Peršin (lat. Petroselinum crispum) je zeljasta biljka koja pripada porodici štitarki (Apiaceae), a izdvaja se po tome što je jedini predstavnik u svojemu rodu, iako porodicu dijeli sa anisom, kimom, celerom i mnogim drugim biljkama. Na našim dalmatinskim područjima nerijetko se u okviru narječja naziva petersimulom, petrušimulom i petrusinom. U zemlje južne Europe proširio se iz mediteranskih zemalja, a istraživanja pokazuju da je Sardinija pradomovina peršina.
Dvogodišnja je biljka, ali se obično uzgaja kao jednogodišnja u kućnim vrtovima. Nakon prve godine lišće postaje gorče i žilavije, ali biljka može rasti više godina u idealnim uvjetima i umjerenoj klimi. Može narasti do visine od 30 cm, a listovi su pernato razdjeljeni i ovalnog oblika, tamnozeleni i glatki na dodir, a dužina im može varirati 2 - 10 cm, ovisno o sorti. Korijenje peršina je bijele boje i može narasti do dubine od 25 cm.
Peršin ima svjež i aromatičan miris, a okus mu je blago gorkast i osvježavajući. Najčešće se koristi kao začin u kuhinji, kako bi se poboljšao okus različitih jela. Bogat je vitaminima A i C, kalcijem i željezom te se koristi i u tradicionalnoj medicini zbog svojih ljekovitih svojstava.
Rasprostranjen je diljem svijeta, a uzgaja se u umjerenoj klimi. Najčešće se uzgaja u vrtovima, a može se naći i u prirodi na livadama, šumama i uz obale rijeka i jezera. Biljka se može uzgajati iz sjemena, a potrebno joj je sunčano mjesto i dobro drenirano tlo.
Srodnici
Vrste peršina
Moguće je govoriti o nekoliko vrsta peršina, kao što su kovrčavi, francuski ili hamburški peršin. Kao što samo ime kaže, kovrčavi peršin prepoznaje se po svijetlozelenim listovima kovrčavih rubova koji su blagoga okusa. S druge strane, francuski peršin, koji se još naziva običnim peršinom, ima jaču i snažniju aromu i često se upotrebljava kao začin u različitim jelima. Hamburški peršin sličan je običnom peršinu, a moguće ga je pronaći u Njemačkoj i Francuskoj.
Ipak, raširenija je podjela peršina u odnosu na podvrste koje se uzgajaju: peršin korjenaš (lat. Petroselinum crispum spp. tuberosum) i peršin listaš (lat. Petroselinum crispum spp. crispum).
Peršin korjenaš
Peršin korjenaš dijeli se prema dužini korijena. Dugi peršin ima korijen dužine 25-25 cm, a poludugi peršin 15-20 cm. Peršin korjenaš oplemenjuje se na tanku pokožicu korijena i glatku površinu bez debelih postranih korjenčića. Uz ovaj peršin, čiji je korijen bijele boje, koristi se i lišće koje treba biti što bujnije, glatko i tamnozelene boje. Moguće je govoriti o tri sorte peršina korjenaša:
Eagle - poludugi korjenaš koji ima dobro ispunjen glatki korijen. Kao takav, namijenjen je za svježu potrošnju, ali može se i industrijski prerađivati.
Fakir - srednje kasna sorta, ispunjen i glatki korijen. Meso je odlične kvalitete i namijenjen je za svježu potrošnju i industrijsku preradu.
Arat - dugi peršin koji je gladak i odlično ispunjenoga korijena. Ima vrlo bujno i jako lišće, a namijenjen je za svježu potrošnju i industrijsku preradu.
Peršin listaš
Peršin listaš dijeli se s obzirom na obod liske, stoga se razlikuje peršin s glatkim ili kovrčavim liskama. Moguće je govoriti o dvjema sortama peršina listaša:
Krausa - sorta koju karakterizira nakovrčano i tamnozeleno lišće koje je otporno na zimu. Ova sorta ima vrlo visok postotak suhe tvari, a kao takva namijenjena je prvenstveno za industrijsku preradu.
Titan - glatke liske i "normalan izgled". Lišće je tamnozeleno i srednje visokog i uspravnog rasta s visokim postotkom suhe tvari. Namijenjen je svježoj potrošnji i industrijskoj preradi.
Uzgoj peršina
Peršin je popularna zeljasta biljka koja se često uzgaja zbog svoje upotrebe u kulinarstvu. Relativno je jednostavna za uzgoj te se može uspješno uzgajati u vrtovima ili u posudama na balkonima. Uzgoj zahtijeva dobru pripremu tla, redovito zalijevanje i primjenu gnojiva. Peršin se može uzgajati iz sjemena, a najbolje vrijeme za sjetvu je rano proljeće ili jesen.
Biljka preferira sunčano mjesto, no može podnijeti i polusjenu. Tijekom uzgoja, potrebno je uklanjati oštećene listove i cvjetove kako bi se potaknulo rast novog lišća, a može se brati kada dosegne visinu 10 - 15 cm rezanjem vanjskih listova kako bi se potaknuo rast novih listova u središtu biljke.
Tlo
Ukoliko imate iskustva u sadnji mrkve, ono će vam biti od velike koristi kod sadnje peršina jer ove dvije biljke imaju gotove iste zahtjeve što se tiče tla.
Za uzgoj peršina idealno je plodno, bogato i blago kiselo tlo pH vrijednosti 5,5 - 6,5. Također, tlo treba biti mrvičaste strukture. U odnosu na nepoželjne korove, oni se mogu spriječiti herbicidima koji se inkorporiraju u tlo prije sjetve. Izbjegavajte nestrukturirana i teška tla, odnosno glinovita tla, jer su nepogodna za uzgoj peršina i uzrokuju deformaciju korijena. S druge strane, iznimno su pogodna pjeskovita i aluvijalna tla koja se moraju primjereno zalijevati.
Peršin se u tlo koje je dobro pripremljeno i usitnjeno sije u redove ili dvostruke trake. Sije se dubinu do 5 cm. Prilikom sadnje u trakama, razmak unutar traka treba biti 5 - 9 cm, a između traka oko 75 cm. Što se tiče sadnje u redovima, između svakog reda treba ostaviti 30 - 40 cm praznog prostora.
Obrada tla obavlja se u ljetnim mjesecima plitkim oranjem iza kultura koje rano napuštaju tlo i u jesenskim mjesecima dubokim oranjem na dubinu 25 - 30 cm. Uz to, prije same sjetve tlo treba pognojiti NPK gnojivom u omjeru 10:20:30. Dopunska obrada tla trebala bi osigurati rahli površinski sloj koje će omogućiti jednolično nicanje sjemena. Logično, istovremenim nicanjem osigurat će se jednako dugi razvoj svih biljaka.
Klima
Kada je riječ o optimalnoj temperaturi za uzgoj peršina, treba najprije istaknuti da je minimalna temperatura za klijanje sjemena 3 - 4°C. U takvim uvjetima od sjetve do nicanja prvoga peršina treba otprilike mjesec dana.
Sporo klijanje može uzrokovati nedostatak vlage i kisika u sjetvenom sloju. Uz optimalnu temperaturu od 20°C te vlažnost sjetvenog sloja, sjeme može početi klijati za otprilike 10 dana. Mlade biljke peršina nakon nicanja mogu podnijeti temperature do -4°C, a razvijenije biljke podnose i niže temperature. Optimalna temperatura od 18°C i umjerena opskrbljenost tla vodom rezultiraju pravilnim korijenima
Visoke temperature od otprilike 30°C usporavaju rast korijena koji tada postaje tankim i vlaknastim. Sve u svemu, za uzgoj peršina najpovoljnija je umjerena kontinentalna klima s prosječnim dnevnim temperaturama od oko 20°C uz dovoljnu količinu vlage u tlu i zraku.
Vrijeme sadnje
Sjetvu peršina najbolje je obaviti što ranije. U kontinentalnim područjima to je najčešće krajem ožujka ili početkom travnja, a u mediteranskim u listopadu ili studenom. Peršin se može sijati i u kolovozu te se na taj način omogućuje berba u ožujku i travnju iduće godine, no tada peršin treba izvaditi prije nego što se razvije cvjetna stabljika.
Slaganje kultura
Peršin dobro uspijeva kada se sadi nakon biljaka koje ne pripadaju istoj porodici. Na taj način se smanjuje rizik od pojave bolesti i štetnika koji se prenose putem tla. Također, neke biljke imaju pozitivan učinak na tlo i na peršin te se preporučuju kao predusjev. Primjerice, neke biljke iz porodice mahunarki poput mahuna, graška, graha ili leće, sadrže korisne bakterije koje obogaćuju tlo dušikom te se preporučuju kao predusjev peršinu. Također, biljke poput rajčice, krastavca i paprike koje su bogate kalijem, mogu pozitivno utjecati na rast peršina i poboljšati okus lišća.
Ako se sade zajedno, šparoge i peršin međusobno potiču rast, a peršin također pomaže u borbi protiv štetnika šparoga. Kukuruz, koji je osjetljiv na kukuruzne ušne gliste i mliječne gliste, može imati koristi od peršina u cvatu, koji privlači parazitske ose i tahinidne muhe, prirodne neprijatelje ovih štetnika.
Rajčice, koje su osjetljive na lisne uši, mogu imati koristi od peršina koji privlači muhe, a koje love ovu vrstu štetnika. Slično tome, peršin može pomoći u zaštiti jabuka i krušaka od moljaca, a grah od crva.
Peršin također može biti koristan u zaštiti ruža od ružinih zlatnih moljaca i lisnih uši, dok kupusnjače poput kupusa, kelja, kelja pupčara, cvjetače, brokule, korabe, repe, gorušice i hrena štiti od glista.
Kada je riječ o uzgoju peršina, važno je uzeti u obzir i biljke koje bi se trebale izbjegavati saditi u blizini. Lukovi poput češnjaka, luka i ljutike mogu zaustaviti rast peršina, stoga se preporučuje izbjegavati njihovu sadnju u blizini peršina. Još jedna biljka koja se ne preporučuje za sadnju u blizini peršina je salata. Sadnja salate preblizu peršinu može uzrokovati da salata prerano ode u sjeme, što može dovesti do neuspjeha usjeva peršina. Zato je važno držati razmak između salate i peršina.
Metvica je još jedna biljka koja može prestići peršin zbog svojeg raširenog korijena. Stoga se preporučuje posaditi ju na izoliranom mjestu daleko od drugog aromatičnog bilja, uključujući peršin.
Peršin i mrkva pripadaju istoj porodici i oboje privlače mrkvinu muhu, što može predstavljati problem za kasnije čuvanje sjemena, jer se ove dvije biljke mogu unakrsno oprašiti. Umjesto toga, pored mrkve se mogu posaditi poriluk ili kadulja koje ne privlače mrkvinu muhu.
Faza mirovanja
Peršin ima fazu mirovanja koja traje tijekom zime, a kada biljka ne raste aktivno, već usporava svoj rast i smanjuje proizvodnju lišća. U zimskim mjesecima peršin može podnijeti niske temperature i kratkotrajne mrazeve, no u slučaju duljih perioda jakih mrazeva biljka može uvenuti. Osim toga, peršin obično gubi na okusu tijekom zimskih mjeseci, pa se često preporučuje uzgoj nove biljke u proljeće kako bi se osigurao svjež peršin tijekom cijele godine.
Sadnja peršina
Izuzetno popularan začin i biljka, peršin se koristi u mnogim kuhinjama diljem svijeta. Jedan od razloga za to je što je peršin jednostavan za sadnju u gotovo svakom vrtu. Kao dvogodišnja biljka, peršin se sije u rano proljeće i može se ubrati tijekom ljeta i jeseni, no postoji nekoliko važnih stvari koje treba znati o sadnji peršina kako bi se osigurao uspješan usjev.
Sadnja sjemena
Sjeme peršina obično se sije direktno u vrt ili u posude za sijanje u proljeće. Sjetva u zatvorenom prostoru u rano proljeće pruža prednost ranog početka rasta, a nakon što se biljke malo razviju, mogu se presaditi u vanjski vrt. Peršin se također može sijati izravno u vrt kasno u proljeće ili ranu jesen. Peršin može dugo potrajati pri klijanju, tako da ga treba zalijevati redovito dok se ne pojave izdanci. Nakon klijanja, peršin obično treba oko 3 mjeseca da sazrije i bude spreman za berbu.
Sadnja sadnice
Sadnice peršina su često dostupne u rasadnicima ili se mogu uzgajati iz sjemena kod kuće. Sjeme peršina se sije u posude unutar 6 - 8 tjedana prije posljednjeg datuma mraza. Nakon klijanja, sadnice se mogu presaditi u veće posude ili u vrt kada postanu dovoljno jake i otporne. Prednost uzgoja iz sadnica je što se mogu kontrolirati uvjeti rasta, a također omogućuje i raniji početak sezone rasta.
Uzgoj u vrtu
Uzgoj peršina u vrtu je relativno jednostavan i ne zahtijeva puno napora. Važno je odabrati sunčano mjesto u vrtu s dobro dreniranim tlom. Peršin preferira blago kiselu do neutralnu zemlju s pH vrijednošću 6,0 - 7,0. Također je važno osigurati redovito zalijevanje, ali i izbjegavati prekomjerno zalijevanje koje može uzrokovati truljenje korijena. Ako imate dovoljno prostora u vrtu, peršin se može uzgajati u redovima ili u posudama.
Proces sadnje peršina u vrtu je prilično jednostavan. Prvo treba odabrati sunčano mjesto u vrtu s dobro dreniranom zemljom. Tlo treba iskopati do dubine od oko 20 - 25 cm i dobro pripremiti dodavanjem komposta ili druge organske tvari. Sjeme se može posijati izravno u zemlju u proljeće ili jesen ili se može uzgajati u posudama i presaditi u vrt kasnije.
Sjeme treba posijati na dubinu od oko 1 cm i redovito zalijevati. Nakon što se pojave prvi izdanci, treba ih razrjeđivati kako bi svaki biljka imala dovoljno prostora za rast. Peršin je dvogodišnja biljka, ali se često uzgaja kao jednogodišnja. Da bi se osigurala kontinuirana zaliha peršina, može se redovito sijati nova sjeme svaka 3 - 4 tjedna.
Uzgoj u plasteniku
Peršin se može uspješno uzgajati u plasteniku i, kao i kod uzgoja u vrtu, prvo je potrebno odabrati odgovarajuću lokaciju koja će pružiti dovoljno sunčeve svjetlosti i zaštite od jakih vjetrova. Tlo treba biti labavo, bogato humusom i dobro drenirano. Uzgoj peršina u plasteniku omogućuje duži rast i veću kontrolu nad klimatskim uvjetima, što može pomoći u sprječavanju štetnika i bolesti.
Sjeme peršina treba posijati u zemlju na dubinu od 1 - 2 cm. Nakon klijanja, sadnice se mogu prorediti tako da ostavi razmak 10 - 15 cm između svake sadnice. Peršin se redovito zalijeva i gnoji tijekom rasta, a mogu se koristiti organska gnojiva ili kompost. Važno je održavati optimalnu temperaturu i vlažnost u plasteniku kako bi se osiguralo zdrav rast peršina. Peršin bi trebao biti spreman za berbu nakon 70 - 90 dana, ovisno o sorti.
Uzgoj u posudama
Za sadnju peršina u posudama potrebna je posuda dubine najmanje 20 cm i dobro drenažna s rupama na dnu, kako bi se spriječilo zadržavanje viška vode u tlu. Odabire se kvalitetna vrtna zemlja bogata hranjivim tvarima i dodaje malo komposta za poboljšanje strukture tla.
Sjeme peršina može se posijati u posudu u proljeće, kada je temperatura tla stabilna i kada se očekuje da će temperatura biti iznad 15°C. Stavlja se nekoliko sjemenki na dubinu od oko 1 cm, a zatim pokriva zemljom. Nakon toga se dobro zalije.
Peršin će proklijati nakon 2 - 4 tjedna. Kada se pojave prvi izdanci, potrebno ih je razmaknuti tako da ima dovoljno prostora za rast. Peršin voli sunčana područja, ali ne podnosi previše vrućine. Stoga se preporučuje držati ga na mjestu koje prima 4 - 6 sati sunčeve svjetlosti dnevno, a u vrućim ljetnim danima se može pomaknuti na polusjenovito mjesto.
Peršin u posudama će zahtijevati redovito zalijevanje, najbolje kada se tlo osuši na dodir. Također je važno redovito održavanje posude, uključujući uklanjanje mrtvih biljaka i zalijevanje gnojivima jednom mjesečno. Peršin će biti spreman za berbu nakon otprilike 70 - 90 dana, kada su listovi potpuno razvijeni.
Održavanje i njega
Pravilna njega peršina osigurat će zdravu i plodnu biljku. U fazi vegetacije potrebno je dva do tri puta obaviti međuredno kultiviranje. Ponekad je potrebno i ručno plijeviti nepotrebni korov unutar samih redova. Za zaštitu od korova preporučuje se prije nicanja koristiti herbicide na bazi trifluralina te između sjetve i nicanja herbicide na bazi linurona. Herbicidi se nakon toga više ne trebaju upotrebljavati.
Peršin se prvi put prihranjuje kada razvije 5 - 6 listova, a drugi put otprilike 30 - 40 dana nakon toga. Može se koristiti KAN gnojivo od 200 kg/ha.
Zalijevanje
Potrebno je voditi računa o ravnomjernoj opskrbi vodom tijekom vegetacije. U fazi nicanja treba osigurati optimalnu vlagu u sjetvenom sloju tla zato što je u suprotnom nicanje otežano i neujednačeno. Što se tiče faze zadebljanja korijena, tada je više nego ikada potrebno osigurati dovoljno vode. Ako izostanu oborine, potrebno je navodnjavanje (20 - 30 mm).
Kao najprimjerenija metoda navodnjavanja peršina izdvaja se kišenje koje osigurava da se voda raspodjeljuje po površini tla u obliku prirodne kiše. Brojne su prednosti ove metode, kao što su mogućnost upotrebe u različitim topografskim uvjetima, nepotrebni ili minimalni pripremni radovi na zemljištu, mogućnost ekonomičnog korištenja raspoložive vode zbog točnog doziranja, mogućnost navodnjavanja tek zasijanih polja i mladih nasada i dr. Navodnjavanje kišenjem odvija se tako da uređaj sistema zahvaća vodu iz izvora, potom je tlači kroz cijevi i na kraju ju, u obliku prirodne kiše, raspodjeljuje po površini koju navodnjava.
Gnojidba
Mineralna gnojidba vrši se na osnovu analize tla i prema planiranom prinosu. Okvirno, prije sjetve dodaje se 800 kg/ha NPK 7-20-30 + Fe + Zn + 200 kg/ha Uree 46% N.
Tijekom vegetacije listovi peršina listaša kose se u 2-3 navrata i peršin nakon svakog razvija nove listove. Ti novi listovi zahtijevaju dovoljnu količinu dušika kako bi zadovoljili kvalitetom i količinom.
Zbog toga se može zaključiti da peršin listaš ima veće potrebe u odnosu na dušik. Nakon svakoga otkosa prihranjuje se s 30 - 50 kg/ha dušika.
Razmnožavanje
Peršin se može razmnožavati iz sjemena ili vegetativno iz reznica ili podjelom korijena. Ako se koristi sjeme, potrebno ga je posijati u tlo u proljeće ili jesen. Nakon sjetve, sjeme treba prekriti tankim slojem zemlje i održavati vlažnost dok ne klija.
Ako se vegetativno razmnožava, najbolje vrijeme za podjelu korijena je u proljeće prije početka sezone rasta. Iskopa se korijenje i podijeli na manje dijelove, ostavljajući svaki dio s nekoliko listova i korijenovih vlakana. Zatim sadi svaki dio u zemlju, održavajući vlažnost i sunčevu svjetlost.
Reznice peršina također se mogu koristiti za razmnožavanje, a najbolje vrijeme za to je u kasno proljeće ili rano ljeto. Odreže se zdrav i ne previše drvenast dio biljke, oko 10 cm dug, i uklanja donje lišće. Zatim se reznica stavlja u vlažno tlo i održava vlažnom dok se korijen ne “uhvati”.
Presađivanje
Peršin se može presađivati kada su biljke dovoljno velike za rukovanje, otprilike 6 -8 tjedana nakon sjetve. Najbolje vrijeme za presađivanje peršina je rano proljeće ili kasna jesen kada je temperatura okoliša blaža. Za presađivanje se odabire dobro drenirano tlo i sunčano mjesto. Pripremaju se rupe u tlu za svaku biljku tako da budu dovoljno duboke i široke da se može smjestiti cijela biljka zajedno s korijenjem, pazeći da se ne ošteti korijenje dok se vade biljke i presađuju. Nakon presađivanja potrebno ih je dobro zaliti i držiti ih dovoljno vlažnima dok se ne ukorijene na novom mjestu.
Pomlađivanje
Kada biljka dosegne visinu od 15 - 20 cm, može se podrezati tako da se pomladi i potakne daljnji rast. Ovaj postupak naziva se "pomlađivanje peršina". Ako peršin počne cvjetati, potrebno ga je odmah podrezati kako se ne bi iscrpio i kako bi se potaknuo daljnji rast lišća. Međutim, peršin ne može neograničeno rasti i nakon nekoliko godina uzgoja, potrebno ga je zamijeniti novim sadnicama.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje peršina se preporučuje kako bi se osigurao zdrav rast i razvoj biljke. Peršin je sklon gustom rastu, stoga ga je važno razrijediti kako bi se smanjila konkurencija za hranjive tvari, svjetlost i prostor za rast. Prorjeđivanjem peršina može se osigurati da biljke imaju dovoljno prostora za rast, što će rezultirati zdravim biljkama s većim listovima i ukusnijim začinom. Preporučuje se prorjeđivanje nakon što biljke niknu iz sjemena ili nakon presađivanja sadnica.
Rezidba
Redovita rezidba peršina potiče rast novih listova i održava biljku kompaktnom. Najbolje je orezivati peršin tako da se odreže gornji dio stabljike, ostavljajući barem 2 lista na biljci. Također mogu se odrezati i pojedinačni listovi po potrebi. Ako biljka ima suhe ili oštećene listove, treba ih ukloniti kako bi se spriječilo širenje bolesti i održalo zdravlje biljke.
Zaštita od vjetra
Peršin nije posebno osjetljiv na vjetar, ali previše izloženosti jakom vjetru može oštetiti njegove osjetljive listove i na kraju utjecati na rast biljke. U područjima s jakim vjetrovima ili izloženim mjestima, preporučuje se saditi ga u zaštićenim dijelovima vrta ili ga zaštititi postavljanjem zaštitnih rešetki ili ograde oko njega. Također, može se posaditi i u posudama koje se mogu premjestiti na sigurno mjesto tijekom jakih vjetrova.
Zaštita preko zime
Peršin može podnijeti blage mrazeve i hladne temperature, ali prekomjerno izlaganje hladnoći može ga oštetiti ili čak uzrokovati uvenuće. Stoga se preporučuje zaštititi ga od jakih mrazeva i hladnih vjetrova. Ako se želi zadržati peršin u vrtu tijekom zime, preporučuje se pokrivanje debelim slojem malča ili netkane tkanine kako bi se održala toplina u tlu i smanjio rizik od smrzavanja. Također, ako je posađen u posudama, mogu se premjestiti u zaštićeni prostor poput garaže ili plastenika.
Bolesti
Kao i svaka biljka, i peršin se bori protiv određenih bolesti prema kojima treba pravilno postupiti kako bi se osigurala zdrava i rodna biljka. Najznačajnije bolesti peršina su pjegavost lista peršina, pepelnica i crna trulež korijena.
Pjegavost lista peršina
Pjegavost lista peršina (lat. Septoria petroselini), kao što samo ime kaže, može se prepoznati po uglatim ili ovalnim žutim pjegama koje su obrubljene tamnijim rubom. Pjege se s vremenom spajaju, stoga bolest postupno zahvaća sve veću površinu biljke, što dovodi do sušenja dijela listova ili čak svih listova. Osim na listovima, nije rijetkost da se pjege pojave i na peteljkama. Razvoju ove bolesti pogoduje vlažno vrijeme i temperature od 18 do 25°C. Prevencija za ovu bolest jest tretiranje sjemena te pravilan plodored. Ne preporučuje se primjena fungicida na lišće ako su namijenjeni potrošnji.
Pepelnica
Štetnost pepelnice (lat. Erysiphe heraclei) na biljku ovisi o geografskom položaju. Primjerice, u sjevernim krajevima ne nanosi veću štetu na nasadima, ali na krajnjem jugu može uzrokovati velike štete. Listovi zaraženi pepelnicom prekriveni su bijelom prevlakom, a oni stariji se osuše. Zaražena biljka crpi rezerve kako bi ipak pokušala stvoriti novo lišće, što posljedično utječe na kvalitetu korijena. Bolest se može spriječiti sjetvom zdravoga sjemena i pravilnim plodoredom, a ponekad se mogu koristiti i fungicidi na bazi sumpora.
Crvena trulež
Crvena trulež (lat. Helicobasidium brebissoni) zahvaća dio ili cijeli korijen biljke, a može se prepoznati po crveno-ljubičastom gustom miceliju. Zaraženi dio biljke uglavnom je ulegnut, a gljivica može prodrijeti i u unutrašnjost korijena, što uzrokuje uvenuće lišća. Preko biljke koja se izvadila, bolest se može proširiti i na mjestu gdje se peršin skladišti.
Štetnici
Kao i svaka biljka, i peršin se bori protiv određenih štetnika prema kojima treba pravilno postupiti kako bi se osigurala zdrava i rodna biljka. Najznačajniji štetnici peršina su mrkvina muha i lastin rep.
Mrkvina muha
Mrkvina muha (lat. Psila rosae) uz mrkvu napada i peršin. Odrasli oblik ovoga štetnika polaže jaja na vratu korijena biljke ili u zemlju. Potom se ličinke, nakon što izađu iz jaja, ubuše u korijenje i na taj način rade hodnike izjedanjem. Takav korijen gubi na kvaliteti okusa. Listovi biljke napadnute ličinkama ove muhe prepoznaju se po ljubičastoj boji koja kasnije postaje žuta i listovi se isuše. Ovaj štetnik ima 2 generacije godišnje. Prva se generacija javlja početkom svibnja, a druga se javlja u srpnju i brojnija je. Prezimi u obliku kukuljice.
Lastin rep
Lastin rep (lat. Papilio machaon). Riječ je o gusjenici koja radi štetu izjedajući nadzemne dijelove peršina. Iako se u pojedinim godinama javljaju veće populacije lastina repa, one nikada nisu toliko masovne da bi mogle ugroziti uzgoj. Također, njihovo je uništavanje, kemijsko ili mehaničko, zabranjeno jer se ubrajaju u zaštićene vrste.
Upotreba peršina
Upotreba je peršina vrlo široka, a može se koristiti kao začin ili sastojak lijekova.
Berba
Listovi peršina mogu se brati prema potrebi jer se odrezane stabljike peršina obnavljaju. Peršin namijenjen za skladištenje i potrošnju na manjim površinama vadi se iz tla vadilicama za korjenaste ili gomoljaste kulture. S pomoću njih se tlo podriva ispod zadebljaloga korijena koji se zatim skuplja ručno. Na većim površinama peršin se vadi kombajnima. Prinos peršina korjenaša u punoj tehnološkoj zriobi može biti i do 30 t/ha.
Sušenje
Kako biste si osigurali peršin tijekom cijele godine u svojemu kućanstvu, vrlo ga lako možete pohraniti sušenjem i pri tome će peršin također sačuvati svoj miris, aromu i nutritivna svojstva. Pritom je potrebno pravilno odvojiti listove koji su zdravi, odnosno koji pokazuju jednolike zelene boje bez mrlja.
Ukoliko postoje žuti dijelovi u osušene grančice, utoliko je takve dijelove potrebno ukloniti. Također, uklanja se i donji dio peteljke koji je presavijen. Takve je listove potrebno oprati u hladnoj vodi i ostaviti ih da se suše nekoliko dana (5 - 14) na suncu na kuhinjskoj krpi ili nekoj drugoj sličnoj podlozi. Što se tiče korijena peršina, on se temeljito pere grubom četkom, a oljušteni korijeni režu se na tanke kriške.
Sušenje listova peršina odvija se sve dok se ne počnu raspadati pod prstima. Kada peršin postigne taj stupanj, tada ga možete pohraniti u staklenu bocu i nadalje koristiti prema potrebi tijekom cijele godine. Ako nemate vremena ili strpljenja za sušenje peršina zrakom, možete posegnuti za bržom metodom, odnosno osušiti peršin s pomoću pećnice. Pećnicu zagrijte na temperaturu od otprilike 50°C i sušite peršin oko 5 - 6 sati s lagano otvorenim vratima. Druga je brža mogućnost sušenje u mikrovalnoj pećnici na 2 minute, a ako niste zadovoljni rezultatom možete produžiti vrijeme sušenja. Pritom su potrebni kontrolni pregledi u razmaku od 1 minute.
Skladištenje
Listovi peršina nakon berbe čiste se i peru, a zatim slažu u kutije ili letvarice. Listovi peršina može se skladištiti u hladnjačama i do 8 tjedana na temperaturi od -1 - 0°C, i to pri relativnoj vlazi zraka od 95%. Korijen peršina može se skladištiti u trapovima, podrumima ili hladnjačama.
Peršin koji se uzgaja za vlastite obiteljske potrebe može se osušiti ili, pak, zamrznuti. Najprije se opere hladnijom vodom, nasjecka se na sitne dijelove i ostavi da se dobro osuši, a nakon toga sprema se u plastične posude i pohranjuje u zamrzivač. Može se i osušiti na zraku, kao što je već rečeno, i potom spremiti u kutiju s poklopcem. Suhi se peršin može čuvati na tamnom i hladnom mjestu nekoliko mjeseci, a zamrznuti se može do pola godine. Nakon toga počinje gubiti aromu i okus.
Peršin koji se uzgaja zbog korijena, postiže punu zrelost u trenutu kada listovi postanu žuti. Tada se na manjim površinama vadi ručno, a na većim s pomoću kombajna. Poput listova, korijen se peršina nakon vađenja pere i pakira u kutije ili letvarice, a može se skladištiti do 6 mjeseci.
Pripravci
Kulinarstvo
U mnogim je kućanstvima danas nezamisliva domaća juha ili varivo bez peršina kao jednoga od glavnih začina. Peršin se kao začinsko bilje učestalo koristi u kulinarstvu. Posebnom aromom osigurava jedinstven okus svim jelima.
Kao što je već spomenuto, korijen peršina obvezan je sastojak u domaćim juhama, a često se dodaje i raznim umacima. Listovi se također dodaju krem ili bistrim juhama te se koriste kao dekoracija i začin krumpiru, tjesteninama, rižotima, mesu, povrću, ribi i ostalim glavnim jelima.
Kako bi zadržali boju i aromu, nasjeckani listići peršina jelima se dodaju pred sam kraj kuhanja. Uz to, korijen i list peršina mogu se konzumirati i kuhani i sirovi.
Medicina
Peršin je poznat kao ljekovita biljka. Sadrži vitamine, minerale, flavonide, eterična ulja i fitokemikalije koje preventivno djeluju na neke vrste tumora. Listovi peršina bogati su vitaminima A i C, koji snažno djeluju i štite tijelo od slobodnih radikala. Vitamin C olakšava apsorpciju željeza te potiče pravilan rad krvožilnoga sustava. Također, redoviti unos vitamina C smanjuje mogućnost oboljenja od gripa, prehlada, upala uha i grla.
Peršin je jedan od najvećih izvora vitamina K koji je važan za očuvanje zdravlja kostiju i za proces grušanja krvi. Korijen i listovi odličan su izvor folne kiseline i drugih vitamina skupine B koji pomažu u očuvanju zdravlja srca i krvnih žila.
Peršin djeluje kao dijuretik i pomaže u očuvanju zdravlja probavnoga sustava. Smanjuje nadutost i ubrzava izlučivanje toksina iz organizma.
Eterično ulje peršina često se koristi kao prirodno sredstvo protiv uboda komaraca i drugih insekata te djeluje kao antiseptik za rane i posjekotine.
Oblozi od peršina općenito su dobri za zdravlje kože. Također, peršin se koristi za liječenje bubrega i mokraćnih kanala prilikom upala. Zbog opuštanja mišića, može se koristiti i za ublažavanje menstrualnih bolova, grčeva i tegoba.
Od peršina se priprema i ljekoviti čaj. Čaj od peršina priprema se od dvije žlice sitno sjeckanih listova koji se trebaju preliti s pola litre kipuće vode. Može se konzumirati ocijeđen i hladan pola sata prije obroka.
Osim što povoljno djeluje na zubobolju, poznato je da flavoid miristicin iz peršina neutralizira djelovanje kemijskih tvari koje ulaze u organizam prilikom pušenja, stoga je česta konzumacija peršina dobra za prevenciju raka pluća.
Važno je napomenuti da bi trudnice trebale izbjegavati upotrebu peršina u medicinske svrhe.
Zanimljivosti
Peršin je porijeklom s područja Sredozemlja, a kao začin i u ljekovite svrhe upotrebljava se još od rimskoga doba. Još prije dvije tisuće godina stari Grci i Rimljani peršin ipak nisu koristili u kulinarstvu. Sve do razdoblja srednjega vijeka, peršin se uglavnom koristio kao ljekovita biljka ili sredstvo ukrašavanja prilikom raznih svečanih prigoda. Tek je kasnije postao jednom od glavnih začinskih biljaka u kulinarstvu.
Stari Grci smatrali su peršin svetom biljkom povezanom s podzemnim svijetom, stoga su njome ukrašavali grobove te kitili svoje ratne heroje, junake i pobjednike u natjecateljskim igrama. Primjerice, rimski gladijatori jeli su peršin prije borbi jer su vjerovali da će im dati posebnu snagu, ojačati reflekse i poboljšati brzinu.
Također, vjerovalo se kako se peršin ne smije presađivati jer to može izazvati nesreću.
Foto: Dieter Freese / Pixabay
Odgovori