
Naranča se u stakleniku uzgaja u kontinentalnim krajevima, gdje klimatski uvjeti nisu pogodni za vanjski uzgoj. Staklenik ne treba biti grijan, važno je samo da temperatura zraka ne pada ispod 0°C. Stabla mogu biti posađena u velikim posudama ili u zemlju. U staklenicima se često uzgajaju dekorativne sorte naranče i sadni materijal. Biljku je potrebno zalijevati redovno tijekom ljetnih mjeseci, a tijekom zime samo onda kada se tlo osuši.
Kod uzgoja u stakleniku bitno je osigurati dobru prozračnost te često provjetravati prostor, posebno u proljeće i jesen. Ako se stabla uzgajaju u posudi, tijekom ljeta se posude premještaju na otvoreno - sunčano i zaštićeno mjesto. Nekoliko tjedana prije nego što se posude vraćaju u staklenik, potrebno ih je prvo premjestiti na manje osunčano, sjenovito mjesto.
Uzgoj u posudama
Poželjno je da posuda za uzgoj naranče bude što većih dimenzija, kako bi se korijen mogao što više razviti, a samim time i nadzemni dio biljke. Posudu je potrebno napuniti sa kombinacijom propusne zemlje, treseta, komposta ili druge organske tvari. Višegodišnje stablašice je bolje saditi u glinene posude, nego u plastične, zbog dugotrajnosti.
Posuda sa narančom tijekom hladnih zimskih mjeseci treba biti smještena u zatvorenom prostoru, na svijetlom i sunčanom mjestu. Poželjno je da prostorija ne bude grijana, već sobne temperature. Nakon što ugrije i prođe period mraza, posuda se iznosi na otvoreno - prvo na polusjenovito mjesto, a zatim na osunčano. Postupno aklimatiziranje biljke je važno kako ne bi došlo do vegetacijskog stresa. Biljke u posudi mogu imati veće zahtjeve za zalijevanjem i gnojidbom, ovisno o zemlji, klimi i vremenskim uvjetima.
Održavanje nasada
Održavanje nasada podrazumijeva redoviti pregled lišća i grana, u svrhu preventivnog i pravovremenog djelovanja za suzbijanje štetnika i bolesti. Naranče tijekom zime zahtijevaju pojačano održavanje, koje se može provesti malčiranjem ili postavljanjem antimraznih prskalica (ako se nasad nalazi u rizičnim krajevima). Malčirati se može i tijekom ljeta, kako bi se smanjila evaporacija vlage iz tla, koja je biljci potrebna tijekom sušnih mjeseci. Malč osim toga sprječava rast korova ispod stabla je djeluje termoregulacijski. Stabla naranče se trebaju redovno orezivati, gnojiti i navodnjavati.
Održavanje i njega
Stabla naranče zahtjevaju održavanje osnovnim pomotehničkim zahvatima, od kojih je najvažnija rezidba. Osim rezidbe, potrebno je redovno plijeviti korov, pratiti uvjete za pojavu štetnika i bolesti te provoditi preventivne mjere zaštite.
Zalijevanje
Iako naranča ima skromne zahtjeve za vodom, potrebno je obratiti pozornost na redovno zalijevanje u određenim razvojnim fazama. Prilikom presadnje potrebno je obilno zaliti stablo, posebno ako oborine nisu dovoljnog intenziteta. Tijekom jeseni i zime starija stabla ne treba često zalijevati, osim ako nije period suše. Naranče trebaju najviše vode u fazi cvjetanja i zametanja plodova, a za vrijeme ljetnih mjeseci i izostanka oborina potrebno je dodatno navodnjavati. U prosjeku se odraslo stablo treba zalijevati 20 - 25 puta godišnje.
Kod zalijevanja treba biti na oprezu zato što naranča ne podnosi zadržavanje vode u području korijena. Dakle, zalijevanje dosta ovisi i o tipu tla, koje treba biti dobro propusno ili drenirano. Kod uzgoja naranče u tegli, uočene su dobrobiti od prskanja lišća vodom, što znači da naranča voli vlažnost zraka. Pri folijarnom zalijevanju ne treba pretjerati, posebno ne u toplom periodu godine, kada se mogu stvoriti uvjeti za razvoj patogenih bolesti.
Gnojidba
Potrebe za gnojidbom utvrđuju se nakon analize tla. Osim tipa tla, gnojidba ovisi o starosti stabla, sorti i namjeni voća (stolne naranče ili za preradu). U ekološkom vrtu ili voćnjaku, naranča se gnoji u skladu sa metodama ekološke proizvodnje, odnosno sa odstajalim stajskim gnojivom, kompostom, lumbripostom i sl. Kod naranči se često javlja žutilo lišća, što upućuje na nedostatak dušika. Dušik se može u tlo dodati i mineralnim gnojivom NPK, formulacije 6-7-8. Gnojidba se može vršiti u tlo ili folijarno. Folijarna gnojidba je najbolja metoda u slučaju nedostatka željeza, magnezija, bora i bakra.
Gnojidba se najčešće vrši u periodu od travnja do kolovoza, kada se stabla gnoje jednom tjedno. Postoje i specijalizirana gnojiva za agrume koja se mogu primijeniti sljedeći propisane upute. Gnojidba može biti potrebna i u slučaju nepovoljnog pH tla, kada je nužno primijeniti gnojiva za zakiseljavanje ili vapno za alkalizaciju. Prilikom sadnje sadnica na otvoreno, preporučljivo je korijen umočiti u otopinu mikorize, što biljci omogućuje bolju apsorpciju nedostupnih nutrijenata.
Razmnožavanje
Samonikle gorke naranče se u prirodi razmnožavaju generativno, zahvaljujući velikoj količini sjemena kojeg proizvode. Slatke naranče i njezini razni varijeteti se uglavnom razmnožavaju vegetativno (nespolno), putem reznica i cijepljenjem zrelog kultivara na odgovarajuću podlogu sadnice. Vegetativnim razmnožavanjem se postižu ista svojstva ploda, prinos i ista otpornost na bolesti. Drugi način nespolnog razmnožavanja je razmnožavanje pupoljcima koji se sade u jamu dimenzija 75 x 75 x 75 cm.
Presađivanje
Ako se naranča uzgaja iz sjemena, prvo presađivanje je potrebno provesti nakon što biljka formira 6 - 10 listića. Presađuje se u veće posude sa kvalitetnim supstratom bogatim mikro i makro nutrijentima. Ako se presađuje već dobro razvijena sadnica uzgojena u hortikulturnim plastenicima, potrebno je prije presadnje obaviti pripremu tla. Tlo treba duboko iskopati i dobro prorahliti. U sadnu rupu je pri presadnji potrebno dodati stajsko ili mineralno gnojivo te nakon presadnje sadnicu dobro zaliti. Presadnja u tlo na otvorenom se obavlja u ožujku ili u listopadnu/studenom.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje krošnje naranče se vrši na kraju faze mirovanja, odnosno na kraju zime i prije početka vegetacije. Krošnja naranče uzgojene u posudi se prorjeđuje u kuglastom obliku, a sorte na otvorenom se prorjeđuju u piramidalnom ili drugom preporučljivom uzgojnom obliku, koji ovisi o sorti. Prorjeđivanje se vrši kako bi se unutar krošnje stvorili uvjeti koji su prozračni te kako bi plodovi i lišće unutar krošnje dobili više sunčeve svjetlosti.
Rezidba
Rezidba stabla naranče i drugih agruma se odvija za vrijeme cvatnje, na proljeće. Međutim, ako se uzgaja naranča u posudi, rezidba se vrši potkraj zime. Naranče u posudi se orezuje iz estetskih razloga, dok naranče u voćnjaku ili vrtu treba orezivati kako bi se postigla veća rodnost stabla, uravnoteženost vegetativnih i generativnih biljnih organa te kako bi se preusmjerili nutrijenti u željene biljne organe (mladice, plodove, cvijet i sl.).
Rezidba se vrši tako što se oštrim voćarskim škarama režu grane koje rastu prema unutrašnjosti krošnje, predugačke grane, grane koje su suhe i izdanke koje rastu na deblu. Nakon zime, neke grane mogu odbaciti lišće zbog nedostatka svjetlosti te je takve grane potrebno prikratiti. Ne treba pretjerati sa rezidbom, zbog toga što jaka rezidba odgađa zametanje plodova, što se može negativno odraziti na produktivnost stabla.
Priprema za sljedeću sezonu
Stabla naranče ne zahtijevaju posebnu pripremu za sljedeću sezonu, osim već opisane rezidbe i gnojidbe. Uklanjanje suhih grana prije početka vegetacije je također važno, kako bi novi izboji imali više prostora za rast i razvoj. Osim toga, prije svake sezone je potrebno obaviti zimski i proljetni pregled grana i lišća, kako bi se na vrijeme započelo sa potencijalnom zaštitom bilja.
Bolesti
Bolesti naranče su česta pojava u monokulturnim nasadima i voćnjacima. Kod pojedinačnih stabala u vrtu i starih otpornih sorti napadi su rjeđi. Naranču mogu napasti bakterijske, virusne i gljivične bolesti, a najčešće su rak citrusa, virus mozaika agruma i antraknoza.
Rak citrusa
Uzročnik ove bolesti je patogena bakterija (lat. Xanthomonas citri), koja napada i druge vrste agruma. Biljke zaražene rakom citrusa imaju karakteristične lezije na lišću, stabljikama i plodovima s uzdignutim, smeđim, vodom natopljenim rubovima, obično sa prstenom oko lezije. Bakterija se širi lezijama na lišću, stabljikama i plodovima, a na druge biljke se lezije šire kišom nošenom vjetrom. Bolest se također može širiti inficiranom opremom i transportom zaraženih biljaka. Najosjetljiviji su mladi listovi, a vrijeme pojave simptoma varira i može trajati do nekoliko mjeseci nakon zaraze. Niže temperature povećavaju latenciju bolesti.
Stabla koja su intenzivno napadnuta ovom bolešću se često vade iz voćnjaka i pale kako ne bi došlo do daljnjeg širenja patogena. Ako je napad manjeg intenziteta, mogu se primijeniti sredstva na bazi bilja ili baktericidi.
Virus mozaika agruma
Virus mozaika (lat. Citrus mosaic virus) se češće javlja na mandarinama, ali moguća je pojava i na narančama. Često se prenosi zaraženim sadnim materijalom, zbog čega treba biti oprezan kod odabira podloge za cijepljenje. Mogu se prenijeti i alatom za rezidbu i cijepljenje, zbog čega alat uvijek poslije upotrebe treba dezinficirati. Simptomi se javljaju na kori plodova u obliku zelenih točki ili prstenastih zelenih kružića. Iako su oboljela, mjesta napada kasnije sazrijevaju. Suzbijanje se vrši primjenom standardnih sredstava za bolest virusa mozaika.
Antraknoza
Antraknozu uzrokuje patogena gljivica Colletotrichum gloeosporioides i nekoliko srodnih Colletotrichum vrsta. Simptomi bolesti se javljaju prvo na plodovima. Ako su povoljni vremenski i drugi ekološki uvjeti, bolest se može proširiti na vrhove mladih izbojaka, na listove ili na cvjetove, kada uzrokuje njihovo opadanje. Simptomi na plodovima postaju vidljivi početkom dozrijevanja, odnosno nakon što plodovi počnu mijenjati boju iz zelene u žutu. Pojavljuju se sitne nekrotične pjege koje se s vremenom polako povećavaju i postaju izraženo udubljene. Pred kraj vegetacije, na zrelim plodovima unutar nekrotičnih pjega mogu se uočiti tamne točke, katkada s vidljivom narančastom kapljicom u sredini. To su tvorevine gljive parazita na biljnom tkivu u kojima se stvaraju spore.
Antraknoza se suzbija fungicidima koji se primjenjuju na jesen. Preventivne mjere obuhvaćaju sadnju stabala agruma na veći razmak i osiguravanje dobre prozračnosti u krošnji stabla.
Štetnici
Najčešći štetnici koji napadaju naranču su crveni pauk agruma, mediteranska voćna muha i lisni mineri. Pojava štetnika naprije ovisi o vremenskim uvjetima, ali i o uspostavljenoj ravnoteži prirodnih neprijatelja štetnika u vrtu ili voćnjaku. Štetnici se mogu uočiti u ranoj fazi razvoja, odnosno prije nego što nanesu veće štete na stablu.
Crveni pauk agruma
Ovaj štetnik agruma (lat. Panonychus citri) pripada rodu Aphididae i predstavlja jednog od značajnijih štetnika agruma općenito. Napada lišće, grane i plodove. Hrani se sisanjem biljnog soka. Nakon oštećenja biljnog tkiva, na listovima i plodovima se pojavljuju bijele mrlje, koje mogu negativno utjecati na kvalitetu plodova naranče. Crveni pauk se javlja u perioda od travnja do lipnja i u rujnu i listopadu.
Potrebno je u kritičnom periodu redovito pregledavati stabla naranči te ukoliko se uoči prisutnost crvenog pauka, primjeniti akaricidne pripravke uz dodatak 0,25% bijelog ulja. Stabla se tretiraju jedanput u sezoni.
Mediteranska voćna muha
Odrasla muha mediteranske voćne muhe (lat. Ceratitis capitata) je žuto smeđe boje, sa žutim prugama na krilima. Dužine je 4 - 5 mm. Dok ne leti krila uvijek drži djelomično otvorena. Ličinka je blijedo žute boje, zašiljena tijela dugog 7 mm. U listopadu ženka voćne muhe odlaže jaja u plodove, u skupinama od po 10 - 20 komada. Nakon 2 - 3 dana ličinke izlaze iz jaja i prodiru dublje u plod. Za 10 - 15 dana ličinka završava svoj razvoj nakon čega napušta plod te se kukulji u tlu. Stadij kukuljice traje 10 - 20 dana nakon čega izlazi nova generacija muha, što znači da se ciklus ponavlja.
Napadnuti plodovi već za 7 - 10 dana mogu potpuno propasti, podložni su truljenju i nerijetko otpadaju. Suzbijanje se provodi pesticidima, a bolja opcija od primjene kemijskih sredstava je primjena žutih ljepljivih ploča i lovnih posuda ili prirodnih biljnih sredstava koja ne štete okolišu i prirodnim neprijateljima štetnika. Osim naranče i drugih agruma, ovaj štetnik napada i masline, smokve, jabuke, breskve i nektarine.
Lisni miner agruma
Lisni miner (lat. Phyllocnistis citrella) se smatra najopasnijim štetnikom za sve vrste agruma, pa tako i za naranču. Štete se mogu uočiti krajem lipnja ili početkom srpnja. Na mladim listovima može se uočiti sitna žuta gusjenica, duga 2 mm. Ličinka, odnosno miner grize tkivo i tvori vijugave "hodnike" u tkivu lista. U vremenskom razdoblju 6 - 22 dana, zavisno od temperature, vlažnosti zraka i mase mladog lišća, lisni miner završava svoj razvojni ciklus. Imago (leptirić) položi i do 70 jajašaca koja su vrlo sitna i ne mogu se vidjeti golim okom. Ličinka se iz jajašca izravno ubušuje u tkivo lista, gdje se hrani sva do kukuljenja. Suzbijanje se u slučaju intenzivnog napada nasada može vršiti insekticidom koji se primjenjuju početkom srpnja, svakih 12 - 15 dana.
Upotreba naranče
Naranče nalaze primjenu najviše u prehrambene svrhe, a zatim u kozmetičke i ljekovite. Koristi se plod, list, kora, cvijet i ulje biljke. Tradicionalna upotreba naranče je vrlo rasprostranjena u zemljama proizvodnje - u Indiji, Kini i u mediteranskim zemljama. Od davnih vremena su prepoznata blagotvorna i ljekovita svojstva ove biljke, koja se i danas cijene.
Berba
Stablo naranče daje prve plodove nakon 4 godine od sadnje. Plodovi dozrijevaju u siječnju, veljači i ožujku, a ponegdje i ranije, u prosincu. Berba se uglavnom odvija ručno, budući da stablo istovremeno može cvjetati i nositi zrele i nezrele plodove. Plodovi se mogu brati i škarama, što je češće kod sorti koje imaju tanku koru. Optimalni rok berbe ovisi o sorti, odnosno ovisi da li je sorta kasna ili rana. Tako se naprimjer "Navel" naranče u Americi beru od listopada do lipnja, a "Valencia" naranče od ožujka do listopada.
Kada zrele naranče počnu padati sa stabla, to je znak da su plodovi zreli. Jedno stablo može uroditi plodom od kojeg se može dobiti 5 l narančinog soka. Nakon 15 godina stablo dosegne svoju maksimalnu veličinu i godišnje urodi sa 1.500 naranči što odgovara oko 150 l soka. Naranče moraju dozrijeti na stabljici i ne mogu se brati nezrele, jer nakon berbe više ne dozrijevaju.
Skladištenje
Ako se plodovi skladište van hladnjaka, potrebno ih je držati u drvenoj košari ili mrežastoj vrećici, kako bi imali dobar protok zraka. Najbolje je naranče skladištiti na tamnim i suhim mjestima, a ako se trebaju skladištiti veće količine, potrebno je dio staviti u hladnjak. Naranče u hladnjaku mogu zadržati svježinu 1 mjesec, dok one skladištene van hladnjaka ostaju svježe oko 1,5 - 2 tjedna. Kod skladištenja je bitno plodove držati suhim jer su naranče osjetljive na razvoj plijesni. Narezane naranče treba držati u hermetički zatvorenoj posudi u hladnjaku.
Pripravci
Kulinarstvo
Naranča je vrlo hranjivo voće i njezin plod sadrži visoke koncentracije ugljikohidrata, proteina, masti, dijetalnih vlakana i nezasićenih masnih kiselina. Najčešće se konzumiraju svježe ili u obliku cijeđenog soka. Ovisno o sorti, naranča može biti slatka, blago kisela ili gorka. Postoje brojni recepti za kolače, torte i druge deserte od naranče.
Poznata je i marmelada od naranče, a iz kore naranče se ekstrahira pektin koji se koristi za zgušnjavanje i kod pripreme marmelada od drugog voća. Med od naranče je rijetka i cijenjena namirnica koja se dobije zahvaljujući medonosnim cvjetovima biljke. Plodovi su često dio slanih ribljih i mesnih recepata, voćnih salata, sladoleda i umaka. Ušećerene kore od naranče su vrlo popularno slatko jelo na jugu te se nazivaju arancini.
Kozmetika
U kozmetici se najčešće koriste ulje i kora naranče, ali mogu se koristiti i drugi biljni dijelovi. Eterično ulje ploda naranče se nakon procesa hladnog prešanja koristi u prirodnoj kozmetici, kremama, losionima, šamponima, balzamima za usne, uljima za masažu i sredstvima za piling kože. Najčešće se koristi za njegu normalne i suhe kože te za kreme koje hidratiziraju i hrane kožu. Narančino ulje djeluje antiseptički, antibakterijski, protuupalno i pročišćavajuće. Revitalizira kožu i ima određeno antifungicidno djelovanje. Može se koristiti u svim proizvodima za njegu a posebno kod proizvoda protiv celulita. Iz latica cvijeta naranče se proizvode i parfemi blagog, ugodnog i opuštajućeg mirisa.
Medicina
Hipokrat i stari Egipćani govorili su o prednostima naranče za zdravlje. Tijekom 16. i 17. stoljeća pomorci su svoje cjelokupno zdravlje i dobrobit povezivali s konzumacijom naranči i limuna. Prema njima, nedostatak ovih plodova uzrokovao je bolest koja se zove skorbut, a danas se zna da je upravo zahvaljujući vitaminu C iz plodova citrusa ta bolest izliječena.
Osim vitamina C, plod naranče sadrži i vitamine A i B, vlakna i minerale (kalcij, bakar, željezo, magnezij, fosfor, kalij, cink i selen). Naranča ojačava imunitet, ublažava upale, probavne smetnje, kardiovaskularne bolesti, snižava krvni tlak i ima antidijabetičko djelovanje. U aromaterapiji, ulje crvene naranče potiče spavanje, harmonizira, podiže raspoloženje i daje samopouzdanje. Može se koristiti kod nervoze jer smanjuje stres i daje vitalnost.
Gospodarstvo
Iz kore naranče se prešanjem dobiva ulje koje se koristi za kondicioniranje drvenog namještaja. Osim toga, eterično ulje se koristi u kemijskoj industriji, kao izvor arome za deterđente i sapune. Eterično ulje naranče se može koristiti i kao repelent - sadrži spoj linalol, koji uspješno odbija komarce, mrave i neke poljoprivredne štetnike, zbog čega se ulje često koristi u izradi prirodnih sredstava za zaštitu bilja.
Zanimljivosti
Smatra se da je domovina naranče područje Kine i sjeverne Indije. Prvi se put spominje u više od 2000 godina starim kineskim zapisima kao začin i lijek. Arapski trgovci donijeli su je u Siriju kao začin te se dalje raširila po Arabiji i sjevernoj Africi, odakle je na kraju donesena u Europu i Ameriku. U 15. stoljeću se svijetom proširila i slatka naranča, koja se tada smatrala luksuzom te su je često u svoje ljetnikovce i vrtove sadile plemićke i kraljevske obitelji. Smatra se da je stablo naranče Kristofor Kolumbo zasadio na otoku Hispanioli, odakle se vrsta proširila na Južnu i Sjevernu Ameriku.
Cvijet naranče se tradicionalno asocira sa dobrom srećom i u nekim je zemljama popularan kao ukras na buketima na vjenčanjima, zbog vjerovanja da potiče plodnost i djeluje kao afrodizijak.
Naranča je jedno od najpopularnijih voća na svijetu, a po konzumiranoj količini druga je nakon banane. Plodovi nekih podvrsta naranče i nakon dozrijevanja ostaju zelene boje. Narančasta boja je ime dobila po naranči, a ne obratno.
Foto: Hans Braxmeier / Pixabay
Odgovori