Kopar (lat. Anethum graveolens) jednogodišnja je biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Ime porodice povezano je sa štitastim cvatom kojim cvatu predstavnice. Sastoji se od 418 rodova prvenstveno jednogodišnjih biljki s aromatičnim mirisom koje rastu na području Sredozemlja i jugoistočne Azije.
Neke od predstavnica su anis, celer, kim, komorač i korijander, ali i mrkva i peršin. Kopar je specifičan pripadnik koji je latinsko ime dobio prema grčkoj sintagmi ano theo što znači gore trčim, a referira se na njegov brzi rast, a ime vrste označava jak miris. U narodu se još naziva koper, dil ili mirođija.
Kopar je zeljasta biljka koja može narasti i do 150 cm, iako uzgojne vrste u prosjeku narastu do 50 cm. Korijen je debeo i raste u dubinu, ali je slabo raščlanjen. Stabljika mu je uspravna i šupljikasta te razgranata prema vrhu. Cijela je biljka karakteristične plavkastozelene boje. Listovi su naizmjenični i sitno perasti sa svake strane. Cvatnje od lipnja do početka rujna, a cvijet je štitac, predstavnik vrste. Najčešće su žuto zelene boje. Plod je tamnosmeđi kalavac, tanka sjemenka poznata zbog veoma aromatičnog mirisa.
Iako je kopar biljka koja potječe sa Sredozemlja, danas se uzgaja diljem svijeta. Cijenjena je zbog svog intenzivnog i prepoznatljivog mirisa, pa je cijenjena kao začin. Zbog komercijalnih potreba, uzgaja se diljem svijeta i veoma je profitabilna vrsta. Zbog brze prilagodljivosti području u kojem raste, danas su najveći proizvođači Mađarska, Indija i Engleska.
Listovi i sjemenke kopra koriste kao začin za aromatiziranje hrane. Za uspješan uzgoj potrebna su topla do vruća ljeta s visokom razinom sunca, jer će čak i djelomična sjena značajno smanjiti urod. Također preferira bogato, dobro drenirano tlo. Sjeme je održivo 3 - 10 godina. Biljka je donekle monokarpna i brzo umire nakon proizvodnje sjemena.
Srodnici
Vrste kopra
Iako postoji jedna glavna vrsta kopra, razmnožavanjem i uzgojem u različitim područjima, došlo je do stvaranja enormnog broja hibrida koji se mogu podijeliti u rane, srednje ili kasne sorte. Zbog iznimne prilagodljivosti, može se stvoriti sorta za svako područje, pa se i prije kupnje sjemenja lako odabire vrsta prigodna za područje uzgoja. U nastavku donosimo predstavnike svake vrste sorte i njihove karakteristike.
Reduta
Reduta je rana i niska sorta koja dosegne maksimalno 30 cm visine. Treba joj kraće vremena za dozrijevanje, pa je idealna za uzgoj u stakleniku ili sjetvu u rano proljeće. Listovi su joj iznimno aromatični i dobro podnosi teže uvjete uzgoja.
Grenadier
Ova je vrsta kopra rana sorta koja je također nižeg rasta, ali veoma bogatog doprinosa. Odlikuje ju smaragdna zelena boja i intenzivan miris, pa se osušen najčešće koristi kao začin. Nije zahtjevna za uzgoj, pa je odličan ekonomski izbor. Sjetva se može obaviti već u ožujku, a mladice se mogu koristiti tijekom čitavog dozrijevanja.
Amazon
Amazon je srednje rana vrsta koja može narasti i do metar visine. Cvjetanjem biljka gubi na mirisu, pa ju je potrebno ubirati ranije. Može se saditi tijekom travnja, a krajem svibnja su mogući prvi urodi. Daje bogat urod, ali voli stabilniju i topliju klimu. Biljke su svjetlije zelene boje, ali s karakterističnim mirisom kopra. Veoma je otporan na bolesti.
Kibray
Kibray je također srednje rana vrsta, ali se odlikuje velikim perastim listovima s izrazito aromatičnim mirisom. Nižeg je rasta, ali to nadoknađuje širenjem i bogatom rozetom. Listovi dozrijevaju brzo, pa se mjesec i pol dana od klijanja mogu ubirati i spremati za daljnju preradu.
Kutuzov
Kutuzov je kasna sorta koja raste od 100 do 150 cm, a za bolje urode je potrebno posaditi sadnice visine 40 cm. Biljka je svijetlozelene boje, ali daje mnogo aromatičnog lišća. Dozrijeva tijekom kasnog ljeta do početka jeseni. Ipak, podložniji je štetnicima u usporedbi s drugim sortama.
Rime
Rime je veoma kasna sorta koja može dosegnuti i do 170 cm visine. Može se sijati i do lipnja, a otporna je i na niže temperature. Iznimno je zahvalna za transport, pa se uzgaja za daljnju distribuciju. Grmovi su bogati i gusti, a listovi imaju voštani premaz koji ih štiti do hladnoće.
Uzgoj kopra
Poput njihovih srodnika komorača i peršina, često ga napadaju gusjenice. Biljka ima pernato zeleno lišće, dok ravni, ovalni plodovi čine sjeme i začin. Srodan je i celeru te se sam ponovno sadi i širi, što je korisno za znati ako ga planirate posaditi u vlastitom vrtu ili balkonu.
Kopar je veoma lako za uzgojiti, pa nije čudno da je mnogima obavezan dio vrta. Bilo dag a uzgajate za komercijalne ili osobne potrebe, u nastavku donosimo nekoliko savjeta kako dobiti dobar urod.
Tlo
Kopar može uspjeti i na siromašnom tlu, ali mu najbolje odgovaraju humusna, rahla i duboka tla. Posebnu pažnju treba pridodati obradi tla jer ima relativno plitak i nerazgranat korijen. Zemlju je potrebno duboko orati u jesenskoj obradi te fino usitniti prije same sjetve. Ne odgovaraju mu pjeskovita i močvarna tla, pa na takvim neće ni niknuti.
Klima
Kopar je biljka umjerene klime i odgovaraju mu topla ljeta. Nije otporan na mraz, ali kao jednogodišnja biljka se ubere do zime. Može preživjeti i topliju klimu uz ispravno zalijevanje. Voli izrazito sunčane položaje i imat će manji broj grana u sjeni. Ipak, potrebno ga je zaštititi od vjetra zbog tanje stabljike. Dobar je za uzgoj od ožujka do rujna jer se lako prilagođava temperaturnim razlikama, a ostavlja mogućnost jesenskog uzgoja povrća nakon uzgoja.
Vrijeme sadnje
Kopar je biljka umjerene temperature, a sijati se može i kada tlo postigne od 7 do 10°C. U takvim će uvjetima proklijati i za 10 dana, dok niže temperature neće zaustaviti klijanje, ali će ga značajnije usporiti. Vrijeme sjetve ovisi i o razlogu uzgoja, pa se sjemenski kopar sije početkom ožujka, dok se onaj za proizvodnju začina može sijati od travnja do svibnja.
Slaganje kultura
Prepoznatljiv okus kopra jako podsjeća na kombinaciju komorača, anisa i celera, no to ne znači i da se može saditi s tim biljkama. Kopar je jednogodišnja biljka koja se može saditi i nekoliko godina uzastopno na istoj površini. Najbolji predusjevi su mu mahunarke, kao što su mahune, grašak ili grah. Ne smeta mu gusta sadnja, pa nije potrebno držati strogi plodored. Odgovara mu blizina šparoga ili krastavaca i voli dijeliti prostor s valerijanom.
Kopar može poboljšati zdravlje kupusnjača kao što su salata, brokula, korabica, cvjetača, kelj pupčar, kelj i blitva, a odbija i štetnike poput kupusnog crva i kupusnog moljca koji se hrane lišćem i plodovima kupusnjača. Preporučuje se saditi ga i u blizini rajčica, i to samo dok kopar ne sazrije kada ga treba presaditi jer kasnije usporava rast rajčice.
Neke biljke poput dragoljuba, boražine, nevena i mažurana dobre su univerzalne biljke za kopar i dobro se slažu s njim jer zajedno čine odličnu kombinaciju za odbijanje mnogih uobičajenih štetnika. Također, luk i češnjak odbijaju lisne uši koji često napadaju kopar.
Kopar se ne preporučuje saditi u blizini biljaka iz porodice štitarki poput anđelike i kima jer se mogu unakrsno oprašivati s njima što rezultira razvojem hibrida lošeg okusa. Kopar također privlači mrkvinu muhu, pa svakako treba izbjegavati sadnju uz mrkvu, kao i ljute papričice, paprike, krumpir, lavandu i drugo velebilje poput patlidžana jer može negativno utjecati na zdravlje biljaka.
Sadnja kopra
Sadnja kopra je nezahtjevna te se lako može prilagoditi mjestu na kojem će se saditi. Također, u potpunosti može biti mehanizirana i jednostavna za obaviti.
Sjemenke se siju na otvorenom izravno u dobro pripremljeno tlo na zaštićenom, sunčanom mjestu izravno u velike posude. Ima tendenciju pucanja ako mu je korijenje poremećeno tijekom sadnje. Ali možete ga posijati ranije pod pokrovom kako biste izbjegli rizik od mraza.
Sadnja sjemena
Sadnja iz sjemena je jedini način za razmnožavanje kopra, ali i najučinkovitiji. Zrelo sjeme je smeđe boje i dobre klijavosti. Sijanje je potrebno obaviti u proljeće jer kasnija sjetva ima manje izglede zbog suše. Također, tijekom kasnije sjetve je potrebno osigurati navodnjavanje. Sjeme se sije ručno ili mehaničkim sijačicama direktno u zemlju na dubinu od 1 do 3 cm. Važno je da je gornji sloj zemlje usitnjen te pri optimalnoj temperaturi brzo klije. Izrazito brzo raste i voli osunčana mjesta za bolji razvoj. Sjeme se sije na minimalno 24 cm međurednog razmaka ili više, ovisno o potrebama mehanizacije za kasnije održavanje nasada. U prosjeku je za 1 hektar zemlje potrebno oko 12 kg sjemena.
Sadnja sadnice
Sadnja sadnica kopra obično se provodi u proljeće ili rano ljeto. Biljka voli sunčano mjesto i dobro drenirano tlo, stoga se preporučuje sadnja na otvorenom terenu gdje će imati dovoljno svjetlosti i vode. Prilikom sadnje, sadnica se postavlja u sadnu jamu koju je potrebno napuniti dobro dreniranim tlom, a zatim tlo dobro utisnuti oko biljke kako bi se osiguralo da se ne ljulja.
Nakon sadnje, biljka zahtijeva redovito zalijevanje kako bi se osiguralo da tlo ostaje vlažno, kao i redovitu primjenu hranjivih tvari kako bi se omogućio zdrav rast. Ako je potrebno, biljku je potrebno podvezati kako se ne bi povijala. Kopar je otporan na mraz, ali ako se sadi u područjima s hladnim klimama, preporučuje zaštita slojem suhe slame ili netkane tkanine tijekom zime.
Uzgoj u vrtu
Najčešći način uzgoja kopra je na otvorenom. S obzirom na to da potiče rast biljaka i tjera štetnike, odlična je kultura za uzgoj u malim vrtovima. Kopar ne zauzima puno prostora i ima nerazvijen korijen, pa i nakon micanja, zemlja na kojoj je rastao ne traži puno obrade. Veoma je zahvalan za održavanje, pa je česta kultura između dvije veće kulture. Također, ima male troškove obrade i održavanja, pa se velik broj proizvođača začina okreće njegovom uzgoju. Dobro podnosi i posolicu, pa bez problema može rasti diljem obale.
Uzgoj u plasteniku
Cjelogodišnji uzgoj kopra moguće je ostvariti u stakleniku. Kod uzgoja u stakleniku preporučljivo je odabirati niže sorte koje se mogu lakše održavati i ne dotiču krov staklenika. Važno im je osigurati barem 6 sati dnevnog svjetla, a po potrebi dodavati i umjetnu rasvjetu. Optimalna temperature za rast je viša od 12°C te je potrebno minimalno jednom tjednom izvršiti navodnjavanje špricanjem usjeva.
Uzgoj u posudama
Kopar ne podnosi dobro presađivanje, pa je prilikom sjetve kopra u posudu potrebno odabrati one od minimalno 30 cm dubine. S obzirom na to da nema dubok korijen, može razviti bogate grane i u posudi. Takav je uzgoj primjeren za balkone ili terase te vrtove začina. Izričito je vanjska biljka i ne podnosi uvjete u zatvorenom, a poželjno ga je držati na osunčanom mjestu. Potrebno mu je osigurati dobar protok vode i humusnu zemlju. U posudi se zalijeva nakon što se supstrat posuši i potrebno ga je redovito nadohranjivati mineralnim gnojivom na bazi dušika i fosfora.
Održavanje nasada
Održavanje nasada kopra uključuje plijevljenje korova, kultiviranje te okopavanje. Veoma je osjetljiv na herbicide, pa je eventualni korov potrebno uklanjati ručno. Također, on onemogućava rast korovu, pa ga je poželjno saditi uz biljke kojima rast korova može naštetiti. Kultiviranje je moguće obavljati samo ako je međuredni prostor veći od 30 cm i ako se uzgaja u komercijalne svrhe. Ipak, okopavanje i razbijanje pokorice je važno kako bi biljka što brže i bogatije rasla čime ispunjava međuredni prostor i smanjuje mogućnost od rasta korova.
Održavanje i njega
Održavanje nasada kopra uključuje minimalno posla s obzirom na to da je veoma samoodrživ i smanjuje količinu korova u svojoj blizini. Što ipak treba odraditi donosimo u nastavku.
Zalijevanje
Kopar ne traži mnogo tekućine, pa može rasti i u područjima dužih suša, kao što je područje obale. Najosjetljiviji je za vrijeme nicanja i cvatnje, pa mu je tada potrebno osigurati više tekućine. Više tekućine traže vrste koje se uzgajaju zbog lista, dok one koje su sjemenski uzgoj mogu izdržati duža razdoblja suše. Ako se uzgaja s navodnjavanjem, preporučljivo je koristiti magličasto špricanje. Kod zalijevanja je poželjno koristiti kišnicu i osigurati dobru dreniranost tla. Navodnjavanje je obavezno kod kasnije sjetve jer suša može smanjiti prinose.
Gnojidba
Kopar ima nerazvijen korijen, pa je zemlju potrebno dobro prihraniti prije sjetve. Za pripremu tla se dodaje stajski ili organski gnoj u jesen, a u proljeće se može dodati dio NPK gnojiva. Tijekom rasta kopar se dodatno može prihraniti gnojivom na bazi dušika, najbolje tijekom zalijevanja. U jesen je potrebno povećati doze fosfora i kalija kako bi se dobilo kvalitetnije eterično ulje.
Razmnožavanje
Kopar se razmnožava sjemenom. Svaka ga biljka ima u izobilju te se lako sakuplja i velike je klijavosti i za upotrebu sljedeće godine. Također, biljka je samoklijava i lako se samostalno širi u prirodi.
Presađivanje
Zbog prevelike gustoće nasada, kopar se može presaditi na drugo mjesto kako bi se osiguralo dovoljno zraka biljkama za razvoj. Zanimljivo je da potiče rast povrća, ako što su krastavac ili salata, pa ga je poželjno presaditi u navedene gredice. Ipak, kopar ne podnosi dobro presađivanje, pa je onaj uzgojen u kontejneru bolje ostaviti u njemu.
Pomlađivanje
Pomlađivanje kopra je proces koji uključuje uklanjanje suhih, bolesnih i neželjenih stabljika i grana kako bi se pomoglo da biljka raste snažnije i proizvodi više lišća. Također se može pomlađivati i uklanjanjem vrhova grana kako bi se potaknuo rast novih izdanaka i izrezivanjem u tu kako bi se potaknuo rast novih grana iz korijena. S pomlađivanjem biljke treba biti pažljiv, posebno kod skraćivanja jer krivim skraćivanjem se može zaustaviti sposobnost proizvodnje lišća.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje kopra podrazumijeva uklanjanje manjih i slabijih biljaka kako bi se osiguralo da ostale biljke imaju dovoljno prostora i hranjivih tvari kako bi rasle i razvijale se na najbolji mogući način. Ovakvo prorjeđivanje također omogućuje stvaranje prostora za nove izdanke. Prorjeđivanje se obično provodi kada biljke dosegnu visinu od oko 15 - 20 cm, a nastavlja se tijekom cijele sezone rasta.
Rezidba
Kopar se može orezivati tijekom čitavog rasta kako bi mu se smanjila širina, ali se to čini samo kod osobnog uzgoja u posudama. Također, mladice se mogu orezivati po potrebi za korištenje te će se time potaknuti daljnji i bujniji rast grana.
Zaštita od vjetra
Vjetar može oštetiti listove kopra i smanjiti njihovu sposobnost da se hrane i rastu, što može utjecati na kvalitetu i produktivnost biljke. Stoga, ako se biljka uzgaja u područjima s čestim i jakim vjetrom, preporučuje se aplicirati dodatne zaštitne mjere, poput postavljanja živice, pokrivanja biljke tkaninom koja će smanjiti utjecaj vjetra ili sadnjom u blizini drugih visokih biljaka ili zidova.
Priprema za sljedeću sezonu
Kopar se više godina za redom može saditi na istu površinu, pa ako se ne koristi za drugu kulturu, nije ju potrebno posebno prirediti za sljedeću sezonu. Kako bi se smanjila mogućnost širenja bolesti, potrebno je ukloniti sav ovogodišnji usjev i dijelove biljke s površine.
Bolesti
Iako je kopar aromatična i izdržljiva biljka, neke bolesti mogu oštetiti biljku i značajnije pogoditi urod. Posebno je osjetljiv na bolesti koje se pojavljuju i kod drugih biljaka u porodici, a u nastavku donosimo koje su to i na koji način ih spriječiti.
Pepelnica
Pepelnica je česta virusna bolest koja se pojavljuje i širi s drugih biljaka. Karakterizira ju sivkasta prevlaka na biljci, a nakon nekog vremena dolazi do kovrčanja lista i odumiranja dijelova biljke. Zaraženi dijelovi nisu dobri za konzumaciju, a bolesne biljke je potrebno odmah ukloniti i spaliti.
Virus mrkve
Virus mrkve je posebno opasan za kopar jer se lako prenosi, pa je ove dvije vrste uvijek poželjno razdvojiti kod uzgoja u vrtu. Njega karakteriziraju žuti i crvenkasti listovi te nepravilan rast biljke. Prenosi se ušima, pa je potrebno odmah tretirati štetnika.
Pjegavost lista
Ovu gljivičnu bolest uzrokuje gljivica, a prvi simptomi su promjena boja list ate crne točkice na listovima. List se s vremenom kovrča i odumire te nije moguća konzumacija. Biljku je potrebno tretirati fungicidima kako bi se spriječio daljnji razvoj bolesti.
Odumiranje korijena
Odumiranje korijena je česta biljna bolest koja se pojavljuje u hladnim i vlažnim razdobljima, a ima mnogo uzročnika i lako se prenosi. Mogućnost bolesti se može vidjeti i prije sjetve ako je sjeme pogrešno skladišteno i pljesnivo ili omekšano. Prvi simptomi su vidljivi već na mladicama koje trunu i odumiru. Spriječiti ju se može korištenjem zdravog i tretiranog sjemenja.
Peronospora
Utjecaj peronospore je vidljiv na lišću kao velike žute mrlje koje dovode do umiranja biljke. Peronospora može biti veliki problem jer se brzo širi i može uzrokovati odumiranje cijelog nasada. Biljke se preventivno mogu zaštititi fungicidom, ali je najvažnije ostavljati dovoljno prostora i koristiti tretirano sjeme.
Štetnici
Kopar je osjetljiv na nekoliko štetnika koji se mogu naći i kod drugih biljaka iz porodice, ali mogu biti izravno utjecajni na usjev. Između njih je i jedna nematode koja godišnje uzrokuje velike gubitke u usjevima. U nastavku donosimo najpoznatije štetnike i načina na koje ih se riješiti.
Oblići korijenovih šišaka
Ove su nematode veoma opasne za korijen kopra, a ostaju u zemlju tijekom preblagih zima i aktiviraju se u ljeto. Uzrokuju kvržice po korijenu koji nije u mogućnosti održavati biljku, pa se ona suši i žuti. Preferiraju pjeskovita ili prezagušena tla, a prije sjetve je potrebno provjeriti kvalitetu tla ili uočiti znakove bolesti na prethodnim kulturama.
Peridroma saucia
Ove vrste leptira svoje ličinke odlažu uz stabljiku korijena u kojoj se mogu vidjeti rupe od bušenja što oslabljuje biljku. Osim toga, prenose i razne zaraze, ali i uništavaju vitalne dijelove biljke. Važno je nakon svake žetve ukloniti ostake sa zemlje, a okolno tlo se može prekriti plastičnom folijom. Također, moguće je koristiti odgovarajuće insecticide u suzbijanju.
Cavariella aegopodii
Ovaj se štetnik još naziva i mrkvine uši, a veoma se lako seli na kopar, unatoč intenzivnom mirisu. Vidljive su kao male žute točkice ispod lišća gdje sišu sokove, posebice u proljeće. Osim toga, ostavljaju pjege na mjestima gdje su sisale i ljepljivu tekućinu na kojoj se lakše prenose zarazne bolesti. Veoma ih se teško riješiti, a to uključuje i korištenje prirodnih preparata na bazi koprive (gnojivo od koprive) ili čak insekticida.
Jesenska sovica
Ličinke jesenske sovice mogu višestruko naštetiti biljci, ovisno o tome pojavljuju se zasebno ili u skupini. Najčešće uzrokuju rupe od hranjenja, ali mogu u potpunosti ogoliti list što onemogućuje daljnju fotosintezu. Također, polažu jajašca na naličju lista, pa to može zalijepiti lišća i oštetiti ga. Kontrolirati ih se može prirodno, uz korištenje bakterija kao pesticide.
Upotreba kopra
Kopar je veoma poznata i dugo upotrebljavana biljka, a zbog svog je intenzivnog mirisa jednako zastupljen u kozmetičkoj industriji, kao i u prehrambenoj. U nastavku donosimo sve načina na koje ga se može iskoristiti.
Berba
Berba kopra prvenstveno ovisi o njegovoj namjeni, a kasnije o tehnološkoj zrelosti.
Ako se bere zbog eteričnog ulja, potrebno je posvetiti pažnju kada je najviše ulja u biljci. Najčešće je to prije dozrijevanja plodova, tj. kada dođu u voštanu zrelost. Vrijeme berbe uvelike ovisi o vrsti, ali i vremenu sijanja. Biljke se kose na visinu od 30 cm od tla te se na hektaru može dobiti i do 15 t berbe te 25 kg eteričnog ulja.
Kada se kopar uzgaja kao začin, berba se može obaviti dva puta godišnje. Prva se berba obavlja početkom vlatanja, što je najčešće mjesec dana nakon sjetve. Kosi se na visinu od 40 cm od tla te se omogućuje još jedna, kasnija berba. Najčešće se dobiva oko 6 do 8 tona svježe herbe po hektaru.
Kada se kopar uzgaja zbog sjemena, zbog daljnjeg uzgoja ili dobivanja sjemenskog eteričnog ulja, potrebno je odrediti kada dozru vršni cvjetovi. osim što su oni najkvalitetniji, ne dozrijevaju svi u isto vrijeme, pa bi se odgodom njihovo sjeme rasipalo.
Kopar se najčešće suši za začin, a mogu se sušiti listovi ili sjemenke. Suši se u posebno izgrađenim sušionicama, na svježem toplom zraku uz povremeno okretanje kako bi se spriječilo truljenje.
Sušenje
Sušenje kopra je proces uklanjanje vlage iz svježih biljaka kako bi se produžilo njihovo skladištenje i obično se radi za one biljke koje su prevelike za skladištenje u svježem stanju ili ako se želi sačuvati aroma i okus za buduću upotrebu.
Sušenje se obično provodi na suhom i prozračnom mjestu, dalje od direktne sunčeve svjetlosti. Biljke se rasporede u jedan sloj na površini prikladnoj za sušenje, primjerice rešetke. Ako su uvjeti dovoljno suhi, sušenje bi trebalo trajati oko 1 - 2 tjedna. Međutim, ako su uvjeti vlažni ili ako je vlaga u zraku visoka, sušenje može potrajati duže.
Povremeno je potrebno okretati biljke kako bi se osiguralo da se suše jednako i kako bi se uklonila bilo kakva nečistoća ili prašina koja bi se nakupila na biljkama tijekom sušenja.
Sušenje se smatra gotovim kada su listovi kopra čvrsti i lomljivi, a boja im je tamna nakon čega se biljke skladište u staklene ili plastične posude i čuvaju na hladnom i tamnom mjestu. Ako su dobro osušene i skladištenje, biljke bi trebale zadržati svoju aromu i okus i do nekoliko mjeseci.
Skladištenje
Osušeni kopar čuva se u papirnatim vrećicama i koristi po potrebi. Eterično ulje kopra potrebno je skladištiti u bocama od tamnijeg stakla te držati na hladnom. Svježi kopar se može skladištiti u vrećama na hladnom i suhom mjestu do mjesec dana, a za osobnu upotrebu se može i smrznuti te čuvati do pola godine.
Pripravci
Kulinarstvo
Kopar je veoma popularan kao začin u kuhinjama diljem svijeta. Listovi kopra imaju prepoznatljiv i aromatičan miris koji je mješavina anisa, citrusa i zelenog peršina. Vrlo je jak, pa se najčešće upotrebljava suh, a svježi u manjim količinama. Dobar je u mješavinama začina ili za dodavanje jačine umacima. Svježi kopar odlično pristaje uz ribu, pogotovo kao protuteža ribi snažnijeg okusa, kao što je losos ili haringa.
Neizostavan je dio zimnica i dodaje se kao začin u kiselini, a najbolje paše s kiselim krastavcima. Tada se može dodati i svježi ili sušene sjemenke. Lišće paše i uz tikvice i špinat, ali i sitno nasjeckano u salatama. Sjemenke se kombiniraju uz druge začine, a popularne su u krumpir salati ili curryju.
Kozmetika
Eterično ulje kopra snažnog je mirisa, a dodaje se mnogim kozmetičkim preparatima, kao što su kreme i losioni za tijelo.
Medicina
Kopar je popularan u narodnoj medicini, iako su njegove dobrobiti i znanstveno proučavane. Žvakanje sjemenki kopra pomaže kod loše probave, pomaže dojiljama u proizvodnji mlijeka i pomaže kod lošeg zadaha. Poznato je da njegovo eterično ulje opušta i pomaže kod nesanice. Taj smirujući učinak ima utjecaj i na živčani sustav, ali i na štucavicu jer opušta plinove. Čaj od kopra se može raditi od svježe ili sušene biljke te potiče izbacivanje tekućine i jačanje imuniteta zbog velike doze vitamina C, pa se preporučuje tijekom prehlade.
Zanimljivosti
Kopar je veoma stara biljka za čije se porijeklo smatra južni dio Europe, dok neki smatraju da je u Europu uvezen iz Palestine. Bio je poznat i u Egiptu, pa se smatra da je i tako mogao doći do Europe. Kopar je bio poznat u antičkoj Grčkoj i Rimu gdje se prvenstveno koristi kao lijek kod oralnih problema i nesanice. U srednjem vijeku se cijenila njegova umirujuća svojstva, a kasnijim se osvajanjima brzo proširio po cijelom svijetu, pa je postao i dio indijske kuhinje. Danas se najviše proizvodi u Europi, jugoistočnoj Aziji i u Indiji.
Kopar je biljka s dugim nizom godina uzgoja, ali je zanimljiva simbolika koja se veže uz njega. Zbog svog snažnog mirisa, vjerovalo se da ima narkotizirajuća i opuštajuća svojstva, pa se koristio i kod liječenja psihičkih oboljenja. Vjerovalo se i da daje snagu, pa su rimski gladijatori njegovim uljem mazali tijelo prije borbe. Kopar se koristio i u magiji, pa prema vjerovanju se njime posipaju djeca da ih se štiti od zlih duhova, a njegove se sjemenke nose u džepu protiv crne magije.
Foto: ivabalk / Pixabay
Odgovori