Joha

Joha je naziv za rod iz porodice brezovki (Betulaceae), u koji se ubraja preko 40 vrsta listopadnog drveća i grmlja. Od tih vrsta u Hrvatskoj najčešće rastu bijela i crna joha te planinska ili zelena joha. Za uzgoj se najčešće bira crna joha. Ova stabla u prirodnim staništima mogu rasti u skupinama ili u zajednici s bijelom vrbom, bijelim i poljskim jasenom te bijelim brijestom. Vrste koje pripadaju rodu joha najvećim su dijelom rasprostranjene u sjevernim umjerenim područjima.

Bijela joha

Ova vrsta je rasprostranjena na sjevernom dijelu polutke, a raste na vlažnim, ali ne poplavljenim tlima pored potoka i rijeka. Može rasti i na pjeskovitim do glinenastim tlima na područjima do 1300 metara nadmorske visine, a uzgaja se i kao ukrasna biljka.

Bijela joha (Alnus incana) može narasti do 20 m u visinu i formira krošnju stožastog oblika. Drvo ima plitak, ali dobro razgranat i jak korijenov sustav. Siva kora stabla je u početku glatka, a kasnije plitko popuca i pojave se uzdužne šare. Mlade grane su prekrivene gustim sivim dlakama, a u presjeku su trouglaste. Pupoljci bijele johe su u početku zeleni, a kasnije poprime crvenosmeđu boju. I oni su u početku prekriveni sivim dlačicama.

Tamnozeleni, široko jajasti listovi bijele johe su naizmjenično poredani na grančicama. Mogu biti dugi od 5 do 10 cm i na rubovima su nazubljeni, a na vrhu ušiljeni. Cvjetovi su jednodomni i jednospolni. Muški su skupljeni na vrhovima grančica u tanke duguljaste rese, a ženski u okruglaste češere velike do 1,5 cm i nalaze se na kratkim dlakavim drškama. Cvjetovi se formiraju u jesen, a cvatnja se odvija prije listanja u ožujku i travnju. Plodovi su češeri koji dozrijevaju u rujnu i listopadu, a sadrže sitne oraščiće svijetlosmeđe boje.

Uvjeti sadnje: polusjenovita pozicija
Tlo: dobro drenirano
Vrijeme cvatnje: ožujak i travanj
Vrijeme dozrijevanja: rujan i listopad
Krošnja: stožastog oblika
Visina stabla: do 20 metara
Korijen: plitak, ali dobro razgranat i jak
Cvjetovi: jednospolni i jednodomni
Plod: češer koji sadrži sitne svijetlosmeđe oraščiće
Razmnožavanje: sjemenom i vegetativno

Crna joha

Prirodna staništa ove vrste su Europa te područja Kavkaza i Sibira. Raste na svijetlim i polusvijetlim mjestima u močvarnim šumama te uz potoke i rijeke. Smatra se jako dobrom medonosnom biljkom - daje veliku količinu cvjetnog peluda, nektara i propolisa.

Crna joha (Alnus glutinosa) može biti visoka do 25 metara i formira krošnju jajasto-kupastog oblika. Iako nema glavnu žilu, korijen je ipak dobro razvijen zahvaljujući snažnom bočnom korijenju. Kora debla crne johe je u mladosti vitka, glatka i zelenosmeđe boje, a kod starijih je stabala deblja, crvenkaste boje i s jakim pravokutnim ljuskama koje su nastale uslijed pucanja. Grančice su u početku ljepljive, kao i mladi listovi i pupovi, koji su prekriveni ljuskama tamne boje. Obrnuto jajasti listovi crne johe su naizmjenično poredani i mogu biti dugi od 4 do 10 cm. Kožasti su i sjajni te imaju tupe vrhove. Na donjoj strani su uočljive žile kojima su lice i naličje lista podijeljeni u plohe. Do listanja dolazi tijekom travnja.

Cvjetovi su kod crne johe jednodomni i nastaju u pazušcima listova. Muški su skupljeni u crvenosmeđe viseće rese i javljaju se već u jesen, a ženski rastu grupirani u malene okruglaste rese. Cvjetaju prije listanja, od veljače do travnja i tada ispuste mnoštvo peludnih zrnaca koje raznosi vjetar. Plodovi su sitni jajasti češeri, dugi 1 do 2 cm. Dozrijevaju u rujnu, a sastavljeni su od odrvenjelih i zadebljalih ljuski. Češeri se još neko vrijeme zadrže na stablima i nakon izbacivanja sjemenki.

Tlo: duboko humusno tlo ujednačene vlažnosti
Vrijeme cvatnje: od veljače do travnja
Vrijeme dozrijevanja: rujan
Krošnja: jajasto-kupastog oblika
Visina stabla: do 25 metara
Korijen: ima slabu glavnu žilu, ali je bočno korijenje dobro razvijeno
Cvjetovi: jednodomni
Plod: sitni češer jajastog oblika

Sadnja

Joha se može razmnožavati sjemenom i vegetativno. Bijeloj odgovaraju sunčane do polusjenovite pozicije te dobro drenirano tlo, a crnoj johi duboko humusno tlo ujednačene vlažnosti tijekom cijele godine. I crna i bijela joha brzo rastu i uspijevaju i na siromašnim tlima s tim da životni vijek bijele johe traje od 50 do 100 godina. Obje vrste imaju jaku izbojnu snagu iz panja, a zbog razvijenog korijenovog sustava dobro vežu dušik u tlu.

Za uzgoj johe iz sjemena potrebno je skupiti češere sa sjemenkama, a oni su mogu skupljati od listopada pa dalje. Međutim, što više odgađate sa skupljanjem češera, u njima će ostati manje sjemenki. Češeri ne moraju biti potpuno smeđi, ali bilo bi dobro da su barem krenuli poprimati smeđu boju.

Skupljene češere treba spremiti u plastični, drvenu ili metalnu posudu i ostaviti na toplom mjestu. Kako se budu sušili, češeri će se otvarati i sjemenke će ispadati van. Odvojene sjemenke treba spremiti u dobro zatvorenu vrećicu i ostaviti na hladnom mjestu.

Sjeme se mjesec dana prije sjetve stavlja u pamučnu vrećicu i potapa u hladnu vodu na jedan ili dva dana. Nakon toga se lagano površinski posuši i pomiješa s malo sitnog pijeska te se spremi u labavo zavezanu plastičnu vrećicu i ostavi na dnu hladnjaka. Sjeme koje je četiri tjedna izloženo niskim temperaturama brže će i bolje klijati.

Joha će brzo rasti, pod uvjetom da ima dovoljno vlage. Sjeme se početkom travnja prvo sije u lonce, tako da se u jedan doda do pet sjemenki, a kasnije se ostavljaju samo najjače sadnice. Sjeme se prekrije tankim slojem pijeska ili šljunka (3 do 5 mm). Važno je ne pretjerivati s količinom šljunka ili pijeska jer bi se u tom slučaju klijanje moglo odvijati otežano.

Uzgoj

Lonce u kojima je posijano sjeme johe treba držati na polusjenovitom mjestu koje je zaštićeno od vjetra. Podlogu na kojoj rastu mlade biljke obavezno treba održavati vlažnom, jer joha inače raste na vlažnim staništima pa isušivanje može dovesti do odumiranja biljaka.

Sjeme johe bi zbog prethodne pripreme trebalo brzo klijati. Budući da joha sama može apsorbirati dušik koji je nužan za snažan rast, mlade biljke treba prihraniti tek nakon šest tjedana, i to malom količinom gnojiva. Budući da je nemoguće da biljke u prvih godinu dana nakon sjemena budu spremne za presađivanje na stalno mjesto, bilo bi dobro ostaviti ih u loncu još godinu dana ili ih, po potrebi, presaditi u veću posudu.

Nakon što mlade biljke dosegnu odgovarajuću visinu (oko 60 cm), možemo ih presaditi na stalno mjesto. Zemljište na kojem će se saditi joha treba očistiti od korova i trave, a nakon toga se iskapa rupa toliko velika da korijen može stati u nju bez stiskanja.

Upotreba

Kao i kora vrbe i breze, johina kora također sadrži salicine pa se u narodnoj medicini upotrebljavala za ublažavanje bolova i snižavanje temperature.

Drvo bijele johe je crvenkaste do žuto crvene boje, a budući da je mekano, elastično i lagano, pogodno je za obrađivanje. Drvo crne johe je crvene boje i također je lagano i elastično te je otporno na vodu. Najčešće se koristi za proizvodnju tijela električnih gitara.

Povijest

Latinski naziv roda Alnus potječe od starorimskog naziva za johu. Ime vrste incana (bijela joha) u prijevodu znači bjeličastosiva, a odnosi se na dlačice sive boje kojima su prekriveni listovi i mlade grane. Latinski naziv crne vrste glutinosa u prijevodu znači ljepljiva, a odnosi se na ljepljive pupove i mlado lišće. Stabla johe izgledaju atraktivno i imaju lagane krošnje koje ne stvaraju potpuni hlad pa ispod njih mogu rasti i druge biljke, a poznata su i po tome da poboljšavaju kvalitetu tla.

Bjelogorično drveće

Joha je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.

Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu. Osim johe, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, bukva, breza, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.

Foto: WikimediaImages/Pixabay