Kopriva (lat. Urtica) zeljasta je biljka najpoznatija po svojim žarnicama koje u dodiru s kožom ostavljaju neugodan, peckajući osjećaj. Svoje ime vuče iz staroslavenske riječi kropiva, povezanom s ruskim imenom te vrste biljke. Na latinskom joj ime potječe od glagola urere, što znači pržiti ili žariti. Druga imena za nju su žara ili žigavica, koja najbolje opisuju njezino glavno svojstvo. Dolazi iz porodice koprivovki (Urticaceae) koje su raširene po cijelom svijetu. U porodicu spadaju kućna sreća, pileja, štirenica i kusapo.
Kopriva je zeljasta biljka koja može narasti i do 150 cm u visinu. Stabljika joj je uspravna i četverobridna, a korijen raste duboko i žućkaste je boje. Veoma je razgranat i kasnije se dijeli na stolone koji su slični rizomima i iz kojih se razmnožavaju mlade biljke. Listovi su smješteni nasuprotno i izduženi su te zašiljeni na vrhu. Na svakom su listu bijele dlačice koje ispuštaju mravlju kiselinu, a koja u dodiru s kožom neugodno žari. Ima i muške i ženske cvjetove koji se nalaze odvojeno na biljci. Cvjetovi su skupljeni u viseće cvatove, veoma su sitni i neugledni, blijedo zelene boje, a pojavljuje u srpnju i cvate do rujna. Svaki sadrži sitno sjeme koje može klijati i nakon 600 godina što omogućava brzu i široku rasprostranjenost.
Kopriva je iznimno prilagodljiva i raširena je u cijelom svijetu. Iako se misli da je opasna zbog mravlje kiseline koja može peći, jako je korisna. Možemo ju naći od nizina do 3.000 m nadmorske visine. Raste u polusjenovitim mjestima, na rubovima livada i putova, u vrtovima i na pašnjacima. Zbog svoje iznimne prilagodljivosti, teško ju je iskorijeniti s nekog područja. Zbog taloženja organskog otpada u gradskim sredinama, često raste na dijelovima koji su zapušteni ili dugo vremena neobrađeni. Osim toga, iznimno je važan dio gradskog ekosustava jer se njome hrane ličinke leptira i danje pauče te neke vrste moljaca.
Srodnici
Vrste kopriva
U literaturi se mogu pronaći podaci kako postoje i 53 vrste koprive. Međutim, službeno je priznato i opisano samo 6. Većinom se radi o istoj vrsti koja je u manjoj mjeri promijenila izgled ili svojstva. Ostale vrste smatraju se podvrstom obične koprive i ne priznaju se u službenim klasifikacijama, a najpoznatija i najraširenija je obična kopriva.
Urtica dioica
Obična ili velika kopriva najvjerniji je prikaz koprive u prirodi te se u usporedbi s njom rade klasifikacije drugih vrsta. Izrazito je raširena diljem Europe, Azije i Sjeverne Amerike i može se pronaći uz puteve i livade. Najčešće raste na selu, iako ju se nalazi i u gradovima kao znak da su neki dijelovi zapušteni ili dugo nekorišteni. Listovi su joj prekriveni žarnicama koje pri dodiru peku kožu. Može narasti i do 150 cm visine te ima karakteristične grozdaste cvjetove.
Urtica galeopsifolia
Ova vrsta koprive izgledom veoma podsjeća na običnu koprivu, ali njeni listovi nemaju žarnice koje mogu opeći ljude ili životinje. Ipak, u manjoj se mjeri žarne niti mogu naći na mladom lišću, ali neusporedivo s običnom koprivom. Višegodišnja je biljka i može narasti i više od 2 m. Najčešće ju se nalazi u središnjoj i istočnoj Europi na močvarnom tlu ili u blizini potoka i rijeka.
Urtica afghanica
Ova vrsta koprive karakteristična je za područje jugozapadne i središnje Azije, a najveća populacija nađena je u Afganistanu, po čemu je i dobila ime. Listovi su joj duguljasti, a na njima može ili ne treba imati žarne niti. Višegodišnja je biljka i dobro uspijeva na vlažnim područjima.
Urtica gansuensis
Vrsta tipična za područje i klimu Kine. Voli vlažna i humusna područja. Poznata je po tome da razvija veliki broj žarnih niti po listovima. Veoma je značajna i korištena kao ljekovita biljka.
Urtica gracilis
Ova vrsta koprive karakteristična je za područje Sjeverne Amerike, pogotovo Kalifornije i Kanade. Voli vlažna i humusna mjesta gdje raste u gustim busenovima. Listovi su slični običnoj koprivi, ali su žućkaste boje i gusto prekriveni žarnim nitima.
Urtica holosericea
Ova vrsta koprive je jednodomna i to je najveća razlika od obične koprive. Najčešće raste na području Južne Amerike i listovi su joj gusto prekriveni žarnicama.
Uzgoj koprive
Uzgoj koprive nije toliko čest na našim prostorima jer njezina komercijalna upotreba nije toliko raširena. Također, poljoprivrednici se teško upuštaju u uzgoj kultura koje nisu popularne ili toliko široko istražene. Ipak, uzgoj koprive je jednostavan i tek se sada otkriva njezin značaj za mnoge industrije. S obzirom na to da je uzgoj održiv i jednostavan, nije potrebno uložiti velike inicijalne investicije. U nastavku donosimo sve savjete kako najbolje uzgojiti nasad kopriva.
Tlo
Iako je kopriva veoma prilagodljiva po pitanju tla, najviše joj odgovaraju duboka i humusna tla. Može rasti i na glinastim tlima, ali preferira močvarna područja koja su bogata i vlagom i organskom tvari. Prije uzgoja koprive potrebno je pravilno pripremiti tlo. Važno ga je temeljito izorati i ukloniti korijenje ili korov od prethodnih kultura. Nakon toga je važno usitniti gornji sloj kako bi se sjeme ili presadnica lakše primila.
Klima
Kopriva je biljka umjerene klime. Međutim, rijetko ju je moguće pronaći u južnim dijelovima na našem prostoru. Razlog je potreba za povećanom vlagom za vrijeme toplih mjeseci. Odgovaraju joj umjerene temperature oko 20°C te lagane promjene godišnjih doba. Iako biljke mogu prezimiti i preživjeti mraz, često uništi lišće koje će istrunuti i roditi nove listove.
Vrijeme sadnje
Kopriva se može uzgojiti na više načina, pa s obzirom na način koji odaberemo za uzgoj potrebno je odrediti vrijeme sadnje. Kada se sadi iz stolona ili kao presadnica optimalno ju je saditi u jesen prije hladnijih vremena. Kada se sije kao kultura na veće površine najbolje ju je sijati u jesen. Za dobivanje presadnica najbolje je sjeme sijati u hladnu lijehu u svibnju. Sijanje koprive u proljeće može dati smanjene rezultate zbog toplijeg i sušeg vremena tijekom ljeta.
Slaganje kultura
Kopriva je višegodišnja biljka, pa ne ulazi u sustav plodoreda. Potrebno je osigurati mjesto na kojem će se uzgajati godinama. Također, poželjno je da je predkultura bila gomoljasto povrće koje iza sebe nije ostavilo mnogo korova, kao što su mrkva, peršin ili batat. Traži veliku količinu dušika za rast, pa je poželjno kao predkulturu saditi djetelinu lucernu. Prije uzgoja koprive potrebno je dobro očistiti tlo od korova i biljaka koje bi mogle smetati rastu.
Sadnja koprive
Iako je koprivu veoma lako pronaći u divljini i rasprostranjena je diljem našeg prostora, zbog komercijalnih se razloga uzgaja profesionalno. Osim toga, time se može postići bolja i kontrolirana kvaliteta biljke. U nastavku donosimo sve savjete kako što uspješnije uzgojiti nasad koprive.
Sadnja sjemena
Najoptimalniji uzgoj koprive na većim površinama je sjemenski. Prije sjetve je potrebno tlo obogatiti organskim gnojivom te ga dobro razrahliti. Sjeme je jako sitno, pa se ravnomjerno sije sijačicama za sitno sjemenje. Poželjno je ostaviti sjeme u hladnjaku 10 - 15 dana prije sjetve. Za potrebe sijanja na otvorenom potrebno je 3 - 4 kg/ha. Ako se sije za presadnice, dovoljno je 0,1 kg sjemenja za 45.000 - 50.000 presadnica. Sjeme je moguće prekriti s tankim slojem zemljem. Ako se sije u jesen, niknut će u proljeće, ali je prvi nasad uvijek rjeđi i potrebno je barem dvije godine kako bi dosegnuo svoj maksimum.
Sadnja sadnice
Uzgoj kopriva iz sadnice oduzima više vremena i energije zbog količine sadnica koje je potrebno posaditi za prekrivanje površine. Sadnice se mogu saditi ručno ili strojno u za to pripremljene rupe. Međutim, potrebno je zemlju oko korijena dobro zaštititi kako bi se korijen ispravno i brzo primio. Ako se posade u jesen prije prvih mrazova, moguće je da će prva berba biti već u kasno proljeće sljedeće godine. Prilikom sadnje je važno paziti na lišće koje vrši fotosintezu kako ga se ne bi oštetilo u prevelikoj mjeri. Ako se sadnice sade ručno preporučeno je koristiti debele gumene rukavice kao zaštitu.
Uzgoj u vrtu
Kopriva je idealna biljka za sadnju na velikim otvorenim prostorima. Iako se dobro prilagođava uvjetima u kojima je posijana i lako se razmnožava u prirodi, potrebno joj je osigurati dobre uvjete kako bi bujnije rodila. Kopriva je višegodišnja biljka, pa je dobro prve godine rasta odrediti mjesto na kojem će se uzgajati jer ju je kasnije teško iz njega iskorijeniti. Nema velike potrebe za svjetlom i toplinom, pa ju se može uzgajati i na djelomično mjestima.
Uzgoj u posudama
Koprivu je za vlastite potrebe moguće uzgojiti i na balkonu ili terasi u tegli. Potrebno joj je osigurati teglu promjera minimalno 50 cm kako bi se mogla razgranati. Također, važno je dno prekriti šljunkom te teglu ispuniti humusnom zemljom. Kako bi se smanjilo njezino širenje poželjno je s vremena na vrijeme uklanjati mlade biljke koje se razvijaju iz stolona kako ne bi zagušile prostor. Važno ju je redovito gnojiti i zalijevati kako bi se pravilno razvijala i bujno rasla. Na balkonu ju je potrebno držati na istočnoj ili zapadnoj strani kako bi dobila dozu sunca, ali da ju ne presuši.
Održavanje i njega
Kopriva je relativno lagana za održavanje i ne traži puno aktivnog rada za vrijeme rasta. Međutim, nekim postupcima ju je bolje tretirati kako bi nasad bio bujniji. Sezonski radovi koji spadaju u održavanje su međuredno kultiviranje, okopavanje i micanje korova. Međuredno kultiviranje smanjuje broj biljaka i omogućuje dotok kisika ravnomjerno kako bi biljke bile kvalitetne. Iako je moguće koprivu na istoj površini uzgajati i do 15 godina, poželjno je pomlađivati nasad za bolje i bujnije rezultate.
Kada se zemlja oko kopriva okopava, a može se vršiti ručno ili strojno nakon berbe, olakšava se dotok kisika u zemlju. Time se smanjuje i količina korova. Sav korov koji se nije uništio okopavanjem potrebno je ručno plijeviti te kasnije ukloniti i uništiti.
Zalijevanje
Kopriva traži veće količine vode tijekom suše i vrućih mjeseci. Navodnjavanje je potrebno osigurati na većim nasadima kada nije dovoljno prirodne vlage. Najlakši način je zalijevanje špricanjem i to navečer kako bi biljka tijekom noći upila dovoljno tekućine. Za zalijevanje je najbolje koristiti kišnicu ili odstajalu vodu. Osim toga, tlo mora imati dobru drenažu kako bi višak vode uspješno oticao.
Gnojidba
Kopriva traži puno organskog hranjiva kako bi uspješno rasla. Prije sadnje je potrebno pripremiti tlo, ali ju nadohranjivati i tijekom kasnijeg razvoja. Kod pripreme tla potrebno je pobaciti od 400 do 500 kg/ha organskog stajskog gnojiva. Nitratna je biljka i traži puno dušika u svom uzgoju, pa je dobro koristiti goriva bogata dušikom za kasnija dohranjivanja. Potrebno ju je dohranjivati nakon svakog otkosa. Najvažnije je proljetno dohranjivanje KAN umjetnim gnojivima nakon prvog otkosa. Nakon svakog kasnijeg smanjuje se količina gnojiva. Gnojivo se može dodavati izravno u peletima ili kao tekuće gnojivo pomiješano s vodom za zalijevanje.
Razmnožavanje
Kopriva se razmnožava sjemenom ili stolonima. Razmnožavanje sjemenom veoma je učinkovito u prirodi jer je jako sitno i lako se raspršuje vjetrom. Osim toga, lako ga je skupiti u većim količinama. Zanimljivo je da je klijavo i nakon 600 godina bez promjene u svojstvima biljke.
Sijanje sjemena je najjeftiniji način uzgoja. Međutim, drugi mogući način je razmnožavanje stolonima što liči na uzgoj metvice. Od postojeće biljke uzimaju se glavne žile koje se mogu vaditi ručno, podrivanjem, ili strojno. Potrebno je odstraniti nadzemne ili bolesne dijelove kako bi dobili zdravu biljku. Očišćeni stoloni režu se na otprilike 20 - 30 cm duljine te se odmah sade u zemlju. Nije dobro da su predugo na zraku kako se ne bi osušili što smanjuje mogućnosti za nicanje.
Ako se razmnožava sađenjem stolona, potrebno je iskopati rupu duboku barem 10 cm te u nju položiti očišćeni i pripremljen stolon. Razmak između biljaka treba biti minimalno 30 cm te ostaviti 50 cm duljine između redova.
Bolesti i štetnici
Kopriva je veoma jedinstvena po tome što nema poznate bolesti i štetnike koji bi mogli ozbiljnije naštetiti nasadu. Dio razloga leži u njezinoj otpornosti i prilagodljivosti pa nisu poznati slučajevi u kojima su bolesti uništile nasad ili veći broj biljaka. Također, drugi dio odgovora leži u činjenici da mravlja kiselina u žarnim nitima smeta podjednako životinjama kao i ljudima, pa većina nametnika izbjegava koprivu uz druge izvore hrane. Zato je iznimno zahvalna kao kultura za uzgoj i odlična je za ekološki uzgoj.
Upotreba koprive
Iako veoma omražena zbog opekotina koje nastaju pri dodiru, kopriva je iznimno korisna biljka. Najznačajnija su joj ljekovita svojstva, ali se koristi i u prehrani i poljoprivredi te drugim djelatnostima. U nastavku donosimo koji su joj sve prednosti i na koje se načine koristi.
Kopriva ima jako raširenu upotrebu i u svakodnevnom životu. Od stabljike koprive proizvode se vlakna za izradu materijala. U prošlosti su se radile tkanine za odjeću, a danas materijal za torbe ili vrećice. Jeftinija je i lakša za uzgoj od pamuka ili lana, ali su vlakna hrapavija. Listovi koprive veoma su rašireni za korištenje klorofila kod prirodnog bojanja hrane i lijekova.
Izrazito je popularna kao ekološko gnojivo i pesticid za ekološku proizvodnju (kao i preslica). Lako se pravi i koristi se za odbijanje lisnih ušiju, grinja, ali i bolesti kao što je snijet. Osim toga, odlična je kao organsko gnojivo. Izdanke je potrebno brati rukavicama te ih ostaviti u vodi 10 - 15 dana uz povremeno miješanje. Nastala otopina je gusta i ima veoma intenzivan miris.
Berba
Kopriva se u manjim količinama ručno bere dok se u većim kosi. Kosidbu je potrebno obaviti dok su biljke još mlade i ne dosegnu visinu od 30 cm kako ne bi razvile stabljike. Kod nasada starog 2 godine to je već moguće sredinom travnja, dok je drugi otkos moguće obaviti već nakon 20 dana. U dobrim uvjetima u jednoj je sezoni moguće imati 8 - 10 otkosa koprive.
Ako je biljka prevelika, kosi se sa stabljikom. Kada je potrebno izvaditi korijen, biljke se podoravaju, a korijeni se skupljaju ručno. Nakon vađenja se uklanjaju nadzemni dijelovi, a korijen se pere i suši.
Sušenje koprive ovisi o namjeni i veličini. Starije i veće koprive suše se sa stabljikom s koje se potom uklanja lišće, dok se manje ostavlja cijele. Najčešće se suši prirodno, na suncu, dok ne povene i osuši se u cijelosti. Potrebno ju je okretati kako dio ne bi ostao vlažan i poplijesnivio.
Korijen se suši isključivo u sušnicama na 60°C jer se vadi u jesen kada je vlažnije vrijeme. Na površini od 1 ha moguće je dobiti 10 - 15 t svježe koprive, dok je za 1 kg suhe koprive potrebno 5 - 6 kg svježe. Korijen je spreman za vađenje već nakon druge godine uzgoja.
Skladištenje
Svježa kopriva koja se koristi za prehranu pakira se u plastične kontejnere za salatu sitnog lista ili peršin te se čuva u hladnjači na 2°C do tjedan dana. Kada se pakira sušena, stavlja se u tekstilne vreće i drži na suhom mjestu.
Pripravci
Medicina
Korištenje koprive u medicinske svrhe poznato je još od davne povijesti, pa se spominje i u grčkoj i rimskoj kulturi kao veoma ljekovita biljka. Ključni sastojak koprive i najčešći razlog korištenja je bogatstvo željezom, pa se u tinkturama ili čajevima preporučuje za korištenje kod problema s anemijom ili nedostatkom željeza u krvi.
Čaj od koprive koristi se za izbacivanje tekućine iz organizma i preporučuje se ljudima koji boluju od reumatizma. Jednostavno se priprema, a potrebno je 1 veliku žlicu suhog lišća preliti kipućom vodom i ostaviti 10 minuta.
Bogata je vitaminima i mineralima, pa se koristi za podizanje imuniteta i jačanje organizma. Mlada kopriva bogat je prirodan izvor vitamina C pa se njezina upotreba preporučuje ljudima koji imaju problema sa slabim imunitetom. Pomaže i kod upale mokraćnih kanala i često se koristi u smjesama za čaj protiv urinarnih upala. Redovita konzumacija poboljšava rad jetre i smanjuje količinu masnoće u krvi. Poznata je funkcija poticanja žlijezde za jače izlučivanje probavnih sokova koji brže razgrađuju hranu i potiču metabolizam te zato smanjuju količinu masti u krvi.
Korijen koprive koristi se kao prašak kod problema s prostatom, a kopriva je općenito iznimno poznata u izradi šampona jer pomaže u smanjivanju opadanja kose. Moguće je koristiti i tinkturu od korijena za jaču prevenciju protiv opadanja kose. Potrebno je pola sata prokuhati korijen, ohladiti pripravak pa nanijeti izravno na tjeme, ostaviti pola sata i isprati.
List koprive odobren je kao biljni lijek za upotrebu pri liječenju artritisa i artroza. Tinktura lista koprive pomaže ljudima s gihtom, ali i osobama koje nakupljaju vodu u zglobovima. Veće poboljšanje primjećuje se nakon barem 6 mjeseci redovite konzumacije.
Kulinarstvo
Kopriva je unazad nekoliko godina sve popularnija i prisutnija u kulinarstvu. Za konzumaciju se koriste mladi listovi koji se ručno skupljaju u proljeće. Bogatiji su vitaminom C i željezom te sigurni za konzumaciju. Povećana konzumaciju može uzrokovati nakupljanje kristala u mokraćnom kanalu i probleme s uriniranjem, zato ju je potrebno jesti umjereno. Važno ju je prije konzumacije termički obraditi kako bi se u potpunosti uklonile žarne niti.
Mlada kopriva ima neutralan okus, sličan špinatu, pa se te dvije namirnice često konzumiraju u receptima. Najpoznatija je juha od koprive, koja se u nekim dijelovima Europe smatra tradicionalnim jelom. Cijeli listovi mogu se koristiti u rižotima, slanim pitama i štrudlama ili popečcima. Kosidbom i sušenjem te kasnije mljevenjem cijele koprive dobiva se brašno koje je bogato kalcijem i fosforom, a koristi se kao dodatak za pripremu kruga ili sličnih pekarskih proizvoda.
Zanimljivosti
Kopriva je stara biljka, prepoznata još u brončanom dobu o čemu svjedoče ostaci odjeće od njezinih vlakana. U staroj Grčkoj i Rimu je slovila kao veoma ljekovita biljka. Širu upotrebu je imala u Srednjem vijeku kada ju se koristilo za izradu odjeće, ali je i čest prehrambeni proizvod seljacima. Tijekom Drugog svjetskog rata bila je ušivena u odjeću vojnika. Danas se istražuju njezine pogodnosti te se ponovno vraća u masovnu upotrebu.
Popularnost koprive svjedoče brojne izreke u kojima se spominje, kao što je "neće grom u koprive". Zbog svojstva peckanja vjerovalo se da su je poslali bogovi gromova. Međutim, to je svojstvo prilično neugodno i dobro je znati kako smanjiti simptome. Iako će peckanje proći nakon 24 sata, mogu se pojaviti crveni plikovi slični osipu. Najbolje je područje dobro oprati da se maknu zaostale žarnice, osušiti i namazati umirujućom kremom za kožu.
Koprivom su se nekada hranile životinje, pogotovo zečevi i janjad, jer se smatralo da je meso boljeg okusa. Također, smatralo se da kokoš koja sjedi na suhim koprivama nese više jaja. Zanimljivo je da u Ujedinjenom Kraljevstvu postoji natjecanje u jedenju koprive.
Foto: sipa / Pixabay
Odgovori