Celer (lat. Apium) je začinska biljka iz porodice štitarki (Apiaceae) koju dijeli s anisom, kimom, komoračem, mrkvom i mnogim drugim popularnim začinima. Podrijetlom je s prostora Sredozemnog mora, a koristi se još od 850. godine prije Krista. Najzastupljenija je vrsta divlji celer (lat. Apium graveolens), a razlikujemo 3 vrste: celer korjenaš, celer listaš i celer rebraš.
Celer se sadi na tlo zrnaste strukture koje se mora dobro pripremiti, a uzgaja se u plodoredu. Traži zemlju bogatu humusom koja ima veliki kapacitet za vodu. Pritom treba obratiti pažnju na to da se presadnica sadi na jednaku dubinu tla na kojoj je bila prije presađivanja.
U Hrvatskoj se najviše koristi celer korjenaš kojeg karakterizira veći okrugli zadebljali korijen koji je gladak i bez čupavog korijenja što olakšava njegovo vađenja iz tla i čišćenje. Celer ima skraćenu stabljiku i srednje bujno lišće.
Srodnici
Sorte celera
Najpoznatije vrste celera su celer korjenaš, celer listaš i celer rebraš.
Celer korjenaš
Celer korjenaš dvogodišnja je biljka koja je kod nas najzastupljenija u uzgoju. Sorte korjenaša su Luna, Ilona, Diamant i Brilliant. Kod ove sorte za konzumaciju se koristi zadebljali korijen i lišće. Najpoznatiji vrsta celera korjenaša kod nas je Praški orijaš koji je stari češki kultivar. Koriste se zbog spomenutog ovalnog zadebljalog korijena koji ima srednje bujno lišće. Također, potkožica mu je glatka uz čupavo korijenje samo na donjem dijelu.
Celer listaš
Celer listaš najviše se koristi za preradu,sušenje i zamrzavanje lišća, a njegova košnja moguća je 2 - 3 puta u toku vegetacije. Pritom se mora brzo regenerirati zbog čega je preporučljivo da ima velike listove i dobru otpornost na bolest. Ova sorta celera ima vrlo intenzivan miris, dok se za konzumaciju koristi njegovo lišće.
Celer rebraš
Celer rebraš možemo podijeliti u dvije skupine, a to su bijeli rebraš i zeleni (američki) rebraš. Bijeli rebraš ima svijetlo zelene krhke peteljke. One nisu jako bujne te trebaju imati gušći sklop. Zeleni rebraš je bujan te ima zelene peteljke. Također, bogatiji je vitaminima od bijelog rebraša. Ime mu samo nagovješćuje da ima široku uporabu u Americi. Oba celera rebraša trebala bi imati duge, ravne, glatke i sočne peteljke (20 - 25 cm) koje ne bi smjele biti šuplje. Poznajemo rani, srednje-rani i kasni kultivar celera rebraša. Kod ove sorte celera za konzumaciju se koriste lisne peteljke i lišće.
Uzgoj celera
Optimalna temperatura za uzgoj celera je oko 18°C pri čemu mu je potrebno osigurati dovoljne količine vlage u tlu i zraku. Tijekom ljeta je važna ravnomjerna opskrba celera vodom, te navodnjavanje svakih 10 dana s 25 - 35 mm ako nema oborina.
Tlo
Tlo u koje se sadi treba biti zrnato i neutralne kiselosti uz dobre odnose između zraka i vode kako bi biljka mogla rasti. Najbolja su neutralna, blago kisela ili blago lužnata tla s pH od 6,5 do 7,5. Celer u vegetaciji proizvodi veliku lisnu masu i korijen koji je zadebljan zbog čega je veliki potrošač hrane (i vode).
Klima
Celer može kroz fazu ventilacije proći kao mlada biljka za 10-ak dana uz uvjet da su temperature između 4 - 14°C. Pritom dolazi do prijevremenog prorastanja cvjetne stapke zbog čega se celer uzgaja iz presadnica kako bi se to spriječilo. Za uzgajanje presadnica dovoljna je temperatura iznad 16°C unutar zaštićenog prostora koji ima svoju mikroklimu. Celer preferira hladno i oblačno vrijeme te ima nisku toleranciju na toplinu.
Vrijeme sadnje
Ako se sije iz sjemenja, ono se treba posijati unutar 8 - 10 tjedana prije zadnjeg mraza u proljeće. Presađuju se u vrt 2 - 3 tjedna prije prosječnog zadnjeg mraza (dok biljčice imaju 5 - 6 listova). Kod sjetve je važno da razmak bude između 30 - 40 cm.
Slaganje kultura
Biljke koje se sade s celerom mogu poslužiti u različite svrhe, neke će odbijati štetnike, neke će pospješiti rast povećanjem plodnosti tla, neke će pomoći u očuvanju vlage i suzbijanju korova, neke će najbolje iskoristiti vaš prostor, a neke će pomoći u sprječavanju bolesti. Uz pametnu sadnju, moguće je napraviti mali sustav potpore biljkama unutar svake gredice.
Primjerice, jak miris nevena odbija štetnike od celera, a mogu poslužiti i kao usjevi zamke za puževe. Metvica će odvratiti i insekte i veće životinje, poput zečeva ili jelena, koje se hrane celerom. Metvica je invazivna biljka stoga se preporučuje sadnja u posudu koja će se postaviti pored usjeva celera. Slično nevenu, dragoljub ima snažan miris koji odbija štetnike, poput buhača, kao i majčina dušica, bosiljak, kopar, kadulja, origano, ružmarin i melem. Snažan miris ovih biljaka odbija štetnike koji mogu napadati celer.
Kada je riječ o biljkama koje poboljšavaju okus celera, smatra se da je kamilica idealna biljka za sadnju uz celer.
Isto tako, celer može pomoći u odbijanju zlatica koje napadaju slanutak, leću i bob. A grah i grašak fiksiraju dušik u tlo, pružajući celeru više hranjivih tvari. Celer odbija štetnike koji rado napadaju kupus, cvjetaču, brokulu i kelj pupčar, uključujući i kupusnog moljca, koji napada i rotkvice, korabicu i kelj. Samo je potrebno imati na umu da je ovdje potrebna planirana sadnja jer veće kupusnjače mogu zasjeniti mlade izdanke celera od sunca.
Snažan miris biljaka iz obitelji lukova poput luka, poriluka, ljutike, češnjaka, vlasca, medvjeđeg luka i ukrasnog luka odbija kukce koji se hrane celerom, a sadnjom uz špinat, celer će preuzeti ulogu obrane i odbijati sve štetnike koji se rado hrane špinatom. Također dijele potrebne slične razine hranjivih tvari i vlažnost, što čini njihove uvjete uzgoja sličnim. Poput špinata, celer štiti i rajčice i krastavce, dok će krastavac služiti i kao prirodan malč za sprječavanje rasta korova oko celera.
Mrkva i pastrnjak, ne samo da su dio iste porodice kao i celer, što ih čini sklonima istim problemima s štetnicima, već mogu i lako poremetiti plitke korijene celera tijekom berbe. Peršin i korijander su također dio iste porodice kao i celer, i dok njihov jak miris čini napad štetnika manje problematičnim, važno je pokušati držati ih na određenoj udaljenosti u vrtu.
Kukuruz je super teška hranilica koja može ugušiti hranjive tvari potrebne celeru. I dok je malo sjene dobro, previše sjene visokog kukuruza moglo bi spriječiti rast celera. Repa, rabarbara i drugo korjenasto povrće se izbjegava saditi uz celer, jer celer ima plitko korijenje koje se lako remeti i ne preporučuje se vaditi korjenaste usjeve oko celera, kao i krumpir koji se bere u vrijeme kada je celer u punom rastu, što znači da će se morati iskopati celer (što je prerano) kad se vadi krumpir.
Celer je korisna predkultura vrbovici jer njegovo korijenje razbija tvrdu zemlju i pomaže u poboljšanju strukture tla.
Faza mirovanja
Kao i većina drugog bilja, i celer ima fazu mirovanja, vrijeme tijekom kojeg se biljka ne aktivno razvija ili raste, već se odmara. U slučaju celera, faza mirovanja se događa tijekom zime, kada su dani kraći i hladniji. U ovom periodu, celer usporava svoj metabolizam i ne raste aktivno, dok korijenje ostaje živo i skladišti hranjive tvari koje će biti potrebne za rast i razvoj kada se ponovno počne razvijati u proljeće.
Sadnja celera
Celer zahtjeva zemlju bogatu humusom jer je veliki potrošač hrane i vode. Ako je tlo siromašno humusom predlaže se gnojidba stajskim gnojem (koji se zaorava u jesenskoj osnovnoj obradi) količine 40 - 50 t/ha.
Celer korjenaš sadi se tako da između redova bude razmak od 50 cm, a unutar reda 20 - 40 cm ovisno o sorti. Celer rebraš se sadi tako da između redova bude 40 cm između, a unutar reda 25 cm. Celer listaš sadi se tako da između redova bude 1 - 2 cm, a unutar reda 40 cm.
Sadnja sjemena
Sjetva celera počinje u rano proljeće, kada se tlo zagrije na temperaturu od oko 10°C. Priprema tla za sadnju sjemena celera je važna kako bi se osigurao dobar rast i razvoj biljke. Prvo se tlo treba dobro pripremiti, uklanjajući sve korove i kamenje, zatim ga prekopati i u njega dodati organsko gnojivo ili kompost kako bi se osigurala dobra hranjiva vrijednost za biljke.
Sjeme celera se sije u redove, s razmakom od oko 30 cm između redova, plitko, na dubinu od oko 1 cm, a zatim se tlo lagano pritisne i zalije. Važno je paziti da tlo bude vlažno, ali ne previše natopljeno vodom kako sjeme ne bi istrunulo.
Nakon sjetve, tlo se mora redovito zalijevati, posebno u sušnim razdobljima kako bi se osigurao dobar rast i razvoj mladih biljaka. Kada biljke izniknu, potrebno ih je redovito prihranjivati organskim gnojivima kako bi se osiguralo dovoljno hranjivih tvari za rast i razvoj.
Kada su biljke dovoljno jake i formiraju se prvi pravi listovi, potrebno ih je prorediti kako bi se osigurao dovoljan prostor za rast i razvoj svake pojedinačne biljke. Tijekom rasta, celer voli vlažno tlo i umjereno sunce. U suhim i vrućim ljetnim mjesecima, biljke je potrebno zalijevati redovito kako bi se spriječilo sušenje tla.
Kada biljke dosegnu zrelost, u jesen, mogu se brati ili ostaviti u tlu dok ne dođe do mraza. Celer može biti osjetljiv na niske temperature, pa je potrebno obratiti pažnju na vremenske uvjete i pravilno ga pripremiti za zimu kako bi se osiguralo njegovo preživljavanje.
Sadnja sadnice
Sadnja sadnice celera je slična sjetvi sjemena, ali se koriste već razvijene biljke umjesto sjemena. Sadnice celera se mogu kupiti u rasadnicima ili ih je moguće samostalno uzgojiti iz sjemena.
Prije sadnje, potrebno je pripremiti tlo na isti način kao i za sjetvu sjemena. Nakon što se tlo pripremi, na mjestima gdje se planira sadnja, potrebno je iskopati male rupe dubine oko 10 cm i širine oko 15 cm. Razmak između rupa trebao bi biti oko 30 cm.
Sadnice celera se lagano izvade iz posuda ili kontejnera u kojima su uzgojene, uz pažljivo rukovanje kako ne bi oštetili korijenje. Sadnice se zatim stavljaju u pripremljene rupe i pokrivaju tlo kako bi se osiguralo stabilno držanje. Važno je paziti da se biljke ne sade preduboko u tlo, jer bi to moglo negativno utjecati na njihov rast i razvoj.
Nakon sadnje, potrebno je tlo oko sadnica lagano pritisnuti i zaliti kako bi se osigurala dobra hidratacija korijenja. Tijekom prvih nekoliko dana nakon sadnje, sadnice su osjetljive na isušivanje i potrebno ih je redovito zalijevati kako bi se osigurao dobar rast i razvoj.
Kao i kod sjetve sjemena, nakon što se biljke formiraju, potrebno ih je prihranjivati organskim gnojivima i redovito zalijevati kako bi se osigurao dobar rast i razvoj. U sušnim i vrućim ljetnim mjesecima, potrebno je paziti na zalijevanje kako bi se spriječilo sušenje tla.
Uzgoj u vrtu
Uzgoj celera u vrtu može biti izazovan, ali uz odgovarajuću njegu i pažljivu pripremu tla, moguće je postići uspješan uzgoj ove biljke. Prije sadnje, potrebno je pripremiti tlo. Celer preferira tlo bogato organskom tvari, dobro drenirano i s neutralnom pH vrijednošću. Tlo se priprema kopanjem i okopavanjem, uz dodavanje komposta ili stajskog gnoja kako bi se osigurala bogata hrana za biljke. Važno je osigurati dobru strukturu tla kako bi se osigurao dobar protok zraka i vode.
Celer se može saditi iz sjemena ili iz sadnica. Ako se koristi sjeme, potrebno ih je posijati u pripremljeno tlo u ranu proljetnu ili kasnu jesensku sezonu. Nakon što se posije sjeme, tlo se lagano pritisne i zalije. Sjeme celera treba redovito zalijevati kako bi se osiguralo njihovo klijanje i rast. Nakon što se biljke formiraju, potrebno ih je prihranjivati organskim gnojivima i redovito zalijevati kako bi se osigurao dobar rast i razvoj.
Sadnja sadnica celera je lakša od sjetve sjemena. Sadnice se mogu kupiti u rasadnicima ili ih je moguće samostalno uzgojiti iz sjemena. Prije sadnje, potrebno je pripremiti tlo na isti način kao i za sjetvu sjemena. Nakon što se tlo pripremi, na mjestima gdje se planira sadnja, potrebno je iskopati rupe dubine oko 10 cm i širine oko 15 cm. Razmak između rupa trebao bi biti oko 30 cm. Sadnice se lagano izvade iz posuda, pazeći da se ne ošteti korijenje. Sadnice se zatim stavljaju u pripremljene rupe i pokrivaju tlo kako bi se osiguralo stabilno držanje. Važno je paziti da se biljke ne sade suviše duboko u tlo, jer bi to moglo negativno utjecati na njihov rast i razvoj.
Celer je biljka koja zahtijeva dovoljno vlage i hranjivih tvari kako bi se razvijala zdravo. Potrebno ju je redovito zalijevati, ali i paziti na pravilnu drenažu tla kako bi se spriječilo njegovo previše vlaženje. Kao i kod drugih usjeva, važno je paziti na štetnike i bolesti koje mogu utjecati na rast i razvoj biljaka.
Kada biljke dosegnu visinu od 10-15 cm, potrebno ih je prorediti i ostaviti razmak od oko 15 cm između svake biljke. Ovaj korak je važan kako bi se osiguralo dovoljno prostora za rast i razvoj biljaka. Također, važno je redovito uklanjati korov oko biljaka kako bi se osiguralo dovoljno hranjivih tvari i vlage za rast i razvoj celerovih biljaka.
Celer se može uzgajati kao jednogodišnja biljka, ili se može ostaviti u vrtu tijekom zime kako bi se proizveo još veći i zreliji usjev sljedeće sezone. Kada se celer uzgaja kao trajnica, biljke se ostavljaju u tlu tijekom zime, dok se zemlja oko njih dodatno zagrijava kako bi se osigurao njihov rast u sljedećoj sezoni.
Uzgoj u plasteniku
Celer se može uzgajati u zaštićenim prostorima uz uvjet da temperatura bude 16°C (ili viša). Prva godina uzgoja zahtjeva blage temperature od 18°C te, naravno, obilje vlage u tlu i zraku. Najniže temperature koje mlada biljka može podnijeti su oko -5°C. Sjetva celera u zaštićenom prostoru obavlja se u ožujku, odnosno, početkom travnja pri čemu se sjeme može umočiti u vodi temperature 20°C na svjetlu kroz 1-2 dana kako bi se ubrzalo nicanje.
Uzgoj u kontejnerima
Za uzgoj celera u kontejnerima koriste se sterilizirani supstrati koji ne sadrže uzročnike bolesti i štetnike, a imaju dobre vodozračne odnose i veliku količinu hranjivih tvari koji su dovoljni za njezin potpuni razvoj. Kontejneri se stavljaju tako da su malo uzdignuti u odnosu na tlo postavljanjem cigli ili kamenih blokova na tlo što im omogućava potpuno prepletanje supstrata s korijenom što će kasnije olakšati vađenje presadnica.
Uzgoj u posudama
Celer se može posaditi i u teglama. Za blanširanje celera koji raste u posudi oko stabljike se može zavezati papirnati ili kartonski cilindri. Pri izboru tegle važno je uzeti u obzir da celer ima plitki korijenski sustav. Preporučljiva je tegla visine 20 cm sa rupama za odvod vode.
Održavanje nasada
Kada se biljke formiraju, može se vršiti malčiranje slamom ili kompostom kako bi se spriječio razvoj korova i zadržala vlaga. Također, 4 - 6 tjedana nakon presađivanja biljke može je se prihraniti gnojivom.
Održavanje i njega
Održavanje i njega biljke važne su zbog zaštite bilja od bolesti i štetnika što u konačnici poboljšava urod.
Zalijevanje
Redovito zalijevanje celera važno je jer nedostatak vode može dovesti do povećanja sadržaja celuloznih vlakana i smanjenje kvalitete korijena. Zbog toga se celer mora redovno zalijevati kako tlo ne bi presušilo i imalo negativne posljedice na biljku.
Gnojidba
Brza analiza tla obavlja se priručnim mjernim instrumentom koji određuje pH tla i količine osnovnih biogenih elemenata NPK. U kisela tla moguće je dodavanje vapna prije sadnje jer celer najbolje uspijeva na duboko propusnim neutralnim tlima. Ako se sadi u mineralno tlo, potrebno ga je ognojiti organskim gnojivima u jesen (40 - 60 t/ha stajskog gnoja ili komposta). Također, ako se želi izbjeći bujno lišće, prije sadnje je potrebno dohraniti 80-100 kg dušika/ha (i kasnije krajem srpnja i kolovoza).
Presađivanje
Celer se može presaditi krajem svibnja i tijekom lipnja i to na razmak od 50x20 ili 50x40 cm, a na istu površinu dolaze svakih 4-5 godina zbog toga što im zajednički nametnici mogu ugroziti razvoj. Na tom se tlu ne sade biljke iz porodice štitarki (mrkva, peršin, pastrnjak i sl.) kako se ne bi došlo do prijenosa nematode i gljivičnih infekcija. s obzirom na to da se celer uzgaja iz presadnica (u svibnju ili lipnju), preporučuje se na istoj zemlji prije same sadnje celera uzgajati neko proljetno povrće (salata, matovilac, luk srebrenac, špinat). Korjenaš se treba posaditi labavo kako bi imao prostor za širiti se.
Pomlađivanje
Pomlađivanje celera se ne provodi na način kao i kod cvijeća i ostalih biljaka. Celer se obično pomlađuje kada se biljka počne raspadati i lišće se osuši, što se obično događa nakon što biljka dosegne zrelost i proizvede plodove. Postupak pomlađivanja celera uključuje rezanje biljke na visini od oko 2 - 3 cm iznad tla, a potiče celer da ponovno raste i stvara nove izdanke. Nakon pomlađivanja, biljku treba zalijevati i hraniti gnojivom kako bi se osigurao zdrav rast i razvoj.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje celera je važan korak u uzgoju ove biljke i obično obavlja nakon što se sjeme ili sadnice celerovih biljaka posade i biljke dosegnu visinu od 10 - 15 cm. Proces prorjeđivanja uključuje uklanjanje nezdravih, slabo rastućih i prekomjerno rastućih biljaka kako bi se osigurao dovoljan prostor za rast i razvoj zdravih biljaka. Ako se biljke ne prorijede, one će se natjecati za hranjive tvari i vodu u tlu, što će ograničiti njihov rast i produktivnost.
Prilikom prorjeđivanja, važno je ostaviti razmak od oko 15 cm između svake biljke kako bi se osigurao dovoljan prostor za rast i razvoj celerovih biljaka. Također, prilikom prorjeđivanja, važno je paziti na korijenje biljaka kako se ne bi oštetilo prilikom uklanjanja neželjenih biljaka.
Rezidba
U slučaju zelenog celera, on se obično ne orezuje, već se skupljaju stabljike kada su dovoljno velike i u dobrom stanju. Međutim, ako se želi potaknuti rast i razgranavanje, mogu se lagano orezati vrhovi stabljika. Kod korijenskog celera, obično se preporučuje odstranjivanje vrha biljke kada naraste do visine od oko 20 - 25 cm kako bi se potaknuo razvoj korijena. Osim toga, stabljike i lišće mogu se orezati po potrebi kako bi se spriječilo prekomjerno zagušivanje biljaka.
Zaštita od vjetra
Kod uzgoja celera u vrtu ili polju, celer treba zaštititi od vjetra. Jak vjetar može oštetiti biljke celera i smanjiti njihov rast, što dovodi do manjeg prinosa, kao i isušiti tlo oko korijena biljke i negativno utjecati na vlagu koja je potrebna za rast celera. Da bi se zaštitio celer od vjetra, mogu se koristiti razne tehnike od kojih je najpopularniji način postavljanje ograda ili zasada oko vrta što će smanjiti brzinu vjetra koji dolazi do biljaka. Za mladice se mogu koristiti pokrivači koji će ih zaštititi od vjetra i hladnoće.
Zaštita preko zime
Kada se radi o zaštiti biljaka od mraza i vjetra tijekom zime, nekoliko je načina koji se mogu primijeniti. Prvi korak je pokrivanje biljaka zimskim pokrivačima, jutom, starim dekama ili drugim materijalima koji mogu zadržati toplinu, što se osobito preporučuje kod biljaka koje ne mogu podnijeti temperature ispod 0°C, kao što su mladice celera.
Zatim, korištenjem staklenika, zaštitnih mreža ili tunela koji pružaju dodatnu zaštitu tijekom hladnih zimskih mjeseci. Također je važno pripremiti tlo prekrivanjem organiskim materijalom poput trave ili komposta kako bi se sačuvala vlažnost i toplina te spriječilo isušivanje tla. Potrebno je izbjeći pregustu sadnju biljaka kako bi se smanjila mogućnost širenja bolesti tijekom zime.
Bolesti
Razne bolesti i štetnici mogu ugroziti rast i razvoj celera. Potrebna je adekvatna njega za biljku kako bi se to izbjeglo.
Najčešće bolesti celera su crna trulež korijena, pepelnica i siva pjegavost lista celera. Kako bi se spriječila pojava bolesti, važna je pružanje adekvatne količine magnezija i kalcija u tlo.
Crna trulež korijena
Simptomi ove bolesti vide se u vrijeme klijanja i nicanja biljke kada korjenčići i klica pocrne i trunu. Kada su zaraze jače, vide se plješine. Na razvijenom lišću i peteljkama mogu se primijetiti ovalne ili izdužene pjege čija boja varira od žućkaste do crne. Na glavi korijena vide se crna plitka udubljenja. U situacijama kada je tlo vlažno, može istrunuti cijeli korijen. Ova zaraza korijena može doći iz tla, to jest, zaraženih ostataka, a bolest se suzbija plodoredom. Isto tako, na manjim se površinama pokupi i spali bolesno lišće. Također, treba sijati zdravo i tretirano sjeme kako bi se izbjegla ova bolest.
Pepelnica
Glavni simptom pepelnice je gusta bjeličasta prevlaka koja se pojavljuje na lišću. Češće napada starije lišće koje se osuši te nakon čega korijen potjera novo lišće koje može oboljeti (čime se korijen iscrpljuje). Rješavanje ove bolesti vrši se zaoravanjem biljnih ostataka, plodoredom, sjetvom zdravog sjemenja koje je tretirano fungicidima (za koje u Republici Hrvatskoj imaju dozvolu jedino sumporni pripravci).
Siva pjegavost lista celera
Zarazu izaziva gljiva pri čemu se lišće potpuno osuši zbog čega može doći do propadanja korijena. Gljiva najviše zaražuje sjeme, a na temperaturama od 21 - 27°C proces inkubacije traje 7 - 8 dana. Protiv bolesti se može boriti preventivno poštivanjem plodoreda te primjenom zdravog i tretiranog sjemena (takvo sjeme je namakano u otopini TMTD-a koja je zagrijana na 30°C u vremenu od 24 sata). Može se koristiti i kemijska zaštita pri kojoj se koriste fungicidi na osnovi bakra.
Štetnici
Štetnici koji se javljaju uz celer mogu biti štetnici tla i nadzemni štetnici. Štetnici tla su grčice, žičnjaci, sovice i stonoge. Nadzemni štetnici su lastin rep, kimov moljac, lisne uši, mrkvina muha, lažna mrkvina muha i minirajuće muhe. Dozvoljeni pripravci protiv navedenih štetnika su na bazi dimetoata ili diazinona. Kako bi se kontrolirali nametnici (koji mogu uključivati i puževe) treba se prekriti biljku s tkaninom tijekom prvih četiri do šest tjedana rasta.
Lisne uši
Ovaj štetnik se brzo razmnožava. Najčešće se hrani mladim listovima sišući pritom biljno tkivo i tako štete biljkama. Opasne su jer mogu prenositi različite viruse za biljke.
Lastin rep
Ovaj štetnik na prednjim krilima ima žutu boju i crni široki rub, a stražnja krila se produljuju u tamni rep. Spada u najveće europske leptire. Gusjenice se hrane biljkama iz porodice štitarki i na njima liježu jaja. U početku gusjenice izgledaju kao ptičji izmet i tako se štite od predatora, a kasnije su zelene s crnim i narančastim oznakama. Imaju i žlijezde koje ih štite ispuštajući neugodan miris.
Lažna mrkvina muha
Ovaj štetnik šteti celeru tako što buši rupu u korijenu (a može napasti, osim celera, i mrkvu).
Mrkvina muha
Osim što napada mrkvu, napada između ostalog i celer. U nekim našim krajevima javlja se masovno i često. Osim što buši korijen, kvalitativno mijenja biljku. Celer poprima loš miris i gorak okus te je neprikladan za uporabu i podložan truljenju i propadanju. Biljka napadnuta ovim štetnikom prepoznaje se po ljubičastom lišću koje kasnije požuti i osuši. Tijelo mrkvine muhe je crno, a noge žuto smeđe.
Upotreba celera
Celer ima široku upotrebu u kulinarstvu i medicini. Još u dalekoj prošlosti prepoznat je kao ljekovita i zdrava namirnica.
Berba
Celer se bere 100 do 130 dana iz presadnica, a 20 dana duže ako je uzgojen iz sjemenki.
Celer se može vaditi strojevima ukoliko se bere lišće ili strojevima za vađenje repe i krumpira ako se prethodno odreže lišće.
Celer rebraš bere se ručno kada su vanjske peteljke krhke i to rezanjem u zoni korjenova vrata. Prvi sloj vanjskih listova se odstranjuje te se reže gornje lišće ostavljajući pritom peteljke na dužini od 40 cm. Kako peteljke ne bi postale spužvaste i neupotrebljive, ne smije se zakasniti s berbom. Zrela očišćena peteljka ima 50 - 70 g čiji je prinos 30 - 50 t/ha.
Celer listaš prvi puta se može kositi polovicom srpnja. Nakon svakog otkosa prihranjuje se s 40 - 50 kg/ha dušika, a u povoljnim su uvjetima moguća 3 otkosa uz prinos 50 - 80 t lišća/ha.
Sušenje
Sušenje celera je jednostavno, ali je potrebno pridržavati se nekoliko važnih koraka kako bi se postigao najbolji rezultat. Prvo je potrebno oprati stabljike kako bi se uklonile sve nečistoće i prljavština. Zatim je stabljike potrebno pažljivo obrisati kuhinjskim ručnikom kako bi se uklonio višak vlage.
Celer se zatim reže na tanke kriške ili trakice. Veličina i oblik kriški mogu varirati ovisno o upotrebi sušenog celera. Nakon rezanja, kriške se raspoređuju na lim za pečenje obložen papirom za pečenje ili na pladnjeve dehidratora, a zatim se suši u pećnici na niskoj temperaturi ili u dehidratoru. U pećnici bi temperatura trebala biti postavljena na najnižu moguću razinu (obično oko 50°C) kako bi se spriječilo izgaranje. Kriške se ostavljaju u pećnici otprilike 2 - 3 sata, ovisno o veličini kriški i temperaturi pećnice. U dehidratoru, temperatura i vrijeme sušenja ovise o modelu dehidratora i uputama proizvođača.
Kako bi se osiguralo potpuno sušenje celera, kriške se redovito provjeravaju i okreću na polovici sušenja. Kada su potpuno suhe i hrskave na dodir, mogu se izvaditi iz pećnice ili dehidratora i ohladiti na sobnoj temperaturi. Nakon toga, sušeni celer se može spremiti u zatvorenu posudu ili vrećicu za čuvanje hrane na suhom i tamnom mjestu. Sušeni celer se može koristiti u juhama, umacima ili kao snack.
Skladištenje
Ukoliko se skladišti u hladnjači, na 0°C s relativnom vlagom 97%, korijen se može čuvati i do 8 mjeseci. Celer se može skladištiti trapovima ili u podrumima. Pri skladištenju trapovima, na celer se stavi tanki sloj zemlje, na koju se stavi izolator i onda na izolator opet zemlja. U trapu se celer drži 6 mjeseci. Kada se skladišti u podrumima, stoji na temperaturi 2 - 5°C uz relativnu vlagu 95 % i tako se čuva 2 - 3 mjeseca. Celer rebraš se čuva 4 - 8 tjedana na 0 - 1°C i relativnoj vlazi 98%, a u hladnjaku (na 5°C) se drži do 2 tjedna.
Kupljeni celer se, nakon što se opere i posuši, može staviti u plastičnu vrećicu i staviti s ostalim povrćem. Stabljike se trebaju oprati, posušiti i držati u hladnjaku oko tjedan dana, dok sam korijen može biti u hladnjaku i nekoliko tjedana.
Pripravci
Kulinarstvo
Smatra se da je kultivacija celera počela prije nekih 3.000 godina na Mediteranu, a kao hrana se počeo koristiti u 16. stoljeću i to u Italiji. Celer ima mnoge dobrobiti za zdravlje te postoji mnogo razloga zašto bi se trebao koristiti.
Celer je biljka obilata vrijednim sastojcima: B kompleks, A, C, E i K vitamini, minerali, kalcij, natrij, asparagin, alkaloid aptin, folna kiselina, vlakna i magnezij.
Međutim, bitno je znati kako odabrati dobar celer kako bismo i dobili sve nutritivne sastojke. Dobar je celer s manjom kuglom, svijetlozeleni i aromatičniji, s čvrstim korijenom i hrskavom stabljikom. Najbolje je svježi celer, bez trulih dijelova, dok je one koji su već očišćeni, narezani i spremni bolje preskočiti s obzirom da su većinom izgubili svoje vrijednosti.
U kulinarstvu se koristi u juhama, salatama, varivima, zdravim napitcima, čajevima, ali i kao dodatak raznim jelima. Zbog iznimno malog broja kalorija često se koristi kao grickalica u dijetama, kao što možemo vidjeti u filmovima.
Medicina
Najveća vrijednost celera leži u njegovim ljekovitim svojstvima. Zbog brojnih vitamina koje sadrži super je u borbama protiv prehlada i gripe te jača imunitet.
Celerova eterična ulja imaju antibakterijsko i dezinficirajuće djelovanje, pogotovo kod infekcija probavnog, mokraćnog i reproduktivnog sustava. Pomaže i ženama u uravnoteživanju menstrualnog ciklusa.
Također je dobar u borbi protiv bakterija koje uzrokuju čir na želucu, ali i poznatih nam bakterija koje uzrokuju probleme poput E.coli i sličnih. Celer se odavno koristi za snižavanje krvnog tlaka jer sadrži ftalide koji djeluju diuretički i opuštaju krvne stijenke, a i smanjuju izlučivanje hormona stresa. Za snižavanje krvnog tlaka preporučeno je uzimati 4 stapke celera dnevno. Ove blagotvorne učinke celera na krvni tlak potvrdio je dr. William Elliot u istraživanjima na životinjama.
Također, pomaže u izlučivanju toksina iz organizma i zato je djelotvoran kod oboljenja kože i tretmanima protiv akni. Zbog flavonoidnih antioksidansa dobar je za očuvanje vida i kose. Baš kao i u Antici, i danas se celer koristi za liječenje artritisa, anksioznosti i drugih poteškoća živčanog sustava, povećanju seksualnog nagona. Celer se još koristi i za liječenje bolnih mišića, gihta, osteoporoze, a može čak i ukloniti loš zadah. Neka nova istraživanja su pokazala da luteolini kojima je celer bogat sprječavaju bolesti mozga i poboljšavaju kognitivne funkcije te stoga neki govore da konzumacija celera smanjuje rizik od Alzheimerove bolesti.
Međutim, iako je celer neupitno djelotvoran u raznim sustavima našeg organizma, treba napomenuti da trudnice ne bi trebale piti celerov sok jer previše celera može izazvati grčenje maternice i čak pobačaj.
Zanimljivosti
Celer je kroz povijest promijenio nekoliko značenja. U Homerovo doba (kako on i piše u svojoj Odiseji) smatrao se simbolom ljepote i veselja. Celer se u Antičkoj Grčkoj (zajedno s lovorom) stavljao oko pobjednikove glave na sportskim natjecanjima i borbama te je označavao trijumf.
Čak je i Hipokrit - jedan od najistaknutijih liječnika ne samo iz Antike već i svih vremena pričao o ljekovitim svojstvima celera te savjetovao ljude sa slabim živcima da jedu celer kao lijek. Smatrali su ga i afrodizijakom i lijekom za nesanicu, zubobolju, hipertenziju, artritis, reumu, tjeskobu te se koristio i za čišćenje krvi.
U Egiptu je celer imao potpuno drugačije značenje. Stavljao se u grob da ga pokojnici (većinom faraoni) pokupe na putu do zagrobnog života i jeo se na svečanostima u čast umrlog. Rimljane je celer također podsjećao na smrt; za umiruće bi govorili: "Apio indiget" što bi značilo "Preostaje mu samo celer".
Maurice Mességué, fitoterapeut iz Francuske, zalagao je značenje celera poslovicama poput: "Kad bi muž znao pravi učinak celera, zasijao bi njime cijeli vrt". U Kini je, također, odavno poznat pri čemu je korišten za snižavanje krvnog tlaka. I u Hrvatskoj postoji izreka: "Gdo na srcu ima feler, navek mora jesti celer".
Foto: Ulrike Leone / Pixabay
Odgovori