Japanski javor (lat. Acer palmatum) je bjelogorično listopadno stablo poznato i pod nazivom crveni mrežasti javor i dlanolisni javor. Pripada porodici sapindovki (Sapindaceae) čiji su najpoznatiji predstavnici liči, divlji kesten, indijska sapunica i kelreuterija. Podrijetlom je s prostora Japana, Kine i Koreje, a može se naći na 200 - 1300 m n. v.
Uzgaja se kao ukrasna biljka u mnogim vrtovima diljem svijeta dok se najčešće može vidjeti na prostorima Velike Britanije, Francuske, Nizozemske, Njemačke i Švicarske. Iz ovoga se može vidjeti da najbolje podnosi umjereno hladne klime gdje su ljetne temperature između 18 - 27°C i zimske 0 - 10°C. Preferira vlažniji zrak koji će biti idealan u održavanju kvalitete listova. Sadi se na mjestima s punom ili djelomičnom sjenom dok sadnja na sunčanom mjestu može utjecati na probleme s rastom, promjenu boje listova koji na koncu opadaju.
Prirodno raste u vlažnom okruženju s velikom količinom kiše pa se smatra da bi idealna godišnja količina padalina za ovu biljku trebala biti između 1.000 - 2.000 m n. v. Riječ je o jako osjetljivoj biljci koja ima krhke grane sklone oštećenjima uslijed djelovanja vjetra posebice ako se radi o sjevernom ili istočnom vjetru. Može narasti 5 - 8 m dok u nekim slučajevima to može biti i do 15 m. Njegova širina često je ista kao i njegova visina. Jako je kvalitetno drvo, ali se rijeko koristi u drvnoj industriji zbog male veličine, no koristan je za izradu stolova, stolica, ormarića ili vrata.
Sadi se u proljeće ili jesen dok je cvjetanje rezervirano isključivo za proljeće kada se stvaraju sitni cvjetovi zelene, žute ili crvene boje koji se pojavljuju u grozdovima prije nego se počnu razvijati listovi.
Listovi su karakterističnog oblika koji se pojavljuju s 5 - 7 režnjeva, a obično su zelene boje, dok dolaskom jeseni mogu promijeniti boju u crvenu, žutu, ljubičastu ili narančastu. Općenito se prihranjuje 1 - 2 puta godišnje i to u proljeće i jesen, ali točna količina prihrane ovisi o području na kojem je posađen. Međusobna udaljenost na kojima se dvije sadnice sade ovisi o njihovoj veličini pa će se tako manje sorte poput japanskog javora
"Atropurpureum" ili "Butterfly" sade se na međusobnoj udaljenosti 1,5 - 2,5 m. Vrste srednjeg rasta poput "Bloodgood" ili "Emperior I" sade se na udaljenosti 3 - 4,5 m. Veće vrste poput "Osakazuki" ili "Sango - kaku" sade se na 6 - 7,5 m udaljenosti.
Srodnici
Vrste japanskog javora
U svijetu je danas poznato oko 450 vrsta koje se uglavnom razlikuju po boji, veličini, obliku i načinu rasta. S obzirom na to sade se na različitim udaljenostima, sve ove vrste zahtijevaju iste uvjete tla, temperature i vlažnosti potrebne za rast. Neke od najpoznatijih vrsta ove biljke koje se ujedno i najčešće sade su Bloodgood, Osakazuki, Sango - kaku, Beni - maiko, Aureum i Dissectum.
Bloodgood
Bloodgood je vrsta koja je podrijetlom s prostora Japana gdje se može naći na 0 - 1500 m n. v. dok se često uzgaja u vrtovima i parkovima, a prirodno raste u šumskim područjima ili uz rijeke. Sadi se u dobro dreniranom tlu čija je pH vrijednost u granicama 5,5 - 7,5 i s prosječnom godišnjom temperaturom 10 - 24°C. Može narasti 4 - 6 m s prosječnom širinom 3 - 5 m, a posebno je atraktivan zbog tamnozelenih listova koji se zadržavaju tijekom cijele godine. U proljeće se pojavljuju crveni lisni pupoljci čija boja u jesen pređe u smeđu.
Osakazuki
Osakazuki je vrsta također podrijetlom iz Japana gdje raste na istoj nadmorskoj visini kao i, kao i "Bloodgood" može izdržati i do 30°C. Naraste otprilike 7 - 8 m s 4 m širinom, a može se uzgajati kao grm ili manje stablo. Preferira umjerenu klimu i dobro drenirano tlo, a mrežasti listovi koji se formiraju iz svjetlozelenih pupoljaka postaju crveni tijekom jeseni. Cvjetovi ove vrste su mali, neupadljivi i obično crvenkasto smeđe boje.
Sango - kaku
Sango - kaku ili senkaki je vrsta koju karakteriziraju crvene grane koje se posebno ističu tijekom zime i ranog proljeća dok još lisni pupoljci nisu formirani. Može narasti 4 - 5 m, a listovi koji su tijekom sezone zeleni, dok u jesen prelaze u žutu boju. Koristi se kao ukrasna biljka, posebice u vrtovima i parkovima dok je njegova sadnja najčešća upravo zbog crvene boje grana. Kao i ostale vrste podrijetlom je iz Japana i najbolje podnosi temperature 10 - 24°C dok raste na 0 - 1.500 m n. v.
Beni - maiko
Beni - maiko je prilično tolerantna vrsta koja raste u šumama i brdovitim područjima Japana posebice na visinama 500 - 1.200 m n. v. Najbolje podnosi temperature 10 - 27°C i temperature do -20°C, a voli sjenovita ili polusjenovita mjesta. Temperature preko 30°C mogu uzrokovati znatna oštećenja na biljci što dovodi do usporenog rasta. Prilično je manja vrsta čija visina ne prelazi 3 m, a listovi su svjetlije crvene boje i izgledom jako podsjećaju na crveni javor (lat. Acer rubrum).
Aureum
Aureum je vrsta koja je poznata po zlatnožutim listovima koji su izduženi i sastoje se od 3 kraka. Mladi izdanci listova su crvene boje i opadaju u jesen, a vrsta je čija visina također ne prelazi 3 m. Cvjetovi su neugledni obično zelene ili bijele boje, a nakon faze cvjetanja dolazi do formiranja plodova crvene ili smeđe boje koji su u obliku malih i krutih klipova. Relativno je kompaktna biljka koja može podnijeti temperature do -10°C dok općenito najbolje uspijeva pri temperaturama između 18 - 25°C, a najbolje podnosi područja s umjerenom klimom i sadnju u vlažnom, dobro dreniranom tlu.
Dissectum
Dissectum je vrlo popularna vrsta koja može narasti 1 - 5 m, a popularna je zbog svojih listova i cvjetova. Listovi su sitno rezani i perasto podijeljeni, a rastom i oblikom podsjeća na ružu. Na listovima ima duboko urezane režnjeve koji podsjećaju na perje. Prirodno se može naći u Japanu i Koreji u šumama i brdovitim područjima na visini 200 - 1.200 m n. v. Vrsta je koja se često sadi u parkovima, travnjacima ili posudama na terasi. Ne podnosi ekstremne vrućine ni sušu, a temperaturu do -15°C dobro podnosi.
Uzgoj japanskog javora
Japanski javor je vrlo popularna biljka kada je riječ o ukrašavanju vrtova. Iako se može saditi na djelomično sunčanim mjestima ipak preferira sadnju u potpunoj ili djelomičnoj sjeni. Tlo u koje se sadi treba biti vlažno i dobro drenirano, ali ne i mokro. Sadi se u jesen ili proljeće u prethodno iskopanu rupu koja je dublja od korijena i koja se neposredno prije sadnje treba ispuniti nekim organskim materijalom. Biljka je jako pogodna za oblikovanje pa se često može vidjeti u obliku grma, a redovno uklanjanje nepotrebnih grana povećava cirkulaciju unutar krošnje biljke.
Tlo
Tlo u koje se sadi japanski javor treba biti dobro drenirano i bogato organskom tvari, a najčešće se sadi u ilovasto, pješčano tlo, crnicu i glineno tlo uz dodatak neke organske tvari kako bi se poboljšala drenaža tla. pH vrijednost tla u koje se sadi treba biti u granicama 5,5 - 6,5 jer sve vrijednosti preko 7 nisu dobre za biljku. Ako se pH vrijednost treba smanjiti na željenu onda je moguće dodati treset, kiselo gnojivo, sumpor ili oksalnu kiselinu dok je za povećanje pH vrijednosti ključno dodati vapno ili kredu.
Malčiranjem tla oko japanskog javora pomaže se u zadržavanju određene količine vlažnosti kao i zaštiti korijena od naglih temperaturnih promjena. Prije malčiranja potrebno je ukloniti sav korov koji se nalazi u okruženju i nanijeti malč u sloju 5 - 10 cm izbjegavajući stavljanje malča u blizini stabla. Ovo je potrebno raditi barem jednom godišnje, a materijal koji je najbolje koristiti za malč je slama, sijeno, piljevina, kora drveta, treset ili kompost.
Klima
Iako može rasti u različitim klimatskim uvjetima najbolje uspijeva u umjerenoj klimi gdje su umjerena ljeta i hladne zime. Podrijetlom je s prostora Japana, Kine i Koreje gdje je relativno visoka vlažnost i gdje se godišnja količina padalina kreće između 1.000 - 2.000 mm. Biljka uglavnom pruža odgovarajuću zaštitu od vjetra, ali je važno napomenuti da velike udare vjetra ne podnosi pa je u tu svrhu bolje saditi neke druge otpornije vrste poput tuje, čempresa ili ariša.
Vrijeme sadnje
Sadnja japanskog javora preporučuje se u proljeće ili jesen kada je temperatura umjerena i vlažnost zraka dosta visoka. Sadi se u prethodno iskopanu rupu, a jako je važno naglasiti da bi sadnica trebala biti 60 - 90 cm visoka i bolje razvijen korijenski sustav. Ako se sadi u proljeće to treba biti nakon što je prošla opasnost od mraza, a ako se sadi u jesen onda je idealno vrijeme za sadnju kada listovi počnu mijenjati boju odnosno prije nego padne prvi snijeg. Ako se sadi u posudu potrebno je znati da je javor prilično brzorastuća biljka i sadnja u manju posudu može dovesti do gušenja korijena.
Slaganje kultura
Prije sadnje japanskog javora, može se razmotriti sadnja nekih drugih biljaka koje mogu pomoći u zaštiti japanskog javora od vjetra, pružiti mu zaštitu od sunca ili stvoriti privlačan okoliš. Primjerice grmlje s gustim lišćem kao što su tisa, japanska azaleja i grm čempresa ili visoke trave poput perunike mogu zaštitu japanski javor od vjetra i stvoriti zasjenjeno okruženje. Penjačice poput bršljana ili klematisa mogu se saditi uz potporne strukture kako bi pružile zaštitu i privukle korisne insekte u vrt.
Srednje veliko drveće kao što su crni bor, jela ili cedar također će pružiti prirodnu zaštitu od vjetra, a cvjetnice i trajnice poput ljiljana, hosta ili rododendrona pružit će mladicama japanskog javora zaštitu od sunca.
Japanski javor je prilično prilagodljiva biljka koja se vrlo lako kombinira s vrstama koje podnose iste uvjete tla, temperature i vlažnosti zraka poput azaleje, rododendrona, bambusa, kalmije, božura, Elwesove snježne kape, vrtne orhideje i tuje.
Biljke koje ne treba saditi u blizini ili ispod japanskog javora su lavanda, kadulja, hortenzija i ruža. Uglavnom ne preferiraju sadnju zbog pH vrijednosti tla koja može biti viša ili niža od željene kao i zbog količine sunca poput konkretno ruže koja zahtijeva veliku izloženost dnevnoj svjetlosti.
Uzgojni oblik
Japanski javor je poznat po svojoj raznolikosti uzgojnih oblika. Postoje četiri glavna uzgojna oblika japanskog javora. Ispravni oblik japanskog javora karakterizira uspravni rast stabla s ravnom ili piramidalnom krošnjom. Ova forma je visoka i elegantna, često doseže veće visine. Njegove grane rastu uspravno prema nebu, stvarajući uspravan i impresivan izgled.
Rašireni oblik japanskog javora ima šire i rašireno rastuće grane, stvarajući otvorenu krošnju. Ova forma često ima nisku, široku siluetu i daje pejzažu horizontalnu dimenziju. Grane se šire u različitim smjerovima, stvarajući privlačan izgled.
Pljosnati oblik japanskog javora je manji uzgojni oblik s kompaktnom, gustom krošnjom. Ova forma je pogodna za manje vrtove ili kamenjare. Njegove grane i listovi su kompaktni, stvarajući gustu, nisku krošnju koja može biti vrlo dekorativna.
Kaskadni oblik japanskog javora ima padajuće ili viseće grane koje stvaraju izgled vodopada. Ovaj oblik je vrlo dekorativan i često se koristi u vrtovima za stvaranje dramatičnih vizualnih efekata. Grane vise nisko prema tlu, stvarajući elegantan i jedinstven izgled.
Svi uzgojni oblici japanskog javora pružaju različite estetske karakteristike i mogu se odabrati prema željenom izgledu vrta ili krajolika.
Faza mirovanja
Prije faze mirovanja biljku se ne preporučuje orezivati jer pod djelovanjem nižih temperatura može doći do oštećenja stabla. Japanski javor ulazi u fazu mirovanja dolaskom kasne jeseni ili rane zime odnosno kada temperatura postaje niža i kada ima sve manje sunčeve svjetlosti. Da bi se drvo pripremilo za zimu potrebno je redovno zalijevanje tijekom jeseni, a izbjegavanje prekomjernog prihranjivanja ključno je za preživljavanje tijekom faze mirovanja.
Također je važno napomenuti da je tlo oko biljke potrebno malčirati kako bi se zaštitio korijenski sustav, a kako on upija prevelike količine vode tako ga treba zaštititi i od smrzavanja. Iako se mogu koristiti razni organski materijali prednost se daje kompostu, piljevini ili kori drveta.
Sadnja japanskog javora
Sadnja je obično u proljeće ili jesen, kada temperature to dozvoljavaju. Prije sadnje potrebno je izabrati odgovarajuću lokaciju koja je zaštićena od vjetrova, a tlo je potrebno prethodno pripremiti kopanjem rupe odgovarajućih dimenzija koja mora biti dvostruko dublja od korijenskog sustava. Dodavanjem organskog materijala i komposta poboljšava se kvaliteta tla. Nakon sadnje potrebno je zalijevanje kao i malčiranje tla, a također je moguća sadnja biljke samostalno ili u kombinaciji s drugim kompatibilnim biljkama koje podnose iste uvjete tla, temperature i vlažnosti.
Sadnja sjemena
Iako se može saditi iz sjemena to nije uobičajena praksa zbog sporog i teškog klijanja. Prije planirane sadnje sjemenke je moguće pokupiti u jesen, oprati i ostaviti da se osuše na tamnom i suhom mjestu, a mogu se saditi odmah u jesen ili u proljeće direktno u zemlju ili u posudu na dubinu 1 - 2 cm i tako posađene držati se na toplom i svijetlom mjestu. Obično se preferira sadnja pri temperaturi 16 - 24°C, a vrijeme klijanja nakon sadnje ovisi o nizu čimbenika i može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci dok nerijetko to može biti i do godinu dana. Sadnica se presađuje na otvoreno ili na neko drugo mjesto kada bude visoko oko 30 cm. Stratifikacija sjemenki neposredno prije sadnje pomoći će u bržem klijanju.
Sadnja sadnice
Sadnica se sadi u tlo bogato hranjivim tvarima, a prethodno iskopana rupa treba biti dvostruko veća od korijenske kugle same sadnice. Minimalna visina koju sadnica treba imati prilikom sadnje je 30 cm, dok je idealna ona oko 60 cm. Sadi se na mjesto gdje će joj se tijekom dana osigurati djelomična ili potpuna sjena jer podnosi samo nekoliko sati sunca dnevno. Nakon sadnje rupa se popunjava ostalim materijalom čvrsto pritišćući kako bi se osigurala dobra potpora. Nakon sadnje vrši se zalijevanje i malčiranje kako bi se osigurala dovoljna količina vlažnosti i spriječilo isušivanje korijenskog sustava.
Kalemljenje
Jedna od uobičajenih metoda razmnožavanja japanskog javora je kalemljenjem, a odvija se isključivo u proljeće kada počinje rasti. Prije procesa kalemljenja potrebno je izabrati zdravu sadnicu koja će poslužiti kao podloga, a idealno bi bilo da ima promjer oko 2 cm. Reznica koja se namjerava kalemiti treba imati zdrave pupove slične debljine koja se reže pod kutom od 45° tako da ima ukupnu dužinu od oko 10 - 15 cm.
Potrebno je napraviti vertikalni rez na podlozi dubok oko 2 cm, a zatim lagano umetnuti kalem u rez, pazeći da se kalem ne savije ili prekine tijekom postupka. Kalem se učvršćuje na podlozi pomoću čvrstog i elastičnog materijala poput trake od elastične gume ili posebnog kalemljenja trake. Potrebno je provjeriti jesu li kalem i podloga čvrsto povezani kako bi se omogućilo širenje. Nakon kalemljenja uklanjaju se svi pupoljci s kalema osim najvišeg, a potrebno je osigurati da podloga ima dovoljno vode i sunca. Nakon nekoliko tjedana kada kalem počne rasti može se postupno izlagati većoj količini sunca.
Uzgoj u vrtu
Japanski javor je moguće saditi samostalno ili u kombinaciji s drugim jednogodišnjim odnosno višegodišnjim biljkama. Sadi se uglavnom kao ukrasna biljka, a međusobna udaljenost između dvije sadnice uglavnom iznosi 6 - 7,5 m. Također je potrebno paziti prilikom sadnje u blizini kuća ili drugih objekata da se sadi na minimalnoj udaljenosti 3 - 5 m dok se neke manje vrste poput primjerice Dissectum mogu saditi na manjim udaljenostima 2 - 3 m.
Uzgoj u stakleniku
Uzgoj u stakleniku je moguć, iako se ne savjetuje jer u tom slučaju biljka zahtijeva puno više njege nego ona posađena na otvoreno. S obzirom na to da preferira umjerenu temperaturu, temperatura u stakleniku bi trebala biti između 18 - 24°C, dok bi noćna trebala biti iznad 10°C. U stakleniku se često može dogoditi zadržavanje istog zraka pa je potrebno osigurati dobru ventilaciju kako bi se omogućila cirkulacija i smanjila mogućnost pojave bolesti. S obzirom na to da je ovdje riječ o biljci koja ne preferira toliko sunca tijekom dana potrebno je izabrati odgovarajući staklenik po mogućnosti onaj koji pruža dovoljno difuzne svjetlosti kako bi se spriječilo previše izravnog sunca što može dovesti do neželjenih pojava poput smeđih listova koji rezultiraju njihovim opadanjem.
Uzgoj u posudama
Ne mogu se sve vrste japanskog javora saditi u posude zbog svoje veličine i korijenskog sustava koji u nekim slučajevima odnosno kada su idealni uvjeti može ići 1 - 2 m u dubinu. Vrste koje su idealne za sadnju u posudu su Dissectum, Atropurpureum i Sango - kaku, a posuda u kojoj se sadi na dnu mora imati drenažne otvore radi mogućnosti otjecanja nepotrebne količine vode. Najbolje je saditi u veće posude koje imaju dovoljno prostora za rast biljke i korijena, a to su primjerice drvene ili posude od terra cotte. Posuda sa stalkom omogućuje lakše pomjeranje biljke, tlo se lakše suši i biljka dobiva više zraka. Sadi se u zemlju kojoj se dodaje organski materijal poput treseta, vermikulita, pijeska ili perlita. Tijekom ljeta savjetuje se zalijevanje jednom dnevno dok je zalijevanje u proljeće i jesen moguće 1 - 2 puta tjedno.
Japanski javor koji je posađen na prostoru gdje je umjerena klima nije potrebno tijekom mjeseci unositi u zatvoreni prostor jer je vrsta koja može podnijeti temperature 0 - 10°C samo da je zaštićena od direktno udara vjetra dok sadnica koja se posađena u području s hladnim i dugotrajnijim zimama zahtijeva premještanje u staklenik ili neki drugi zatvoreni prostor.
Održavanje nasada
Nasadi u koje je posađen japanski javor održavaju se redovnim zalijevanjem, čišćenjem tla oko baze biljke kao i prihranjivanjem. Ako se posadi na odgovarajućem prostoru koji zahtijeva biljka nije teška za održavanje. Uklanjanjem suhih i bolesnih grana održavamo zdravlje biljke, ali i drugih sadnica japanskog javora koje se nalaze u blizini budući da bolest može vrlo lako prijeći s jedne sadnice na drugu bilo korijenski sustavom ili nekim drugim načinom.
Održavanje i njega
Redovnom njegom i održavanjem, biljka može biti stablo s prekrasnom krošnjom ili ukrasni grm koji mijenja boju dolaskom jeseni. Da bi se biljka pravilno njegovala potrebno je poštivati način i količinu zalijevanja jer, iako je japanski javor biljka koja preferira vlažno i dobro drenirano tlo zalijevanje prekomjernom količinom vode može dovesti do oštećenja biljke uslijed kojeg može propasti.
Preporučena godišnja količina prihranjivanja ne smije se prelaziti jer može dovesti do uništavanja korijenskog sustava kao i pretjerana količina dnevne sunčeve svjetlosti. Odgovarajućom zaštitom od mraza korištenjem organskog materijala za malčiranje ili neke tkanine produljuje se životni vijek biljke.
Zalijevanje
Zalijevanje japanskog javora treba biti umjereno i redovno, a općenito se zalijeva 1 - 2 puta tjedno i to do dubine 15 - 20 cm da bi se korijen dobro hidratizirao dok se zalijevanje u posudama može odvijati svaki dan. Prije zalijevanja potrebno je da se zemlja u potpunosti osuši, a prvi znak prekomjernog zalijevanja je pojava žutih listova koji počinju opadati. Zalijevanje se, kao i kod svih drugih biljaka, savjetuje ujutro ili navečer, a moguće je biljku zalijevati i metodom navodnjavanja kap po kap jer se tamo omogućuje precizno doziranje vode i smanjuje njen gubitak uslijed isparavanja.
Gnojidba
Japanski javor je biljka koja se obično prihranjuje 1 - 2 puta godišnje dok se prihranjivanje izvan tih okvira ne savjetuje. U proljeće neposredno prije pojave novih listova koristi se gnojivo s visokim sadržajem dušika u omjeru 16 - 4 - 8 ili 10 - 4 - 6 dok se u jesen koriste ona s većim sadržajem kalija i fosfora kako bi se biljka pripremila na zimu i hladnije uvjete, a preporučeni omjer je 5 - 6 - 7 ili 9 - 3 - 6. Moguća je i primjena granuliranog ili tekućeg gnojiva poput primjerice Espoma ili Miracle-Gro. Uvijek je dobro primijeniti prirodna gnojiva, a neki od preporučenih prirodnih gnojiva su stajsko gnojivo, kompostirani otpad poput lišća i trave, kave i kore od banane.
Razmnožavanje
Može se razmnožavati tijekom cijele godine, a razmnožava se uglavnom kalemljenjem i reznicama i rijetko sjemenom. Razmnožavanje kalemljenjem odvija se u proljeće ili rano ljeto kada biljka počne rasti i kada je kora lako odvojiva. Proces kalemljenja odvija se tako što se gornji dio jedne biljke odnosno podloga sjedinjuje se s donjim dijelom štitom.
Proces razmnožavanja reznicama odvija se u proljeće ili ljeto odnosno za vrijeme aktivnog rasta biljke, a odvija se iz listova ili izbojaka. Potrebno je uzeti izdanke sa zdrave biljke s čijeg se donjeg dijela uklone listovi nakon čega se posade u vlažnu i dobro dreniranu zemlju koju je potrebno redovno zalijevati kako bi se održavala vlažnost.
Presađivanje
Savjetuje se presađivanje kada postane prevelik za mjesto na kojem je trenutno posađen, ako je tlo u kojem je posađen nekvalitetno ili ako je biljka oštećena po djelovanjem vremena ili štetnika. Vrijeme presađivanja je rano proljeće prije pojavljivanja prvih pupova ili u kasnu jesen nakon opadanja listova, drugim riječima u fazi mirovanja.
Prije presađivanja potrebno je pripremiti zemlju i iskopati rupu koja je 2 - 3 put dublja i veća od korijenskog sustava gdje u nekim slučajevima može biti 1 - 2 m dug. Neposredno nakon presađivanja biljku je potrebno zaliti kako bi se lakše proveo proces vađenja i presađivanja, a nakon sadnje potrebno je prihranjivanje i to onoliko da se zadovolje potrebe tla za hranjivim tvarima. Prvih nekoliko tjedana od proces presađivanja biljku je potrebno redovito zalijevati da bi se mogao prilagoditi korijenski sustav novim uvjetima.
Rezidba
Rezidba se vrši isključivo da bi se osiguralo zdravlje i produljio životni vijek, a odvija se neposredno prije ulaska u fazu mirovanja dok se obrezivanje za vrijeme faze mirovanja nikako ne savjetuje kao ni rezidba tijekom ljeta i visokih temperatura. Rezidbom se uklanjaju mrtve i bolesne grane što se može odvijati tijekom cijele godine, a skraćivanjem grana koje je obično za vrijeme faze mirovanja potiče se rast novih pupoljaka. Također se vrši i oblikovanje grana koje je učestalije tijekom proljeća i to nakon formiranja pupova odnosno prije pojave novih listova.
Pomlađivanje
Pomlađivanjem se uklanjaju suhe i oštećene grane kako bi se potaknulo stvaranje novih izdanaka i grananja što će drvo učiniti gušćim i vitalnijim. Važno je napomenuti da se ne smije pretjerati s ovim postupkom jer to može oslabiti stablo i smanjiti njegovu otpornost na bolesti i štetnike. Intenzitet i učestalost pomlađivanja ovisi o stanju i potrebama stabla, a prihranjivanjem se osigurava zdravlje i rast biljke. Pomlađivanje se obično provodi jednom u nekoliko godina, ovisno o potrebama stabla i željenim efektima.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje japanskog javora se obično provodi nakon što stablo postane preveliko i gusto, ili nakon što se pojave bolesti ili štetnika. Ovo se obično provodi u kasno proljeće ili rano ljeto kada se uklanja višak grana kako bi se osiguralo da stablo dobije dovoljno sunčeve svjetlosti i zraka. Prorjeđivanjem se također smanjuje opasnost od lomljenja grana uslijed vjetra ili snijega. Ako stablo ima izrazito brz rast ili je prenapučeno, tada se prorjeđivanje može provoditi češće. Također, ako se radi o mlađim stablima prorjeđivanje možda neće biti potrebno u tako čestim intervalima. Prorjeđivanje se odvija posebnim alatom poput škara, pile za grane ili lančane pile, a korištenje određenog alata ovisit će o debljini i pristupačnosti same grane.
Zaštita od vjetra
Japanski javor je osjetljiv na vjetar koji ga može oštetiti, posebno mladice ili stabla posađena na izloženim mjestima. Zaštita od vjetra uključuje postavljanje plastične ili drvene zaštitne ograde oko mladica, sadnju u zaštićenom mjestu, poput zidova zgrada, ograda ili većih stabala.
Mlade biljke japanskog javora također se mogu pravilno vezati za potporne stupce kako bi se spriječilo savijanje ili lomljenje grana i dodati sloj malča oko baze što će pomoći u stabilizaciji tla i smanjenju erozije uzrokovane jakim vjetrom.
Zaštita preko zime
Da bi japanski javor uspješno preživio fazu mirovanja i sljedeće godine bio zdravo stablo potrebno ga je njegovati na odgovarajući način. Kao vrsta ima jako osjetljiv korijenski sustav koji se često može nalaziti plitko ispod gornjeg sloja zemlje i vrlo lako dolazi do oštećenja uslijed kopanja ili okopavanja, a ne podnosi niti preveliku vlagu pa zato treba biti oprezan tijekom doziranja vode. Za bolju drenažu potrebno je dodati humus ili pijesak, a prije zime također je potrebno očistiti lišće i grane što će pomoći u sprječavanju širenja bolesti i štetnika. Ako je posađen u tlu koje je siromašno hranjivim tvarima prije zime ga je potrebno prehraniti gnojivom za drveće ili eventualno posebnom formulom za japanski javor.
Bolesti
Zbog sredine u kojoj raste odnosno potpune ili djelomične sjene i velike vlažnosti jako je osjetljiva vrsta na oštećenje od bolesti, a najviše strada uslijed napada antraknoze, pjegavosti lišća, pepelnice i verticiloznog uvenuća.
Antraknoza
Antraknoza je gljivična bolest koju uzrokuju različite vrste gljivica iz roda Colletotrichum, a među najčešćim uzročnicima antraknoze na japanskom javoru su Colletotrichum acutatum i Colletotrichum gloeosporioides. Ove gljivice mogu preživjeti u tlu, mrtvim biljnim ostacima i drugim izvorima, a šire se kroz zaražene dijelove biljke, kišu, vjetar ili dodir. Infekcije obično nastaju u uvjetima visoke vlage i topline, što stvara optimalne uvjete za razvoj gljivica.
Simptomi antraknoze na japanskom javoru uključuju tamne mrlje na listovima koje se mogu proširiti i spojiti s drugim mrljama stvarajući velike nekrotične površine. Inficirani listovi mogu otpasti prije nego što obično otpadnu, a mogu se pojaviti i pukotine u kori stabla. Kako bi se spriječila infekcija preporučuje se redovito održavanje biljke uključujući orezivanje zaraženih dijelova, čišćenje lišća i poboljšanje drenaže tla kako bi se spriječila stagnacija vode kao i dobro provjetravanje oko biljke. Postoje različiti fungicidi koji se mogu koristiti za kontrolu antraknoze na japanskom javoru od kojih se najčešće koriste propikonazol, tebukonazol, flutriafol, kaptan i bakar-sulfat.
Pjegavost lišća
Pjegavost lišća japanskog javora uzrokovana je pojavom gljivice Rhytisma acerinum, a uzrokuje tamne mrlje na listovima koje mogu varirati u veličini, a ponekad se mogu spojiti kako bi stvorile velike nekrotične površine. Listovi koji su pogođeni ovom bolešću obično žute i otpadaju prije nego što bi inače trebali. Kako bi se spriječila zaraza preporučuje se održavanje biljke zdravom, redovito uklanjanje zaraženih listova i lišća koje je palo na tlo kao i poboljšanje cirkulacije zraka i drenaže tla. Za suzbijanje pjegavosti lišća koriste se fungicidi na bazi bakra poput bakar oksida, bakar sulfata i bakar hidroksida.
Relativno su sigurni za okoliš i često se koriste kao sredstva za suzbijanje gljivičnih bolesti na različitim vrstama biljaka. Sintetski fungicidi koji se mogu koristiti azokostrobin, propikonazol i tebukonazol i mogu biti učinkovitiji od bakrenih fungicida ali mogu biti manje prikladni za korištenje u ekološki osjetljivim područjima.
Pepelnica
Pepelnica je gljivična bolest koju uzrokuje Phyllactinia guttata, a uzrokuje bijeli praškasti premaz na listovima, granama i drugim dijelovima biljke. Pepelnica može oslabiti biljku, smanjiti njen rast i izazvati propadanje listova i grana. Obično se javlja u suhim i toplim vremenskim uvjetima posebno u ljetnim mjesecima. Za kontrolu pepelnice mogu se primijeniti fungicidi poput sumpora i sintetičkih fungicida koji sadrže aktivne tvari kao što su triadimenol, myclobutanil i tebukonazol. Također je važno održavati biljku zdravom i smanjiti stresne uvjete za nju poput suhog tla ili prekomjerne sunčeve svjetlosti kako bi se smanjio rizik od oboljenja. Redovito uklanjanje otpalog lišća i drugog biljnog materijala oko biljke također može pomoći u sprječavanju infekcije.
Verticiliozno uvenuće
Verticiliozno uvenuće uzrokuju gljivice iz roda Verticillium točnije Verticillium dahliae i Verticillium albo-atrum koje su prisutne u tlu i mogu ostati tamo dugi niz godina bez da uzrokuju bolesti. Bolest uzrokuje žutilo i propadanje listova, slabo rastenje, a u težim slučajevima dovodi do uvenuća i odumiranja biljke. Infekcija se obično javlja u tlu koje je zaraženo sporama gljivice, a može se prenijeti i preko zaraženog biljnog materijala ili alata.
Ne postoji lijek za ovu bolest pa se preporučuje poduzimanje mjera za sprečavanje infekcije što uključuje sadnju zdravih biljaka na dobro dreniranom tlu, izbjegavanje prekomjerne vlage u tlu, izbjegavanje prekomjerne upotrebe dušičnih gnojiva i redovno uklanjanje zaraženih dijelova biljke. U slučaju teške infekcije može se razmotriti uklanjanje cijele biljke kako bi se spriječilo širenje bolesti na druge biljke u okruženju.
Štetnici
Ako se japanskom javoru ne pruži odgovarajuća njega i zaštita on može vrlo lako biti oštećen uslijed napada nekih štetnika koji u nekim slučajevima mogu napraviti nenadoknadivu štetu, a među glavnim krivcima su japanski kornjaš, grinja i brašnasta stjenica.
Japanski kornjaš
Japanski kornjaš (lat. Popillia japonica) je vrsta kukca koja se hrani lišćem drveća, uključujući i japanski javor. Hrani se lišćem japanskog javora što uzrokuje oštećenja na lišću i utječe na rast i opće zdravlje biljke. To se najčešće odvija noću kada izlaze iz zemlje dok se danju skrivaju u tlu ili drugim skloništima. Listovi napadnuti japanskim kornjašima imaju nepravilne, nazubljene rubove i male rupe u središtu lista. Ako je populacija kornjaša velika mogu se primijetiti ogoljena područja na lišću koje mogu dovesti do slabljenja biljke. Larve japanskog kornjaša se hrane korijenjem biljke što također može uzrokovati slabljenje i smrt biljke. Za kontroliranje štetnika može se primijeniti nekoliko metoda uključujući postavljanje fizičkih barijera ili upotrebom insekticida poput imidakloprida, acetamiprida i dinotefurana.
Grinja
Grinja (lat. Tetranychidae) je česta pojava na japanskom javoru, ali i na drugim vrstama biljaka, a hrani se isključivom sokom biljke što može dovesti do oslabljivanja i sušenja lišća. Napadnuti listovi postaju žuti i praćeni su smeđim mrljama. Također dolazi do pojave bijelog paučinastog materijala na donjoj strani lišća i između grana. Grinje na japanskom javoru mogu se liječiti raznim insekticidima poput acaricida, piretroida i organofosfata.
Brašnasta stjenica
Brašnasta stjenica (lat. Pseudococcidae) ili štitasta uš je insekt koji se hrani biljnim sokom lišća i stabljika, a ime je dobila po bijelom, brašnastom izgledu koji stvara na biljkama, a sadrži vosak. Ovi insekti se često nalaze u toplim i suhim uvjetima, a pojavljuju se u većem broju u proljeće i ljeto. Uzrokuje žućenje, opadanje listova kao i smanjenje rasta i općeg zdravlja drveta. Brašnasta stjenica može se uklanjati ručno, korištenjem prirodnih neprijatelja poput bubamara kao i primjenom insekticida poput ulja nima, neonicotinoida, piretroida i organofosfata.
Upotreba japanskog javora
Zbog iznimno lijepe strukture, drvo japanskog javora se može koristiti u proizvodnji namještaja, parketa, izradu glazbenih instrumenata poput gitare i mandoline, a u Japanu se tradicionalno koristi za izradu štapova za hodanje. U tradicionalnoj japanskog kulturi listovi se koriste za pripremu čaja, a koristi se u medicinske svrhe kao i u kozmetičkoj industriji.
Berba
Cvjetovi japanskog javora se ne beru, ali sezona branja listova je u ranu jesen neposredno nakon mijenjanja boje u žutu i crvenu. Beru se ručno ili škarama kako bi se uklonili samo zreli listovi, dok se mladi izdanci ostavljaju na stablu. Beru se samo listovi sa zdrave biljke koji trebaju biti glatki i bez ikakvih oštećenja. Nakon berbe listove je potrebno pažljivo očistiti od nečistoća i ostaviti da se osuše na suhom mjestu.
Sušenje
Za proces sušenja listova potrebno je prethodno isprati listove hladnom vodom i posušiti ih papirnatim ručnikom. Nakon toga listovi se moraju rasporediti na čistu površinu isključivo u jednom sloju kako se ne bi dirali, a suše se na toplom i suhom mjestu na sobnoj temperaturi ili u pećnici na 50 - 60°C. Nekada sušenje može biti jako težak postupak jer listovi sadrže veliku količinu vlage.
Skladištenje
Pravilno osušeni listovi čuvaju se u papirnatoj vrećici ili staklenoj posudi na tamnom i suhom mjestu kako bi se spriječila izloženost velikoj količini vlage. Izloženost svjetlu može uzrokovati oksidaciju i gubitak arome. Listovi se također mogu zamrznuti, a pravilno skladišteni mogu se čuvati i do 6 mjeseci. Sirove listove prije skladištenja treba prethodno pripremiti pranjem i temeljitim sušenjem, a mogu se čuvati spremljeni u papirnatu vrećicu u hladnjaku do otprilike 2 tjedna.
Kulinarstvo
Osim za pripremu čaja od listova japanskog javora također se koristi za pripremu nekih jela poput juha, rižota, kao sirovi dodatak salatama. Neka od najpoznatijih jela u kojima se koristi japanski javor su udon (vrsta japanskih rezanaca gdje se ponekad prilikom serviranja koriste i listovi japanskog javora), mochi (tradicionalni kolač koji se posipa prahom od lišća japanskog javora) i sushi.
Kozmetika
U kozmetici se japanski javor koristi zbog svojih svojstava hidratacije kože. U nekim kozmetičkim proizvodima kao što su kreme za lice, maske i losioni, a koristi se ekstrakt japanskog javora kako bi se hidratizirala i njegovala koža. Sadrži neke vitamine i hranjive tvari koje mogu pozitivno utjecati na kožu poput vitamina A, C i K, kalija i kalcija. Uz vitamine i minerale japanski javor sadrži antioksidanse poput polifenola koji pomažu u smanjenju oštećenja kože uzrokovanih slobodnim radikalima.
Medicina
Japanski javor koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini za razne svrhe uključujući liječenje povišenog krvnog tlaka, šećerne bolesti i drugih zdravstvenih problema. Također se koristi u nekim prirodnim lijekovima u zapadnoj medicini, a dolazi u obliku ekstrakta. Biljne kapi koje sadrže ekstrakt japanskog javora koriste se za ublažavanje upala u tijelu uključujući upale u probavnom sustavu i mokraćnom mjehuru.
Zanimljivosti
Japanski javor je popularan u japanskoj umjetnosti gdje se koristi u japanskom drvorezu, slikarstvu ili kao motiv na tkaninama. Zbog promjene boja smatra se simbolom mijenjanja godišnjih doba.
Smatra se svetim drvetom i može se naći u hramovima, tradicionalnim japanskim kućama, a drvo se smatra simbolom sreće i obilja.
Naziv Acer palmatum u prijevodu znači dlanolisni javor, a dolazi od riječi acris (oštar, gorak) i palma (dlan).
Iako se životni vijek biljke kreće 50 - 100 godina neke vrste mogu doseći veću starost poput Osakazuki čija je starost do oko 300 godina ili Atropurpureum čija je starost oko 150 godina.
Japanski javor se počeo uzgajati u Japanu oko 1700. godine dok je prvi put viđen oko 1820. godine u Engleskoj.
Prženo lišće javora je velika poslastica u Osaki, a takav način spremanja listova poznat je otprilike 1000 godina.
Foto: Anemone123 / Pixabay
Odgovori