Breza (lat. Betula pendula) je listopadno stablo iz porodice brezovki (Betulaceae), a u narodu se naziva još i brezuša, brizovina, briza i metlika. Raste diljem Europe i Azije, a neizostavan je dio skandinavskih šuma gdje obično živi 200 - 250, a ponekad čak i više od 300 godina.
Iznimno je visoko i tanko stablo te može narasti do 30 m u visinu. Odlikuje se svojim snažnim korijenom, glatkom bijelom korom te tankim visećim granama. Na granama se nalaze zeleni romboidni listovi i jednodomni cvjetovi.
Breza može rasti pojedinačno ili u manjim skupinama. Neki su naši krajevi, primjerice Brezovačko polje kod Plitvica, dobili su ime upravo zbog manjih skupina breza na jednome mjestu. Vrlo dobro uspijeva na svijetlim staništima koja mogu biti najviše do 1.900 m nadmorske visine.
Srodnici
Vrste breze
Kada je riječ o brezi, treba napomenuti da njezine različite varijante imena zapravo upućuju na istu vrstu. Tako se obična breza naziva još i bijelom, žalosnom ili visećom brezom, ovisno o obliku ukrasne sorte. Također, u Hrvatskoj je moguće naći i na cretnu brezu koja je kritično ugrožena i strogo zaštićena.
Prema obliku krošnje izdvajaju breze Fastigiata (stubasta breza), Tristis i Youngii. Prema boji listova moguće je razlikovati breze Aurea i Purpurea. Aurea je breza čiji su listovi zlatno-žute boje, a Purpurea ima tamne listove boje trešnje, gotovo crne.
Za brezu nisu uobičajeni rezani listovi, ali postoje ukrasni oblici koji se ističu upravo prema toj karakteristici. Dalecarlica je breza koja razvije donekle visoko stablo i viseće grane, a listovi su joj nazubljeni i uzrezani. Gracilis je breza nižega rasta i može narasti svega 5 m. Ima savijene grane i, poput Dalecarlicae, ima urezane listove.
Obična, bijela ili viseća breza
Obična, bijela ili viseća breza (lat. Betula pendula) ističe se svojom vitkošću i može se protezati do 30 m u visinu. Tako visoko i tanko stablo zahtijeva snažan i razvijen korijen koji će osigurati snagu i povećanu stabilnost stabla. Korijen breze ima razgranate bočne žile te je iznimno dubok. Deblo je dosta vitko, ali staranjem se širi 40 - 60 cm u promjeru.
Breza je specifična po svojoj glatkoj bijeloj kori koja se guli u vodoravnim i tankim trakama. Kako stablo stari, tako i kora postaje tvrđa i deblja, a u podnožju stabla javlja se i crna boja. Obična breza naziva se još i visećom jer njezine tanke grane vise i savijaju se prema zemlji oblikujući lukove. Pupovi su uski, jajasti i ljepljivi te dugi 3 - 8 mm. Zeleni romboidni listovi su naizmjenični i veličinom mogu biti 3,5 - 7 cm dužine te 2 - 4 cm širine.
Cvjetovi su obično skupljeni u resama i jednodomni su. Muški cvjetovi se stvaraju tijekom jeseni i nemaju dršku. Najprije su na uspravnim, a kasnije na visećim resama dugim do 10 cm dužine. Ženski cvjetovi se javljaju u proljeće na uspravim resama i drškama dugim otprilike 20 cm. Dok su muški cvjetovi rahlo raspoređeni, ženski su cvjetovi zbijeni. Oprašuju ih pčele skupljajući pelud i propolis, a nakon oprašivanja vjetrom razvijaju se plodovi. Jednosjemeni plodovi su oraščići koji dozrijevaju u srpnju i kolovozu.
Obična breza dolazi u nekoliko različitih ukrasnih oblika koji se mogu razlikovati prema neobičnim oblicima krošnje, boji listova i specifičnim listovima.
Stubasta breza
Stubasta breza (lat. Betula pendula fastigiata) je breza koja izgledom podsjeća na piramidu. Grane su ove breze usmjeren prema gore, a sama breza kada se gleda djeluje usko i vitko. Raste do 4 m u visinu, a preporučeni razmak sadnje od ostalih stabala je 4-5 m.
Tristis
Tristis (lat. Betula pendula 'Tristis') je breza koja se također ističe oblikom svoje krošnje. Krošnja je jajasta te su grane savijene u dugom luku.
Youngii
Youngii (lat. Betula pendula 'Youngii') je breza koja ima vrlo raširenu krošnju nepravilna oblika te opuštene "plačljive" grane. Zbog toga izgledom podsjeća na oblik kišobrana.
Cretna breza
Cretna breza (lat. Betula pubescens Ehrh.) naziva se još i brezom cretušom, pustenastom brezom ili maljavom brezom. Riječ je o ugroženoj vrsti koja je u Hrvatskoj zaštićena od 1963. godine Zakonom o zaštiti prirode. Može rasti na vlažnim tlima pa je u Hrvatskoj još raširena na području Banije i Samobora. Poznate su 3 podvrste cretne breze, a to su: Betula pubescens var. glabrata, Betula pubescens var. golitsinii i Betula pubescens var. pumila.
Izgledom se prepoznaje po prozračnoj krošnji, a može narasti 10 - 20 m. Kora mladog stabla bijele je boje i teksturom je glatka, pri čemu se lagano ljušti. Kako stablo stari, tako i kora postaje grublja i pomalo ispucana, a boja se mijenja u smeđu do crnu. Spiralni i ušiljeno jajasti pupovi imaju najčešće sive ili sivo-smeđe ljuske zaobljenog vrha koje na rubovima imaju bijele dlake. Pupovi sa strane slične su veličine kao vršni pupovi te pomalo savinuti i odstoje od grane. Naizmjenični listovi su ili četvrtasti ili široko jajasti. Na naličju su na početku prekriveni dlačicama, baš kao i peteljke na kojima se nalaze. Cvjetovi su, kao i kod obične breze, jednospolni i cvatu u travnju i svibnju. Cretna breza isto daje plod kao oraščić.
Iz debla cretne breze, kao i kod obične, u rano proljeće može se izvaditi sok. Uz to, ugljen koji nastane od drva cretne breze učestali je sastojak u proizvodnji crnog pigmenta za tinte pisača.
Uzgoj breze
Za pravilan uzgoj breze potrebno je poznavati slaganje kultura, pravilno zalijevanje, gnojidbu ili prihranu te moguće načine razmnožavanja.
Tlo
Breza nema posebnih zahtjeva u odnosu na tip tla. Vrlo dobro uspijeva na svježim, pjeskovitim, glinastim i kamenitim tlima te kiselim tlima koja su siromašna hranjivim tvarima. Često se spominje da je najpovoljnija pH vrijednost tla za brezu 6,0 - 7,5.
Klima
Breza može rasti pojedinačno i do 1.900 m nadmorske visine, uglavnom na otvorenim prostorima kao što ravnice ili brežuljci. Neovisno o tome, može rasti i kao ukrasno drvo u parkovima ili vrtovima. Otporna na niske temperature, stoga najviše raste u sjevernim krajevima.
Vrijeme sadnje
Stablo breze se može saditi u proljeće ili u jesen. Točnije, stabla s golim korijenom se sade između studenog i ožujka, a stabla uzgojena u kontejnerima u bilo koje doba godine, najbolje u jesen, zimu ili proljeće.
Slaganje kultura
S obzirom na to da breza tijekom rasta apsorbira iz tla veliku količinu vlage, čini tlo neprikladnim za ostale biljke pa ju ne bi trebalo saditi u blizini plodonosnih usjeva.
Breza je poznata kao stablo koje "ne živi dobro" s drugim voćkama, ali kako bi se uljepšala okolina ispod stabla moguće je posaditi cvjetne vrste poput pierisa, šumarice ili anemone, zvončića, đurđice, afričkog ljiljana, bršljanove ciklame, dragoljuba, divljeg zumbula i frezije koji će uspješno rasti ispod stabla breze.
Od trajnica se mogu izabrati jaglac, geranija, kukurijek, ivica, srdašca, božur, plućnjak i hosta, a od trava šaš i veliki rogoz. Dobri pokrivači tla će biti europski divlji đumbir, engleski bršljan i zelenjak, a od paprati preporučuju se vrste kraljevska paprat i meka paprat.
Faza mirovanja
Faza mirovanja breze nastupa tijekom zime, od studenog do ožujka, ovisno o temperaturama i vanjskim klimatskim uvjetima. U periodu faze mirovanja najbolje je saditi stabla s golim korijenom. Već odrasla stabla ne smiju se orezivati u ovom periodu sve dok ne završe sa fazom mirovanja jer rezidba uzrokuje veliki protok soka i otvorene rane privlače štetnike.
Sadnja breze
Breza nije previše zahtjevno stablo za uzgoj, ali ipak prilikom sadnje treba odabrati najpovoljnije mjesto za sadnju. Prilikom odabira, treba misliti na to da breza svake godine raste u visinu. Zbog toga se ne sadi previše blizu drugih drveća ni, primjerice, blizu gradskih zgrada. Udaljenost od kuće, zgrade ili nekog drugog sličnog objekta trebala bi biti najmanje 5 m, a od ogradice primjerice 3 m. Također, potrebno je poštivati udaljenost od 3 m od kanalizacija, vodovoda i odvoda.
Brezu je moguće saditi iz sjemena, presadnicama i reznicama i pri tome treba poštovati najpovoljnije vrijeme za sadnju, kao i zahtjeve u odnosu na tlo i stanište.
Sadnja sjemena
Breza se sjemenom sadi vrlo jednostavno, i to krajem jeseni ili početkom zime kada je tlo već pomalo mrzlo. Kada bi se sadila prije, dok je tlo još toplo, to bi rezultiralo pojavom klica prije jakih mrazova, a posljedično i njihovim propadanjem.
Mjesto za sadnju treba pripremiti tako da se potpuno ukloni korov i zemlja iskopa na dubinu od otprilike 30 cm kako bi se potpuno očistila od različitog korijenja i sl. Tlo je potom potrebno izravnati i pripremiti rupe dubine 5 cm. Sjetva se treba obaviti kada je vrijeme mirno.
Ako je jesen bila sušna, potrebno je posađeno sjeme zalijevati vodom sobne temperature. Poštivanjem tih uvjeta, u proljeće će niknuti klice breze kada je zalijevanje potrebno smanjiti kako se ne bi oštetio korijen. Do početka jeseni i uz dobru njegu, mlado stablo breze narast će 25 - 35 cm i tada se može presaditi na stalno mjesto uzgoja.
Sadnja sadnice
Sadnice breze sade se u rupe dimenzija 60 x 60 cm. Dubina treba biti otprilike 30 cm i u rupe je dobro dodati sloj neke organske tvari, kao što je kompost ili stajnjak, pomiješane sa zemljom. Prilikom sadnje, vrat korijena treba biti u ravnini s površinom tla. Nužno je mladoj brezi osigurati određeni potporanj kako se ne bi oštetila zbog jakih naleta vjetra.
Nakon sadnje sadnice treba zaliti vodom, a ne smije izostati ni malčiranje tla oko korijena vrtnim kompostom ili komadićima kore. Dok stablo ne bude potpuno ukorijenjeno ne treba prestati sa zalijevanjem.
Korisna je informacija, ako brezu sadite u vlastitu dvorištu na travnjaku, da je oko stabla potrebno napraviti zemljani krug promjera 60 cm.
Sadnja reznice
Brezu je moguće posaditi i reznicama tako da se na odrasloj biljci odabere mlada, ali već formirana stabljika. Ona treba biti duga 40 - 60 cm. Treba se pažljivo odrezati i staviti u mješavinu vode i stimulansa korijena te potom prebaciti u prostoriju s temperaturom od otprilike 25°C. Kada se pojave korijeni, tada se stabljika sadi u posudu ili lonac. Uz učestalo zalijevanje 2 - 3 puta dnevno osigurat će se vlažnost zemlje. Nakon 2 ili 3 tjedna, sadnica se može presaditi na stalno mjesto.
Uzgoj na otvorenom
Sadnice breze se na otvoreno sade između studenog i ožujka, a sadnice uzgojene u posudama u jesen, zimu ili proljeće. Potrebno je iskopati rupu 60 x 60 cm širine i 30 cm dubine, dodati sloj organske tvari, poput komposta ili dobro istrunulog gnojiva, na dno rupe i zakopati. Stablo je potrebno učvrstiti tako da bude potpuno poduprto i zaštićeno od vjetrova. Zatim se dobro zalije, nanese zrnasta prihrana na tlo oko stabla i doda 5 - 7,5 cm malča dobro istrunulog vrtnog komposta ili komadića kore oko korijena i dobro ga zalijevati dok se stablo razvija.
Ako se breza sadi na travnjak, potrebno je napraviti kružnu gredicu bez travnjaka oko stabla s minimalnim promjerom od 60 cm.
Uzgoj u stakleniku
S obzirom na to da je breza stablo koje raste i do 30 m u visinu, nisu mogući uzgoji u stakleniku osim sadnja sjemena za proizvodnju sadnica. Potrebno je poštovati sve određene uvjete za razvoj klica i rast sadnica koje će se presaditi na otvoreno.
Uzgoj u posudama
Stabla breze, u divljini, najbolje rastu na hladnom, vlažnom tlu i imaju plitak korijenski sustav što je potrebno imati na umu prilikom uzgoja breze u posudama. Za uzgoj stabla u posudama ili kontejnerima najbolje je uzeti u obzir patuljaste sorte, primjerice patuljastu žalosnu brezu (Betula pendula Trost's Dwarf) koja neće razviti veliki korijenski sustav za koji je potrebno puno mjesta.
Održavanje nasada
Pod brezom obično ne raste mnogo korova jer ih većina osjeti nedostatak vlage. U dekorativne svrhe moguće je provesti labavljenje tla kao jedan oblik borbe protiv manjih zeljastih biljaka. Pri tome ne treba prelaziti dubinu veću od 3 cm kako se ne bi oštetio korijenski sustav.
Održavanje i njega
Održavanje i njega breze podrazumijevaju pravilno tretiranje tla protiv korova te rezidbu i oblikovanje krošnje.
Zalijevanje
Neposredno nakon sadnje, potrebno je obratiti pozornost na stanje tla. Sadnicu treba obilno zalijevati dok se potpuno ne ukorijeni jer breza ima površinski korijenski sustav. U sušnim razdobljima preporučuje se zalijevanje od 10 l na 1 kvadratni izdanak krošnje.
Gnojidba
Općenito, gnojidba dušičnim gnojivima obavlja se u rano proljeće prije nego što se pojave listovi te u kasno proljeće ili rano ljeto. U jesen se vrši gnojidba mineralnim gnojivima.
Ako se primijeti smanjenje dekorativnosti stabla ili požutjeli i propali listovi, može se zaključiti da je to posljedica iscrpljenosti tla. Tada je potrebno obaviti kompletnu gnojidbu. Najčešće se koriste otopine na bazi uree i otprilike 30 g potrebno je pomiješati u kanti vode. Može se koristiti i mullein od 2 kg razrijeđen u 10 ili 12 l vode. Biljka pozitivno reagira i na gnojidbu amonijevim nitratom od otprilike 30 g koji se treba razrijediti u kanti tople vode.
Razmnožavanje
Breza se razmnožava sjemenom i vegetativno. Prilikom razmnožavanja sjemenom potrebno je pridržavati se prethodnih uputa za sadnju sjemena. Vegetativno razmnožavanje podrazumijeva razmnožavanje s pomoću dijelova vegetativnih organa, što je također prethodno opisano u dijelu o sadnji reznicama.
Presađivanje
Breza se presađuje u rano i kasno proljeće. Ako se presađuje u rano proljeće, presađuju se sadnice kojoj su se tek počeli otvarati listovi, a ako se presađuje u kasno proljeće, presađuju se sadnice s potpuno otvorenim listovima i na kojima su počeli rasti izdanci. Korijen će rasti već tijekom prve sezone presađivanja, a brzina širenja korijena prati sezonsku temperaturu tla.
Korijenje se postavlja u rupu za sadnju i prilagođava dubina sadnje tako da je stablo posađeno na istoj dubini na kojoj je prvotno raslo, a vrh korijena u ravnini s površinom tla.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje breze se rijetko vrši, no s obzirom da se biljka ne orezuje ili se jako rijetko orezuje, preporučuje se samo uklanjanje eventualno oštećenih i suhih grana sa stabla, i to kada je breza još mlada.
Rezidba
Kod obične breze krošnja se razvija ravnomjerno pa nije potrebno orezivanje grana. Rezidbu je, međutim, potrebno izbjeći u proljeće kada je aktivan proces protoka soka.
Vrlo je važno znati koliko se krošnje istovremeno može orezati, kao i koje se grane uklanjanju. Uklanjaju se uvijek slabije grane s pomoću čistih vrtnih alata. Istovremeno se ne smije ukloniti više od 20 - 25% ukupnog volumena krošnje.
Danas je popularan dekorativan način orezivanja breze kako bi se dobila, primjerice, plačljiva breza. Takvo orezivanje biljka podnosi nešto teže, ali ako se pravilno odradi može se dobiti zanimljivo i estetski privlačno stablo. U tom slučaju ponekad se potpuno uklanja gornji dio krošnje i sve grane na udaljenosti od 10 cm od debla.
Bolesti
U odnosu na štetnike breza ne oboljeva često o raznih bolesti zbog čega je prigodna za “posadi i ostavi” način sadnje. Bolest od koje može oboljeti je smeđa trulež drveta.
Breze izrasle u gušćem sklopu s ostalim drvećem i one koje su fiziološki oslabile zbog, primjerice, nedostatka vode ili hranjivih tvari, mogu iskazivati osjetljivost na fitopatogenu gljivu Piptoporus betulinus koja uzrokuje smeđu trulež drveta. Najčešća mjesta zaraze su na deblu i prijelomima grana gdje se pojavljuju rane.
S obzirom na to da breza ima meko drvo, nakon zaraze stanica drveta ovom gljivom proces truleži ide vrlo brzo. Zaraženo stablo pokazuje simptome odumiranja jer se krošnja prorjeđuje. Najveći znak da je stablo zaraženo je pojava plodnih tijela na deblu ili granama, što je ujedno i znak da je trulež iznimno uznapredovala. Takvo je stablo lako lomljivo i može predstavljati opasnost za prolaznike ako se nalazi u gradskim parkovima ili urbanim šumama.
Štetnici
Iako je breza prilično otporna biljka, najčešći štetnici koji ju napadaju su sivi savijač pupova, cigaraš i Johina šarena pipa. Imela, iako nije štetnik već poluparazitska biljka, može usporiti rast breze, pa treba izbjegavati njenu sadnju.
Sivi savijač pupova
Sivi savijač pupova (lat. Hedya nubiferana) je štetnik koji se javlja u rano proljeće kada počnu izbijati pupovi. Napada najčešće voćke kao što su jabuka, kruška, dunja, trešnja i sl., ali i ukrasno drveće poput breze.
Živi unutar organa koji su napadnuti. Gusjenice su sitne i teško se opažaju, a leptir ima raspon krila 10 - 20 mm. Jaja odlaže u cvjetne klastere, a nekada i na listove. Embrionalni razvoj traje 6 - 8 dana te gusjenice prezimljuju u biljci i početkom proljeća, kada pupoljci nabubre, napuštaju skrovište i napadaju poluotvorene pupoljke. Jedna gusjenica može uništiti 2 - 3 cvijeta. Na tržištu je moguće pronaći pripravke za suzbijanje ovih štetnih gusjenica.
Cigaraš
Cigaraš (lat. Byctiscus betulae) je štetnik koji se javlja tijekom svibnja i najprije se uočava prema listovima koji budu smotani u tuljac - "cigaru". Često radi štetu na vinovoj lozi i kruški, ali može se javiti i na brezi.
Odrasli je kukac dugačak 6 - 9 mm te ima produljenu glavu s rilom za bušenje biljnog tkiva u koje ženka odlaže jaja. Prezimljuje kao odrasli oblik u zemlji, a kada nastupi proljeće izlazi i počinje se hraniti pupovima, listovima i izbojima biljke. Nakon kopulacije, ženke nagrizaju peteljku list, nakon čega list vene i zbog toga ga ženka može smotati u tuljac. U tako zamotani list ženka odlaže svoja jaja. Nakon što se ličinke razviju unutar tuljca, odlaze u zemlju na kukuljenje. Mjera suzbijanja je jednostavno skupljanje oštećenih listova i njihovo uklanjanje, tj. spaljivanje. Ipak, u slučaju jačega napada biljka se može tretirati kemijskim pripravcima.
Johina šarena pipa
Johina šarena pipa (lat. Cryptorhynchus lapathi) najveći je štetnik vrbe, johe, topole, jablana i breze. Javlja se ljeti i oštećuje koru biljke.
Ženka odlaže jaja na deblo i grane, a ovipozicija traje od sredine ljeta do veljače. Štetnik najčešće prezimi u stadiju jajeta. Ličinke buše hodnike unutar debla i grana te zaražene biljke zaostaju u razvoju i grane lako lomi običan vjetar. Mladi nasadi redovito propadaju. Mjera suzbijanja je primjena insekticida u vrijeme kada se ličinke počnu razvijati i dok još nisu ušle duboko u drvo. To je najčešće krajem zime i početkom proljeća.
Upotreba breze
Breza ima široku uporabu u medicini i kulinarstvu. Osim toga, ponekad se koristi i za izradu namještaja jer je njezino drvo pogodne teksture za obradu.
Berba
Moguće je brati i skupljati pupoljke, listove, koru i sok iz stabla. Pupoljci se obično skupljaju krajem zime ili početkom proljeća prije nego što se počnu otvarati. Uz to, uvijek se suše na sjenovitom i prozračno hladnom mjestu kako bi se spriječilo otvaranje i kako bi bili korisni za izradu čaja, masti, tinkture i sl.
Listovi se skupljaju od svibnju do srpnja, a suše na sjenovitom, toplom i prozračnom mjestu. Prilikom sušenja listova potrebno je paziti da listovi koji su ljepljivi ne budu zalijepljeni duže vrijeme jer će u suprotnome pocrnjeti. Također, kada se suše, listove je potrebno razdvojiti. Nadalje, kora se skuplja početkom proljeća ili krajem jeseni i suši se na prozračnom i toplom mjestu.
Sok se iz stabla skuplja u rano proljeće, krajem veljače ili početkom ožujka. Sok se ne može skupljati iz svakoga stabla.
Skladištenje
Osušeni pupoljci i listovi pohranjuju se u suhu i tamnu ambalažu koja je zaštićena od prodiranja svjetlosti. S druge strane, osušena kora breze može se ugrubo usitniti i samljeti u brašno te na taj način skladištiti.
U odnosu na brezin sok iz stabla, on se skuplja s pomoću limenog lijevka ili staklene cjevčice koje se uguraju 2 - 4 cm u izbušeni dio stabla kada će početi istjecati sok koji je potrebno spremiti u bocu ili posudu. Poslije skupljanja soka iz breze, izbušeni dio na stablu zamaže se smolom za cijepljenje kako bi što prije zarastao.
Pripravci
Kulinarstvo
Pripravci od breze mogu se upotrebljavati lokalno i oralno, a obično se pripremaju od listova, pupoljaka, kore i brezina soka.
Sok od breze skuplja se uvijek u proljeće i skladišti se u boce ili posude. Jedno stablo breze može dati 1 - 5 l soka, ovisno o temperaturi i vremenskim uvjetima. Dnevno se može popiti jedna šalica soka i to ujutro na tašte. Najbolje ga je pomiješati s medom, kozjim mlijekom ili malo vina, a sve u svrhu čišćenja organizma.
Pripravljati se može i čaj od brezinih listova. Dovoljna je 1 čajna žličica usitnjenog suhog lišća koje se treba preliti s 2 dl kipuće vode. Nakon što odstoji otprilike pola sata, čaj je potrebno procijediti. Kao takav, čaj se može piti 2 - 4 puta dnevno. S druge strane, čaj se može pripremiti i od brezine kore tako da se 40 g kore moči 12 sati u mješavini od 2,5 dl vina i 2,5 dl vode. Tako namočen čaj kuha se 15-ak minuta i nakon toga se procijedi, a preporučuje se popiti do 3 šalice čaja dnevno.
Mladi listovi i pupoljci breze su jestivi i mogu se jesti kao salata, a osušeni i mljeveni koriste kao začin. Osim toga, unutarnji dio kore može se sušiti i samljeti i od tako dobivenog brašna mogu se raditi kruh, kolači i pogače s medom.
Medicina
Brezini listovi sadrže glavne ljekovite tvari kao što su flavonoidi, eterična ulja, saponini, vitamin C i sl. Brezin sok sadrži invertne šećere, bjelančevine, organske kiseline i soli. U kori ima mnogo betulina, tanina, gorkih tvari, eteričnih ulja, smola, fitosterina i sl.
Breza je poznata kao "stablo protiv bubrežnih bolesti". Još od 16. stoljeća koristi se za poticanje funkcije bubrega te liječenje kamenaca i mjehura. Koristi se i prilikom infekcije mokraćnih puteva, a list breze jedan je od jačih diuretika na biljnoj bazi.
Brezina smola, koja nastaje pri tzv. suhoj destilaciji grančica i kore debla, koristi se u veterini protiv šuge ili drugih oštećenja kože životinja.
Pošumljavanje
S obzirom na to da su u Europi u posljednjih par desetljeća požari postali učestali, breza se pokazala kao idealan odabir za pošumljavanje područja nakon požara kako bi se obnovila oštećena vegetacija.
Brzorastuća stabla koja su dobra za pošumljavanje: vrba, topola, smreka, platana, paulovnija, jorgovan, jela, jasika, javor, duglazija, divlji kesten, bor, bagrem.
Različite vrste zahtijevaju različite uvjete uzgoja za pravilan rast u razvoj, stoga se savjetuje odabir vrste stabla prema klimi i području u kojem se sadi.
Zanimljivosti
Varijante naziva breza moguće je pronaći u sanskrtu i u slavenskih i u germanskih naroda, a uglavnom uvijek sadrži značenje svijetle, sjajne, blistave i bijele kore. Pretpostavlja se da botanički naziv betula potječe iz galskog, a upotrebljavali su ga i Rimljani. Drugi dio naziva pendula izvodi se iz latinske riječi pendere, što znači visjeti i odnosi se dakako na brezine viseće grane.
Breza se može koristiti na raznorazne načine. Još su ljudi u kamenom dobu izrađivali odjeću, cipele i posude od brezine kore, a brezinom smolom učvršćivali su vrhove koplja. S obzirom na to da brezina kora ne propušta vodu, ljudi su ju znali stavljati na krovove kuća. Sjevernoamerički Indijanci su, pak, od nje gradili lagane kanue jer je puna zračnih jastučića.
U narodu breza utjelovljuje rast i nastanak. S obzirom na to da je glasnik proljeća, simbol je ponovnog buđenja, čistoće i mladosti. Često poistovjećuje s mladim djevojkama koje su vitke i svjetlije puti, tako je i glavni lik istoimene pripovijetke Slavka Kolara djevojka Breza.
Svetkovina slavljenja breze u sjevernim zemljama oduvijek je predstavljala veselu proslavu ponovnog rođenja te vjenčanja neba i zemlje. Ta se pučka tradicija sačuvala sve do danas u obliku visokog majskog stabla koje se postavlja ispred kuća neudanih djevojaka tijekom prvomajskih svečanosti kao znak muškarčeva udvaranja.
Također, breza je simbol Rusije i ruskoga sela koje je nezamislivo bez ovoga stabla. Tanko i vitko, često se ističe visoko u zraku u ruskim šumama koje su zametene snijegom. Ruski pjesnik Sergej Jesenjin popularizirao je brezu svojom poezijom u kojoj je bila čest motiv.
Breza crpi puno vode, pa se često sadi na vlažnim područjima kao pomoć pri odvodnjavanju.
Bjelogorično drveće
Breza je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.
Osim breze, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, bukva, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.
Foto: manfredrichter / Pixabay
Odgovori