Frezija (lat. Freesia) je zeljasta višegodišnja biljka iz porodice perunika (Iridaceae), a porijeklom je iz južne Afrike s rta Cape. Iako ovaj rod broji skoro 1.800 vrsta, samo je 16 priznatih vrsta frezija.
Glavna karakteristika su im mirisni i zvonoliki cvjetovi ljubičaste, žućkasto-bijele, žute, narančaste, purpurno crvene i ružičaste boje. Ovaj cvijet ima dugu povijest uzgoja i kultivacije u Europi i jedna je od popularnijih cvjetnih vrsta čiji cvjetovi mogu biti u različitim bojama i šarenim nijansama upravo zahvaljujući mašti uzgajivača.
Vrlo su popularni za aranžiranje buketa, a kultivirane frezije svojim izgledom su robusnije i više rastom od svojih predaka te im cvjetovi nisu tako mirisni. Upravo bogatstvo boja kultiviranih biljaka razlog je zašto je frezija danas jedna od omiljenih vrsta cvijeća za uzgoj.
S obzirom na to da se njeni cvjetovi dugo održavaju u vodi, čak i više od deset dana, frezija je vrlo popularna kao rezano cvijeće koje izuzetno uljepšava interijere, ali i bukete za razne svečane prigode.
Srodnici
Vrste frezija
S obzirom na svoje porijeklo sve vrste frezija vole toplije, sunčane uvjete i dobro drenirano tlo. Ne preporučuje se izlagati ih direktnoj sunčevoj svjetlosti pa su vanjski prostori idealno mjesto za sadnju uz biljke koje mu omogućuju djelomičnu hladovinu. Frezije se mogu uzgajati na otvorenome, ali i u posudama kao kućna biljka koja će svojim bojama i mirisom uljepšati svaki dom.
Freesia andersoniae
Specifičnost ove vrste frezije je da dobro podnosi mraz i hladnije uvjete. Raste 10 - 25 cm u visinu, a cvjetovi su veličine 5 - 6 cm, u obliku klasa, bijele do svijetlo bež boje. Imaju intenzivan miris nalik mirisu ljiljana.
Freesia caryophyllaceae
Ova vrsta je visoka 3 - 10 cm sa savijenim klasom sa 3 - 10 cvjetova veličine 3 - 4 cm te su bijele ili blago ljubičaste boje. Biljka cvate mjesec dana, u periodu od travnja do lipnja. U prirodi je rasprostranjena na šljunčanim tlima, šipražjima duž vapnenačkih grebena i u priobalnom području.
Freesia corymbosa
Poznata je još i pod nazivom Freesia armstrong i raste na tlima bogatim ilovačom i pijeskom. Može narasti 15 - 40 cm, cvjetni klas je horizontalan i obično se pojavi 6 - 10 cvjetova. Boje cvjetova kreću se u rasponu od bijele i žute do tamno ružičaste, a u hibridizaciji korištene su upravo frezije ružičastih cvjetova. Najljepša sorta ove vrste je Cardinal i naraste do 70 cm, cvjetovi su mu intenzivno crvene boje. Upravo križanjem Freesie armstrong i Freesia refracta nastala je danas najpopularnija vrsta frezije - Freesia hybrida.
Freesia refracta
Ovo je poprilično malena biljka koja maksimalno naraste 40 cm u visinu. Cvate u obliku klasa koji sadrži 2 - 5 bijelih ili narančasto žutih cvjetova. Najpoznatije sorte ove frezije su Freesia Alba i Freesia refracta odorata ili mirisna frezija. Freesia Alba ima velike bijele cvjetove sa žutom unutrašnjošću i ljubičastim prašnicima, dok mirisna frezija ima stapku s 3 - 7 žutih cvjetova s narančastom nijansom s unutarnje strane latica.
Freesia fergusoniae
Raste na tlima obogaćenim glinom i doseže visinu od 6 - 20 cm. Cvjetovi rastu u vodoravnom ili visećem klasu. Blijedo žute su do krem boje s ljubičastom nijansom na naličju donjih latica te su intenzivnog mirisa. Ova vrsta je još jedna od omiljenih vrsta koje se koriste u hortikulturi i uzgoju novih varijacija biljke.
Freesia fucata
Freesia fucata je endemična biljka koja raste na rtu Cape u Africi. Karakteristični su uski listovi širine 4 - 5 mm skupljeni u trostrukim braktejama. Može narasti 15 - 30 cm i izgledom podsjeća na Freesia Alba, no ono što je razlikuje od te vrste je limunska nijansa unutrašnjosti latica cvijeta prošarana smeđim linijama.
Freesia grandiflora
Ova atraktivna biljka preferira suptropsku klimu, no karakterizira je prilagodljivost tako da ju je moguće uzgojiti i u umjerenim klimatskim područjima. Može narasti 20 - 60 cm, a njezini predivni cvjetovi su grimizne ili tamno ružičaste boje s tamno crvenom mrljom s unutarnje strane donjih latica. Specifičnost ove biljke je da u kasnoj vegetacijskoj sezoni stvara rizome, podzemno korijenje. Sjemenke su tamno narančaste boje kada su u svježem stanju, a kasnije potamne. Dvije su podvrste i to Freesia grandiflora ssp. grandiflora i Freesia grandiflora ssp. occulta.
Freesia laxa
Ova vrsta frezije vrlo je slična freziji grandiflora, no manja je rastom te može narasti 15 - 30 cm. Cvjetovi su promjera oko 2 cm, osnovna boja je crvena, no mogući su varijeteti bijele ili blijedoplave boje. Otporna je i prilagodljiva biljka koja može uspjeti na otvorenom u svim klimatskim područjima osim u onima s izuzetno hladnom klimom.
Freesia hybrida
Ova vrsta je znatno viša od svojih predaka te doseže visinu i do 100 cm. Cvjetovi su promjera 5 - 7 cm i mogu biti jednobojni i dvobojni. Podvrste Freesia hybrida su:
- Freesia hybrida ballerina - biljka čiji bijeli cvjetovi imaju svijetložutu osnovu, a latice su valovite. Cvat sadržava oko 12 cvjetova veličine 5 - 6 cm. Cvijeće ima vrlo nježan miris.
- Rose Marie - cvat ove vrste frezije hybrida ima oko 7 cvjetova veličine 4,5 cm. Cvjetovi su grimizne boje, visina peteljki je oko 25 cm.
- Pimperina - kao i kod drugih hibrida i ovdje su cvjetovi veliki i dimenzije se kreću oko 5 - 6 cm dok je visina peteljki 15 - 20 cm. Crvene blago naborane latice imaju tamnocrveni rub. Ova vrsta nema tako intenzivan i opojan miris, već je on dosta diskretan.
Freesia marginata
Ova vrsta frezije spada u ugrožene vrste zbog gubitka svoga staništa uslijed ekspanzivnog razvoja poljoprivrede. Raste u svom domicilu u južnoj Africi na šljunčanom i pjeskovitom tlu i obično je niskog rasta te može doseći visinu 4 - 10 cm. Cvjetovi su bijeli, na naličju nježno ružičasti, dok je unutrašnjost donjeg sloja latica prošarana žutim i narančastim nijansama s tamnijom središnjom linijom. Cvate od svibnja do lipnja.
Freesia leichtlinii
Ovu vrstu frezije odlikuju vodoravni klasovi cvjetova koji cvatu od srpnja do listopada. Poznata je još i pod nazivom bijela frezija. Obično ima 2 - 8 cvjetova u jednom klasu. Cvjetovi su bijeli s ljubičastom nijansom na vanjskoj strani, prošarani žutom bojom na donjem sloju latica i od svih frezija ova biljka ima najintenzivniji miris.
Freesia occidentalis
Raste u sušnim, kamenitim ili u niskom raslinju te suhim ilovastim tlima, a cvate od sredine kolovoza do rujna. Listovi imaju tupi vrh a cvjetne brakteje su membranske. Cvjetovi su formirani u vodoravnom klasu svijetlo žućkaste boje, ponekad i ružičaste ili ljubičaste. Kao i većina ostalih frezija i ova ima izuzetno intenzivan i lijep miris.
Freesia sparrmanii
Visine je 11 - 25 cm s 5 - 9 uspravnih i linearnih listova na grančicama i razgranatim klasom malih bijelih cvjetova bez mirisa, zagasito ljubičastih na naličju latica. Cvate od rujna do listopada, a ime je dobila po švedskom prirodoslovcu Andreasu Sparrmanu koji ju je otkrio 1775. godine.
Freesia speciosa
Spada u ugrožene biljne vrste zbog prekomjerne ispaše i endemična je biljka. Može narasti 11 - 20 cm te ima široke i pomalo mesnate listove. Razgranati cvjetni klas obično ima 3 - 6 velikih cvjetova kremaste boje. Donje latice imaju smeđu središnju liniju. Cvjetovi imaju intenzivan i vrlo ugodan miris.
Freesia verrucosa
Ova biljka raste u malim kolonijama uz ceste i na kamenitim područjima. Može narasti do 20 cm u visinu, brakteje su joj kratke (4 - 5,5 mm), a cvjetovi su svijetlo ružičasti. Cvate od kraja kolovoza do listopada i za razliku od ostalih frezija njezini cvjetovi se zatvaraju noću.
Freesia viridis
Može narasti 10 - 30 cm u visinu i odlikuje je savijeni klas zelenih cvjetova koji mogu imati i smeđe primjese. Ne podnosi temperature manje od 18°C. Međutim, uz pravilne uvjete uzgoja vrlo se lako i brzo širi jer se sama oprašuje, zbog čega ima potencijal da postane invazivna biljka. Evolucijski se prilagodila i opstala s obzirom na to da je stoka i druge domaće životinje izbjegavaju zbog gorkog okusa lišća. Podvrste ove biljke su Freesia viridis crispifolium i Freesia viridis viridis.
Uzgoj frezije
Unatoč tome što je porijeklom tropska biljka, frezija će se prilagoditi skoro svim područjima gdje postoje umjereni klimatski uvjeti. Poželjno je osigurati dovoljno svjetlosti tijekom cijelog dana i dobro drenirano tlo. Frezije jako dobro uspijevaju i na sjenovitim područjima, pa ako se uzgajaju u stanu položaj na dobro osvijetljenom prozoru okrenutom prema jugu bit će idealan.
Tlo
Frezije ne vole kisela tla. Stoga je tlo u koje će biti posađena frezija potrebno obogatiti drvenim pepelom, radi povećanja lužnatosti te dodati treseta i pijeska, jer frezija ne voli ni glinovita i gusta tla. Tlo u kojem frezija najbolje uspijeva je rastresito, drenirano i plodno tlo.
Klima
Frezije najviše vole dnevne temperature između 16 i 21°C te noćne temperature u rasponu 7 - 13°C. Frezije ne podnose niske temperature te će vrlo vjerojatno uvenuti na temperaturama ispod -4°C. Potrebno je zaštiti ih od propuha i jakog vjetra. Da bi cvjetanje frezije bilo obilno i dugotrajno, idealno je osigurati temperaturu od 22°C . Međutim, viša temperatura od ove može uzrokovati da biljka prestane cvjetati.
Vrijeme sadnje
Frezija se može saditi u rano proljeće ili ranu jesen. Vrijeme sadnje ovisi o tome kada se planira cvatnju i o temperaturi. Na otvorenom frezija cvate krajem srpnja i početkom kolovoza i vrijeme cvjetanja traje od 1,5 - 2 mjeseca.
Slaganje kultura
Na vanjskim gredicama frezije se jako dobro slažu s harlequin cvijetom (sparaxis tricolor) i vrkutom. Također, jako dobro se slaže s uresnicom i udovičicom.
Poput stolisnika i nevena, zahvaljujući mirisnom cvijeću, frezije su pravi mamac za brojne korisne kukce koji oprašuju biljke, pa je dobro pokraj njih saditi i povrtne kulture poput graška ili boba, krumpira, luka, celera, bamije, repe i uljane repice.
Najprikladnije biljke za raznobojno cvijeće frezije su agava, klivija, dalija, gladiola, perunika, đurđica, narcis, mak, ruža i tulipan.
Faza mirovanja
Nakon završetka cvatnje koje traje oko mjesec dana, frezija ulazi u fazu mirovanja. U tom periodu sazrijeva njena lukovica kada je potrebno prestati s prihranom te smanjiti zalijevanje biljke.
Sadnja frezije
Za obavljanje postupka sadnje frezije potrebno je pripremiti odgovarajući supstrat te sjemenke ili lukovice, ovisno o tome koji način sadnje ste odabrali. Potrebno je odabrati i odgovarajuće mjesto jer frezija treba oko 12 sati dnevno sunčeve svjetlosti i, u odveć sjenovitim mjestima, neće bujno cvasti.
Sadnja sjemena
Sadnja sjemena se rjeđe koristi kao metoda sadnje nego sadnja lukovica, a jedan od razloga za to je ta što je biljci potrebno više vremena da naraste. Ako se koristi ova metoda najbolje je sjeme posaditi u rano proljeće te ga prije sadnje natopiti 24 sata u vodi, a zatim zagrnuti zemljom u sloju ne dubljem od 2 cm i to u hranjivu i srednje vlažnu mješavinu supstrata, humusa, treseta i pijeska.
Vlažnost je potrebno održavati prskanjem iz prskalice. Sadnice će niknuti za nekih mjesec i pol dana i tada ih je potrebno rasaditi na udaljenosti 3 - 5 cm.
Sadnja lukovice
Na vanjskoj površini lukovice se sade na dubinu od 3 cm s razmakom između biljaka oko 3 - 5 cm, a između redova razmak mora biti oko 15 cm. Prije sadnje, lukovica se dobro utisne u tlo tako da donji dio bude u dodiru sa zemljom i tako se spriječi stvaranje zračnog prostora koji onemogućuje da se biljka ukorijeni.
S obzirom na to da frezija ne podnosi previše vlage, tlo mora biti dobro drenirano. Ako se lukovice sade u posude, bilo bi dobro prije sadnje površinski sloj lukovice ukloniti kako bi se spriječio eventualni nastanak gljivičnih oboljenja.
U zatvorenom prostoru frezije mogu cvjetati u tri različita doba - u uobičajenom razdoblju za cvatnju od sredine kolovoza do sredine listopada, u ranijem periodu od svibnja do sredine kolovoza i u kasnijem periodu od sredine studenog do sredine veljače.
Kalemljenje
Frezija je lukovičasta biljka te se njena reprodukcija primarno obavlja pomoću lukovica. Prilikom sadnje lukovica potrebno je očistiti gornji suhi sloj ljuske s lukovice i tretirati je odgovarajućim fungicidnim sredstvom radi prevencije, a zatim položiti u supstrat tako da gornji rub lukovice bude u ravnini s rubom posude u koju se sadi. Ako se razmnožavanje vrši sjemenom, onda je najbolje vrijeme za sjetvu rano proljeće.
Uzgoj u vrtu
Frezija je fotofilna biljka koja zahtijeva barem 12 sati sunčeve svjetlosti i ne podnosi odveć niske temperature. Stoga, ako je na određenom zemljopisnom području moguće osigurati ove uvjete, ona će biti ukras svakog njegovanog vrta. Nakon sadnje na otvorenom, freziju je 3 - 5 dana potrebno pokrivati kako bi se prilagodila uvjetima. Najljepše izgleda u mješovitim gredicama, posebno onima gdje se može hodati sa svih strana i tako uživati u ljepoti biljaka.
Uzgoj u plasteniku
Frezija je prilagođena i uzgoju u plasteniku. Skoro 97% svjetskih potreba za ovim cvijetom podmiruje se upravo uzgojem u nizozemskim plastenicima. Ako se lukovice sade u grijanim plastenicima u sredini ili na kraju listopada, biljke će tada procvasti tijekom veljače. Važno je da plastenik udovoljava svim temperaturnim i svjetlosnim uvjetima kako bi frezija uspjela s rastom.
Uzgoj u posudama
Ova biljka jako dobro uspijeva u posudama te je minimalni promjer posude za uzgoj frezije 30 cm. U posudu te veličine može se posaditi i do 5 lukovica. Zbog osjetljivosti na hladnoću, uzgoj u posudi mnogo je jednostavniji jer se biljka po potrebi može smjestiti na toplo mjesto.
Posuda mora biti napunjena plodnom, rastresitom zemljom te opremljena otvorima koji omogućuju dreniranje. Na dno posude poželjno je staviti drenažni sloj od šljunka ili slomljene keramike. U posudama se lukovice sade na dubinu od oko 5 cm. Ako se sadi sjeme, posuda se može prekriti providnom folijom i tako stvoriti efekt minijaturnog staklenika.
Održavanje nasada
Iako je frezija biljka koja voli sunčevu svjetlost, nasade treba smjestiti u lagano sjenovito mjesto jer bi prejako sunce moglo oštetiti nježne latice cvijeta. Područje oko biljaka dobro je povremeno lagano rahliti ručnim vrtlarskim priborom, kako bi hranjiva sredstva i gnojivo mogli bolje prodrijeti ispod površine.
Održavanje i njega
Frezija je višegodišnja lukovica i, uz pravilno održavanje, ona će više sezona uljepšavati okolinu svojim krasnim i mirisnim cvjetovima. Kako bi biljka trajala što više vremena potrebno ju je održavati, što se obavlja uklanjanjem uvenulih cvjetova i lišća. Također, obzirom da je frezija dosta krhka biljka potrebno je osigurati stabilan potporanj za koji će stabljika biti fiksirana, tako da bolje izdrži teret cvjetnih stapki.
Zalijevanje
Tijekom razdoblja rasta i cvatnje freziju je potrebno redovito zalijevati, ali ne pretjerivati u tome. Tlo mora biti dobro drenirano, jer isto kao što ne podnosi suhi supstrat, frezija ne podnosi ni višak vlage. U razdoblju cvatnje treba je obilnije zalijevati, a nakon što se listovi osuše u jesen i u zimu treba prestati sa zalijevanjem. Ako lišće požuti ili počne venuti potrebno je smanjiti zalijevanje.
Gnojidba
Frezija voli uravnoteženu prihranu s kojom treba započeti čim se pojave prvi izdanci iz posađene lukovice. Supstrat je potrebno prihraniti gnojivom dva puta u mjesec dana s pripravcima koji sadrže superfosfate ili kalijeve soli. Nakon toga postupak gnojenja treba nastaviti nakon što biljka formira pupoljke. Freziju je bolje gnojiti tekućim gnojivom.
Kod uzgoja na otvorenom dva tjedna nakon sadnje frezije vrši se prihrana dušičnim gnojivom. Drugo i treće prihranjivanje vrši se mineralnim gnojivom, s time da se drugo gnojenje obavlja kada se pojave cvjetni pupovi, a treće tijekom bujnog cvjetanja frezije.
Razmnožavanje
Dva glavna načina razmnožavanja frezije su iz sjemena i dijeljenjem lukovice. Kada se frezija razmnožava sjemenom ono prethodno mora biti obrađeno kalijevim permanganatom ili fitosporinom te se polaže na dubinu 3 - 4 mm. Mnogo češće se primjenjuje razmnožavanje lukovicama koje se vade iz zemlje nakon završetka vegetacijskog ciklusa biljke i to tako da se skladište na suho mjesto, a zatim u proljeće posade u supstrat. Na jednoj lukovici nastaje 3 - 5 novih koje je potrebno pravilno razdvojiti kako bi iz njih mogla niknuti nova biljka.
Presađivanje
S obzirom na to da je frezija lukovičasta biljka presađivanje se obavlja odvajanjem novih lukovica od starih te njihovom sadnjom u dobro dreniranu zemlju. Postupak se provodi u proljeće. Posuda s presađenim cvijetom čuva se u prostoriji gdje temperatura ne prelazi 15°C. 2 - 3 tjedna nakon presađivanja pojavit će se novi izboji.
Pomlađivanje
Pomlađivanje frezije obavlja se rezidbom. Smisao rezidbe je da se biljka potakne na bolje cvjetanje što se obavlja jednostavim uklanjanjem ocvalog cvijeća i osušenih listova.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje frezije obavlja se uklanjanjem uvelih stapki, lišća i cvjetova. Navedeno je potrebno stoga da bi se potaknula daljnja cvatnja i bujanje biljke. Čim se cvjetovi počnu sušiti potrebno ih je ukloniti tako da biljka ne troši suvišnu energiju na njihovo hranjenje.
Rezidba
Rezidba se prvenstveno odnosi na uvele cvjetove čime se potiče biljku na stvaranje novih. Također, potrebno je obrezati i lišće, ali tek kada je sasvim požutjelo, jer rezidba funkcionalnih listova može uzrokovati umanjenje sljedećeg ciklusa cvatnje.
Priprema za sljedeću sezonu
Nakon što cvijeće uvene potrebno ga je u cijelosti odstraniti tako da usahli nadzemni dijelovi biljke ne crpe hranjive tvari iz lukovica. Ako se nasadi nalaze u toplijim područjima s blagom klimom, lukovice se mogu ostaviti u zemlji na otvorenom, dok je u područjima s oštrijom klimom dobro ih izvaditi iz zemlje i skladištiti, a zatim na početku novog vegetacijskog ciklusa posaditi.
Bolesti
Lijepo održavana i zdrava frezija ukras je svakog vrta, okućnice kao i interijera, no iako je ova biljka relativno otporna, postoje neke bolesti i štetnici koji mogu uzrokovati probleme. Uobičajeni problemi uključuju određene nametnike i bolesti koje se uz pravilno postupanje mogu izliječiti.
Nekroza lista frezije
Ova bolest se prepoznaje po pjegama i prugama koje se najprije pojavljuju na vrhu lista, a zatim se šire po cijelom listu. Kasnije ta zahvaćena područja postaju sivkasta i smeđa te nekrotična. Ova bolest prvenstveno napada listove, dok zaobilazi cvjetove i lukovice. Bolest se prenosi preko tla te je potrebno ukloniti zahvaćeno lišće.
Truljenje korijena
Bolest truljenja korijena frezije uzrokovana je gljivicama Fusarium oxysporum koje žive u tlu i na ostacima uvenulih biljaka. Ovoj bolesti pogoduje toplo, vlažno vrijeme. Moguće je da biljka bude zaražena ovom bolešću i tijekom nepravilnog skladištenja lukovica. Prvi simptomi bolesti su požutjelost vanjskih listova nakon čega požute i svi ostali listovi, a biljka kržlja i umire.
Prevencija ove bolesti je uklanjanje svih bolesnih izdanaka, sadnja u dobro drenirano, svježe tlo i odbacivanje eventualno zaraženih lukovica prilikom skladištenja. Prije sadnje lukovica tlo bi trebalo zaliti otopinom kalij permanganata a i lukovice se u toj istoj otopini mogu držati 2 - 3 sata prije sadnje. Bolest se liječi odgovarajućim fungicidima.
Bakterijska meka trulež
Ova bolest je uzrokovana bakterijskom infekcijom. Počinje u obliku mekanih, mokrih mrlja na lišću, cvjetovima i stabljikama, a razvoju ove bolesti doprinosi prevelika količina vlage i loša drenaža tla. Na žalost, kada se bolest pojavi malo toga se može učiniti. Može se pokušati sa smanjenjem vlažnosti tla, no u svakom slučaju zaražene biljke potrebno je ukloniti i tako spriječiti širenje bolesti.
Pjegavost lista
Na površini lista pojavljuju se minijaturne žute i zelene lezije koje se povećaju kada biljka počinje cvjetati. Također je nužna prevencija, koja se najbolje osigurava osiguravanjem dobro dreniranog tla. Po pojavi bolesti potrebno je zahvaćene listove odstraniti.
Štetnici
Najčešći štetnici koji napadaju freziju su puževi i lisne uši. Potrebno je prevenirati njihov nastanak jer mogu nanijeti štetu ovoj delikatnoj biljci.
Puževi
Ovi mekušci se hrane lišćem i cvijećem frezije i mogu za sobom ostaviti pravu pustoš u vrtu. Najbolji način borbe s njima jeste noću ih mehanički odstraniti, a i pranje frezije u sapunici pomoći će borbi s ovim nametnicima. Jedan od prirodnih načina borbe s ovim nametnikom jeste i privlačenje ptica i guštera u vrt, jer njima su puževi plijen.
Lisne uši
Ovi nametnici sišu sokove biljke što dovodi do toga da biljka žuti, a cvijeće vene i propada. Lisne uši se mogu ukloniti s biljke mehaničkim uklanjanjem uz pomoću maramica i pranja biljke u vodi. S obzirom na to da mravi pozitivno utječu na razmnožavanje lisnih uši, poželjno je postaviti i mamce za mrave u blizini biljke.
Upotreba frezije
Danas se frezije uglavnom uzgajaju u za cvjećarsku industriju zbog svoje velike popularnosti kao rezanog cvijeća. Također se koriste za mirisna ulja koja se inače možogu pronaći u mnogim sapunima, šamponima, kremama i drugim kozmetičkim preparatima, pa je tako njena upotreba primarno u dekorativne i kozmetičke svrhe.
S obzirom na to da je frezija jedno od rijetkih cvjetova koje uvijek zadržava svoj prirodni miris, ne iznenađuje činjenica da se često koristi za izradu parfema. Njihovi mirisi variraju od slatkih do ljutkastih. Dok su neke sorte prilično jakog mirisa, druge imaju suptilniji miris.
Berba
Frezije koje rastu na otvorenom cvatu tijekom kolovoza, ali vrijeme cvatnje kod frezija uzgojenih u posudama i u staklenicima moguće je postići i izvan toga razdoblja. Cvjetovi koji su u fazi odumiranja ne beru se nego se uklanjaju da ne crpe suvišne hranjive tvari iz biljke.
Ubrani cvjetovi se stavljaju u drvene posude i mora se paziti da nisu na izravnom suncu kako ne bi oštetilo njihove osjetljive latice. Što prije ih je potrebno smjestiti u odgovarajuća skladišta na tamno i prozračno mjesto, nakon čega slijedi njihova daljnja obrada ako su namijenjeni izradi mirisnih esencija.
Skladištenje
Mirisne esencije frezije čuvaju se u tamnim staklenim bočicama, na mjestu koje nije izloženo prevelikoj svjetlosti. Ako se radi o prikupljenim lukovicama frezije, njih je također potrebno skladištiti u tamnom i prohladnom mjestu te izbjegavati njihovo stavljanje u plastične vrećice bez otvora, jer može doći do gljivičnih oboljenja i truljenja lukovica.
Zanimljivosti
Cvijet je 1830. godine otkrio botaničar Ecklon, a naziv je dobila po njegovom prijatelju njemačkom liječniku Friedrich H. T. Freeseu. S obzirom na porijeklo, dobila je i nadimak Cape Lily.
Zbog svoje nježne i krhke ljepote frezija simbolizira bezuvjetnu ljubav, nevinost i povjerenje. U Sjedinjenim Američkim Državama frezija je službeni cvijet kojim se obilježava sedma godišnjica braka.
Ballerina je vrsta frezije koja svoj naziv duguje svome izgledu jer podsjeća na siluetu balerine.
Frezije su zigomorfne biljke što znači da im cvjetovi rastu sa samo jedne strane stabljike.
Foto: Sherri Barras / CC
Odgovori