Češnjak (lat. Allium sativum) jednogodišnja je ili dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice lukovki (Alliaceae). Vrlo je sličan i srodan s ostalim vrstama iz te porodice, a to su luk, vlasac, tulbagija i mnogi drugi. Svoje je ime dobio opisno, prema riječi allium što znači bijel i sativum što znači kultiviran ili uzgojen s namjerom. U našim se krajevima još zove česan, česen ili bijeli luk.
Češnjak je, uz luk, najznačajniji predstavnik lukovičastog povrća, iako se u pripremanju najčešće ne koristi kao zasebno povrće, već kao začin ili dodatak. Raste kao jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka s lukovičastim korijenom. Korijen mu je ujedno i plod, a velika lukovica je sastavljena od mnogo manjih. Vanjski omot je hrapav i bijele boje s korjenčićima na dnu, dok unutarnje opne oko svake zasebno lukovice mogu biti ljubičaste ili ružičaste boje. Stabljika se sastoji od nekoliko tamnozelenih šupljih listova i naraste i do 1 m visine. Cvate tijekom lipnja, a cvjetovi su bijele ili ljubičaste boje i skupljeni u veliki, okrugli cvat od 30-ak pupoljaka. Iz njih nastane plodnica koja u sebi skriva sjemene tobolce pune sitnog, crnog sjemenja.
Češnjak je jedno od najstarijih poznatih i korištenih povrća, a zbog svoje se prilagodljivosti lako raširio diljem svijeta. Poznato je da se puno koristi i baza mnogim kuhinjama. Danas se zbog svoje traženosti proizvodi komercijalno, a najveći proizvođač i izvođač je Kina.
Srodnici
Vrste češnjaka
Zbog velike komercijalne vrijednosti, u svijetu su stvoreni mnogi kultivari češnjaka koji su prilagođeni određenom području i smatraju se idealnim za te uvjete. Zbog toga je teško uzgajati ekološke tipove koji nisu namijenjeni nekom području, pa je prije uzgoja potrebno istražiti uvjete u kojima bi se sadio i koji tipovi odgovaraju području. Ipak, postoji podjela na 3 vrste češnjaka koji se dijele prema vremenu uzgoja i to su proljetni, jesenski i alternativni. Više informacija o svakoj vrsti donosimo u nastavku.
Proljetni
Proljetni tipovi se sade u proljeće upravo jer ne podnose niske temperature i ne mogu prezimiti u zemlju. Mogu puno duže stajati, a vidljiva razlika su tanji i niži listovi. Glavice su obujmom manje, ali se zato sastoje od puno više lukovica u svakoj. Dozrijevaju tijekom ljeta.
Jesenski
Jesenski tipovi su puno otporniji na niže temperature, a lako prezimljuju i sljedeće godine na proljeće iz lukovice puštaju listove i razvijaju se do branja u proljeće. Listovi su im duži, a sama glavica je krupnija, ali s manjim brojem češnjeva.
Alternativni
Kako im samo ime kaže, alternativni tipovi se mogu saditi i u jesen i proljeće, ali su pogodniji za jesensku sadnju zbog otpornosti na niske temperature. Ipak, po karakteristikama je sličniji jesenskim i rana sjetva pomaže dobiti veće glavice i bolji prinos.
Uzgoj češnjaka
Češnjak je kao kultura veoma značajan diljem svijeta, a zbog toga je i njegov uzgoj postao jednostavniji. Iako podnosi teške uvjete i gotovo u svim situacijama urodi plodom, važno je poštovati neke savjete kako bi taj plod bio zadovoljavajuće kvalitete. U nastavku donosimo koji su to.
Tlo
Češnjak ima velike zahtjeve prema tlu, pa mu najbolje odgovaraju rahla i aluvijalna, slabije kisela ili neutralna tla. Važno je da je tlo rastresito što se može postići pravilnom gnojidbom ili mehaničkim usitnjavanjem. Važno ga je očistiti od kamenja ili korijenja jer ne podnosi smetnje prilikom razvoja. Osim toga mu se mora osigurati dobra dreniranost, pa mu više odgovara uzgoj na blago nagnutim površinama. Zemlja pomiješana s pijeskom pospješuje uspješnost i omogućuje mu veću količinu zraka prijeko potrebnog za pravilan razvoj lukovice. Važno je zapamtiti da ne podnosi kisela tla, pa se prije sadnje u takvom tlu mora obaviti kalcizacija kojom se neutralizira tlo.
Klima
Češnjak može dobro uspjeti i u kontinentalnoj i mediteranskoj klimi, ali je uvjet na bude na dobro osunčanom mjestu. Podnosi i veće nagibe, ali je optimalnije uzgajati na prisojnoj strani. Može izdržati i duža sušna razdoblja i podnosi posolicu, pa je moguć uzgoj u kršovitom okolišu u priobalju.
Vrijeme sadnje
Vrijeme sadnje prvenstveno ovisi o vrsti koju se sadi, ali i području u kojem se sadi. Jesenska sadnja je u kontinentalnim krajevima od polovice rujna do kraja listopada, dok se u primorskim i toplijim krajevima može saditi i do kraja studenog ovisno o vremenskim prilikama. Ako se sadi u proljeće, važno ga je posaditi čim ranije kada se zemlja otopi. Optimalna temperature za uzgoj je 19 - 22°C iako tijekom hladnijeg razdoblja može prezimiti i minuse, ali pod snijegom. Ipak, niske temperature prije sadnje pospješuju vegetaciju i pomažu u formiranju veće lukovice.
Slaganje kultura
Češnjak je jedna od kultura kojoj je vrlo važan plodored i pravilan raspored sadnje, bilo da se radi o vremenskom razmaku ili blizini drugih biljaka. Poželjno je da se na jednoj površini uzgaja svakih 3 - 4 godina kako bi se spriječio razvoj bolesti, pa je potrebno ga rotirati s drugim kulturama. Osim toga, najčešće se uzgaja kao druga kultura i to nakon stajski pognojene kulture koja ostavlja malo korijenja i rahlu zemlju. Najčešće su to paprika, rajčica i krumpir.
Ako se sadi uz drugo povrće, tada mu najbolje odgovaraju bosiljak, grašak i krastavac, dok će ružmarin, lovor, klinčić, mažuran i korijander pomoći u suzbijanju štetnika i bolesti. Potrebno je izbjegavati drugo lukovičasto povrće jer njegova blizina može smanjiti mogućnost dobrog prinosa i biti mamac za mnoge slične bolesti.
Uz češnjak se također ne preporučuje saditi mrkvu i vlasac jer imaju slične zahtjeve za uzgoj i konkuriraju za hranjive tvari u tlu. Jagoda ne voli češnjak i njegov miris zbog čega može negativno reagirati lošim razvojem.
Faza mirovanja
Češnjak dobro podnosi hladnija razdoblja i posađen u jesen miruje do proljeća i vegetacije. Iako većina vrsta preživljava i do nekoliko stupnjeva ispod nule, lakše im je pod snijegom. Tijekom razdoblja dužih minusa, nasad je moguće prekriti slamom kako bi se izbjegle kasnije štete.
Sadnja češnjaka
Češnjak se uzgaja kao komercijalna vrsta, ali i u privatnim povrtnjacima. U svakom je slučaju potrebno mu dati dovoljno pažnje i dobre uvjete kako bi dobili zdrave i velike lukovice. U nastavku donosimo sve savjete kako ispravno posaditi češnjak da na kraju budete zadovoljni rezultatom.
Sadnja sjemena
Sjetva češnjaka je rijedak način uzgoja, ali ima svoje prednosti. Smatra se kako je češnjak zasijan iz sjemena otporniji na bolesti i nametnike, ali ima i mogućnost promjene što omogućuje stvaranje više različitih vrsta i okusa. Sjeme je veoma sitno i crno je boje, pa ga je prije sadnje potrebno držati u svjetlijem spremniku. Sjeme se može skupiti s dozrelih biljaka i potrebno ga je izvaditi iz čahura te dobro osušiti. Prije same sadnje potrebno ga je stratificirati, a sije se u rahlo tlo i pokriva se s 1 cm zemlje. Češnjak se sije tijekom siječnja u zatvorenom prostoru u zasebne kontejnere te mu je potrebno osigurati minimalno 8 sati dnevnog svjetla i sobnu temperaturu te ga redovito zalijevati odstajalom vodom. Nakon što razvija dva lista, svaku je biljku potrebno premjestiti u zaseban kontejner te ga je tijekom ožujka moguće presaditi na željeno mjesto.
Sadnja lukovice
Najčešći i najpouzdaniji način sadnje je lukovica. Za potrebe uzgoja se odabiru jednake lukovice, a optimalno je da iznose između 2 - 4 g. Režnjevi se odvajaju zasebno i tretiraju se fungicidom prije polaganja u zemlju. Važno je da su ispravno položene u zemlju, pa se sadnje obavlja isključivo ručno. Važno je da peta bude okrenuta dolje, a vršni dio prema gore, što je često obrnuto tijekom strojne sadnje. Prilikom proljetne sadnje ga je dovoljno posaditi na 4 - 5 cm dubine, dok hladnija, jesenska sadnja traži nešto dublju sadnju. Nakon sadnje se lukovica prekriva zemljom te se dobro zalije. Procjenjuje se kako je za 1 h površine potrebno od 700 - 1.000 kg češnjaka.
Uzgoj u vrtu
Uzgoj u vrtu je najčešći način uzgoja češnjaka. Prije uzgoja je potrebno dobro pripremiti tlo, što uključuje podizanje gredica posebnim nastavcima. Vrt se prije sadnje more preorati na dubinu od minimalno 30 cm, ali se površinski sloj ne smije previše usitnjavati kako se ne bi stvarala pokorica. Za dobre rezultate optimalno je saditi režnjeve s razmakom od 5 - 10 cm, ovisno o veličini lukovica. Najmanji razmak između dva reda mora biti 20 cm. Kako se sadi među najranijim kulturama, važno je da se posadi na osunčano mjesto i da se područje dobro obilježi kako se nasad tijekom kasnijih radova ne bi oštetio.
Uzgoj u stakleniku
Uzgoj češnjaka u stakleniku će omogućiti sve uvjete koji mogu pomoći u bržem dobivanju plodova. Kada se uzgaja u stakleniku najbolje je koristiti visoke gredice ili kontejnirani način uzgoja. Visoke gredice moraju imati minimalno 30 cm dubine te se koristi rahla i humusna zemlja. Biljka mora imati minimalno 8 sati svjetla, što se u nedostatku mora nadoknaditi umjetnom rasvjetom. Zalijevanje se provodi navodnjavanjem po sistemu kap po kap, odstajalom vodom ili kišnicom. Zbog povoljnijih temperatura, uzgoj u stakleniku može donijeti raniju berbu. Osim toga, važno je da se tijekom toplih dana staklenik redovito provjetrava.
Uzgoj u posudama
Češnjak se za osobne potrebe može uzgojiti i u loncima ili posudama kao začinska biljka na balkonu. Za uspješan uzgoj je potrebna posuda minimalne dubine od 30 cm. Prije sadnje je dno dobro napuniti kamenčićima za bolju dreniranost te koristiti rahlu i humusnu zemlju. Nakon sadnje ga je potrebno smjestiti na osunčano mjesto te zalijevati jednom tjedno. Da bi se lukovice bolje razvile, potrebno je između svake ostaviti minimalno 5 cm razmaka. Za vrijeme vegetacije se dodaje tekuće mineralno gnojivo tijekom zalijevanja.
Održavanje nasada
Održavanje nasada češnjaka uključuje razbijanje pokorice i rješavanje korova. Zbog guste sadnje to je rijetko moguće napraviti mehanički, pa se preporučuje ručno okopavanje ili uklanjanje korova. Osim što može zagušiti biljku, korov smanjuje i mogućnost za krupnijim lukovicama te uzima su prijeko potrebnu hranu i zemlje.
Održavanje i njega
Iako je češnjak prilično jednostavna biljka za uzgoj, traži pažnju i njegu tijekom rasta te se nasadu treba posvetiti vremena kako bi bio uspješan.
Zalijevanje
Češnjak se sadi tijekom jeseni ili proljeća kada je očekivana veća količina padalina i mogućnost akumuliranja vode u zemlji. Ipak, tijekom dužeg sušnog razdoblja je potrebno osigurati navodnjavanje ili zalijevati nasad. Najbolji način navodnjavanja je po principu kap po kap, dok je zalijevanje moguće obaviti špricanjem ili zalijevanjem pod korijen. Za zalijevanje je optimalno koristiti kišnicu ili odstajalu vodu. Nekoliko tjedana prije branja je u potpunosti potrebno prestati sa zalijevanjem.
Gnojidba
Češnjak za dobar urod treba imati odgovarajuću količinu mineral u tlu, a gnojidba se provodi u dvije etape. Prva je stajskim ili organskim gnojivom koju je najbolje dodati prilikom sadnje pretkulture kako bi se ono u potpunosti raspalo. Tijekom glavičanje je potrebno dodati umjetno mineralno gnojivo na bazi dušika, kao što je NPK. Iako su mu najveće potrebe za dušikom, potrebno je dodati i kalij i fosfor, često kao dohrana u obliku KAN gnojiva. Ipak, s količinama je potrebno biti oprezan jer prevelika količina uzrokuje rast sekundarnih glavica zbog kojih je sami urod manji, a premala količina uzrokuje gubitak kvalitete.
Razmnožavanje
Iako češnjak može proizvesti sjeme, u našim se krajevima zbog trajanja tog procesa i zbog njegove upotrebe ono ne koristi za razmnožavanje. Biljka se razmnožava vegetativno, češnjevima. Naime, zreli se češnjak može upotrebljavati i za daljnju sadnju. Za sadnju se koriste veće i neoštećene lukovice pravilnog oblika i podjednake težine. Čuvaju se na prozračnom mjestu na temperaturi do 15°C, a prije sadnje je poželjno da ih se drži i na nižoj temperaturi.
Presađivanje
Zbog svog morfološkog oblika, tj. lukovičastog korijena, češnjak nije moguće presađivati jer se time prekida vegetativno razdoblje i razvoj biljke. Kako bi se spriječila potreba za time, važno ga je posaditi na dovoljno mjesta i unaprijed planirati njegov uzgoj.
Pomlađivanje
Češnjak se ne pomlađuje na uobičajen način kao kod drugih biljaka, no moguće ga je pomladiti rezanjem gornjeg dijela stabljike koji se kasnije može posaditi na novo sadno mjesto. Time će se češnjak bolje razvijati i davati kvalitetnije plodove.
Prorjeđivanje
Češnjak se ponekad mora prorijediti kako bi se osiguralo da svaka biljka dobije dovoljno svjetlosti i prostora za rast. Ako se ne prorijedi, može biti manje produktivan i češnjevi se neće dobro razvijati. Obično se prorjeđivanje češnjaka obavlja u proljeće, kada se biljka počne razvijati, uklanjajući suvišne češnjeve i ostavljajući samo najzdravije.
Rezidba
Češnjak nije potrebno orezivati. Međutim, uklanjanje suhih listova i stabljika tijekom sušenja ili nakon skladištenja može pomoći u održavanju higijene i smanjiti rizik od bolesti. Također, uklanjanje suhih dijelova tijekom sadnje će pomoći u bržem oporavku i njegovom bržem rastu. Nije obavezno, ali, ako se radi pravilno, može pomoći u održavanju kvalitete i zdrave biljke.
Zaštita od vjetra
Češnjak može biti osjetljiv na vjetar, posebno kada je još mlad i biljka nije dovoljno čvrsta. čime se može usporiti njegov rast. Zato se preporučuje zaštititi ga od vjetra, na primjer, postavljanjem zaštitne ograde oko njega ili sadnjom u zaštićeno mjesto.
Zaštita preko zime
Ako se sadi kao jednogodišnja biljka, češnjak u tom slučaju ne treba zaštitu preko zime. Tada se priprema tlo za novu sadnju sljedeće godine tako da se u jesen uklanjaju svi ostaci biljke iz zemlje što će spriječiti rast neželjenih biljaka i širenje bolesti. Ako je potrebno dodaju se organska gnojiva u zemlju čime se poboljšavaju njezini hranjivi sastojci. Ako nije bilo do dovoljno padavina, zemlju je potrebno češće zalijevati kako bi bila dovoljno vlažna i preko zime.
Nakon čišćenja, stavlja se sloj malča ili suhog lišća na zemlju kako bi se zaštitilo korijenje i zemlja od mraza i sušenja. Ako se očekuju jaki mrazevi, zemlja se pokriva slojem suhog lišća, agroperforata ili folije kako bi se zaštitilo korijenje.
Ako se sadi kao dvogodišnja biljka, češnjak je potrebno zaštititi od zime i mraza malčiranjem, pokrivanjem, sadnjom u zaštićeno mjesto i korištenjem vrsta otpornih na mraz.
Bolesti
Češnjak je veoma podložan bolestima, pa se zato i ne može uzgajati kao monokultura. U nastavku donosimo koje su to i kako ih spriječiti ili tretirati.
Plamenjača
Plamenjača može imati značajnije štete koje rezultiraju i propadanjem lukovica prilikom skladištenja. Pojavljuje se za vrijeme vlažnog i hladnog vremena, a lako se prenosi s jedne biljke na drugu. Lako se prenosi na list i ostaje u tlu i tijekom zime, pa se ponovno aktivira u proljeće. Pojavljuje se kao bjelkasta nakupina na listovima, a posebno je vidljiva za vrijeme rose. Uzrokuje truljenje lišća i propadanje lukovice. Može ju se spriječiti poštivanjem plodoreda i tretiranjem fungicidima neposredno prije sadnje.
Bijela trulež
Bijela trulež je česta bolest lukovica, a posebno napada češnjak. Isprva je vidljiva kao bjelkasta nakupina truleži na listovima koji s vremenom postaju mlohavi i žute. Nakon što se izvadi, lukovica je meka na dodir i smrdi na trulež. Bolest se može spriječiti poštivanjem plodoreda i korištenjem fungicida.
Hrđa
Hrđa je također ozbiljna gljivična bolest koja radi veliku štetu nasadu češnjaka. Ako se pojavi na jednom dijelu, velika je mogućnost da će većina uroda stradati. Pojavljuje se kao kvržice na listovima koje mijenjaju boju i s vremenom postaju crvenkasto žute. Plodovi su mali i lošije kvalitete. Riješiti je se može korištenjem zdrave zemlje i fungicida.
Štetnici
Češnjak je poseban po tome što postoji nekoliko nametnika koji su karakteristični upravo za tu vrstu. Iz tog se razloga ne može uzgajati kao monokultura ili u blizini drugih lukovica. U nastavku donosimo koji su to i kako se protiv njih boriti.
Češnjakova muha
Češnjakova muha je karakteristična za češnjak i napada samo njega. Najčešće se pojavljuje ako se uzgaja na istom mjestu više od dvije godine. Ona u stabljici ostavlja ličinku koja se hraneći njezinim mesom probija do lukovice. Lukovicu izjeda iznutra i ostavlja ju potpuno praznom. Da i ne dođe do lukovice, radi ugrize na kojima se pojavljuju gljivične bolesti koji isušuju biljku. Riješiti je se može upotrebom insekticida.
Lukov moljac
Češnjaku šteti i lukov moljac koji je karakterističan i za luk i vlasac. Veoma je opasan jer se brzo širi i lako prezimljuje u zemlji. Njegova ličinka se hrani lišćem što uzrokuje žućenje i sušenje, pa kasnije propada i lukovica. Na manjim dijelovima je odmah potrebno izvaditi biljke u kojima se nalazi, a kod većih nasada se može špricati insekticidom. Važno je da se češnjak ne sadi blizu luka i da se koriste zdravo sjeme i zemlja.
Upotreba češnjaka
Zbog svog intenzivnog mirisa i okusa, češnjak je vrlo rano prepoznat kao odličan začin za jela, pa se tako ne koristi u tradicionalnoj formi povrća. Osim odličnog dodatka hrani, veoma je zdrav i utječe na nekoliko sustava u tijelu. U nastavku donosimo koje su sve dobrobiti češnjaka, ali i na koji način ga konzumirati.
Berba
Ovisno o vremenu sadnje, jesenski češnjak se bere u srpnju, a proljetni u kolovozu. Naravno da se berba može dogoditi i ranije ili kasnije, ali je važno da su glavice zadovoljavajuće veličine što možete provjeriti izvlačeći jednu. Osim toga, spreman je za vađenje kada se stabljika povije, ali je gornji dio lista i dalje zelen. U tom razdoblju plod ima najviše šećera te najintenzivniji okus, iako se kod mehaničkog branja ubire i ranije.
Bere se po lijepom i sunčanom vremenu, a važno je da je tlo umjereno vlažno. Ako se bere mehanički, koriste se posebne vadilice koje ne oštećuju lukovice. Prvo se pokosi nadzemni dio, a tek se onda iskopavaju lukovice. Odmah po vađenju ga je potrebno i posušiti. Stavlja se na tamno i prozračno mjesto gdje su u tankom sloju suši minimalno tjedan dana, a zatim se ukloni višak kore ili korijenje.
Češnjak se može sušiti i tako da se od njega isplete vijenac ili pletenica koja se suši na prozračnom mjestu. Takav način je tipičan kod vađenja rukom jer se ostavljaju listovi s kojima se spaja. Očekivani prinos je 3 - 5 t/ha, iako to ovisi o mnogim vanjskim uvjetima.
Sušenje
Prije nego se skladišti, češnjak je potrebno osušiti što će pomoći u održavanju kvalitete češnjaka tijekom skladištenja. Češnjak se obično suši na suncu ili u dehidratoru nekoliko sati, dana, pa čak i do tjedan dana, ovisno o vremenskim uvjetima, dok listovi i stabljika ne budu potpuno suhi. Nakon sušenja, češnjak se može čuvati u tamnom i hladnom mjestu za dugotrajnije skladištenje.
Skladištenje
Češnjak se može skladištiti i do godinu dana u dobrim uvjetima. Osušen i pravilno očišćen dijeli se u prvu i drugu kategoriju, ovisno o veličini i mogućim oštećenjima. Drži se u rinfuzi, kartonskim kutijama ili mrežastim plastičnim vrećama. Važno je osigurati vlažnost zraka 70% i temperature od 1 - 2°C. Na temperaturi od 5°C najbrže klija i više nije upotrebljiv.
Pripravci
Kulinarstvo
Češnjak ima veoma intenzivan okus koji u isto vrijeme podsjeća na slatko i na ljuto, pa je odličan kao dodatak mnogim jelima. Najčešće se jede sirov, nasjeckan na sitne komadiće ili istisnut u pastu kao dodatak mesu, ribi i ili umacima. Odlično odgovara u salatama, na pečenom povrću ili kao dio dresinga pomiješan s maslinovim uljem.
Dio je mnogih svjetskih kuhinja i važan element u oblikovanju okusa. Može se koristiti i sušeni ili prženi u prahu kao začin jelima. Pri kuhanju se oslobađa njegov slatkasti okus, ali nije dobar za prženje jer ostavlja gorak okus. Odlično se slaže s mnogim začinima, a najviše s đumbirom i čilijem. Zbog svog jakog okusa, često se izbjegava njegova konzumacija, ali žvakanje listova peršina nakon konzumacije miče neugodan zadah.
Medicina
Osim što je jako ukusan, češnjak je veoma zdrav i to je prepoznato u medicinama diljem svijeta. Bogat je vitaminima, ali i prirodnim antibiotikom alicinom. Odličan je za reguliranje probave, a koristi se i za antiparazitski učinak. Važan je za podizanje imuniteta i vraćanje energije te izlučivanje štetnih stvari iz organizma te poticanje rada jetre i bubrega. Od njega se često radi tinktura za podizanje imuniteta, a koristi se i za lakše skidanje nakupljenih kilograma.
Zanimljivosti
Češnjak je veoma stara biljka koja potječe s područje centralne Azije. Poznavali su ga i stari Grci i Rimljani koji su ga često davali vojnicima pred borbu za snagu ili atlete prije velikih sportskih natjecanja. Veliki značaj je imao i u drevnom Egiptu gdje se detaljno opisuje njegov značaj i uzgoj te pomoć tijekom izgradnje piramida, a vjeruje se kako je prvi prestanak rada na njima bio uzrokovan izbacivanjem češnjaka iz dnevnih obroka.
Češnjak se zbog svog okusa ubrzo počeo razmnožavati diljem svijeta, ali je tijekom srednjeg vijeka smatran hranom siromašnim, pa ga plemstvo nije smjelo jesti. Danas je jedna od najuzgajivanijih kultura diljem svijeta, a svoju primjenu pronalazi u kuhinjama i raznim kulturama.
Češnjak je imao veliki značaj kroz povijest, a osim zbog okusa se često koristio u ritualima kao zaštita od uroka ili bolesti. Ipak, značajan je i u mnogim legendama. Naime, smatralo se kako se ljudi mogu upravo njime zaštiti od vampire. Kasnije je dokazano da je bolest porfirija zaslužna za nastanak fenomena vampire. Naime, radi se o psihičko kožnoj bolesti, a neki simptomi su izrazito blijeda koža i nemogućnost izlaska na sunce, produženi očnjaci te iritiranost jakim mirisom češnjaka.
Foto: Ulrike Leone / Pixabay
Odgovori