Kelreuterija ili lampion drvo (lat. Koelreuteria paniculata Laxm.) je listopadno stablo iz porodice Sapindaceae. Može biti visoko između 5 i 15 metara te tvori gustu i okruglastu krošnju. Grane su mu u početku prekrivene gustim, finim dlakama, a kasnije ogole. Pupoljci su dugi oko 3 mm, jajastog su oblika i dlakavi pri vrhu.
Listovi su naizmjenični, složeni i neparno perasti. Mogu biti dugi do 35, a široki do 18 cm. Sastavljeni su od desetak sitnijih listova jajolikog oblika i grubo nazubljenih rubova. Ti listići su glatki i tamnozelene su boje, a na naličju imaju uzdužnu žilu uz koju se nalaze dlačice. U jesen poprimaju brončano crvenu boju.
Kelreuterija ima nepravilne cvjetove od kojih je svaki dug oko 1 cm, a rastu na vrhovima jednogodišnjih izboja skupljeni u 50 cm duge metličaste cvatove. Čaška cvijeta sastoji se od četiri lapa dok je vjenčić sastavljen od četiri latice žute boje. Cvjetovi se javljaju u razdoblju od lipnja do kolovoza. Plodovi izgledaju poput velikih mjehura koji u jesen iz zelene prelaze u smeđu boju, a na stablima se zadrže i tijekom zime. Unutar svakog tog mjehura nalaze se po tri okrugle, crne i sjajne sjemenke veličine zrna graška.
Postoje dvije vrste kelreuterije:
- K. paniculata var. Paniculata (porijeklom iz Koreje i sjeverne Kine);
- K. paniculata var. Apiculata (porijeklom iz zapadne Kine).
Dok se kod nas još uvijek smatra relativno novom i nepoznatom vrstom, u svijetu je jako popularna zbog atraktivnih listova, cvjetova i plodova pa se uzgaja kao ukrasno stablo, osobito u područjima s umjerenom klimom. U nekim područjima se zbog povoljnih uvjeta lako samostalno razmnožava sjemenom pa se smatra invazivnom vrstom.
Uvjeti sadnje: tijekom proljeća, na mjesta s puno sunca
Tlo: nema posebne zahtjeve prema tlu
Vrijeme cvatnje: od lipnja do kolovoza
Krošnja: gusta i okruglasta
Visina stabla: 5 do 15 m
Korijen: plitak
Sadnja i razmnožavanje kelreuterije
Kelreuterija se pokazala kao dobro ukrasno stablo jer nema dubok korijen, dobro podnosi gradska onečišćenja i jako je otporna na bolesti i štetočine. Za uzgoj u vrtu najčešće se biraju kultivari kao što je 'Fastigiata', koja ima usku krošnju, ili 'September Gold', kultivar koji cvjeta krajem ljeta. U Engleskoj je dosta popularan kultivar 'Coral Sun' koji je nagrađen od strane Kraljevskog hortikulturnog društva.
Može se razmnožavati sjemenom ili vegetativno. Za uzgoj iz sjemena potrebno je prethodno obaviti stratifikaciju, odnosno potopiti sjemenke na 24 sata u toplu vodu kako bi se poboljšala klijavost. U vrt se izravno mogu saditi krajem proljeća ili početkom ljeta.
Ovo ukrasno stablo nema nekakve posebne zahtjeve kada je u pitanju vrsta i kvaliteta tla jer se prilagođava različitim uvjetima. Može rasti u suhom ili vlažnom tlu, ali važno je posaditi ga na mjesto na kojem će imati puno sunčevog svjetla. Kada dostigne punu veličinu pruža vrlo dobru sjenu, ali kratkog je životnog vijeka.
Sadnice kelreuterije sade se u proljeće, nakon što prođe opasnost od proljetnih mrazeva. Kelreuterija je otporna na vjetar, ali je osjetljiva na niske temperature pa bi je trebalo saditi na zaštićenim mjestima.
Ako ovo stablo planirate uzgajati u blizini nekog drugog stabla, pobrinite se da jedno od drugoga budu udaljeni oko 9 metara. Sadnice nakon sadnje treba dobro zaliti, a tlo oko njih malčirati kako bi se spriječila eventualna oštećenja debla prilikom košnje trave ili obavljanja nekakvih drugih radnji jer kelreuterija ima tanku i osjetljivu koru.
Uzgoj i održavanje kelreuterije
Stablo kelreuterije treba orezivati tijekom proljeća dok je još mlado kako bi se razvile jače grane i formirala razgranata krošnja. Kelreuterija će tako biti dugovječnija i neće zahtijevati nikakve posebne mjere održavanja. Kasnije će se u krošnjama starijih stabala pojavljivati odumrle grane pa i njih treba povremeno uklanjati kako bi stablo izgledalo urednije.
Mlada stabla kelreuterije možete pognojiti jednom godišnje u proljeće. Osim toga, redovito ih treba zalijevati vrtnim crijevom, ali jednom kada se dobro ukorijene, zalijevanje više neće biti potrebno jer su tada otpornija na sušu.
Primjena kelreuterije
Kelreuterija je dobra medonosna biljka s koje pčele mogu skupiti dosta nektara i peluda. Njene sjemenke su sigurne za konzumaciju ako se poprže, ali jako rijetko se upotrebljavaju. Čak i u vrijeme ekstremnih suša pčele s površine od jednog hektara mogu skupiti do 300 kilograma nektara. S obzirom na to da je otporna na gradska onečišćenja, kelreuterija je idealna za sadnju u parkovima i drvoredima. Osim u pčelarstvu i hortikulturi, nema nekakvu drugu posebnu primjenu. Cvjetovi su se nekada koristili u narodnoj medicini za liječenje očiju, a danas se ponekad nađu u cvjetnim aranžmanima.
Povijest kelreuterije
Kelreuterija ili lampion drvo porijeklom je iz istočne Azije, točnije s područja Japana, Koreje i sjeverne Kine, a kod nas se uzgaja u parkovima kao ukrasno stablo. Latinski naziv roda Koelreuteria dodijeljen je u čast njemačkom botaničaru Josephu Gottlieb Kölreuteru koji je ostao upamćen po tome što je prvi križao divlji duhan (Nicotiana rustica) i srodnika Nicotiana paniculata te tako stvorio hibride tih biljaka.
Naziv vrste paniculata nastao je od latinske riječi paniculatus - metličast (zbog metličastog izgleda cvata). Nazivi za kelreuteriju na engleskom jeziku su varnish tree, Pride of India i China tree, a kod nas se naziv lampion drvo koristi zbog izgleda plodova koji u jesen prije sušenja poprime crvenu, narančastu ili žutu boju pa izgledaju poput upaljenog fenjera ili lampiona.
Bjelogorično drveće
Kelreuterija je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu. Kao što je već spomenuto, kelreuterija je dekorativno listopadno stablo porijeklom iz istočne Azije, a vrste listopadnog ili bjelogoričnog drveća koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, brijest, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, vrba te stabla raznih voćaka.
Foto: byrev/Pixabay
Odgovori