Paprat je naziv za posebnu diviziju carstva biljaka koju čini više od 10.000 biljaka koji se od mahovina razlikuju jer imaju stabljiku, korijen i listove. Ipak, za razliku od pravih biljaka, nemaju cvijet ni sjeme, već se razmnožavaju sporama. Prave paprati (lat. Polypodiopsida) još se nazivaju i papratnice, a samo su jedan razred papratnjača koje su zeljaste trajnice izduženih listova, dok je druga poznata biljka bršljan. Svaka je podvrsta papratnica dobila ime sukladno svom izgledu ili odlikama, a najpoznatije podvrste su mak i krljušt.
Za razliku od pravih biljaka, paprat nema sve prave organe, pa je i njezina morfološka struktura različita i veoma se lako prepoznaje, bez obzira na rod kojem pripada. Paprat ima korijen koji se nastavlja na podanak, zadebljali dio biljke koji može biti i drvenast, ali je osnova cijele biljke i iz njega rastu listovi. Podanak je položen ukoso i mesnat, a najčešće naraste do 30 cm. List je isprva zatvoren poput puževe kućice, ali se kasnije razvije u raširen i perast list koji može narasti i do 70 cm. Peteljka na kojoj raste je najčešće žute boje, ali je često prekrivena i smeđim ljuskicama.
Većina ih je dvostruko perasto razdijeljena, a ostali su trostruko razdijeljeni ili kao jedan cjeloviti list. Šire se od vrha prema podanku, a na naličju su tamnije boje. Ovdje se nalaze i spore pomoću kojih se razmnožavaju u razdoblju od lipnja do kolovoza.
Paprat je veoma raširena vrsta i jedna je od najstarijih biljaka na Zemlji. Iako ih većina raste u tropskom području gdje su zbog povoljnih uvjeta razvile veliku raznolikost, mogu se pronaći u šumama diljem svijeta. Kako se radi o velikom i kompleksnom razredu koji se sastoji od nekoliko desetaka tisuća različitih vrsta, teško je sažeti područja na kojem žive. Ipak, uvjerljivo ih malo ima na područjima koja su tijekom cijele godine prekrivena snijegom, dok ih najviše ima na tropskim i vlažnim područjima.
Srodnici
Vrste paprati
Rod papratnjača sadrži oko 12.000 vrsta paprati koje su podijeljene u mnoštvo razreda, a neke se smatraju živim fosilima jer se njihova prisutnost prati stoljećima. Ipak, papratnice se dijele u sedam redova kako bi se lakše organizirao pregled. Svaki se red dijeli na manje porodice od kojih svaka uključuje nekoliko stotina vrsta. U nastavku donosimo koji su to najznačajniji redovi i njihova kratka obilježja, ali i kratak opis 4 najpoznatije paprati: muška paprat, orlova bujad, smeđa stela i ženska paprat.
Red Cyatheales
Ovaj red okuplja paprati drvenastih podanaka koji sliče deblu stable. Najčešće ih se nalazi u tropskim područjima, a zbog idealnih uvjeta dostižu visine i od nekoliko metara.
Red Gleicheniales
Ovaj rod okuplja papratnice koje većinom rastu na području Novog Zelanda i Australije te su prosječno niske vrste, najčešće puzajućeg rasta i veoma razdvojenih listova.
Rod Hymenophyllaceae
Ovaj se rod paprati može pronaći diljem Europe, a karakterističan je zbog neobičnog izgleda lista koji sliči jelenjem rogu. Površina lista odgovara tanko razvučenoj koži, pa se često naziva i tankolistovka.
Rod Osmundales
Ove se paprati nazivaju pujanikovke, a na našim su područjima prepoznatljive u područjima močvarnih nizina i močvarnim šumama johe.
Rod Polypodiales
Rod osladolika je veoma poznat zbog karakterističnog tamnozelenog i glatkog lišća zbog kojeg veoma nalikuju pravoj biljci. Jedan su od najrasprostranjenijih rodova. Također, iz njega dolazi najviše poznatijih i čestih vrsta.
Rod Salviniales
Ovaj je rod dobio ime i prepoznatljivost prema listopadnoj trajnici nepačka, koja se vodena paprat i izgledom podsjeća na list lopoča.
Rod Schizaeales
Ovaj je rod najčešći na području kišnih i tropskih šuma, a sadržava neke od najneobičnijih vrsta paprati.
Velika paprat
Velika paprat je još jedna česta vrsta koja je nalazi diljem Hrvatske, ali raste i na području Europe i sjeverne Amerike. Najviše joj odgovara močvarno područje, iako može preživjeti i u vlažnijim šumama. Razvijen je velik broj kultivara koji se uzgajaju kao ukrasne biljke.
Muška paprat
Muška je paprat zasigurno najraširenija i najčešća na cijeloj sjevernoj polutci, a zbog svoje prilagodljivosti može ju se pronaći i na nizinama, ali i do 2.000 m nadmorske visine. Veoma je bogata i razgranata, a lako se prilagođava različitim vrstama tla i klimama. Razvijen je i veći broj kultivara koji se koriste za uređivanje i hortikulturalne potrebe. Odgovaraju joj tamnija i vlažnija staništa, ali se lako pronađe u većini listopadnih šuma diljem Hrvatske.
Ženska paprat
Ženska paprat ili šumska bujadika je česta paprat na našem području, a može je se naći i u nizinama, ali i u brdskim područjima. Iako je nižeg rasta, veoma je česta i lako se prilagođava području na kojem živi. Razmnožava se vjetrom, što objašnjava njezinu rasprostranjenost.
Smeđa stela
Smeđa stela višegodišnja je zeljasta paprat koja je rijetka i zato strogo zaštićena biljka. Na našem se području može pronaći do 1.500 m nadmorske visine, ali ju se često i uzgaja kao ukrasnu biljku u vrtovima. Kao i druge paprati, voli sjenovito ili polusunčano mjesto i dovoljno vlage, ali je često korištena zbog brzog rasta i otpornosti na štetočine i bolesti. Kada ostari, listovi posmeđe i otvrdnu, pa je po tome i dobila ime.
Orlovska bujad
Orlovska bujad je najraširenija i najotpornija vrsta na našem području. Svoje ime je dobila prema sposobnosti da se lako prilagodi okolišu i buja, a jedan je od pionira vegetacije nakon požara. Raste bogato i obilato, pa zbog toga može postati i korov koji se teško iskorijeni. Otporna je na većinu bolesti i štetnika, a ima i značajniju komercijalnu upotrebu.
Uzgoj paprati
Paprat može biti i jednostavna, ali i komplicirana biljka za uzgoj. Prije uzgoja, važno je proučiti uvjete u kojem će rasti i sukladno tome odabrati vrstu. Iako postoji mnogo vrsta paprati, prave paprati su najčešće koje se uzgajaju, a orlovska bujad i muška paprat su razvile puno kultivara koje su prigodne za osobni uzgoj. U nastavku donosimo savjete kako bi vaše biljke opstale i bile bogate.
Tlo
Paprat je veoma zahvalna biljka za odabir tla. Najviše voli humusna i vlažna tla, ali opstat će i na kiselim i močvarnim tlima. Za dobar uzgoj potrebno je odabrati humusno i duboko, plodno tlo u koje se često dodaje pijesak. Paprati se mogu saditi i na izrazito kiselim i siromašnim tlima, ali će tada rasti rjeđe.
Klima
Paprat je veoma otporna biljka, a neke vrste rastu posvuda osim u pustinji i na Antarktici. Ipak, važno je osigurati dobru klimu kako bi biljka uspjela. To je zasigurno biljka kontinentalne klime i voli umjerenu i vlažnu klimu. Iako će preživjeti zimu, ne ponosi niske mrazove i tijekom tog razdoblja gubi lišće. Najbolje joj odgovara polusjenovit položaj gdje je zaštićena od izravnog sunca i naleta vjetra. Ne podnosi posolicu ili razdoblja suše. Kada se uzgaja u zatvorenom, nije osjetljiva na mijenjanje položaja, pa ju se može lako premještati. Voli vlažna mjesta, pa je idealna biljka za kupaonice.
Vrijeme sadnje
Paprat je najbolje saditi u rano proljeće kada se biljka priprema za vegetaciju i ima mogućnost prilagoditi se novom okruženju. Najčešće je to tijekom travnja ili svibnja. Ako se biljku sadi na otvorenom, važno je to napraviti nakon što prođu svi mrazovi kako je ne bi oštetili.
Slaganje kultura
Paprati su višegodišnje biljke, pa njihov uzgoj zahtjeva slobodno zemljište. Kako se lako prilagođavaju drugim vrstama i okolnom staništu, a potreban im je zaklonjen i vlažan položaj, najčešće ih se uzgaja ispod drveća i tako se popunjava prazan prostor. Mogu rasti i ispod crnogoričnog drveća kao što su jela, smreka, čempres, ariš i bor.
Ako se uzgaja kao kućna biljka, poželjno ih je uparivati s biljkama sličnih potreba, kao što su zamija, asilba, kaladij ili hosta. Također se odlično slaže s azelejom iz porodice rododendrona.
Paprat će odlično rasti i uz biljke koje vole vodu, poput jezerca ili vodenih vrtova. Većina paprati preferira vlažno tlo, što ih čini idealnim za sadnju uz biljke koje vole vlagu, kao što je ukrasna trava, aloa vera, bambus, difenbahija i sanseverija.
Faza mirovanja
Tijekom zime, paprat miruje i traži manje vode i hranjivih tvari. Iako je veoma otporna, neke vrste dobro podnose hladnoću i mraz, pa i pokrivenost snijegom, dok sun eke osjetljive na to i lako stradaju. Kućne paprati najčešće su kultivari nekih od pravih paprati, pa zato teško podnose hladnoće i s dolaskom hladnog vremena ih je potrebno unijeti na zatvoreno.
Sadnja paprati
Iako se paprat za uzgoj većinom kupuje kao razvijena biljka, važno je znati neke savjete kod sadnje kako bi imali zdravu i lijepu biljku. Kako ih je većina veoma otporna i lako prilagodljiva na nova staništa, u nastavku donosimo općenite savjete koji će pomoći kod različitih vrsta.
Sadnja sjemena
S obzirom na to da se paprat razmnožava sporama, jedini način sadnje je korištenjem presadnica.
Sadnja sadnice
Sadnice paprata se mogu saditi u različitim uvjetima, ovisno o vrsti. Većina vrsta paprati preferira sunčano mjesto s dobrom drenažom, no neke vrste mogu tolerirati manje svjetla. Prije sadnje, potrebno je pripremiti tlo, dodajući hranjive tvari.
Sadnice se najčešće sade u proljeće ili u kasnu jesen za sljedeću godinu. Preporučena udaljenost između sadnica ovisi o vrsti paprata, ali obično se preporučuje oko 30 - 60 cm između svake sadnice.
Sadnice se obično sade u rupe ispunjene zemljom i zalijevaju se nakon sadnje. Potrebno je osigurati dovoljno vode tijekom rasta, posebno tijekom sušnih razdoblja. Važno je pratiti rast i uklanjati korov kako bi se osiguralo da sadnice dobiju dovoljno hrane i svjetla.
Uzgoj u vrtu
Paprat je čest ukras vrtovima, a zbog bogatog lišća i izdržljivosti, najčešće se sadi ispod drveća kako bi sakrila neželjene dijelove. Kako voli vlažno i sjenovitije područje, poželjno ju je posaditi na sjeverni dio vrta, a dobro uspijeva i uz vlažne zidove. Dobro podnosi gušće zasađena mjesta ili mjesta na kojima ima dovoljno vlage. Ako ju niste u mogućnosti redovito zalijevati, važno je osigurati sustav navodnjavanja, a odgovara joj i sustav kap po kap i špricaljke.
Uzgoj u stakleniku
Uzgoj u stakleniku je optimalan za dobivanje bogate i zdrave paprati. Zahvaljujući zatvorenom prostoru, lako je održavati razinu vlage uz druge biljke. Važno je osigurati minimalnu temperaturu od 10°C zimi, a ljeti se može konstantno provjetravati. Paprat voli mjesto s puno neizravnog svjetla, a ako je presvijetlo, potrebno je osigurati sjenila. Također, zahtjeva sustav navodnjavanja špricanjem koji olakšava održavanje optimalne vlažnosti. Kako joj ne smeta blizina drugih biljaka, može se uzgajati neposredno uz njih ili u razdvojenim posudama.
Uzgoj u posudama
Paprat je lako uzgojiti u posudama jer ne traži puno uvjeta za rast. Kod odabira posude, važno je uzeti dublju od 40 cm te dno napuniti kamenčićima kako bi se osigurao dobar protok vode. Osim toga, važno ju je napuniti humusnom i rahlom zemljom, a sadnicu posaditi sa zemljom u kojoj je rasla, što manje dirajući korijen. U zatvorenom joj je potrebno osigurati mirno mjesto udaljeno od umjetnog grijanja i propuha. Dobro reagira na iznošenje ljeti, ali je potrebno izbjegavati izravno sunce i prerano iznošenje kako ju mraz ne bi oštetio.
Održavanje nasada
Kod uzgoja u zatvorenom, paprat traži iznimno malo njege. Važno je da se prašina ne skida s lista jer joj to pruža prirodnu zaštitu. Osim toga, dobro je prepoznati stanje lista jer on otkriva potrebnu količinu vode. Ako je list jako mekan, potrebno je povećati količinu vode. Ako je otpao ili truli, previše je vode i potrebno je smanjiti količinu. Kod paprati koje se uzgajaju na otvorenom potrebno je redovito kositi travu, pogotovo ako su mlade sadnice, kako ih ne bi prerasle i zagušile.
Održavanje i njega
Paprat je iznimno zahvalna biljka za uzgoj i traži minimalno njege u što najviše spade redovito zalijevanje. Ipak, u nastavku donosimo neke savjete kako bi ju ispravno tretirali i smanjili neželjene rezultate.
Zalijevanje
Paprat izuzetno voli vlažnost, pa joj je potrebno osigurati dovoljnu količinu vode i vlage za uspješan uzgoj. Ako se uzgaja na otvorenom, poželjno ju je zakloniti od izravnog sunca kako bi se spriječilo prekomjerno isparavanje i sušenje. Važno ju je zalijevati svakodnevno koristeći kišnicu, ali tako da se zemlja vlaži, a ne da ima previše vode.
Kada se uzgaja kao biljka u zatvorenom, potrebno ju je prskati i održavati višu razinu vlage u prostoriji. Zalijeva se jednom tjedno, potapanjem cijele lončanice u vodu. Nakon desetak minuta je potrebno ocijediti višak vode i staviti je na tanjurić kako bi višak vode u potpunosti iscurio.
Gnojidba
Iako u svom prirodnom staništu rastu na veoma humusnom području i pomažu u razgradnji organskog materijala, paprati u zatvorenom ne traže veliku količinu gnojiva. Mineralno gnojivo se može dodati tijekom zalijevanja u proljeće, najviše jednom mjesečno.
Razmnožavanje
Paprat se, za razliku od drugih biljaka, razmnožava sporama. Na donjem dijelu lista nalaze se spremnici za spore koje stvaraju protalij. Na njemu se nalaze muški i ženski spolni organi te njihovom oplodnjom dolazi do stvaranja nove jedinke. Na taj način razmnožavanja se ne može utjecati i on se odvija uz pomoć vjetra ili životinja. Ipak, većinu vrsta koje se uzgajaju kao ukras moguće je razmnožavati dijeljenjem izboja uz staru, matičnu biljku.
Presađivanje
Paprati su biljke koje brzo rastu, pa ih je povremeno potrebno presaditi u veće posude za rast. Kada se uzgaja u zatvorenom, to je potrebno napraviti svake dvije godine ili kada korijen proviri iz posude. Ipak, paprat se često kombinira s drugim biljkama, pa se tada presađuje kada nema dovoljno mjesta za rast.
Pomlađivanje
Potreba za pomlađivanjem paprata ovisi o vrsti i uvjetima u kojima raste. Neke vrste paprati rastu dugotrajno bez potrebe za pomlađivanjem, dok druge mogu gubiti kvalitetu nakon nekoliko godina.
Pomlađivanje se obično obavlja u proljeće ili rano ljeto kada se uklanjaju stari i iscrpljeni izdanci, a sade nove sadnice ili reznice. Ako se sadnice razmnožavaju, potrebno je osigurati dovoljno svjetla i vlage za njihov rast. Također, važno je pratiti zdravstveno stanje paprata i ukloniti bilo koje znakove bolesti ili štetnika.
Prorjeđivanje
Paprat se s vremenom može jako raširiti, što može zaprijetiti i da se pretvori u invazivnu biljku koje se teško riješiti. Zato je važno pravovremeno vršiti prorjeđivanje čupanjem novih mladica što će omogućiti ravnomjeran dotok zraka matičnoj biljci, ali se sprječava i gušenje tla.
Rezidba
Paprat ne reagira dobro na rezanje, pa ju se ne smije rezati ili oblikovati obrezivanjem. Sa zdrave biljke je potrebno odrezati ili ukloniti žuto ili uvenulo lišće.
Zaštita od vjetra
Paprati trebaju zaštitu od jakih vjetrova, posebno u ranoj fazi rasta i kada pupaju. Jaki vjetrovi mogu oštetiti ili čak slomiti stabljike paprati, što može utjecati na njihov rast i cvjetanje. Zaštita od vjetra može se postići različitim metodama, uključujući sadnju u hladovinu ili pod drugim biljkama koje će ih zaštititi od jakih vjetrova, korištenjem zaštitne mreže ili tkanine, sadnjom u stakleniku ili pod pergolama te sadnjom u grupama s drugim biljkama kako bi jedna drugu zaštitila od vjetra.
Zaštita preko zime
Paprati su obično jednogodišnje biljke koje rastu, cvjetaju i venu u jednoj sezoni. Međutim, neke vrste paprata, poput Papaver orientale, mogu preživjeti zime u toplijim područjima, gdje su blage i ne postoje jake mrazevi. U hladnijim područjima, paprati obično venu nakon cvjetanja i u takvim područjima, paprati se obično sade svake godine kao jednogodišnje biljke.
Stoga, sposobnost paprata da preživi preko zime varira od vrste do vrste i uvjeta u kojima rastu. Ono što je važno kod paprati je zaštita njihovih sjemenki koje su ključne za njihov uspješan uzgoj u sljedećoj sezoni. Prije nego što paprati umru, potrebno je dobro obraditi tlo oko njih kako bi se uništili korijeni i očistilo za nove biljke.
Kada paprati uvenu, njihova sjemena se trebaju skupljati i čuvati na suhom i hladnom mjestu za sljedeću sezonu. Ako paprati prežive preko zime, potrebno ih je prekriti malčem kako bi se zaštitili od mraza i sušenja. Ako je moguće, paprati se mogu premjestiti u zatvoren prostor, poput staklenika ili zatvorenog vrta, kako bi preživjeli preko zime.
Bolesti
Paprat je veoma otporna na staništa, ali i na bolesti, pa je malo slučajeva oboljenja u prirodi. Ipak, kultivari su podložniji bolestima i njihovim posljedicama, pa u nastavku donosimo koji su to.
Antraknoza
Postoje mnoge gljivice koje uzrokuju ovo stanje, ali najčešće se radi o lokalnim oboljenjima koji ne mogu naštetiti cijeloj biljci. Prvi simptomi su smeđe mrlje koje se postepeno šire i zahvaćaju sve veću površinu lista. Ako se bolest pravovremeno ne primijeti i ne sanira, može zahvatiti veće dijelove biljke i tako naštetiti njezinom rastu. Najbolje je odstraniti zaraženi dio i pokušati održati biljku.
Pjegavost lista
Pjegavost lista jedna je od gljivičnih bolesti koje se lako prenose s drugih biljaka. Pojavljuje se kao pjegice na listovima koje se s vremenom šire i uzrokuju veću estetsku štetu. Ne treba ju miješati sa žućenjem ili otpadanjem lišća što može uzrokovati i nepravilan položaj, kao što je izravno sunce. Preventivno je dobro koristiti fungicide te uklanjati oboljele listove.
Truljenje korijena
Paprat je biljka koja voli veliku vlažnost, ali nisu sve vrste idealne za močvarne uvjete. Predugo stajanje vode može uzrokovati truljenje korijena što dovodi do uvenuća i truljenja cijele biljke. Prvi pokazatelj je oronulost biljke, pa je potrebno provjeriti količinu vode i stanje korijena. Pojava te bolesti sprječava se pravilnim zalijevanjem i odvodom vode.
Štetnici
Iako je malo štetnika koji napadaju paprat, oni ipak postoje i uzrokuju estetsku štetu. Kako bi ih lakše prepoznali i sanirali, u nastavku donosimo koji su i kako ih se riješiti!
Crveni pauk
Iako mu je u nazivu pauk, ovaj štetnik ne sliči nimalo pauku. Jedan je od najčešćih štetnika biljaka u zatvorenom, a napada i paprat. Hrani se sokovima mladih izdanaka i polaže ličinke koje, osim što se hrane sokovima, kopaju mjesta za život, pa višestruko mogu oštetiti biljku. Veći napadi uzrokuju sušenje pojedinih dijelova biljke, a riješiti ga se može korištenjem insekticida.
Puževi
Puževi su veliki štetnici paprati koja se uzgaja na otvorenom, a najveću štetu mogu nanijeti mladim sadnicama. Oni se hrane mladim izdancima i nanose prvenstveno estetsku štetu. Ipak, oštećeni dijelovi biljke podložniji su zarazama i bolestima. Također, preveliki ugrizi mogu uzrokovati značajniju štetu što može usporiti rast biljke. Riješiti ih se može korištenjem pužomora ako se biljka uzgaja samo kao ukras ili ručnim sakupljanjem.
Štitaste uši
Štitaste uši još su jedan značajniji štetnik koji napada i paprat, a mogu se pojaviti na biljkama na otvorenom ili u zatvorenom. Hrane se sokovima i uzrokuju kovrčanje dijela biljke na kojem se nalaze. Riješiti ih se možete špricanjem otopine sapuna i vode ili insekticidima.
Upotreba paprati
Paprat je svestrana i veoma izdržljiva biljka, pa su se ljudi tijekom godina naučili koristiti njome. Iako ju je lako pronaći i ubrati, važno je znati za što se točno koristi kako ne bi imala štetne posljedice.
Berba
Paprat se bere u nekoliko navrata, ovisno o njezinoj upotrebi. Kada se bere za konzumaciju, potrebno je ubirati savinute izdanke u proljeće, jer kasnije mogu biti štetni. Ako se bere kao material za izradu ležajeva, može se brati i kasnije. Paprat se suši na svježem zraku, najbolje na sunčanom položaju, uz svakodnevno okretanje kako bi se spriječilo truljenje.
Skladištenje
Paprat za konzumaciju se koristi izričito svježa, a može do 3 dana stajati u hladnjaku. Osušena paprat može se koristiti godinama.
Kulinarstvo
Kao prehrambeni proizvod koriste se mladi izdanci dok su još savijeni i liče na puževu kućicu. Čim se ispruže, postaju žilavi i tvrdi te otrovni i zabranjeni za konzumaciju. Mladi se izdanci svježi kuhaju, a posebno su popularni u Japanu gdje ih i prže ili ukiseljavaju. Ipak, konzumacija mora biti smanjena kako bi se izbjegli štetni učinci. Osim izdanaka, koristi se i korijen koji se bere kasnije, tijekom srpnja i kolovoza, te se zbog elike količine škroba melje za brašno.
Gospodarstvo
Paprat se često može naći na livadama i pašnjacima, ali je važno paziti da se stoka ne hrani mladim izdancima jer mogu uzrokovati probavne smetnje i sljepoću. Rijetko se završi smrtnim slučajem, ali od velike količine mlijeko ima gorak okus. Paprat je u gospodarske svrhe važna sušena, kao punjenje za jastuke ili za izradu ležajeva za životinje. Također, koristi se kao malč, ali i kao organsko gnojivo jer svojim mirisom tjera uši i stjenice. Posebno je važan pepeo bujadi koji se koristi kao organsko gnojivo prije sadnje mnogih kultura.
Medicina
Smatra se kako jastuci ili ležajevi punjeni paprati pomažu kod gihta, a liječe i reumu i grčeve u mišićima. Određene vrste paprati se koriste kod liječenja problema dišnih puteva i problema s menstruacijom, ali je prije upotrebe potrebno saznati točnu vrstu i posavjetovati se s liječnikom.
Zanimljivosti
Paprat je veoma stara biljka, a procjenjuje se da su se prvi primjerci pojavili 360 milijuna godina prije naše ere o čemu svjedoče brojni fosilni nalazi. S obzirom na starost, doživjela je neke promjene, ali i danas se mogu naći živi fosili koji svjedoče o izgledu biljke prije milijun godina. Zbog svoje otpornosti i načina razmnožavanja jedna je od najrasprostranjenijih biljaka na svijetu.
Posebno zanimljiv značaj je paprat imala za mnoge kulture i običaje, ali i legende. Zbog svoje učestalosti, proglašena je nacionalnom biljkom Novog Zelanda i njezin se uzorak koristi kao motiv u ukrašavanjima. Oduvijek su joj se pripisivala magična svojstva, a stara slavenska vjerovanja govore o tome kako za vrijeme noći Ivana Kupala, to jest za ljetni solsticij, paprat cvjeta. Kako je to jako rijetko, onaj tko ugleda cvijet, bit će sretan cijelu godinu.
Foto: Michael Gaida / Pixabay
Odgovori