Liči (lat. Litchi chinensis) je spororastuće zimzeleno drvo podrijetlom s prostora jugoistočne Azije. Najviše je rasprostranjen na prostoru Vijetnama, Indije, Kine, Japana, Filipina i Indonezije. Naziva se još i azijska trešnja, a pripada porodici sapindovki (Sapindaceae) kojoj također pripadaju divlji kesten, guarana, hmelj, konoplja, javor, rambutan, španjolska limeta i druge.
Suptropska je biljka koja najbolje uspijeva na temperaturama u rasponu 25 - 35°C, a može prezimiti na hladnoći ako temperatura nije ispod točke smrzavanja. Uzgaja se u tropskim i suptropskim područjima, a uzgoj se proširio na Ameriku i Afriku.
Drvo se uzgaja više od 3000 godina, ima gustu i široku krošnju i može narasti 4 - 20 m. Podnosi gotovo sve vrste tla koja su dobro drenirana, a pH vrijednost kisela. Raste na oko 600 m. n. v. i preferira godišnju količinu padalina 1.000 - 1.700 mm. Tamnozeleni listovi su dugi otprilike 12 - 20 cm dok su cvjetovi sitni, ali rastu u velikim skupinama poput grozdova. Mogu biti zelenkasto bijele ili žute boje.
Sporo sazrijeva i potrebno je oko 8 -12 godina da razvije prve plodove, a ako se sadi iz sjemena plod se tek može očekivati za 15 godina. Plodovi biljke su ovalnog oblika veličine 3 - 5 cm, crvene ili ružičaste boje i obično prekriveni sitnim dlačicama, a vrijeme potrebno da sazru je 60 - 80 dana. Iako je za rast plodova biljku najbolje saditi na punom suncu, ipak će mlada biljke bolje rasti ako joj se omogući malo sjene i zaštita od vjetra. Uspješnost sadnje je oko 95%.
Srodnici
Vrste ličija
Liči je zimzelena biljka koja ne podnosi temperature ispod - 1°C. Ako se uzgaja u područjima gdje su niske temperature tada zahtijeva sadnju u staklenicima gdje će se osigurati kontrolirani uvjeti kako bi se mogli formirati plodovi. Plodovi su slatkog okusa čije je meso bijelo i želatinasto, a u sredini se nalazi sjeme crvenkasto smeđe boje. Postoji oko 100 vrsta od kojih su najpoznatije: Bengal, Hak Ip, Brewster, Kaimana, No Mai Tsze i Kaimana.
Bengal
Bengalski liči je klasična vrsta poznata po nepravilnom rastu i izuzetno popularna u dijelovima južne Afrike i Australije. Plodovi su slatki s velikom sjemenkom unutar sebe, a prekriveni su crvenom kožom. Dostupnost ove vrste je ograničena jer je njena proizvodnja ograničena u periodu prosinca do siječnja. Varijanta je indijske sorte Purbi s prosječnom težinom ploda oko 21 g.
Hak Ip
Hak Ip ili Ha Kip na kineskom znači "crni list" i vrsta koja se najviše uzgaja na području južne Floride jer daje više plodova nego ostale vrste. Stablo ličija je gusto razgranato sa šiljastim, tamno zelenim do crnim lišćem i plodovima crvene kore. Zbog izvrsnog okusa vrlo je tražena vrsta i jedna je od najčešćih koja se može naći na lokalnim tržnicama. Plodovi biljke dozrijevaju u periodu od svibnja do srpnja, a raste na punom suncu ili djelomičnoj sjeni.
Brewster
Brewster je vrsta podrijetlom iz Kine originalnog naziva Chen Tze prema obitelji Chen iz provincije Guangdong. U Ameriku ju je donio William N. Brewster između 1903. - 1906. godine. Često se sadi u stambenim sredinama, a poznata je po tome što istovremeno daje cvjetove i plodove. Plodovi su ljubičasto crvene kore čija se tekstura često uspoređuje s grožđem, s prosječnom težinom oko 23 g. Ovu vrsta ličija je moguće sušiti, dehidrirati ili od nje praviti sok. Bogata je vitaminima B i C, željezom, flavonoidima, manganom, bakrom i slično.
No Mai Tsze
No Mai Tsze je omiljena vrsta ličija u Kini koja se smatra jednom od najukusnijih. Uzgoj ove vrste je jako težak zbog nepravilne proizvodnje voća koja bude jednom u nekoliko godina. Kod ekstremnog vremena mlada biljka ima tendenciju uvenuti dok su starije biljke nešto izdržljivije. Plodovi su mali s crvenom kožom, a mogu se konzumirati svježi ili osušeni. Međusobna udaljenost biljaka je oko 7,5 m.
Kaimana
Kaimana je vrsta koja se uzgaja u suptropskim područjima diljem svijeta uključujući Havaje. Plodovi su dostupni samo jednom godišnje u periodu od svibnja do lipnja. Vrsta je razvijena oko 1970. godine iz sadnice Haak Yip, a plodovi su joj nešto veći i traju duže. Srcoliki plodovi su crvene boje s glatkom kožicom. U Australiji i Brazilu sezona ove vrste je krajem studenog.
Uzgoj ličija
Liči je zimzeleno drvo koje raste u tropskim i suptropskim područjima pri temperaturama od 20, pa sve do 35°C. Podnosi gotovo sve vrste tla koja su dobro drenirana i bogata organskom tvari. S obzirom na to da može narasti do 20 m sadi se na međusobnoj udaljenosti 8 - 10 m. Potrebno vrijeme da postigne određenu visinu je 5 -10 godina ako su osigurani uvjeti zalijevanja i prihrane. Tijekom vegetacije zahtijeva redovno zalijevanje, a tek posađeno drvo se zalijeva 2 - 3 puta tjedno dok se ne učvrsti. Drvo cvjeta jednom godišnje tijekom zimskog perioda, a plodovi sazrijevaju tek od svibnja do lipnja.
Tlo
Liči podnosi sve vrste tla, a najvažnije je da je tlo dobro drenirano kako bi se spriječilo pretjerano skupljanje vode koje može uništiti korijenski sustav stabla. Poželjno je tlo prihraniti organskim gnojivom poput borove kore ili borovih iglica. Ne voli alkalna tla, a pH vrijednost bi trebala biti u rasponu 5 - 5,5. Stablo koje naraste u prosjeku do 20 m je potrebno saditi na mjestu gdje će biti zaštićeno od vjetra jer prevelika izloženost može uzrokovati prevrtanje.
Na Havajima se primjerice liči sadi na visini od 600 m. n. v. gdje je godišnja količina padalina 1.300 - 2.000 mm.
Klima
Iako najbolje uspijeva pri tropskim klimama, potrebne su sezonske varijacije temperature kako bi se formirao plod. Ličiju je godišnje potrebno 100 - 200 h temperature između 0 - 7°C. Prve tri godine stablo je potrebno zaštititi od mraza i udara vjetrova, a općenito ne podnosi temperature niže od 4°C. Idealni uvjeti za rast biljke su dobro drenirano tlo, vlaga, kiša (1.600 mm), blago kisela tla i visoke temperature. Ljetna temperatura treba biti oko 28°C, zimska oko 10°C dok u periodu između listopada i veljače temperatura mora biti niža od 15°C da bi stablo moglo početi cvjetati.
Vrijeme sadnje
Najbolje vrijeme za sadnju ličija je između kolovoza i rujna, ali sadnja se može ostaviti i za proljeće ili rano ljeto. Stablo je moguće posaditi u bilo koje doba dana, na međusobnoj udaljenosti od 10 m zbog široke krošnje i razgranatog korijenskog sustava. Sadnja stabala na manjoj udaljenosti stvara probleme stablima jer ne mogu formirati krošnju i često obolijevaju od raznih bolesti zbog smanjene mogućnosti cirkulacije zraka između stabala.
Ako se stablo sadi iz sjemenki, temperatura mora biti oko 25°C da bi sjemenka proklijala u periodu 7 - 30 dana. Tlo je potrebno održavati vlažnim, a sadnica se može iznijeti nakon 14 dana.
Slaganje kultura
Biljke koje je moguće saditi uz liči su avokado, banana, mango i mandarina. Sadnja začinskog bilja poput origana može pomoći u suzbijanju štetnika, kao i mačja trava koja služi kao oprašivač.
Stablo ličija se ne preporučuje saditi na mjestu gdje je stajao hrast, kao i biljke koje preferiraju sjenu i mogu opstati na nižim temperaturama i vlažnijem tlu kao što su astilba, diksonija i lemprika. Ove biljke zahtijevaju drugačije uvjete tla od ličija kao i temperature. Rijetko podnose visoke temperature posebice duži vremenski period.
Faza mirovanja
Kada prođe period cvjetanja, formiranja plodova i berbe biljka ulazi u fazu mirovanja. Iako se ne preporučuje sadnja na području gdje bi mogla biti izložena temperaturama ispod 0°C pri kojima mlado stablo može biti ozbiljno oštećeno, stablo koje je već formirano i staro više od 3 godine može preživjeti temperature do oko - 4°C. Drveće ima pozitivne zahtjeve za zimsko hlađenje između 7 - 12°C i period mirovanja kako bi se potaklo cvjetanje.
Sadnja ličija
Liči se može saditi tijekom cijele godine na mjesto gdje će biti zaštićen od udara vjetra. Iako voli potpuno sunce moguća je sadnja u djelomičnoj sjeni, ali nikako u potpunom hladu što će usporiti rast i smanjiti količinu plodova. Sadi se u prethodno iskopanu rupu koja je dobro drenirana i ispunjena mješavinom organskom komposta i zemlje. Nakon sadnje potrebno je češće zalijevanje biljke, optimalno 2 - 3 puta tjedno, a potreba za zalijevanjem se vremenom smanjuje na jednom tjedno. U periodu ekstremnih vrućina i suša, stablo se treba češće zalijevati bez obzira je li u pitanju mlada sadnica ili starije drvo.
Sadnja sjemena
Sadnja stabla iz sjemena se ne preporučuje jer ima dugo razdoblje koje je potrebno proći da bi se formirali prvi plodovi. Razvoj boljih vrsta je spor i u principu treba proći 10 ili više godina da stabla rode. Sjeme je potrebno ukloniti iz ploda i pohraniti u toplu vodu 24 h kako bi se povećala klijavost i smeđa kora oko jezgre otvorila. Na takav način klijavost će biti veća nego u sjemenki osušenih na zraku ili pohranjenih u vermikulitu.
Nakon vađenja iz ploda sjemenke je najbolje čuvati na vlažnoj tresetnoj mahovini pri temperaturi od oko 8°C. U tim uvjetima će izdržati otprilike 8 tjedana nakon čega će proklijati. Kada proklijaju sjemenke su spremne za sadnju u mješavinu organskog komposta i zemlje.
Sadnja biljke nakon zračnog raslojavanja
Struganjem je potrebno ukloniti oko 2,5 cm kore kako bi se uklonio tanki sloj kambija ispod kore. Prekriti šakom navlažene mahovine i omotati plastičnom folijom. Nakon 2 - 3 mjeseca pojavljuju se ukorijenjeni zračni slojevi koji se uklanjaju i sade u prethodno pripremljenu posudu. Zemlja mora biti dobro drenirana i bogata organskim tvarima. Biljka se stavlja u sjenu koja zahvaća otprilike 50 - 70% i prekriva se plastičnom vrećicom kako bi se održavala potrebna vlažnost.
Biljku je potrebno zaštiti od prevelikog i izravnog vjetra kao i ekstremnih temperatura. Potrebno je prihraniti s pola žličice potpunog gnojiva 6 tjedana nakon sadnje, a kada narastu novi izdanci u potpunosti se sklanja iz sjene.
Sadnja sadnice
Prije sadnje sadnice potrebno je pripremiti teren ovisno o lokalnim uvjetima. Tlo treba biti dobro drenirano i osunčano s maksimalnom količinom sunčeve svjetlosti. Podnosi i djelomičnu sjenu, a potpunu je potrebno izbjegavati. Tlu je potrebno dodati organsko gnojivo poput borovih iglica kako bi se obogatilo i poboljšalo drenažu. Rupa u koju se biljka sadi treba biti dimenzija 30 x 50 cm ili 50 x 50 cm. Nakon spuštanja biljke rupu je potrebno ispuniti mješavinom organskog komposta i zemlje.
U početku je potrebno zalijevati 2 - 3 puta tjedno kako bi korijen očvrsnuo, kasnije se potreba za zalijevanjem svodi na jedno tjedno. Biljka ne zahtijeva pretjerano prihranjivanje. Tlo oko biljke je potrebno malčirati, a obnavljanje malča je potrebno jedno godišnje.
Uzgoj u vrtu
Za sadnju stabala u vrtu potrebno je osigurati određenu udaljenost. Neke vrste imaju točno definiran razmak između sadnica stabala pa se tako sadnice vrste Bosworth 3 (poznatije kao Kwai Mai Pink) sade na razmaku 6 x 6 m. Za vrste koje se obrezuju jednom godišnje kao što je Kaiman, preporučuje se razmak 8 x 8 m, dok se jače sorte poput Brewster i Tai So sade na razmaku 8 x 12 m.
Stabla koja su se razmnožavala zračnim raslojavanjem mogu se presaditi u vrt gdje je dovoljna vlažnost nakon 6 - 12 mjeseci. Prilikom rukovanja potrebno je paziti na korijenje koje je još u ovoj fazi izuzetno lomljivo. Stablu je potrebno oko godinu dana da se privikne na uvjete tla.
Uzgoj u plasteniku
Sadnja reznica biljke nije uobičajena u rasadnicima. Uspjeh ovisi o nekoliko čimbenika kao što su genotip, fiziološko stanje matičnog stabla, vrstu stabla i uvjete okoliša. Korištenjem prave tehnike uspjeh je moguć samo kod nekih vrsta, iako se reznice obično sporo ukorjenjuju. Potrebno je 2 - 4 mjeseca da uspostave korijenski sustav prije sadnje u posude. Idealno ih je držati na zasjenjenom mjestu u rasadniku otprilike 15 - 20 mjeseci odnosno dok ne postignu visinu od oko 50 - 60 cm.
Sadnice koje su posađene sjetvom je potrebno držati na temperaturi od oko 25°C da bi počela klijati u periodu 7 - 30 dana. Stablo mora prezimiti na temperaturi između 5 - 15°C, a da bi se formirali cvjetovi mora biti izloženo temperaturama 0 - 12°C desetak dana. Potrebno je najmanje godinu dana da sadnice budu u posudama prije presađivanja. Može prezimiti na svijetlom mjestu bez mraza s visokom vlagom ili u svijetlom dnevnom boravku, ali to je manje korisno za zdravlje biljke.
Uzgoj u posudama
Jezgru ličija je potrebno posaditi vodoravno na dubinu od oko 2 cm. Pri sadnji je potrebno koristiti mješavinu zemlje za posude i pijeska, a pri tome je vrlo važno da se sjeme posadi u rahlu i prozračnu podlogu. Posuda s posađenim sjemenkama se stavlja na toplo mjesto koje ne smije biti izloženo izravnoj sunčevoj svjetlosti. Tlo ne smije biti mokro nego ga je potrebno održavati vlažnim.
Umjesto klasičnog zalijevanja supstrat je potrebno prskati vodom. U početku nije potrebno prihranjivanje nego tek nakon 10 tjedana u obliku dodavanja organskog gnojiva. Vrijeme klijanja se ubrzava prekrivanjem lonca filmom koji propušta zrak i svjetlost.
Održavanje nasada
Liči se sadi na određenoj međusobnoj udaljenosti koja ovisi o vrsti biljke, ali je općenito udaljenost oko 10 m. Za vrijeme vegetacije tlo je potrebno malčirati organskim kompostom kao što su borove iglice kako bi se mogla zadržati odgovarajuća vlažnost i spriječiti nekontrolirano prodiranje vode unutar korijenskog sustava uslijed kojeg ono propada. Mlade sadnice je potrebno saditi na mjestu gdje neće biti izložene direktnom udaru vjetra jer to može dovesti do lomljenja grana ili cijelog stabla.
Sadnice posađene u posudama presađuju se u vrt tek nakon godinu dana. Zalijevanje je intenzivnije kod tek posađenih sadnica (u prosjeku 2 - 3 puta tjedno), a vremenom se potreba za zalijevanjem smanjuje dok se ne dođe na zalijevanje jednom tjedno.
Održavanje i njega
Redovnim uklanjanjem suhih grana njegujemo biljku i čuvamo od propadanja. Jednom godišnje za vrijeme berbe reže se oko 10 cm vrha grane na kojoj se nalazi plod. Dugogodišnjim promatranjem utvrđeno je da stabla koja se obrezuju tijekom berbe ili dva tjedna nakon berbe daju odličan urod što nije slučaj za stabla koja se obrezuju nekoliko tjedana iza berbe.
Sadnjom na određenoj udaljenosti smanjujemo mogućnost propadanja tako što omogućujemo bolju cirkulaciju zraka i nesmetan rast grana između stabala. Iako je biljka tolerantna na sušu to ne znači da treba dopustiti sušenje biljke. Nakon svake rezidbe potrebno je prihranjivanje.
Zalijevanje
Liči se češće zalijeva ljeti nego zimi, a tek posađeno stablo je osjetljivo i zahtijeva dodatnu njegu. U početku je potrebno češće zalijevanje, otprilike 2 - 3 puta tjedno dok ne očvrsne. Kasnije je dovoljno zalijevati jednom tjedno kako bi se održavala željena vlažnost tla. Nakon perioda cvjetanja biljka se zalijeva nešto obilnije kako bi se spriječilo prerano opadanje plodova. Tla koja imaju previše soli zahtijevaju više zalijevanja kako bi se spriječilo njeno nakupljanje. Zadržavanje vode spriječit će rast biljke.
Gnojidba
Liči ne treba mnogo gnojiva, tek povremena gnojidba slabim tekućim gnojivom svakih 10 - 14 dana u periodu od travnja do rujna. Koriste se proizvodi koji sprječavaju nedostatak željeza i klorozu lišća. U prvoj je godini sadnje gnojivo 1 - 2 - 1 dok se nakon treće godine prestaje s prihranjivanjem jer tada ulazi u fazu plodonošenja. Nakon berbe prvih plodova i tijekom drugog plodonošenja prihranjuje se gnojivom 10 - 5 - 20.
Prilikom sadnje stabla ličija potrebno je pomiješati gornji sloj zemlje s organskim gnojivom koji sadrži ekstrakte algi, morske trave ili komposta. Gnojivo je potrebno raspršiti od linije kapanja po lišću do udaljenosti 20 cm od debla.
Razmnožavanje
Razmnožavanje ličija je moguće sjemenom, reznicama ili zračnim raslojavanjem. Ako se koristi metoda uzgajanja iz sjemena, stablu je potrebno oko 10 godina da se formiraju prvi plodovi. Upravo radi toga ova metoda razmnožavanja se ne preporučuje. Također se razmnožavanje reznicama ne prakticira, pogotovo u rasadnicima, jer postotak uspjeha nije isti za svaku vrstu. Reznice se sporo ukorjenjuju i proces stvaranja korijenskog sustava traje otprilike 2 - 4 mjeseca, a u posudama moraju biti 15 - 20 mjeseci (moraju biti oko 50 - 60 cm visine) prije presađivanja u vrt.
Najbrža i najpopularnija metoda zračno raslojavanje, s 80% šanse za uspjeh. Metode razmnožavanja se razlikuju po ujednačenosti i veličini novih biljaka, kvaliteti proizvedenog korijenskog sustava, vremenu do rađanja, stopi razmnožavanja, uništavanju matičnog stabla, troškovima, zahtjevima za radnom snagom i potrebom za posebnim tehnikama i opremom.
Zračno raslojavanje je metoda koja se najčešće koristi kod razmnožavanja ličija. U Kini se primjenjuje više od 3000 godina, a uključuje opasivanje ili cinkturiranje primarnog stabla kako bi se potaklo ukorjenjivanje na površini grane gdje je napravljen rez. Prilikom cinkturiranja mora se paziti da se ukloni čitavo tvorno biljno tkivo koje okružuje bijelo središnje drvo kako bi se spriječio neuspjeh ukorjenjivanja. U periodu 2 - 4 mjeseca formira se dovoljno korijena, a presađuje se 2 - 8 mjeseci kasnije.
Presađivanje
U principu je stablo ličija moguće presađivati tijekom cijele godine ali je najbolje u proljeće ili na početku kišne sezone. Sadi se u prethodno iskopane rupe dimenzija 30 x 50 cm ili 50 x 50 cm gdje se gornji sloj zemlje pomiješa s kompostom. Biljka se mora saditi na udaljenosti najmanje 10 m od kuća jer ako se posadi preblizu to može utjecati na žetvu i rast plodova.
Sadnice posađene u posudama se mogu presađivati u veće posude tek nakon 3 - 6 tjedana, odnosno nakon što sjeme proklija. Savjetuje se presađivanje u posude od 13 l koja ima dobre drenažne rupe. Posude je potrebno napuniti blago kiselom zemljom i posaditi sadnice.
Pomlađivanje
Rezidba stabala ličija radi se na mladim stablima u svrhu oblikovanja ili na starim, zrelim stablima za pomlađivanje. Starenjem biljka daje puno manje plodova pa je dugogodišnjim istraživanjem otkriveno je da će stabla davati puno više plodova ako se vrši pomlađivanje. Starenjem stabla daju manje plodova pa će tako stabla stara 50 - 60 godina imati gustu krošnju, a plodovi će se formirati samo pri vrhu.
Kako bi se smanjio problem neproduktivnih voćnjaka ličija poljoprivrednici sve više koriste metodu pomlađivanja jer se tako zadržava postojeći korijenski sustav. Metoda je ekološki i ekonomski prihvatljivija.
Pomlađivanje se vrši tijekom kolovoza i rujna na visini 1 - 1,5 m od razine tla. Uklanjaju se 3 - 4 glavne grane koje rastu od baze prema van. Pomlađivanje se obavlja ručnom ili električnom pilom u fazama krenuvši od vrha. Treba izbjegavati cijepanje kore ili skidanje kore na kraju rezanja zbog pada teških grana u vrijeme rezidbe.
Kako bi izbjegli vanjske infekcije na odrezanom dijelu, potrebno je odmah nakon rezidbe zalijepiti bordoškom smjesom ili bakrenim oksikloridom. Pomlađena stabla zahtijevaju navodnjavanje ako nastupi bilo kakvo sušno razdoblje kako bi se izbjeglo sušenje stabala.
Prorjeđivanje
Stabla stara 3 - 4 godine režu se oko 7 - 10 cm kako bi se dobilo gušće stablo, a prorjeđivanje se obično vrši u ožujku i travnju. Starija stabla zahtijevaju minimalno obrezivanje jer se grane režu kada se beru grozdovi voća što potiče novi rast koji je potreban za proizvodnju sljedeću sezonu. Ponekad se prorjeđivanje vrši u jesen kako bi se potaklo bolje cvjetanje i plodonošenje.
Neke vrste ličija zahtijevaju duže rezanje grana pa je tako na Tajvanu praksa da se vrsti Yu Ho Pau odreže oko 60 cm grane. Slično je u Kini s vrstom Hwai Lai što rezultira povećanom proizvodnjom u odnosu na klasične metode prorjeđivanja.
Priprema za sljedeću sezonu
Pravilnom rezidbom za vrijeme vegetacije i neposredno poslije berbe plodova kao i malčiranjem osigurat ćemo da biljka u sljedećoj sezoni cvjetanja ima bujnije i gušće listove praćene velikim cvjetovima iz kojih će se kasnije formirati plodovi. Potrebno je poštivati uvjete tla, temperature i dnevne svjetlosti kako bi bili sigurni da će biljka sljedeću sezonu dati što više plodova. U zimskom periodu tlo je potrebno zaštititi slojem malča od borovih iglica kako bi se stablo zaštitilo od temperaturnih promjena. Sadnice posađene u posude unose se unutar staklenika gdje im se osigurava temperatura od oko 25°C, a u proljeće se iznose iz zatvorenog ili se eventualno sade ako je stablo dovoljno očvrsnulo.
Bolesti
Iako je stablo ličija sa svojim zelenim listovima otporno na razne bolesti, ipak suptropska klima koja ima razdoblja hladnog i toplog vremena praćenog velikom vlažnosti pogoduje širenju raznih gljivičnih bolesti. Općenito u jestivim biljkama ili onim biljkama koje daju plodove potrebno je preventivno koristiti fungicide u rano proljeće. Uobičajene bolesti koje su sklone napadanju ličija su antraknoza, roza bolest, gljivična trulež korijena i biljni rak.
Antraknoza
Antraknoza je bolest koju uzrokuje patogena gljivica Colletotrichum loeosporioides. Napada biljke kada je vrijeme vlažno i hladno oštećujući prvenstveno grane i lišće. Suho i vruće vrijeme zaustavlja napredovanje bolesti koje se može ponovno aktivirati pojavom hladnog i vlažnog vremena. Stvara tamne i udubljene lezije koje se mogu pojaviti i na plodovima.
Biljke sklone napadima ove gljivične bolesti su ciklame, fikusi, palme, sukulenti ali i stabla poput javora, oraha, azaleje i hrasta. Kako bi se spriječilo daljnje širenje bolesti, zaražene dijelove je potrebno ukloniti što dalje od biljaka. Ako biljki osiguramo dovoljno svjetlosti, vode i gnojiva spriječit ćemo napad ove bolesti. Za liječenje se koriste sredstva na bazi bakra, 3 puta u intervalima od 7 dana.
Roza bolest
Rozu bolest uzrokuje gljivica Erythronium salmonicolor, a očituje se pojavom bijelih lezija na kori drveta kao i ispod nje. Kako lezije rastu tako će dijelovi kore opadati uzrokujući oštećenje biljke. Ova gljivica uzrokuje rane koje sprečavaju normalno funkcioniranje fizioloških procesa što na kraju dovodi do defolijacije i odumiranja vanjskih grana. U nekim slučajevima iz stabala citrusa može curiti sok.
Drveće je najosjetljivije u područjima s velikom količinom oborina. Dijagnoza ove bolesti se obično definira korištenjem svjetlosne mikroskopije i skenirajuće elektronske mikroskopije za promatranje sporulacije patogena. Moguće sprječavanje širenja bolesti je korištenjem fungicida.
Gljivična trulež
Gljivična trulež je bolest koju uzrokuje gljivica Armaria tabescensill i javlja se na mjestima gdje se nalazi stablo hrasta. Bolest je u početku teško prepoznati sve dok ne ubije stablo tako da njegovo korijenje propadne uslijed truljenja jer zaražena stabla često ne pokazuju simptome opadanja mjesecima do godina nakon infekcije. Najlakši način za prepoznavanje gljivične truleži je po njenim žutim ili smeđim gljive koje rastu u skupinama u neposrednoj blizini drveća ili grmlja.
Sama prisutnost gljiva ne znači nužno infekciju, ali isto tako nedostatak gljiva ne isključuje mogućnost bolesti. Infekcija se može potvrditi promatranjem bijelog micelija ispod kore bolesne biljke. Zaraženu biljku je potrebno odmah ukloniti kao i što više korijenske mase.
Biljni rak
Biljni rak uzrokuje bakterija Botryosphaeria sp.koja napade završne grane na stablu. Ova gljivica ulazi kroz ozlijeđenu površinu na drvetu te na mrtve i umiruće grančice uzrokujući ovalne i udubljene lezije na granama uslijed čega dolazi do pucanja kore. Zaražene grane je potrebno ukloniti steriliziranim škarama ili nekim drugim alatom, a korištenje fungicida na ovu vrstu gljivične infekcije se ne preporučuje.
Štetnici
Liči je drvo koje raste sporo i u prosjeku može narasti do 20 m. Ima guste zelene listove i cvjetove iz kojih se kasnije formiraju plodovi. Prilikom sušenja ploda, ljuska se stvrdnjava i često nalikuje na orah. Upravo su ti plodovi kao i stablo pogodni za skupljanje štetnika i nametnika koji se njima hrane, a najpoznatiji su uvijač lišća i smrdljiva stjenica.
Uvijač lišća
Grinja Aceria litchi poznata kao uvijač lišća je najozbiljniji štetnik koji deformira i jede lišće ličija. Nevidljive su golim okom, a odrasla jedinka napada mlado lišće gdje polaže jaja iz kojih se mladi izlegu u periodu 3 - 4 dana. Ostavljaju žute mjehuriće na gornjoj strani lišća dok na donjoj strani stvara vuneni pokrivač. U težim slučajevima grinje napadaju cvjetove što sprječava formiranje plodova.
Kontrola širenja ove grinje je moguća pomoću tri uzastopna prskanja odgovarajućeg miticida usmjerenog na ispiranje rasta. Prvo prskanje se primjenjuje na napadnuto drveće i njihove susjede kada se počne pojavljivati novo ispiranje. Drugo prskanje se primjenjuje kada se ispiranje potpuno pojavi i neposredno prije nego novo lišće počne rasti. Treće prskanje treba primijeniti nakon izrastanja novih listova.
Smrdljiva stjenica
Smrdljiva stjenica (lat. Tessaratoma papillosa) je najgori štetnik u Kini. Prirodno stanište ovih kukaca su farme i voćnjaci, a pronađeni su isključivo u Indiji. Smrdljivu stjenicu je moguće prepoznati po svijetlocrvenim oznakama, a kada su ugrožene ispuštaju tekućinu neugodnog mirisa. Velike su otprilike 2,4 cm i pljosnate i napadaju mlade grane sišući sok što ih često ubija. Plodovi koji rastu padaju na zemlju. Da bi spriječili širenje ovog štetnika najbolje je dobro protresti stabla zimi s kojih će stjenica pasti na tlo nakon čega se skupe i uklone. Vjeruje se da je otrovan i da izaziva sljepoću ako trljate oči nakon dodira.
Upotreba ličija
Liči je egzotično voće koje ima široku primjenu u medicini, kulinarstvu i kozmetici zbog svojih sastojaka poput vitamina C, polifenola, selena kao i antivirusnih svojstava. Preporučuje se umjerena konzumacija jer prirodno prisutni toksini izazivaju napade, konvulzije i vrućicu.
Berba
Liči ne nastavlja sazrijevati nakon berbe zato je važno planirati berbu što je moguće bolje. Berba se nikada ne obavlja plod po plod jer ih je teško ukloniti sa stabljike bez oštećenja kožice. Zreli liči je veći zbog čega se izbočine na koži šire i poprimaju ravniji izgled, a okusom su slatki do blago kiseli. Liči se bere u grozdovima koristeći škare. Ne sazrijevaju svi plodovi u isto vrijeme pa ih je potrebno brati svaka 3 - 4 dana tijekom nekoliko tjedana. Ubrani će plodovi zadržati jarkocrvenu boju 3 - 5 dana na sobnoj temperaturi.
Skladištenje
Liči je potrebno pravilno skladištiti jer uslijed starenja fermentira. Voće je potrebno zamotati u papirnati ručnik i staviti u rupičastu plastičnu vrećicu s patentnim zatvaračem i kao takvo čuvati u hladnjaku otprilike tjedan dana. Za duže skladištenje liči se može zamrznuti stavljanjem u vrećicu s patentnim zatvaračem. Plodovi se beru u grozdovima, a djelomice zreli plodovi nakon branja ne mogu sazreti. Voće se može čuvati na temperaturi 1 - 7°C otprilike 3 mjeseca.
Kulinarstvo
Osim vitamina C (72 mg /100 g) ima i neznatne količine drugih hranjivih materija. Iako se može jesti sirovo preporučuje se termička obrada prije konzumiranja. Mogu se sušiti, kiseliti, konzervirati u sirupu, koristiti u džemovima, umacima, sladoledima, voćnim salatama. Osušeno ima dimljeni okus i često se konzumira u Kini. Prozirni mesnati plodovi su slatki, sočni i slabo kiseli podsjećaju na grožđe.
Kozmetika
Upotreba ličija smanjuje pojavu akni, pročišćava kožu što dovodi do manje mrlja na koži. Ekstrakt ličija sadrži visoku koncentraciju polifenola koji ublažavaju iritaciju i svrbež što pomaže u smanjenju upale. Sadrži antioksidanse poput oligonola i koenzima Q10 koji mogu odgoditi znakove starenja. Proizvodi na bazi ličija se koriste za rast kose, uklanjanje mrlja i liječenju opeklina od sunca.
Medicina
U istočnoj medicini liči se koristio za poboljšanje cirkulacije i pri mršavljenju. Sadrži izuzetno velike količine selena otprilike 8.500 ppm. Sjemenke ličija su se pokazale djelotvorne protiv rasta bakterija poput Staphylococcus aureus, Streptococcus pyogenes, Escherichia coli i Pseudomonas aeruginosa. Lišće ima protuupalna, analgetska i antipiretska djelovanja.
Zanimljivosti
Uzgoj ličija je počeo u istočnim dijelovima Kine još 1059. godine prije naše ere, kasnije se proširio na Maleziju i sjeverni Vijetnam. Divlja drveća ličija još uvijek rastu dijelovima sjeverne Kine i otoku Hainan. Voće se koristilo kao poslastica na kineskom carskom dvoru gdje se donosilo s konjima iz Guangdonga.
Španjolski biskup Huan Gonzales de Mendoza je posjetio Kinu oko 1570. godine gdje je prvi put uočio liči i opisao ga u svojoj Istoriji velikog i moćnog kraljevstva Kine. Na zapad ga je 1656. godine Michal Boym, poljski isusovački misionar.
Energetska vrijednost ličija je 66 kcal na 100 g, od toga ugljikohidrata 16,5 g, s neznatnim sadržajem proteina i masti (0,5 odnosno 0,8%). Na sjevernoj polutki liči cvjeta u periodu između studenog i veljače, dok na južnoj cvjeta između travnja i kolovoza. Znanstveni opis ličija prvi je dao Pierre Sonnerat poslije svog putovanja u jugoistočnu Aziju i Kinu.
Foto: Xuan Duong / Pixabay
Odgovori