Lovor (lat. Laurus nobilis) je biljka iz istoimene porodice (lat. Lauraceae) u koju pripadaju drvo ruže, kamforovac i pravi cimetovac, licea, ravensara i sasafras. U narodu se naziva još i lovorikom, lavorikom, javorikom, lorbekom i lorberom. Smatra se da podrijetlo lovora seže u Malu Aziju i da se od tamo raširio diljem Sredozemlja.
Riječ je o višegodišnjem drvenastom zimzelenom grmu ili stablu koje može narasti do 18 m, a ponekad i više, te ima široku i gustu krošnju. Deblo obično bude promjera do 60 cm. Prekriva ga tanka kora koja u mladosti bude glatka i siva, a starenjem poprima crnu boju i hrapavost. Naizmjenični listovi spiralno su smješteni, a izgledom su sjajni, većinom cjelovita ruba i malo valoviti. Dugi su od 6 do 12 cm, a široki od 2 do 4 cm i kao takvi nalaze se na kratkoj peteljci od 0,5 cm.
Stablo je lovora dvodomna biljka, što znači da može imati ženske ili muške cvjetove. Cvjetovi su skupljeni u čuperke te su smješteni u pazušcima listova. Ocvijeće se sastoji od četiri listića koja su svjetložuta. Muški cvjetovi imaju od 8 do 12 prašnika, a ženski cvjetovi imaju tučak s nadraslom plodnicom. Lovor cvate u ožujku i u travnju i daje tamne, pomalo izdužene plodove. Riječ je o bobama koje sadrže jednu sjemenku, a dozrijevaju u kasnoj jeseni.
Što se tiče našega područja, lovor je prisutan u priobalju, točnije u Istri, Dalmaciji i na Kvarneru gdje prevladava topla i vlažna klima. Tamo raste na područjima do 400 m nadmorske visine, a često se sadi i kao ukrasno stablo u mnogim parkovima.
Vrste lovora
Osim pravog lovora, koji se uzgaja na našim prostorima, unutar roda Laurus moguće je razlikovati još tri vrste lovora. Riječ je o azorskom lovoru, brdskom lovoru te lovoru Laurus novocanariensis.
Azorski lovor
Azorski lovor (lat. Laurus azorica) raste na Azorskom otočju i otoku Madeiri. Riječ je o zimzelenoj žbunastoj biljci koja može narasti u obliku stabla i do 15 m. Posebice se uzgaja u dekorativne svrhe. Cvate od travnja do svibnja i ima male cvjetove krem boje.
Brdski lovor
Brdski lovor (lat. Umbellularia) naziva se još planinskim ili kalifornijskim lovorom. Raste uz obalu Sjeverne Amerike i može narasti do 30 m. U prošlosti su ga uzgajali mnogi kalifornijski Indijanci. Daje tamnozelene, kopljaste i kožnate listove koji, kada se zgnječe, imaju okus sličan mentolu. U svibnju i lipnju cvjeta tamnoružičastim, crvenim ili bijelim cvjetovima.
Laurus novocanariensis
Riječ je o još jednoj vrsti velikoga grma ili stabla s aromatičnim i sjajnim tamnozelenim lišćem. Ova vrsta lovora može narasti od 3 do 20 m na prostorima suptropske klime s visokom vlagom zraka. Stablo cvjeta od studenoga do travnja, a njegov se plod ubraja u jednu od sorti masline.
Sadnja lovora
Za uspješan je uzgoj lovora potrebno poznavati odgovarajuće načine sadnje, kao i uvjete potrebne za sadnju. To podrazumijeva poznavanje vremena sadnje, karakteristika tla i odgovarajuće temperature i stanište.
Vrijeme sadnje
Lovor je najbolje saditi sredinom jeseni, ali prije pojave jakih zimskih mrazova. Tako će biljka imati dovoljno vremena da razvije korijenov sustav prije proljeća i ljeta kada tlo nije toliko vlažno i kada se pomalo suši.
Sadnja sadnice
Za sadnju je sadnice na otvorenom prostoru najprije potrebno očistiti mjesto za sadnju. To znači da treba ukloniti bilo kakvu travu, korov, stabljike ili druge biljke. Najbolje je pripremiti i iskopati kvadratne rupe koje trebaju biti otprilike dvostruko šire od širine korijena. Važno je osigurati toliko prostora kako bi se korijenje moglo lakše razviti u tlu. Također, razmak između sadnica trebao bi biti od 60 do 90 cm, a kasnije se presađuju na udaljenost od 4 do 6 m.
Ako je riječ o dobro razgradivom tlu, potrebno je dodati samo malo prihrane na dno rupa. S druge strane, ako je riječ o vrlo teškim ili pjeskovitim tlima, dobro je dodati kompost na bazi ilovače. Ako su rupe za sadnice pripremljene na dobar način, tada će i biljka brže razviti korijenov sustav u tlu, što znači da će imati veće šanse za uspješnijim uzgojem.
Nakon što su rupe pripremljene, sadnice se pažljivo polažu u njih. Pri tome je potrebno da vrh korijena bude barem 2 cm ispod vrha zemlje, a ne da strši iznad. Rupe se potom zakopavaju i zemlja se nabija kako bi se učvrstio korijen. Ako su sadnice više od 120 cm ili postoji opasnost od jakoga vjetra, potrebno ih je učvrstiti kolcem.
Sadnja iz sjemena
Uzgoj lovora iz sjemena potrajat će duže nego ostali načini uzgoja jer sjeme ima vrlo dugo razdoblje klijanja, a samo klijanje može preduhitriti trulež korijena. Sjeme je prije sadnje dobro natopiti u toploj vodi 24 sata. Tlo za sadnju trebalo bi biti vlažno, ali ne bi trebalo biti stajaće vode u njemu. Također, tlo ne bi trebalo biti previše zasićeno.
Nakon što se sjeme natopilo, treba ga raširiti po tlu i lagano utisnuti. Pri tome bi razmak između sjemenki trebao biti otprilike 2 cm kako bi im se omogućilo nesmetano širenje biljaka čim počnu razvijati korijenje i izdanke. Sjeme treba prekriti tankim slojem komposta ili hortikulturnog pijeska. Neizostavan je korak lagano poškropiti toplom vodom kako bi se navlažio sjemenski pokrov. Klijanje može potrajati od 10 dana pa sve do 6 mjeseci.
Uzgoj u teglama
Sadnja je lovora u teglama zastupljena u sjevernijim krajevima gdje prevladava hladnija kontinentalna klima, a lovor se u tim uvjetima uzgaja kao začinska biljka. Potrebno je odabrati teglu koja će veličinom proporcionalno odgovarati morfologiji biljke. Prilikom odabira treba imati na umu da lovor vrlo sporo razvija korijen u tegli, stoga ona ne bi trebala biti prevelika kako se korijenov sustav ne bi predugo razvijao na štetu razvoja nadzemnog dijela biljke. Uz to, prevelika tegla može uzrokovati i višak vode koja će istisnuti zrak i tako neupitno oštetiti biljku.
Osim pravilnog odabira tegle, potrebno je odabrati i odgovarajući supstrat. Dobro je koristiti gotove supstrate za mediteranske biljke. Oni imaju dobru propusnost za vodu, a to je važno jer lovor zahtijeva ocjedita i drenirana zemljišta. Lovor će u teglama ostati niži jer će imati ograničeni rast. Za uzgoj je u teglama potrebno biljku redovito orezivati i često gnojiti. Svake 3 ili 4 godine biljku treba izvaditi iz tegle, odrezati trećinu korijena i ponovno posaditi u novo tlo kako bi stablo održalo vitalnost.
Tlo
Lovoru odgovaraju dobro drenirana i propusna tla. Može rasti na glinastim, ilovastim ili pjeskovitim tlima. Za uzgoj lovora u tegli dobro je koristiti gotove supstrate koji će biljci osigurati dobar vodozračni režim.
Klima
Budući da je riječ o mediteranskoj kulturi, lovoru prije svega odgovaraju sunčana staništa, a može uspjeti i na polusjenovitim staništima. Iako voli svjetlost, tijekom vrućih ljetnih dana potrebno ga je određenom sjenom zaštititi od prekomjernoga izravnog sunčevog svjetla. Može se uzgajati do 400 m nadmorske visine, a tijekom zime podnosi temperature i do -6°C. Povoljna temperatura tijekom faze ukorjenjivanja kreće se od 24 do 25°C.
Uzgoj lovora
Uzgoj lovora nije toliko zahtjevan. Ipak, uspješnost uzgoja povećat će poznavanje pravila o slaganju kultura i dobrim susjednim biljkama te o zalijevanju, gnojidbi i razmnožavanju.
Slaganje kultura
Lovor može rasti s ostalim zimzelenim grmljem ili, pak, pojedinačno. Dobro se slaže s rododendronom, azelajama i ostalim biljkama kojima odgovaraju dobro drenirana tla. Kao dobre pretkulture za lovor pokazale su se djetelina, japanski javor i paprat.
Zalijevanje
Lovor sporo raste i mlade je biljke potrebno redovito zalijevati sve dok ne ojačaju. Nakon zalijevanja potrebno je ostaviti tlo da upije vodu jer previše vlažno tlo neće odgovarati lovoru i uzgoj neće biti uspješan. Redovito će zalijevanje najprije utjecati na razvoj korijena koji će postati razgranat i koji će rasti u dubinu i tako stvoriti stabilnu biljku.
Kasnije zalijevanje treba biti umjereno. Tijekom ljetnih mjeseci biljka zahtijeva nešto više vode i dodatno prskanje ili orošavanje listova. Zimi se čestoća zalijevanja znatno smanjuje. U svakom slučaju, gornji sloj tla trebao bi biti uvijek pomalo vlažan.
Gnojidba
Lovor je biljka s dosta zelene vegetativne mase, stoga zahtijeva određenu prihranu kako bi se očuvala bujnost. Kako bi se zadovoljile potrebe lovora za hranjivim tvarima, u razdoblju od 6 do 9 mjeseci preporučuje se koristiti gnojiva koja se sporo otapaju, i to u dozi od 4 do 6 g/l ovisno o veličini biljke. Na taj će se način osigurati kontinuirana ishrana jedno duže vrijeme.
Ako se lovor uzgaja u teglama i ne presađuje se, na početku je vegetacije potrebno dodati gnojiva s više dušika, a na kraju vegetacije treba dodati gnojiva s većim udjelom kalija. To će osigurati biljci bolju pripremljenost za zimu. Doza gnojiva ovisi o veličini i stanju biljke, ali i o litraži tegle. Orijentacijski rečeno, moguće je dodati od 0.8 do 1g/1l supstrata. S gnojidbom dušičnim gnojivima treba biti oprezan jer prevelika koncentracija može uzrokovati nemogućnost usvajanja drugih hranjivih elemenata.
Razmnožavanje
Lovor se može razmnožavati generativno i vegetativno. Generativno razmnožavanje podrazumijeva razmnožavanje sjemenkama koje nastaju u plodovima. S druge strane, vegetativno razmnožavanje podrazumijeva uporabu reznica.
Prilikom razmnožavanja reznicama, reznica se krajem ljeta uzima s vrha biljke. Većinom je to u kolovozu i rujnu. Rez se uzima ispod pupa da reznica bude od 5 do 10 cm. Rez treba biti kos jer će takav rez potaknuti kasnije brže zakorjenjivanje. Obično se ostavlja samo 30% listova na reznici. Donji se listovi uklanjanju, a ostali režu na pola. Reznica se potom smješta u pripremljeni supstrat na dubinu od 1 do 1,5 cm. Budući da se vjerojatno neće ukorijeniti sve reznice, potrebno ih je pripremiti više.
Održavanje i njega
S obzirom na održavanje i njegu lovora, potrebno je istaknuti određena pravila koja se odnose na kućno uzgajanje lovora. Ako se lovor tijekom ljetnih mjeseci drži u zatvorenom prostoru gdje je niska vlaga zraka, iznimno je potrebo vršiti orošavanje listova kako biljka ne bi dehidrirala. Također, tijekom ljetnih mjeseci potrebno je kombinirati sunčana i sjenovita mjesta za njegov uzgoj. Što se tiče zimskih mjeseci i kontinentalnoga uzgoja, lovor zimu treba provesti u prostoriji gdje temperatura neće padati ispod -6°C.
Rezidba i oblikovanje
Lovor dobro podnosi rezidbu i oblikovanje. Obično se orezuje u proljeće prije izbijanja novih izdanaka ili nakon cvatnje kada izdanci narastu barem 5 cm. Grane se sijeku pojedinačno jer se na taj način smanjuje mogućnost oštećivanja listova. Budući da je riječ o donekle kućnoj i ukrasnoj biljci, može se uzgajati i u obliku živice i tada je živicu moguće orezivati po potrebi. Nije rijetko da se od lovora oblikuju i žive skulpture. Također, lovor dosta sporo raste pa s rezidbom treba biti vrlo pažljiv. Dobro je nakon rezidbe primijeniti neki stimulator rasta kako bi se biljka oporavila.
Berba lovora
S berbom listova treba započeti kada je biljka stara barem 2 godine. Listovi se uobičajeno skupljaju od rujna, ali moguće ih je brati tijekom cijele godine. Najbolje ih je brati u jutarnjim satima kada je rosa isparila s njih. Beru se kada su razvijeni, kožasti i dovoljno veliki.
Ne treba brati mlade listove jer će tijekom kasnijeg sušenja vjerojatno pocrnjeti. S jedne je biljke moguće ubrati najviše 1/3 od ukupne količine listova. Moguće je brati i plodove lovora, odnosno male crne bobice od kojih se može dobiti zrnato, aromatično ulje.
Sušenje lovora
Najčešće se suše listovi lovora koji potom postaju vrlo cijenjen začin. Već su svježi listovi poprilično gorki, a sušenjem se pojačava njihova aroma. Za sušenje je potrebno odabrati veće, čvršće i sjajne listove koji su izrazito tamnozelene boje. Takvi se listovi trebaju sušiti u tankom sloju na toplom i suhom, ali prozračnom mjestu. Najbolje ih je sušiti otprilike 2 tjedna i tijekom toga razdoblja okretati ih kako bi se obje strane listova ravnomjerno osušile. Vrijeme se sušenja uvijek može produžiti ako se primijeti da je vlažnost u listovima još prisutna.
Skladištenje
Osušeni listovi lovora mogu se dosta dugo čuvati, ali tada će izgubiti jačinu okusa i prvotnu aromu. Preporučuje se čuvati ih najviše godinu dana u staklenim posudama s poklopcem i na tamnom i suhom mjestu pri temperaturi od 18 do 21°C. S druge strane, svježi listovi lovora čuvaju se u hladnjaku do tjedan dana, a mogu se skladištiti u najdubljem dijelu zamrzivača najviše 3 mjeseca.
Bolesti
Za uspješan je uzgoj lovora potrebno poznavati ugroze koje mogu naštetiti njegovu razvoju. Moguće je razlikovati nekoliko najčešćih bolesti i štetnika te odgovarajuća pravila postupanja za njihovo suzbijanje.
U odnosu na bolesti lovora, moguće je istaknuti trulež korijena, pepelnicu i klorozu. Navedene se bolesti mogu uspješno prepoznati i suzbiti.
Trulež korijena
Ako su listovi lovora poprimili žutu boju, to može ukazivati na iscrpljenost korijena ili vlažno vrijeme koje je utjecalo na trulež korijena. Zapravo je riječ o gljivičnoj bolesti koja napada biljku u svim razvojnim stadijima i najčešće se javlja na korijenu i stabljici te uzrokuje njihovo truljenje. Također, listovi žute, nastaje tamnozelena nekroza, a korijen trune i smeđi. Biljka tada zaostaje u rastu, a listovi su obješeni i bez sjaja. Ako je zahvaćen veći dio korijena, vršni listovi gube karakterističnu boju. Zaraženu je biljku najbolje odstraniti, iako se može tretirati odgovarajućim fungicidima.
Pepelnica
Riječ je o bolesti koja se često pojavljuje za vrijeme sušnih i toplih ljeta. Na listovima se pojavljuje prljava bijela ili pepeljasta prevlaka micelija i zbog toga se listovi suše i uvijaju, a posljedično i opadaju. Zaštita od pepelnice provodi se tako da se biljci doda jedan od specifičnih fungicida za pepelnicu.
Kloroza
Žuti listovi lovora mogu ukazivati i na manjak hranjivih sastojaka, tj. nedostatak željeza ili dušika. Riječ je o klorozi, odnosno o žutom lišću koje se javlja zbog smanjenja klorofila pod utjecajem nedostatka željeza. Liječenje ovisi o uzroku. Primjerice, ako je tlo previše vlažno ili alkalno, potrebno je pomiješati sumpor, organsku tvar ili tresetnu mahovinu u tlo i na taj način poboljšati pH i drenažu.
Žuta boja na listovima može ukazivati i na manjak dušika koji je uzrokovan neravnotežom pH vrijednosti tla. Uglavnom se takvo žutilo javlja na starijim i donjim listovima te se polako penje prema gornjim listovima. Na taj je način moguće zaključiti da je riječ o nedostatku dušika. U tom slučaju treba tlu dodati gnojivo bogato nitratima, ali pripaziti da se biljka ne bi spalila. Sigurnija, ali i sporija, opcija je izmjena organskih tvari koje se razgrađuju.
Štetnici
U odnosu na štetnike lovora, izdvajaju se lovorove štitaste uši, lovorove muhe i tripsi. Kao što je moguće suzbiti bolesti, moguće je zaštiti lovor i od navedenih štetnika. Ako je napad štetnika tek počeo i nije još raširen, može se koristiti mehanička metoda, odnosno ručno skupljanje štetnika.
Lovorove štitaste uši
Lovorove štitaste uši sitni su smeđi štetnici koji budu pričvršćeni za stabljiku lista te za nervaturu naličja lista, tj. sustav žila koje prolaze kroz list stabljike. Oni predstavljaju omotače ispod kojih se nalaze jajašca i larve tih štetočina. Kada mladi oblici ovoga štetnika počnu tražiti pogodno mjesto za hranjenje, oni poprime izgled štita i više se ne pomiču. Dok se hrane biljkom, izlučuju mednu rosu koja razvija gljive čađavice. Zbog toga napadnute biljke kržljaju i suše se.
Budući da stvaraju dosta tvrd štit odnosno oklop, teško se suzbijaju. Ipak, kao mjeru zaštite potrebno je primjenjivati odgovarajuće insekticide, i to tijekom 2 ili 3 uzastopna prskanja u razmaku od 10 do 14 dana. Nakon prskanja doći će do zatvaranja prostora između lista i štita i tako će štitasti uši uginuti.
Lovorove muhe
Lovorove muhe napadaju listove lovora. Uzrokuju kovrčavost listova te listovi izgledaju kao da su ih napale lisne uši. Mlade biljke tada brzo propadaju. Lovorove muhe mogu biti vrlo opasne jer mogu prenijeti virusne bolesti na biljku. Pojava muhe može se kontrolirati žutim mamcima.
Tripsi
Tripsi su sitni štetnici koji uzrokuju srebrne i crne mrlje na listovima. Mrlje su nepravilna oblika, s vremenom poprimaju tamniju boju i uzrokuju deformiranje i sušenje lista. Mogu se javiti oštećenja i u obliku nekroza. Razvoju tripsa pogoduje vrlo toplo vrijeme, što je jedan od glavnih uvjeta za uzgoj lovora. Mjere zaštite podrazumijevaju primjenu insekticida tijekom vegetacije.
Upotreba lovora
Lovor se koristi u medicini i kulinarstvu zahvaljujući svojim vrijednim sastojcima. Dok je njegovo djelovanje u medicini vrlo široko, što znači da se koristi kao pomoć za mnoga zdravstvena stanja, u kulinarstvu je lovor prisutan kao česti začin mnogim jelima.
Lovor u medicini
Osim što je lovor poznati i cijenjeni začin i ukrasna biljka, raširena je i njegova upotreba u medicini. Ističu se njegovi aromatični listovi koji sadrže vitamine A, C i B te minerale kalcij, magnezij, cink, željezo, mangan i selenij. Lovorov list sadrži od 1 do 3% eteričnog ulja u čijem se sastavu nalaze cineol, eugenol i treslovine.
Često se listovi lovora koriste za olakšavanje probavnih tegoba. Smiruju rad želuca te smanjuju nadutost. Pozitivno djeluju i na dišni sustav pa se često oblozi od lovora koriste kao pomoć pri jakom kašlju ili bronhitisu. Budući da sadrži velike količine vitamina A i C, lovor je dobar saveznik u jačanju imunološkog sustava.
Također, listovi lovora pomažu ženama jer ublažavaju menstrualne tegobe. Zahvaljujući njegovu prirodnom umirujućem djelovanju, lovor utječe i na smanjenje stresa i nervoze. Brojna su istraživanja dokazala pozitivno djelovanje eteričnog ulja lovora, koje štiti rane od infekcija te sprječava razvoj bakterija.
Lovor u kulinarstvu
U kulinarstvu se najčešće upotrebljavaju svježi ili osušeni listovi lovora. Koriste se kao začin u pripremi ribe, mesa, marinada, juha, umaka, povrtnih jela i sl. Listovi lovora svojom aromom obogate svako jelo, ali zbog njihove intenzivnosti ne treba pretjerivati s količinom. Kao začin različitim juhama ili umacima, dovoljno je dodati jedan list lovora, a za kiseljenje povrća dovoljno je dodati od 2 do 4 lista lovora.
Listovi lovora koriste se u pakiranju i konzerviranju suhog voća, za poboljšanje okusa ili kao repelent koji svojim specifičnim mirisom odbija kukce. Vrlo je česta i priprema čaja od listova lovora, a za to je dovoljan samo jedan svježi ili osušeni list usitnjenog lovora koji se prelijeva s 2 dl vruće vode. Voda se nakon pola sata treba procijediti i takvu je šalicu čaja dovoljno piti jednom dnevno. Također, lovor je glavni sastojak u mješavini bouget garni (lovorov list, peršinov list i majčina dušica) koja se u francuskoj kuhinji koristi za juhe i umake.
Povijest
Smatra se da lovor potječe iz Male Azije, a popularnost lovora seže još u srednji vijek kada je lovor nazivan svetim stablom velikoga boga Apolona. Bog Apolon i lovor bili su neizostavan prikaz u različitim područjima života. Primjerice, njihova je pojava bila ovjekovječena i na starom kovanom novcu na kojem se nalazio prikaz Apolona s vijencem lovora na glavi.
Vijenac lovora bio je uobičajena pojava u Rimu. Osim što je krasio glave rimskim vojskovođama kada bi se vraćali u Rim nakon ratnih pohoda, cijenili su ga i rimski carevi. Istaknuti vojskovođa i imperator Tiberije posezao je za vijencem lovora za vrijeme grmljavinskih nevremena, a Klaudije se, za vrijeme epidemije kuge, dobrovoljno preselio u grad Laurentium gdje su rasle lovorove šume. Takve su odluke rimskih velikana povezane s tadašnjim vjerovanjem da lovor šiti od grmljavine i sprječava širenje kuge.
Kao vrlo dobar začin, lovor je prepoznao rimski gurman Apicius, a Karlo Veliki zahtijevao je da se lovor mora uzgajati u njegovim vrtovima. Naposljetku, lovorov vijenac ukrašavao je pobjednike Olimpijskih igara, a taj je običaj potekao od Pitijskih igara te starogrčkih svečanosti i natjecanja u čast boga Apolona. To je povezano sa samim značenjem riječi laurus koja dolazi od latinske riječi laudare i znači 'hvaliti'.
Zanimljivosti
Prema starogrčkom mitu, nimfa Dafna pretvorila se u lovorovo stablo kako bi izbjegla Apolonovo udvaranje, a Apolon je potom lovorovo stablo učinio svetim te grančice lovora nosio kao uspomenu na neuzvraćenu ljubav. Drugi mit svjedoči o tomu da je proročica Pitija žvakala lovorove listove neposredno prije objavljivanja proročanstva, stoga je s tim mitom povezano vjerovanje da spavanje s lovorovim listom ispod jastuka omogućava da u snovima vidimo budućnost.
Danas je lovor simbol slave i obilja, što potječe iz Biblije. Također, lovor je i simbol postignuća, i to akademskog. Primjerice, srednjovjekovni književnik i filozof Dante Alighieri često je na slikama prikazivan s lovorovim vijencem na glavi, što znači da je bio priznati laureat, tj. pjesnik kojem je bio cijenjen rad. I dandanas laureat označava osobu koja je dobila najvišu nagradu ili službeno najviše priznanje. U skladu s tim, fraza "počivati na lovorikama" označava nekoga tko se pouzdaje u to da će njegovi prošli uspjesi prikriti određene sadašnje nedostatke.
Foto: anandasandra / Pixabay
Odgovori