Lantana

Lantana (lat. Lantana) je širokolisni listopadni grm iz porodice sporiševki (Verbenaceae) kojoj također pripada verbena i mnoge druge. Brzo se širi i ima drvenaste stabljike. Podrijetlom je s prostora Amerike i južne Afrike i preferira tropsku klimu. Osjetljiva je na niske temperature, pa se pri malim minusima gornji dio biljke može smrznuti.

Zastupljena je u više od 60 zemalja diljem svijeta i smatra se jednom od najraširenijih biljaka na svijetu. U Europi se smatra atraktivnom biljkom, a iz Amerike su je donijeli nizozemski istraživači.

Kao jednogodišnja biljka cvjeta u periodu od sredine ljeta do pojave prvih mrazova. Iako lantana obično ima stabljike koje mogu narasti do 2 m, neke vrste poput Lantana montevidensis narastu 30 - 45 cm i koriste se kao pokrivač tla. Listovi biljke su grubi, ovalnog oblika s nazubljenim rubovima duljine 5 - 7 cm. Svi dijelovi biljke su otrovni za jelo.

Lantanu nije teško uzgajati, a jedini uvjet je da nema mraza. Poznata je po svojoj otpornosti na sol i pjeskovito tlo što je čini idealnim izborom za krajolike uz more. Uspijeva po suhom i vrućem vremenu, a savjetuje se sadnja na punom suncu u tlo koje je dobro drenirano. Iako dobro podnosi sve vrste tla, ipak preferiraju blago kisela tla. Savjetuje se izbjegavanje mokrog i blatnjavog tla koje je sklono zadržavanju vode nakon kiše ili navodnjavanja.

Vrste lantana

Lantana je biljka koja ima sitne šarene cvjetove i dosta podsjeća na hortenziju. Dvobojni cvjetovi u početku cvatnje budu žuti do narančasti, a kasnije poprime crvenkastu boju. Period cvjetanja je od svibnja do listopada, ali primjerice u tropskim klimama biljka cvjeta cijelu godinu. Postoje vrste s bijelim, ljubičastim i šarenim cvjetovima. Do danas je zabilježeno oko 150 različitih vrsta od kojih su najpoznatije: obična lantana, trokutasta lantana, ljubičasta lantana, divlja lantana, teksaška lantana i pustinjska lantana.

Obična lantana

Obična lantana (lat. Lantana camara) ili bodljikava lantana je jedna od najčešćih vrsta koja se brzo širi i smatra se invazivnom posebice u Teksasu, Floridi, Havajima i dijelovima Australije. U hladnijim se područjima uzgaja u posudama kao jednogodišnja biljka. Raste kao uspravni grm visine otprilike 7 - 15 cm. Zahtijeva puno sunce, a podnosi siromašna tla. Umjereno zalijevanje vodom rezultirat će cvjetovima u širokom spektru boja kao što su crvena, žuta, narančasta i bijela. Rezidba je rezervirana za zimu kada prođe period cvjetanja.

Trokutasta lantana

Trokutasta lantana (lat. Lantana trifolia) je vrsta podrijetlom s prostora srednje i južne Amerike. Poznata je i pod nazivom kokica lantana i u prosjeku naraste 60 - 150 cm. Ima sitne svijetlo ljubičaste cvjetove koji se pojavljuju u obliku grozdova tijekom vegetacijske sezone i podsjećaju na kokice ili kupine. Ovisno o području, cvjeta u periodu od ranog proljeća do kasnog ljeta odnosno od ranog ljeta do kasne jeseni. Najbolje uspijeva na lošim i dobro dreniranim tlima. Privlačna je pčelama, pticama i leptirima.

Ljubičasta lantana 

Ljubičasta lantana (lat. Lantana montevidensis) ili puzajuća lantana je višegodišnja mediteranska biljka koja dobro podnosi temperature i do -7°C, a može narasti otprilike 60 - 90 cm. Iako je podrijetlom s prostora južne Amerike, rasprostranjena je u mnogim suptropskim regijama. Koristi se kao pokrivač tla u područjima s blagim klimama i manje je invazivna vrsta od obične lantane (lat. Lantana camara).

Ima gusto lišće i cvjetove ljubičaste boje koji cvjetaju u periodu od lipnja do studenog, a posebno su privlačni leptirima. Najpoznatija je u ljubičastoj boji, ali ju je moguće pronaći s bijelim ili žutim cvjetovima. Izuzetno je prilagodljiva biljka koja je otporna na sušu, ali ipak zahtijeva dobro drenirano tlo koje je bogato hranjivim tvarima. Sitne dlačice ove biljke mogu izazvati iritaciju kože.

Divlja lantana

Divlja lantana (lat. Lantana involucrata) je zimzelena grmolika vrsta koja potječe s prostora južne Floride, srednje i južne Amerike. Može narasti otprilike 90 - 150 cm, cvjetovi se formiraju u grozdove bijele ili ljubičaste boje dok su listovi u obliku elipse s nazubljenim rubovima i hrapavom donjom stranom. Tolerira gotovo svu vrstu tla, otporna je na sušu, zahtijeva drenirano tlo, djelomičnu sjenu do potpunu osunčanost. Sadi se i kao biljka za živicu jer cvjeta tijekom cijele godine. Nektar biljke privlači leptire i druge oprašivače.

Teksaška lantana

Teksaška lantana (lat. Lantana urticoides) je vrsta koja naraste 60 - 90 cm, podrijetlom s prostora istočnog Teksasa, a stari latinski naziv ove biljke je Lantana horrida. Kora je svijetlo siva ili svijetlo smeđa slona guljenju, a male grane su prekrivene sitnim dlačicama koje su teško vidljive golim okom. Listovi su ovalni dok im je gornja strana hrapava na dodir što može izazvati osip na koži. Cvjetovi su u nijansama crvene, narančaste i žute i cvjetaju u periodu od travnja do listopada.

Preferira osunčano mjesto i dobro drenirano pjeskovito, ilovasto ili glineno tlo. Ako ne želimo da biljka naraste prevelika, potrebno je redovito orezivanje gdje se mora paziti jer biljke vremenom postanu trnovite. Može ih se vidjeti na poljima, šikarama, pješčanim šumama, ravnicama i šljunčanim brdima.

Pustinjska lantana

Pustinjska lantana (lat. Lantana achyranthifolia) je vrsta podrijetlom s prostora južnog Teksasa i južne Amerike. Zbog svog mirisa često se naziva i meksički origano (lat. Lippia graveolens). Može narasti do 2 m, a listovi su zeleni i ovalni s ravnom bazom. Bijeli, ružičasti i ljubičasti cvjetovi cvjetaju u periodu od veljače do studenog. Rastu na stjenovitim, vapnenačkim područjima i kanjonima na 360 - 1.400 m. n. v. Preferira siromašno i dobro drenirano tlo s maksimalnom dnevnom sunčevom svjetlošću.

Uzgoj lantane

Lantana je biljka koja preferira suha i dobro drenirana tla. Najbolje uspijeva na pjeskovitom i ilovastom tlu. Može narasti do 2 m visine, a njen se rast može kontrolirati redovni orezivanjem. Koristi se i kao rubna biljka koja bez kontrole jako brzo postaje invazivna. Sadi se u proljeće kada prođe opasnost od mraza na međusobnoj određenoj udaljenosti od 15 cm. Na višim temperaturama će brže rasti, a niže temperature mogu usporiti njen rast. Optimalne temperature na kojima lantana uspijeva su iznad 12°C. Ako je temperatura duže vremena ispod -2°C biljka će uvenuti. Sadi na mjestu gdje će imati minimalno 6 sati sunčeve svjetlosti.

Slaganje kultura

Lantana se smatra jednom od najjednostavnijih vanjskih biljaka. Otporna je na sušu i zahtijeva zalijevanje jednom tjedno. Na višim temperaturama će brže rasti, dok će na nižim to biti nešto sporije. Cvjeta u ljetnom periodu, a izgledom se često može zamijeniti s hortenzijom.

Uspijeva kao samostalna biljka, a moguća je kombinacija s vrstama poput kadulje, egipatske zvijezde, angelonije, ali i sukulentima kao što je pustinjska ruža. Jedna od opcija je sadnja uz stabla koja uspijevaju na vrućini poput maslina ili naranči.

Vrste poput hoste, paprati, koraljnog zvončića, kaladija, vodenike i đurđice su biljke koje vole potpunu sjenu, vlažno tlo i ne treba ih saditi uz lantanu.

Zalijevanje

Biljku je potrebno češće zalijevati nakon sadnje kako bi se potaknuo zdrav rast korijena. Najbolje u rano jutro, polako i temeljito kako bi vlaga mogla doći do korijena. Kasnije je potrebno zalijevanje 1 - 2 puta tjedno jer je vrsta koja je izrazito tolerantna na sušu. Drenaža tla je jako važna jer zadržavanje vode dovodi do propadanja biljke. Redovnim zalijevanjem potičemo stvaranje bujnijih cvjetova. Ako su biljke posađene u posudama ili visećim košarama moguće je provjeriti vlažnost tla umetanjem prsta do razine korijena. Posude mogu biti vlažne na površini, ali suhe na mjestima gdje je korijenje.

Gnojidba

Lantana zahtijeva vrlo malo održavanja i ne zahtijeva gnojivo, jer previše gnojiva može smanjiti proizvodnju cvijeća. U proljeće, prije nego krene novi rast može se primijeniti mala doza višenamjenskog uravnoteženog gnojiva 10-10-10 ili 20-20-20. Lantana koja je uzgojena u posudi će trebati dodatno tekuće gnojivo jednom mjesečno. Ako biljka raste tijekom cijele godine, potrebno ju je opet gnojiti u jesen. Poslije svake primjene gnojiva biljku je potrebno zaliti.

Razmnožavanje

Razmnožavanje biljke je moguće pomoću sjemena ili reznicama. Crne bobice je potrebno ubrati kada su zrele i potom ukloniti sjemenke iz bobica. Sjemenke se čiste i suše nekoliko dana nakon čega se stavljaju u posude u hladnjak. Sadnja sjemenki je u proljeće 6 - 8 tjedana prije planiranog presađivanja u vrt. U zatvorenom prostoru se sadi u posudi s drenažnim rupama na dnu kako bi višak vode mogao slobodno otjecati bez truljenja korijena ili sjemena. Sjetva na otvorenom zahtijeva drenirano tlo i puno sunca.

Ako se biljka razmnožava reznicama, potrebno ih je odrezati, ukloniti većinu donjeg lišća, donjih 5 cm premazati hormonom rasta za ukorjenjivanje i posaditi u malu posudu s velikom količinom svoje početne zemlje. Tlo treba ostati vlažno, pa ga je potrebno svaki dan lagano poprskati. Nakon što se razvije korijenje lantana je spremna za sadnju vani.

Presađivanje

Tijekom presađivanja korijen biljke je potrebno održavati vlažnim. Svježe iskopanu biljku pripremljenu za presađivanje je moguće staviti u vodu za vrijeme transporta na novo mjesto. Čistom lopaticom je potrebno zarezati oko 15 - 20 cm od krošnje biljke. Lantanu je potrebno posaditi na istu dubinu na kojoj je bila prije posađena. Potrebno je nabiti tlo preko korijena kako bi se spriječilo stvaranje zračnih džepova. Nakon sadnje biljka zahtjeva temeljito zalijevanje i sa zalijevanjem treba nastaviti prva 2 - 3 dana nakon čega se postupno smanjuje na svaki drugi dan potom na jednom tjedno.

Pomlađivanje

S obzirom na to da je lantana invazivna biljka, pomlađivanjem ćemo spriječiti nekontrolirano širenje. Rezanjem cvjetova poslije cvjetanja osigurat ćemo bujniji rast tijekom sljedeće sezone cvjetanja. Pomlađivanje je rezervirano za vrijeme vegetacije kada biljka prestane cvjetati, tako što ćemo skraćivati dijelove biljke za trećinu novog rasta. Tako možemo održavati određenu visinu biljke, jer je poznato da može narasti i do 2 m. Ako se lantana uzgaja kao trajnica, u rano proljeće je potrebno odrezati mrtvo drvo za jednu trećinu.

Tlo

Lantana je tolerantna na veliku većinu tla, ali preferira bogato i dobro drenirano tlo čija je pH vrijednost kisela, odnosno između 6,5 i 7,5. pH vrijednost je potrebno korigirati mjesec dana prije sadnje. Ako se vrijednost treba sniziti potrebno je dodati sumpor, a poljoprivredno vapno za podizanje pH vrijednosti. Nakon sadnje biljke tlo je potrebno malčirati slojem od 12 cm osiguravajući hranjive tvari i istovremeno zadržavajući potrebnu vlažnost. Najjednostavniji način za podizanje kiselosti tla je korištenjem malča od borovih iglica.

Klima

Biljka je karakteristična za tropska područja pa kao takva nije navikla na temperature ispod nule. Točnije na temperaturi nižoj od -2°C neće preživjeti. Najbolje uspijeva u blagim klimama s minimalnom temperaturom od 12°C. Potrebno joj je osigurati minimalno 6 sati sunčeve svjetlosti. Podnosi popodnevnu sjenu, a u potpunom hladu će sporije rasti i slabije cvjetati.

Sadnja lantane

Lantana se sadi na siromašnim tlima s dobrim drenažnim sustavom. Može uspjeti na gotovo svakoj vrsti tla iako preferira pjeskovita i ilovasta tla. Slabom drenažom, odnosno zadržavanjem vode riskiramo propadanje korijena pa i cijele biljke. Za sadnju lantane na otvorenom potrebno je pričekati proljeće kada će temperature biti iznad 10°C bilo da se sade reznice ili sjeme biljke. Ako se lantana sadi iz sjemena u zatvorenom prostoru potrebno joj je osigurati temperaturu za klijanje kakva je potrebna vani. Sadnica je spremna za presađivanje za 4 - 6 tjedana. Sadi se na međusobnoj udaljenosti od 15 cm, a ako je gusto posađena sadnice se čupaju kako bi preostale biljke imale dovoljno prostora za nesmetan rast.

Vrijeme sadnje

Sadnja lantane je u rano proljeće, 2 tjedna nakon što je prošla sva opasnost od mraza. U početku će sadnice sporije rasti sve dok temperatura ne bude odgovarajuća za rast biljke. Iako neki stručnjaci navode da je najbolje vrijeme za sadnju biljke rano jutro, ipak se iskustvom došlo do saznanja da je to kasno poslijepodne jer će biljka imati dovoljno vremena da se oporavi prije nego što se izloži direktnom suncu. Ovisno o području na kojem se sadi, moguća je sadnja biljke i u nekom drugom periodu.

Sadnja sjemena

Sadnja sjemena lantane u zatvorenom prostoru vrši sijanjem najmanje 6 - 8 tjedana prije planiranog presađivanja na otvoreno. Sjeme je potrebno držati u toploj vodi 24 sata kako bi ovojnica omekšala. Tlo je potrebno stalno održavati vlažnim, a jedan od načina održavanja vlažnosti je stavljanje posude u plastičnu vrećicu. Sjemenu je potrebno mjesec dana ili više da proklija. Sadnja sjemena na otvorenom je u periodu ranog proljeća, iako je češća sadnja gotovih sadnica upravo zbog prijetnje od smrzavanja sjemena tijekom zimskih mjeseci.

Sadnja sadnice

Prije sadnje sadnice potrebno je pronaći dobro drenirano tlo na osunčanom mjestu, odnosno mjestu koje će osigurati minimalno 6 sati sunčeve svjetlosti. Tlo je potrebno prekopati i dodati organskog gnojiva kako bi se obogatilo i poboljšalo drenažu. Rupa u koju se biljka sadi treba biti duplo šira od same biljke. Nakon spuštanja biljke rupu je potrebno ispuniti zemljom i dobro pritisnuti. U početku je potrebno zalijevati dva puta tjedno kako bi korijen očvrsnuo. Biljka ne zahtijeva pretjerano prihranjivanje. Tlo oko biljke je potrebno malčirati što će pomoći u očuvanju vlage. Obnavljanje malča je potrebno jedno godišnje kada se stari malč zamjenjuje novim.

Uzgoj u vrtu

Biljka se sadi na mjestu koje je osunčano veći dio dana. Potrebno je izbjegavati mjesta poput šuma koje stvaraju dodatnu vlažnost tlu što sprječava njen rast i cvjetanje. Često se može vidjeti u kamenjarima ili kao biljku posađenu na kamenim terasama. Može se kombinirati uz razne biljke poput sukulenata ili kadulje, a najčešće je se može vidjeti samu jer se vrlo invazivno širi. Upravo se radi toga koristi kao prekrivač tla, a redovnim njegovanjem može biti jedna od najljepših grmolikih biljaka.

Uzgoj u stakleniku

Sadnja lantane u stakleniku je moguća u bilo kojem periodu u godini. Potrebno je osigurati uvjete poput temperature iznad 12°C (najidealnija između 21 - 24°C). Takvu temperaturu je potrebno konstantno održavati i danju i noću. Sjeme se sadi u posudu, a vlažnost je najbolje održavati tako što će se posuda u kojoj je sjeme biljke prekriti plastičnom vrećicom.

Za vrijeme boravka u stakleniku, posudu s biljkom je potrebno okretati svakih tjedan dana kako bi svaka strana biljke dobila dovoljno sunčeve svjetlosti. Nakon što je sadnica narasla i uvjeti tla postali idealni za sadnju ove biljke, vrijeme je za presađivanje.

Uzgoj u posudama

Sjemenke koje će se saditi je potrebno izvaditi iz mahuna, isprati vodom te sušiti na papiru nekoliko dana. Osušene je potrebno držati u zatvorenoj posudi u hladnjaku. Prije sadnje sjemenke se trebaju namočiti u vodi 24 sata kako bi ovojnica omekšala. Posude je potrebno napuniti podlogom za sjemenje i nakon toga navlažiti podlogu vodom. U sredinu posude je potrebno položiti jednu ili dvije sjemenke te pokriti slojem zemlje od 3 mm.

Za vrijeme klijanja, ako se pojavi više od jedne sadnice, najslabiju je potrebno iščupati kako bi bilo dovoljno mjesta za rast preostaloj. Prethodno navedenom metodom prekrivanja vrećicom, omogućit ćemo odgovarajuću vlažnost koja pospješuje rast biljke. nakon što naraste dovoljno velika moguće ju je presaditi.

Održavanje i njega

Redovnom rezidbom, uklanjanjem uvelih dijelova biljke i onih koji su se osušili njegujemo biljku i čuvamo je od propadanja. Tako ujedno i čuvamo ostale sadnice u plodoredu. Iako je biljka tolerantna na sušu to ne znači da treba dopustiti sušenje biljke. Za vrijeme ekstremnih vrućina biljka zahtijeva zalijevanje jednom do dva puta tjedno kako bi nesmetano rasla. S obzirom na to da je biljka invazivna i jako brzo se širi, potreba za oblikovanjem je veća što je više sadnica na jednom mjestu. Redovnom rezidbom prije cvjetanja dobivamo prekrasni grm koji čine mali cvjetovi različitih boja. Nakon svake rezidbe savjetuje se prihranjivanje biljke.

Faza mirovanja

Period od kasne jeseni do ranog proljeća je vrijeme kada biljka miruje. Iako je u principu jednogodišnja biljka u nekim klimatskim područjima može se uzgajati i kao višegodišnja. U tom periodu ne cvjeta, a njena se stabljika s korijenom priprema za sljedeću sezonu. Tlo oko biljke je potrebno zaštititi malčiranjem kako bi se osigurale dodatne hranjive tvari koje su joj potrebne. Najbolje je tlo malčirati borovim iglicama jer one stvaraju blagu kiselost tla koja je preporučena za ovu vrstu biljke.

Održavanje nasada

Lantana se sadi na određenoj međusobnoj udaljenosti od 15 cm jer je invazivna biljka koja se brzo širi ako ne obrezuje. Ako su sadnice posađene na manjoj udaljenosti od preporučene, potrebno je prorjeđivanje plodoreda kako bi sadnice mogle imati kvalitetnu cirkulaciju zraka koja će joj omogućiti zdrav i pravilan rast. Za vrijeme vegetacije tlo je potrebno malčirati organskim kompostom.

U slučaju da se tretira kao višegodišnja biljka malčiranje je dovoljno jednom godišnje. Sadnice posađene u posudama trebat će češće prihranjivanje. Zalijevanje je intenzivnije kod tek posađenih biljaka, a vremenom se postupno smanjuje dok se ne dođe na zalijevanje jednom tjedno.

Prorjeđivanje

Grane koje su osušene ili uvele potrebno je ukloniti. Isto vrijedi i za biljke ili dijelove biljke koje su zaražene nekom bolesti ili napadnute raznim štetnicima. Širenje bolesti pospješuju vjetar i voda pa je upravo radi toga potrebno pravovremeno djelovati. Trulež korijena koji je posljedica pretjeranog zalijevanja biljaka može dovesti do uvenuća biljke.

Također je i te sadnice potrebno ukloniti kako se trulež ne bi širila na ostale sadnice. Ne prorjeđujemo biljke samo kada su one bolesne u svrhu sprječavanja širenja zaraze. Biljke se prorjeđuju ručnim uklanjanjem osušenih cvjetova da bi osigurali bujnije i zdravije cvjetove sljedeće sezone.

Berba

Klasična berba stabljike, cvjetova i lišća biljke se ne preporučuje jer su svi dijelovi biljke otrovni i nisu za konzumaciju. Jedino je moguće skupljanje bobica i sjemenki lantane za sljedeću sezonu sadnje, a pritom se savjetuje koristiti zaštitne rukavice zbog moguće iritacije kože.

Skladištenje

Skupljene sjemenke je potrebno pohraniti u papirnatu vrećicu i čuvati na suhom i hladnom mjestu do sljedeće sezone sadnje. Tijekom skladištenja mahune se suše, a sjemenke će se lako izbaciti kada bude vrijeme za sijanje. Potrebno je protresti papirnatu vrećicu i sjemenke će same ispasti. U suprotnom je potrebno nježno zgnječiti bobice prstima kako bi izvadili sjemenke.

Priprema za sljedeću sezonu

S obzirom na to da je lantana biljka koja ne podnosi niske temperature i mrazove, mogućnost preživljavanja sadnice posađene vani je gotovo nikakva u područjima gdje su uobičajene temperature ispod -2°C. U takvim slučajevima, biljka koja je posađena u posudu se unosi prije prvog mraza unutar garaže ili staklenika.

Da bi je pripremili za sljedeću sezonu potrebno je postupno smanjivati količinu vode, a zadnja gnojidba biljke bi trebala biti 6 tjedana prije prvog mraza. Dio zimske njege biljke je osigurati dovoljno sunca tako što ćemo je staviti blizu prozora koji ima difuzno svjetlo. Nakon što proljetna temperatura bude iznad 12°C biljka je spremna za iznošenje vani.

Bolesti

Lantana je biljka s vrlo malo problema, ali može postati podložna nekim bolestima ako raste u neprikladnim uvjetima kao što je pretjerano zalijevanje ili sadnja u potpunoj sjeni. Glavne bolesti koje napadaju takvu biljku su pepelnica i siva plijesan. Prateće bolesti koje uzrokuju propadanje biljke su čađava plijesan i trulež korijena.

Čađava plijesan

Čađava plijesan uzrokuje gubljenje boje na listovima biljke i stvaranje crne boje, a uzrokovana je najezdom bijelih mušica koje sišu sok. Trulež korijena se javlja kao posljedica zadržavanja vode uslijed neodgovarajuće drenaže tla. Prečesto zalijevanje dovodi do truljenja korijena, smanjenog cvjetanja, pa i na kraju do propadanja cijele biljke.

Pepelnica

Pepelnica (lat. Golovinomyces orontii) je gljivična bolest koja se javlja ako se biljka sadi u sjeni. Listove i stabljiku prekriva bijela ili siva praškasta tvar koja obično ne ubija biljku, ali uzrokuje promjenu boje lišća i njihovo izobličenje.

Pojavu pepelnice je moguće kontrolirati ispiranjem biljaka pri pojavi prvih simptoma, sadnjom na mjestu gdje će imati dovoljnu količinu sunca, zalijevanjem biljke u dnu ispod lišća, povećanjem cirkulacije zraka između sadnica uklanjanjem nekih sadnica ili dijela vegetacije s biljke. Fungicidi kojim se liječi pepelnica dostupni su u vrtnim centrima, a preporučuju se proizvodi kao što su triadimefon, triforin, tiofanat-metil, sumpor i kalijev bikarbonat. Često se koristi ulje nima za uklanjanje pojave pepelnice koji se nanosi svakih nekoliko tjedana.

Siva plijesan

Siva plijesan (lat. Botrytis cinerea) je također gljivična bolest koja napada ovu biljku, a uzrokovana je pojavom viška vlage ili zalijevanjem po lišću. Siva plijesan se očituje pojavom smeđih mrlja na listu, a cvijet koji boluje od ove bolesti brzo posmeđi i uvene. Ako je biljka oboljela od sive plijesni prvo će boju promijeniti unutarnje latice.

Zaražene biljke je potrebno uništiti rezidbom škarama koje su prethodno dezinficirane 10%-tnom otopinom kućnog izbjeljivača, a zatim spaliti ili zakopati. Bolest je moguće liječiti fungicidom koji sadrži fenheksamid ili klorotalonil.

Štetnici

Lantana je invazivna biljka koja se brzo širi i najviše je ima na Havajima i Floridi. Iako postoji veliki broj hibrida koji su uglavnom otporni na štetnike, unatoč toksičnosti biljke napadaju je neki štetnici kao što su bijela mušica i kopač lišća.

Bijela mušica

Bijela mušica (lat. Aleyrodidae) pripada redu insekata Homoptera koji uključuju i lisne uši. Stvaraju sloj poput pamuka za skrivanje i zaštitu dok ispušta sok s poleđine lišća biljke. Odrasle jedinke imaju bijela krila sa žutim tijelom. Karakteristična je pojava na sadnicama koje se nalaze u stakleniku. Bijela mušica uzrokuje stvaranje žutih listova i njihovo opadanje, a odrasle jedinke luče ljepljivu tvar koja se naziva medna rosa, a koja privlači mrave koji dodatno oštećuju biljku.

Insekticidi koji se koriste protiv bijelih mušica ubijaju samo one mušice koje su im dostupne. Insekticidni sapun ili ulje nima su proizvodi koji se preporučuju za borbu s ovim štetnikom. Proizvode nanosimo na biljku koju su prethodno zalili, a temperatura mora biti ispod 26°C.

Kopač lišća

Kopač lišća (lat. Calycomyza lantanae) je mala crna muha podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država, a uvezena je u druge države kako bi se smanjilo invazivno širenje biljke. Ličinke su male i često se ne vide, a njihov napad na biljku je moguće prepoznati po šteti koju uzrokuju. Napadaju vanjske slojeve lišća ostavljajući obojene tragove i mrlje dok se odrasle jedinke hrane cvjetovima biljke.

Prirodni grabežljivci poput bubamare će pomoći u najezdi, a najčešća metoda za rješavanje kopača je prskanje općim pesticidom, no ta metoda često nije od pomoći jer se mora prskati u pravo vrijeme. Prerano ili prekasno prskanje neće uništiti štetnika.

Upotreba lantane

Svi dijelovi ove biljke, uključujući i bobice iz mahuna, su otrovni i ne koriste se u kulinarstvu. Posebno može biti štetna za djecu i životinje. Listovi izazivaju iritaciju kože, a bobice kao najotrovniji dio biljke uzrokuju smrt ako se progutaju. Biljka se koristi u narodnoj medicini i u kozmetici.

Kozmetika

Ulje lantane se koristi u liječenju svrbeža kože i kao antiseptik za rane. Aktivni ekstrakt lista ili stabljike lantane dobije se ekstrakcijom iz korijena, lista ili cvijeta biljke , a glavna komponenta je pentaciklički triterpenski spoj. Koristi se kao aktivni dodatak šamponima, losionima za tijelo i kremama za čišćenje lica.

Medicina

Lantana se najčešće koristi u narodnoj medicini u obliku ekstrakta za liječenje vodenih kozica, ekcema, visokog krvnog tlaka, tetanusa, reume, malarije i slično. Verbaskozid iz ekstrakta lantana ima antitumorsko djelovanje. U jugozapadnoj Ugandi jedan od načina konzumiranja lantana je da se listovi žvaču sa soli, a ekstrakt se guta. Drugi način je zdrobiti sirove ili pečene listove koji se također uzimaju sa soli, a ekstrakt se koristi u smanjenju kašlja.

Zanimljivosti

Lantana je biljka podrijetlom iz južne Amerike. Podaci govore da je na Havajima prvi put zabilježena 1858. godine, a do 1871. je prekrila gotovo sve otoke. Oko 1700. godine se prvi put pojavljuje u Europi dok je njena ekspanzija zabilježena tijekom 1800-ih i 1900-ih godina.

Naziv roda je dobila zbog sličnosti s cvjetovima crne hudike ili vunaste udikovine (lat. Viburnum lantana). Ime vrste Lantana camara potječe od jezika Indijanaca, odnosno caa (biljka) i mbraá (bolest). Samo ime govori da su je koristili kao ljekovitu biljku.

Lantana je izvor mikrobicida, fungicida, nematicida i insekticida. Spojevi lantane izolirani iz ekstrakta koriste se kao sredstva u borbi protiv korova gdje su se pokazali uspješnim korištenjem na vodenom zumbulu. U južnoj Americi oprašuju ih ptice kolibrići, u Europi se uzgajaju kao izvor nektara u nastambama leptira.

Na Floridi je glavna invazivna vrsta kategorije 1, dok je njegova sadnja na Novom Zelandu zabranjena.

U Australiju je prvi put donesena oko 1841. godine i to kao ukrasna biljka da bi se kasnije raširila i proglašena štetnom oko 1920. godina. Trenutno je ovom biljkom zahvaćeno oko 4 milijuna ha, a najviše zauzima područja poput rubova šuma i pašnjaka eukaliptusa.

Foto: Whisker Flowers / Pixabay