Pšenoraž ili tritikale (lat. Triticale sp.) je novija vrsta žita, nastala križanjem pšenice i raži, a pripada porodici trava (Poaceae) poput obične trave, limunske trave ili pampas trave. Sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća, znanstvenici su radili na genetskom mehanizmu pšenice i raži te je uz pomoć kolhicina nastao hibrid, pšenično-raženi-tritikale. Stvoreni su hibridi boljeg aminokiselinskog sastava od raži, a imaju visoki prinos i otpornost pšenice.
Karakteristike raži koje su objedinjene u pšenoraži su maljavost stabljike, izdužene pljeve, povećan broj klasića i visina stabljike. Pšenoraž ima brži razvoj i bolje busanje zbog čega zasjenjuje tlo pa korovi nemaju povoljne uvjete za razvoj, stoga primjena herbicida uglavnom nije potrebna. Također, ima kraću vegetaciju i bolju kvalitetu sjemena od pšenice.
Korijenov sustav je žiličast i prodire dublje nego korijen pšenice zbog čega može uspijevati na pjeskovitim tlima. Visina stabljike je prosječna između pšenice i raži, odnosno od 50 - 150 cm, a debljina je malo veća. Niže forme su otpornije na polijeganje stoga se koriste u proizvodnji zrna, dok se više forme koriste za proizvodnju sijena i zelene mase. Ima specifičnu građu lista za porodicu Poaceae, lisnu plojku i rukavac.
Klas ima 3 - 5 klasića, od toga 2 - 3 plodna. Broj zrna u klasu varira od 30 do 100, ovisno o dužini klasa koja je 10 - 15 cm. Zrno je krupnije nego kod raži i pšenice, ali je nedovoljno ispunjeno zbog čega je sklono smežuranosti te zbog toga nema bolju hektolitarsku masu od pšenice. U kemijskom sastavu ima visok udio proteina (16 - 20%) i dvostruko veći sadržaj lizina od pšenice.
Pšenoraž se koristi uglavnom za stočnu ishranu, u obliku zrna, sijena, silaže i zelene mase koja ima slatkasti okus zbog čega ju stoka rado jede. Zrno se, osim u stočnoj ishrani, koristi u proizvodnji pekarskih proizvoda, u smjesi sa pšeničnim brašnom. Od bijelog brašna pšenoraži dobiva se gluten-lijepak, no njegova kvaliteta je manja od pšeničnog. Moguća je iskoristivost sjemena u proizvodnji škroba, pivskog slada i alkohola, ali i u proizvodnji panel ploča u građevinskoj industriji.
Srodnici
Sorte pšenoraži
Kako je pšenoraž najmlađa žitarica, sortiment još uvijek nije razvijen stoga nema veliki izbor sjemena. Uglavnom se uzgaja kao ozima kultura, rjeđe kao jara.
Sorta jare pšenoraži koja se sije na našem području:
Noe
Vrijeme sjetve je od polovice veljače do sredine ožujka. Ima kraću jarovizaciju od ozime pšenoraži, kraću vegetaciju i slabije busanje. Otpornija je na visoke temperature i sušu, a ima bolju kvalitetu sjemena.
Od sorata ozime pšenoraži najčešće se siju: Bc Goran, Bc Ranko, Riparo, SW Talentro, Clercal i Angus.
Bc Goran
Proizvodi se za stočnu ishranu i industrijsku preradu. Ima cilindrični oblik klasa s izduženim osjem, a visina stabljike je 110 - 118 cm te ima odličnu otpornost na polijeganje. Optimalni rok sjetve je u listopadu, a sjetvena norma je 500 - 550 klijavih zrna/m2. Masa 1.000 zrna je 45 - 47 g, a hektolitarska 71 - 76 kg.
Bc Ranko
Ima vrlo ranu vegetaciju, a sije se od 1. - 20. listopada s normom sjetve 450 - 500 klijavih zrna/m2. Visina stabljike je 105 - 110 cm i otporna je na polijeganje. Hektolitarska masa je 72 - 76 kg, a masa 1.000 zrna kreće se od 40 - 44 g.
Riparo
Sorta ima visok prinos i u sušnijim područjima. Dobre je otpornosti na polijeganje jer je stabljika srednjeg do nižeg rasta. Ima rani početak klasanja i izraženo busanje. Optimalni rok sjetve je od 20. rujna do 20. listopada, a sjetvena norma je 320 - 380 klijavih zrna/m2. Masa 1000 zrna je 37-49 g.
SW Talentro
Ima vrlo visoki potencijal prinosa, dobre je otpornosti na mraz i pepelnicu. Vrijeme sjetve je od 15. rujna do 25. listopada, a sjetvena norma se kreće od 190 - 390 klijavih zrna/m2. Ako se sije ranije, sjetvena norma je manja. Masa 1.000 zrna je oko 45 g.
Uzgoj pšenoraži
Uz obradu tla, potrebno je aplicirati gnojiva kako bi dobili kvalitetan prinos, a kako pšenoraž ima dobru otpornost na sušu, navodnjavanje nije potrebno.
Temperatura
Pšenoraž je izrazito otporna na niske temperature, prezimljava bolje od pšenice, a otpornija i na nagla otapanja snijega. Za klijanje su potrebne minimalne temperature od 1 - 2°C, a sazrijevanje počinje s temperaturom od 15 - 20°C.
Vlaga
Otporna na sušu, zbog dobro razvijenog korijenovog sustava, voštane prevlake na biljkama te izražene sposobnosti za zadržavanjem vode u stanicama, pšenoraž nema velike zahtjeve za vlagom.
Tlo
Najpogodnija tla za uzgoj su černozemi, no uspijeva i na lakšim i pjeskovitim tlima. Dobre prinose daje i na tlima s povećanom kiselošću uz adekvatnu predsjetvenu pripremu tla.
Slaganje kultura
Najbolji usjevi prije pšenoraži u plodoredu su djetelinsko-travne smjese, suncokret, grašak ili krumpir jer rano napuštaju tlo, nakon čega se pravovremeno može obaviti adekvatna obrada tla i sjetva.
Sjetva pšenoraži
Pšenoraž se sije u plodoredu, a ponovna sjetva je preporučljiva nakon 3 godine. Kod sjetve je nužno koristiti provjereno i zdravo sjeme kako ne bi došlo do prijenosa bolesti.
Jara pšenoraž se sije od polovice veljače do polovice ožujka, a ozima krajem rujna i u listopadu, ovisno o sorti. Količina sjemena za sjetvu kreće se od 200 - 550 klijavih zrna/m2, odnosno 150 - 220 kg/ha sjemena. Dubina sjetve je od 4 - 6 cm, ovisno o tipu tla, pa se tako na težim tlima sije pliće a na lakšim dublje, na međuredni razmak od 12 - 15 cm. Ako se propusti sjetva u optimalnom roku, kod naknadne sjetve je potrebno povećati količinu sjemena za 5 - 10%.
Priprema tla za sjetvu
Za visoke prinose u svim uzgojnim uvjetima, potrebno je obaviti kvalitetnu obradu tla prije sjetve, posebice zbog toga što je korijenov sustav slabije usisne snage. Ako je obavljena dobra obrada tla prije sjetve pretkulture, nije potrebno duboko oranje, no u suprotnom je potrebno oranje na 30 cm dubine. Da bi se postigla mrvičasta struktura sjetvenog sloja, prije sjetve potrebno je parcelu obraditi tanjuračom i drljačom, no u povoljnim uvjetima može se obaviti prohod samo sjetvospremačem. Uz pripremu tla potrebno je obaviti i gnojidbu.
Održavanje i njega
Kod uzgoja pšenoraži manja je potreba za aplikacijom zaštitnih sredstava protiv korova, bolesti i štetnika, no kao i kod ostalih žitarica, mogu se pojaviti najčešće bolesti i štetnici, a tada je na usjevima potrebna:
Zaštita od korova - rijetko je potrebna jer zob ima nagli porast i jako busanje zbog čega korovi nemaju optimalne uvjete za razvoj. Ako se pojave, to su najčešće uskolisni (mačji repak, slakoperka, ljuljevi, itd.) i širokolisni korovi (kamenica, kopriva, broćika, itd.). Tretiraju se herbicidima na bazi fluroksipira te bentazona + diklorpropan.
Zaštita od bolesti - uglavnom nije potrebna jer pšenoraž ima iznimnu otpornost na bolesti, no u slučaju jakog napada potrebno je primijeniti fungicide na bazi triadimefona, propikonazola, flutriafola i sl.
Zaštita od štetnika - vrši se insekticidima kao i kod ostalih žitarica. Najčešće se provodi samo tretiranje protiv leme, kada se pojavi 1-1,5 ličinka i kada 10-15% ličinki izađe iz jaja. Koriste se insekticidi na bazi alfacipermetrina (0,1-0,12 l/ha), lamda cihalotrin (0,2-0,3 l/ha), bifentrin (0,1-015 l/ha) i sl.
Gnojidba
Gnoji se mineralnim gnojivima. U osnovnoj obradi tla potrebno je oranjem unijeti u tlo 45 - 50 kg/ha dušika, 60 kg/ha fosfora (P2O5) i 40 - 50 kg/ha kalija (K20). Prvom prihranom, za vrijeme kretanja vegetacije, potrebno je primijeniti 200 kg/ha KAN-a, a u drugoj prihrani u početku klasanja, 150 kg/ha KAN-a.
Bolesti i štetnici
Pšenoraž ima odličnu otpornost na bolesti no ako se pojave, uglavnom su to: Pepelnica i Smeđa pjegavost lista. Štetnik koji najčešće napada pšenoraž je lema ili crveni žitni balac.
Pepelnica
Pepelnica (Erysiphe graminis) - razvija se paučinasta prevlaka koja ometa normalnu funkciju lista i stabljike, a dolazi i do pada kvalitete zrna, pa gubici mogu biti do 10%. Preporučuju se preventivne mjere sjetve provjerenog sjemena, kvalitetna obrada tla i plodored. Kod jakog napada koriste se fungicidi (Prosaro, Sphere 535 EC, itd.).
Smeđa pjegavost lista
Smeđa pjegavost lista (Septoria tritici) - napada plojku i rukavac lista te utječe na opće stanje biljke. Najpogodniji uvjeti za razvoj je vlažno i hladno vrijeme. Potrebno je preventivnim mjerama spriječiti pojavu bolesti, no ako dođe do jakog napada, koriste se fungicidi na bazi strobilurina za vrijeme vlatanja.
Lema ili crveni žitni balac
Crveni žitni balac (Oulema melanopus) - izjeda lisnu masu, najčešće zastavicu, u obliku pruga te tako oslabljuje biljku i smanjuje prinos. Potrebno je praćenje usjeva kako bi se eventualno tretiranje moglo obaviti lokalno, kod samog početka širenja napada, te bi se tako spriječilo širenje na cijeli usjev. Za kemijsko suzbijanje koriste se insekticidi.
Upotreba pšenoraži
Pšenoraž se najviše proizvodi za stočnu ishranu, no postaje sve važnija i u ljudskoj prehrani. U ishrani stoke koristi se kao zelena masa, sijeno, travno brašno, krmne granule i ljetna silaža. U ljudskoj prehrani se koristi brašno, u smjesi sa pšeničnim brašnom, u proizvodnji pekarskih proizvoda.
Žetva
Početak žetve je kod vlažnosti zrna oko 13%, što je otprilike na prijelazu iz voštane u punu zrelost. Zbog određenog stupnja polijeganja usjeva, žetva može biti otežana pa se obavlja jednofaznim ili dvofaznim načinom. Ako je veliki stupanj polijeganja, žetva se vrši dvofazno, tako da se prvo usjev pokosi, a otkos se ostavi na sušenju, nakon čega se obavlja vršidba žitnim kombajnom. Prinosi mogu biti i iznad 5 t/ha uz odgovarajuće agrotehničke mjere tijekom uzgoja.
Sušenje
Nakon žetve potrebno je sušenje kod zrna veće vlažnosti, na adekvatni postotak vlage sjemena za pravilno skladištenje. Ako se ne radi o velikoj količini sjemena, može se obaviti ručno, no za veće prinose potrebno je sušenje u sušarama na oko 40°C.
Skladištenje
Nakon sušenja, pšenoraž je potrebno skladištiti u adekvatnom prostoru. Potrebno je temeljito čišćenje površina, dezinfekcija te sprječavanje prodora vlage u skladište. Tijekom skladištenja je nužno praćenje temperature i vlage zraka kako ne bi došlo do razvoja bolesti.
Zanimljivosti
Pšenoraž je nastala sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća, križanjem pšenice i raži, a prvi križanac je bio sterilan. Prvi plodni hibrid stvoren je 1888. godine. Najpoznatiji francuski hibrid Clercal uvršten je 1983. godine u službeni katalog. Najveći udio (3/4) proizvodnje pšenoraži pokriva Europska unija, a najveći proizvođač je Poljska.
Naziva se "čistač polja" jer svojim naglim rastom te busanjem zelene mase uguši sav korov pa primjena herbicida najčešće nije potrebna.
Smatra se da je pšenoraž biljka budućnosti zbog spoja pozitivnih svojstava pšenice i raži, te da će daljnjim genetskim istraživanjima poboljšati nutritivne vrijednosti te proširiti upotrebu u ljudskoj prehrani.
Foto: etheriel / Pixabay
Odgovori