Rajčica (Paradajz) - Vrtlarica.hr

Rajčica (lat. Solanum lycopersicum), poznata i pod nazivima paradajz, pomidor, poma i tomat, je jednogodišnja biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae) kojoj također pripadaju patlidžan, paprika, petunija, velebilje, bunika, kužnjak i duhan. S botaničkog stajališta rajčica pripada voću, ali se u kulinarstvu i trgovini smatra povrćem. Uzgaja se većinom u toplijim krajevima zbog svojih plodova koji se konzumiraju svježi, ali se i kuhaju, konzerviraju i prerađuju.

Rajčica se kultivira kao zeljasta biljka koja može doseći visinu 1 - 3 m. Samo stablo je prekriveno dlačicama i ljepljivo je, dok su cvjetovi žute boje i okupljeni u grozdove. Plodovi rajčice su u početku zelene boje, a dozrijevanjem poprimaju tamno crvenu boju. Potječe iz Južne Amerike, a u Europi se prvi put pojavila 1493. godine. Listovi su veliki, tamnozeleni i žilavi, a cvjetovi su bijeli sa žutim centrima. Plodovi su u početku zeleni, a kada sazru, postaju crveni i okrugli ili pljosnati, mesnati i sočni, a u njima se nalaze mnoge sitne sjemenke.

Rajčica se koristi kao namirnica širom svijeta, a njene plodove koriste u različitim jelima, salatama i sokovima. Također ima značajnu ulogu u farmaceutskoj industriji zbog sadržaja likopena. Uključivanje rajčice u zdravu prehranu može donijeti mnoge zdravstvene koristi, uključujući jačanje vida.

Srodnici

Čili papričice
Duhan
Goji bobice
Krumpir
Paprika
Patlidžan
Petunija
Surfinija
Zimska trešnja

Sorte rajčica

Sorte rajčice su različite varijacije koje su se razvile kroz stoljeća kultiviranja. Razlikuju se po veličini, obliku, boji i okusu plodova, kao i po različitim karakteristikama koje se tiču uzgoja, otpornosti na bolesti i klimatske uvjete. Postoji velik broj sorti rajčice, od kojih svaka ima svojstvene osobine koje ih čine idealnim za određene vrste jela i korištenja. U skladu s potrebama i željama uzgajivača, sorte rajčice se izabiru za uzgoj na otvorenom području ili u staklenicima.

Uzimajući u obzir vrijeme dozrijevanja rajčice, one se dijele na:

Rane sorte: plod dozrijeva nakon 115 - 130 dana

Ove sorte su pogodne za uzgoj u plastenicima, a najrasprostranjenije vrste u upotrebi su Amati F1, Baghera F1, Grownet F1, Ivet F1, Arletta F1, Minaret F1 i sl.

Kasne sorte: plod dozrijeva nakon 130 - 170 dana

Ove sorte se obično uzgajaju iz sjemena i na otvorenim područjima koja imaju duga ljeta. Najpoznatije vrste su Lustro F1, Optima F1, Sinatra F1, Hector F1, Bobcat F1 i sl.

Još jedan od aspekata koji je važno sagledati prije izbora sorte rajčice je izbor između domaćih i stranih sorti. Mnogi proizvođači se odlučuju za domaće sorte, zbog želje za tradicionalnim uzgojem i činjenice da takve sorte obično donose veće i mesnatije plodove.

Dobar izbor, posebice za neodlučne, mogu biti hibridne sorte. Naime, ovakve sorte donose više plodova, otporne su na veći broj bolesti i štetnika i omogućuju vertikalni uzgoj.

Neke od poznatijih sorti koje se uzgajaju na našem području i koje se konzumiraju u većim količinama su sljedeće:

San Marzano rajčice

Porijeklo dolazi iz Italije odakle im potječe i ime, a odlikuje ih duguljasti oblik s mesnatim središtem koje ima malen broj sjemenki. Od svih vrsta su najpogodnije za pripremu umaka i juha.

Cherry rajčice

Specifične su po tome što rastu u grozdovima, što je moguće jer su nekoliko puta manje od ostalih vrsta rajčice. Plodovi su uvijek žarko crvene boje, ali mogu biti okrugli ili duguljasti. Pri uzgoju Cherry rajčica treba imati na umu da puno bolje uspijevaju u staklenicima nego na otvorenom prostoru, a u primjeni se koriste u salatama ili kao dodatak pečenoj ribi ili mesu.

Beefsteak rajčice

Ova vrsta ima veće plodove od ostalih, a težina im doseže i do 200 g. Imaju tanku kožicu i najčešće su nepravilnog ili valovitog oblika, dok je sredina ploda mesnata s malo ili nimalo koštica. U primjeni se najčešće koriste u salatama.

Domaće rajčice

Domaće rajčice (Berberana F1) imaju plodove veće od prosjeka, a unutrašnjost je mesnata sa srednjim brojem koštica. Plodovi su žarko crvene boje, ali često pri stabljici ostaju zeleni. Pogodne su za konzumaciju u sirovom stanju, kao i za pripremu umaka.

Paipai F1

Hibridna sorta čiji su plodovi oblika i veličine šljive, a teže oko 180 g. Svaka stabljika donosi oko 6 - 8 plodova koji imaju jako dugačak vijek trajanja ako se pravilno skladište.

Vermoni F1

Sjajna sorta rajčice koja uspijeva u gotovo svim uvjetima. Plodovi su nešto veći nego kod drugih sorti i mogu težiti i do 300 g. S obzirom da se radi o hibridnoj vrsti, može se računati na visoku plodnost i odličnu izdrživost.

Dokia F1

Ovu sortu rajčice odlikuju veliki, crveni plodovi koji su blago naborani. Spada u jednu od "beef sorti rajčice" koja donosi stabilan prinos, a plodovi teže preko 250 g.

Grifone F1

Srednje rana sorta rajčice koju odlikuju crvenim plodovima koji bliže peteljki ostaju blago zelene boje. Također, plodovi imaju izražena rebra te s donje strane ostaju ravni, a u prosjeku teže oko 300 g.

Barbarian F1

Radi se o jednoj od novijih sorti koja je primarno namijenjena za uzgoj u plastenicima i/ili staklenicima. Ono što je specifično za ovu sortu je što plodovi dozrijevaju iznutra prema van, a na kraju dobivaju žarko crvenu boju i teže preko 250 g.

Amaneta F1

Rana sorta koja donosi okrugle, crvene plodove otporne na dugoročno skladištenje. Plodovi su normalne veličine, oko 250 g, a svi dozrijevaju u slično vrijeme. Odličan je izbor za profesionalne proizvođače s obzirom na to da Amaneta donosi oko 5 - 7 plodova po stabljici tijekom cijele vegetacije.

Rally F1

Jedna od najjednostavnijih sorti za uzgoj. Ima vrlo snažno korijenje sa krupnim plodovima (iznad 250 g) žarko crvene boje i sjajnog okusa. Primarno je sorta namijenjena za uzgoj u staklenicima, a posebno je cijene proizvođači koji plasiraju svoje proizvode na lokalnim tržnicama zbog estetke privlačnosti plodova i dobrog okusa.

Uzgoj rajčica

Uzgoj rajčica je popularna aktivnost širom svijeta, budući da se rajčica koristi kao namirnica u mnogim kuhinjama i ima mnoge zdravstvene koristi. Rajčice se uzgajaju na otvorenom terenu ili u staklenicima, u zavisnosti od klimatskih uvjeta i želja uzgajivača. Usjevi rajčica zahtijevaju svjetlo, toplo i suho okruženje, dok su za njihov zdrav rast potrebni dobri kvalitet tla i odgovarajuća navodnjavanje. Uzgajivači također moraju obratiti pažnju na štetočine i bolesti koje se često pojavljuju kod rajčice i primijeniti odgovarajuće mjere za njihovu prevenciju. Uz pravilnu njegu i briga, rajčice mogu dati bogate i obilne usjeve koji će dugo trajati.

Tlo

Korijen rajčice se razvija do 50 cm u tlo, stoga je važno ne uzgajati ju na tlima s puno gline jer će to spriječiti razvoj korijenja. Prikladno je da je tlo rahlo i plodno, a reakcija bi trebala biti ili neutralna ili slabo kisela. Dodatno, iako rajčice imaju srednju potrebu za vodom, važno je da nivo podzemnih voda nije visok.

Prije same sadnje važno je obraditi tlo, pa čak i dublje slojeve zbog dubine korijena. Tako bi bilo poželjno razrahliti tlo do dubine od oko 40 cm. U proljeće se trlo istanjura i tako zatvore brazde, dok se frezanjem tlo dovodi do sitnozrnate strukture. Nakon ovakve obrade tla padaline su izrazito nepoželjne jer kiša može sabiti tlo nakon čega ono neće biti prikladno za sadnju rajčice.

Ako ovaj proces prođe bez padalina, može se nastaviti priprema tla za sadnju, što prije svega podrazumijeva izradu uzdignutih gredica, odnosno baula. Visina bi trebala biti 15 - 25 cm, dok bi širina trebala biti 30 - 60 cm. Ako se planira postaviti navodnjavanje kap po kap, cijevi bi trebalo postaviti prije navedenog koraka.

Klima

Rajčice vole toplo vrijeme jer im mraz može naškoditi pa bi se tako uzgajivači u kontinentalnom dijelu zemlje trebali usredotočiti na rane sorte. Rajčica najbolje klija na temperaturama između 22 i 25°C, dok je minimalna temperatura potrebna za klijanje 10°C. Također, klijanje traje između 8 i 23 dana.

Što se tiče razvoja biljke i samog razvoja plodova rajčice, optimalna temperatura bi se trebala kretati između 18 i 22° C, a relativna vlaga bi se trebala kretati između 55 i 65%. Dodatno, treba napomenuti da rajčice vole svjetlost, odnosno potrebno im je 8 -10 sati svjetlosti dnevno. Ovo je vrlo zahvalna karakteristika rajčica na našem podneblju, jer se ova količina svjetlosti može očekivati od kraja veljače do listopada.

Vrijeme sadnje

Pri odabiru vremena sadnje rajčice potrebno je imati na umu koji je krajnji cilj uzgoja. Rane sorte rajčice u južnim dijelovima Hrvatske se mogu početi saditi već polovicom siječnja, dok je mjesec dana kasnije moguće saditi srednje rane sorte. U kontinentalnom dijelu zemlje, rane sorte je moguće saditi oko 20. veljače, a sve ostale sorte od početka ožujka do prve polovice travnja. Ova pravila i vremenske odrednice vrijede za ranu poljsku proizvodnju. Direktna sjetva na otvorenom prostoru u proizvodnji industrijske rajčice može se vršiti od polovice travnja do početka svibnja.

Slaganje kultura

Pri odabiru tla za uzgoj rajčice važno je paziti na pretkulture koje su rasle na istom području. Tako je važno da se rajčica ne sadi iza biljaka koje pripadaju istoj vrsti, odnosno pomoćnicama. Dobar primjer za to su paprike, patlidžani i krumpir.

Ono što se svakako savjetuje je da se rajčica sadi na pretkulturi luka, peršina, celera, mrkve, šparoga i bosiljka. Ako je moguće, preporučuje se bosiljak koji će pogodovati rajčici jer prirodno tjera sve štetnike koji bi mogli u kasnijoj fazi napasti rajčicu. Amarant također blagotvorno djeluje na rajčice i pomaže im u odbijanju raznih štetnika, kao i kadifa koja odbija štetnike koji se hrane korijenjem, poput lisnih uši i moljaca. Osim toga, poboljšava i kvalitetu tla, pomažući im u održavanju uravnoteženosti hranjivih tvari. Dragoljub je također efikasan u prevenciji štetnika i bolesti, posebno onih koje se hrane listovima rajčica. Odbija štetnike, kao što su grinje, štitari i mušice, a pozitivno utječe na zdravlje rajčica, pomažući im u oporavku od bolesti. Osim njih, korisne biljke za sadnju uz rajčicu su origano, češnjak, borovnica i korijander.

Sadnja određenih biljaka u blizini rajčice može biti štetna i raditi konkurenciju za hranjive tvari, vodu i svjetlost, primjerice konoplja koja brzo raste i može konkurirati rajčicama u smislu svjetlosti i prostora. Osim toga, konoplja može emitirati fitoncide, kemikalije koje uništavaju korijenje rajčica i ometaju njihov rast. Još neke biljke koje se ne preporučuje saditi uz rajčice su ruže, tulipani, ljiljani, suncokret i petunija.

Faza mirovanja

Rajčica nema fazu mirovanja kao što je to slučaj kod mnogih drugih biljaka. Rajčica je jednogodišnja biljka koja raste i razvija se tijekom jedne vegetacijske sezone, a zatim obično vene nakon što joj plodovi sazru. Uzgajivači često siju sjeme ili kupuju presadnice u proljeće, a zatim beru plodove tijekom ljeta i jeseni.

Nakon što se berba završi, biljke se uklanjaju ili ostavljaju da se prirodno razgrade u vrtu. U nekim slučajevima, ako se želi produžiti životni vijek biljke, može se pokušati produžiti vegetacijsku sezonu ili premjestiti biljke u unutarnji prostor kako bi se nastavio rast. U takvim slučajevima, biljke se obično održavaju umjetnim svjetlom i temperaturom, a plodovi se mogu brati sve do zime.

Sadnja rajčica

Rajčica je biljka koja odlično uspijeva u toplim predjelima zbog čega joj naša mediteranska klima savršeno odgovara. Ipak, važno je dobro odrediti vrijeme sadnje ako se radi o uzgoju na otvorenom prostoru (u zatvorenom ju je u kontroliranim uvjetima moguće uzgajati cijele godine), ali isto tako i paziti na odabir tla jer neke pretkulture mogu naštetiti njenom razvitku.

Sadnja sjemena

Rajčice je moguće sijati na otvorenom polju, u plastenicima, u lončanicama, plastičnim saćama i lijehama. Bez obzira na to na koji način se sade, važno je da dubina zemljišnog supstrata bude barem 15 cm. Za ovo se koriste različite kombinacije stajskog gnojiva, zemlje i pijeska, kao i gotove hranjive smjese. Razmak između sjemenja rajčice pri sadnji rane rajčice treba biti 70 x 35 cm, dok se srednje rana i kasna rajčica sade na razmaku od 80 x 40 cm. Ako se sadi u plastenicima, potrebno je da održati razmak od 70 x 50 cm.

Nakon sadnje na vrh tla je potrebno dodati hranjivu smjesu debljine 2 prsta, zbiti tlo te dodati vodu. Poželjno je da se ova vlaga zadrži pa je moguće nasade prekriti prozirnom plastikom koju je moguće ukloniti kada se pojave znakovi da je biljka počela nicati.

Kada rajčica počne nicati važno joj je dati potporu za rast postavljanjem drvenih ili plastičnih kolaca, a u plastenicima se mogu koristiti plastične vrpce koje se vežu za nosače plastenika i (nježno) oko same biljke.

Sadnja sadnice

Sadnica rajčice se može saditi u različitim uvjetima, ovisno o klimatskim zonama i vremenskim uvjetima u području u kojem se sadi. Sadnice je najidealnije saditi u vrijeme kada je tlo toplo, obično između svibnja i lipnja. Sadnice ne toleriraju mrazne uvjete, stoga ih se ne smije saditi prije nego se tlo dovoljno zagrije. Preporučuje se razmak otprilike 60 - 90 cm jedna od druge i 60 - 90 cm između redova, a sade se na dubini od oko 5 - 7 cm u tlo.

Prije sadnje, potrebno je dobro zalijevati tlo kako bi se osiguralo da je dobro vlažno, kao i rezanje nekih donjih listova sadnica kako bi se povećala rastuća površina. Također je potrebno sadnice pregledati na znakove štetnika i bolesti, a nakon sadnje redovito zalijevati i prihranjivati.

Uzgoj u vrtu

S obzirom na to da jednom kad rajčica počne donositi plodove berba će biti potrebna više puta tjedno, važno je da već pri sadnji mislite o tome da između redova morate imati prohodan put za višekratnu berbu. Stoga savjetujemo da razmak između redova ne bude manji od 80 do 100 cm. Što se pak tiče razmaka unutar redova, on će ovisiti o vrsti rajčice koju sadite.

Tako bi za rane sorte razmak među pojedinim biljkama trebao biti od 30 do 40 cm, a za ostale sorte od 50 do 70 cm.

Nakon sadnje rajčice odnosno po njenom početku rasta važno je da joj pružite potporu kako bi mogla rasti u visinu. Potpora može biti kolac koji je potrebno postaviti uz samo biljku (svaku zasebno) ili se može koristiti žica i plastična vrpca. U tom slučaju se kolci postavljaju na razmak od 3 m između kojih se razapne žica te se rajčice povežu za žicu. Ipak, budite oprezni odnosno ostavite rajčici dovoljno mjesta za rast jer se stabljika tijekom razvoja širi i do preko 2 cm.

Uzgoj u plasteniku

Uzgoj rajčice u zatvorenom prostoru istovjetan je onom na otvorenom prostoru u smislu razmaka među biljkama i povezivanja kako bi se omogućio rast biljke. Ipak, kod zatvorenih prostora prednost je mogućnost kontrole mikroklime čime je rajčicu moguće uzgajati tijekom cijele godine. Ono što je najvažnije je paziti da temperatura ne pređe 27°C (ako se to dogodi plastenik ili staklenik je nužno prozračiti), kao i da padne ispod 21°C.

Uzgoj u posudama

Posljednjih godina sve je popularniji uzgoj rajčice na balkonima. S obzirom na to da je biljka koja ne zahtijeva pretjeranu njegu, vakav uzgoj je lagan, a najvažije je da se odabere posuda koja je dovoljno velika da bi se biljka mogla razvijati i rasti.

Prije svega, sjeme rajčice se može posaditi u manju posudu (poput čašice jogurta) koja se izbuši kako bi višak vode mogao izići van, potom napuni organskom zemljom do 2/3 te doda nekoliko sjemenki rajčice. Na vrh se dodaje još zemlje i nježno zbije. Sve se prekriva plastičnom folijom s izbušenim rupicama i stavlja na toplo mjesto. Nakon prvih znakova nicanja plastična folija se može ukloniti, a biljku presaditi u veliku posudu kada formira 5 - 6 prvih listova.

Uzgoj na balkonu

Kod uzgoja na balkonu, najvažnije je odabrati mjesto s puno svjetla, stoga se savjetuje odabrati južno orijentiran balkon, jer je rajčicama potrebno 6 - 8 sati sunca dnevno. Kako mraz jako loše utječe na rajčice, treba ih saditi tijekom svibnja. Što se pak odabira vrste tiče, u dosadašnjim iskustvima najzahvalnije su se pokazale popularne cherry rajčice, iako je moguće kvalitetno uzgojiti i jabučarke. Pri kupnji presadnica potrebno je obratiti pažnju da su zdrave i visoke oko 25 cm. Da bi rajčici olakšali rast, prepoučuje se u tlo postaviti drveni kolac kako bi se stabljika mogla uz njega penjati.

Održavanje nasada

Održavanje nasada rajčice uključuje redovito zalijevanje, uklanjanje suvišnih listova i grmova koji bi mogli ometati rast, kontrola štetnika i bolesti, pružanje dovoljno hranjivih tvari i podrezivanje kako bi se podržao pravilan rast i povećala proizvodnja ploda. Važno je pratiti rast biljaka i intervenirati u slučaju nekih problema kako bi se osiguralo da rajčice rastu zdrave i plodne.

Održavanje i njega

Rajčica je izuzetno zahvalna biljka koja daje puno plodova, no to ovisi o redovitoj brizi o njoj. Jedan od važnijih segmenata u brizi o rajčici je da joj se redovito otkidaju zaperci kako bi se potaknuo daljnji rast. Također, s obzirom na to da rajčica najbolje uspijeva u toploj atmosferi, važno je da uz to ide u primjerena vlažnost.

Zalijevanje

Rajčice imaju srednju potrebu za vodom pa je biljkama od nicanja prvih plodova do berbe potrebno 30 l vode po 1 m2. Ova količina se može povećati na 40 - 50 l tijekom ljetnih mjeseci zbog povišenih temperatura. Pri uzgoju rajčice preferira se navodnjavanje kap po kap, a važno je zalijevati biljke u jutarnjim satima kako biljka ne bi doživjela šok zbog razlike temperature zraka i temperature vode.

Gnojidba

Rajčica je biljka koja ima veliku potrebu za kalijem, pa ga je tako potrebno unositi u velikim količinama. Omjer koji je optimalan je 1:2,53 N:K. Manjak kalija je prepoznatljiv po tome što će plodovi prema peteljci ostati zeleni, odnosno neće dozrijevati. Također, moguće je da se u mreži žilica i na rubovima donjih listova pojavi žuto ljubičasta pigmentacija.

Uz kalij je važno tlu dodati i stajski gnoj i to neposredno pred oranje. Količina koja je optimalna je 40 - 60 t po 1 ha.

Što se pak prihrane tiče, poželjno je koristiti NPK gnojiva (iako je moguće koristiti i KAN). Prihrana se obavlja za vrijeme cvatnje biljke, a zatim pri zametanju prvih plodova te finalno kada plodovi zriju.

Razmnožavanje

Rajčice su samooplodne biljke, no kako bi se ubrzao njihov razvoj, moguće ju je vršiti i mehaničkim putem tako da se protresu žice za koje su rajčice privezane. Na ovaj će se način osloboditi pelud koja će oploditi tučak u cvijetu. Važno je da se ova metoda provede u jutarnjim satima ili za vrijeme oblačnog vremena kako bi relativna vlaga zraka bila niža jer ona sprječava oslobađanje peludi.

Oplodnju je moguće provesti i kemijskim putem i to pomoću fitohormona koji su stimulatori rasta biljke. Fitohormonima je dovoljno tretirati prvih nekoliko cvjetnih grančica, a proces se također provodi tijekom jutra.

Presađivanje

Presađivanje rajčice se obično obavlja kada biljka naraste oko 15 - 20 cm, nakon čega se presađuje u veće posude ili u tlo. Da bi se postigli optimalni uvjeti za rast, rajčica se presađuje u dobro drenirajuće tlo koje sadrži dobru kombinaciju hranjivih tvari. Optimalna temperatura za rast rajčice iznosi između 20 - 30°C, a vlaga tla bi trebala biti dovoljna da se biljka ne isuši.

Kada se presađuje, biljka se pažljivo izvadi iz stare poude ili tla, a zatim se stavi u novi lonac ili na novo sadno mjesto. Dubina presađivanja ovisi o vrsti rajčice i može varirati otprilike 8 - 15 cm. Nakon što je biljka presađena, zalijevanje je vrlo važno kako bi se omogućilo da se korijeni dobro ukorijene. Potrebno je pažljivo pratiti količinu vode koju rajčica dobiva i nadopunjavati je kada je potrebno, kako bi se izbjeglo prekomjerno zalijevanje i propadanje biljke.

Pomlađivanje

Pomlađivanje rajčice nije obavezno, ali može biti korisno u nekim slučajevima. Rajčica obično raste kao jednogodišnja biljka i njezin ciklus života traje od sjetve do žetve. Kada biljka počinje starjeti, njezin plodni potencijal se može smanjivati, kao i rast i produktivnost. U takvim slučajevima, pomlađivanje biljke može pomoći u produženju njezinog životnog ciklusa i povećanju produktivnosti. To se obično radi tako što se biljka presađuje u novu posudu ili novo sadno mjesto.

Prorjeđivanje

Prorjeđivanje rajčice može biti korisno u nekim slučajevima, a podrazumijeva uklanjanje viška biljaka koje rastu u jednoj posudi ili području kako bi se osiguralo da preostale biljke dobivaju dovoljno prostora, hranjivih tvari i svjetla za rast. Kada rajčice rastu blizu jedna drugoj, one se bore za hranjive tvari čime se smanjuje njihova produktivnost. Prorjeđivanjem se omogućuje da biljke rastu zdravo i produktivno. Obično se prorjeđivanje obavlja kada biljke narastu oko 5 - 10 cm, a uklanjaju se sve osim jedne ili dvije najjače biljke.

Rezidba

Rezidba rajčice je izuzetno važna jer se biljka razvija na takav način da kada bi se pustio slobodan razvoj ona bi postala zamršeni grm pa se plodovi ne bi mogli razvijati te bi se povećao rizik od oboljenja. Stoga je važno da se provede tzv. pinciranje, odnosno skidanje zaperaka (mladih izdanaka) koji se razvijaju na mjestima razgranavanja. Zaperke je nužno ukloniti ih kada narastu 5 - 8 cm, a ovaj se proces provodi jednom tjedno. Ako se slučajno preskoči neki od zaperaka i on naraste više od spomenute duljine, potrebno mu je samo otkinuti vrh. Otkidanje vrhova potrebno je obaviti na svim granama kada rajčica razvije 4 - 6 cvjetnih grančica, a cilj je da se ubrza zrioba.

Još jedna metoda koja omogućuje biljci da bolje "diše" je skidanje donjeg lišća. Naime, nakon što prvi plodovi sazru, potrebno je ukloniti listove koji stare i koji se uvijaju. Važno je da se nakon skidanja lišća primijeni fungicid kako bi se smanjio napad bolesti.

Zaštita od vjetra

Zaštita rajčice od vjetra može biti važna za njezin zdrav i produktivan rast. Jaki vjetrovi mogu oštetiti biljku, posebno kada su njezini plodovi veći i teži, a oštećenja dovode do smanjenja produktivnosti i povećanja rizika od bolesti. Zaštita se postiže postavljanjem zaštitne ograde oko biljke ili sadnjom u području s dovoljno prirodne zaštite od vjetra. Također, u nekim slučajevima, biljka se može zakloniti od vjetra sadnjom u posudu koja se može preseliti na zaštićeno mjesto kada vjetar postane previše jak.

Priprema za sljedeću sezonu

Priprema tla za novu sadnju rajčice sljedeće godine je vrlo važna za zdrav rast i produktivnost berbe sljedeću sezonu. Nakon berbe potrebno je ukloniti sve stare plodove i ostatke biljaka iz tla kako bi se spriječilo truljenje i pojava bolesti, a zatim se provodi duboko kopanje tla kako bi se uklonilo korijenje starog usjeva i oslobodio prostor za novi. Tlo se obogaćuje hranjivim tvarima poput gnojiva i komposta te provodi analiza tla kako bi se osiguralo da tlo sadrži optimalne razine pH-a i da je neutralno ili blago kiselo.

Bolesti

Rajčice su izložene mnogobrojnim oboljenjima, no najvažnija za naše podneblje su Pjegavost lista, Plamenjača i Siva plijesan.

Pjegavost lista

Ova bolest se može javiti već na supkama (prvim klicinim listićima), a manifestira se jasno, kroz pjegavost. Pjege su sive boje, a tijekom vremena prelaze u žutu boju i mogu dovesti do sušenja cijelog lista, kao i umiranja cjelokupne biljke.

Plamenjača rajčice

Još jedna bolest koja se manifestira kroz sive pjege, ali kod plamenjače one zahvaćaju donje listove biljke. Nakon određenog vremena, pjege postanu prozirne i zatim se osuše. Dodatni simptom je što je pri vlažnom vremenu na naličju lista moguće vidjeti bijelu presvlaku. Ako se bolest proširi i na plodove, na njima će biti vidljive tamne udubljene pjege koje s vremenom poprimaju brončanu boju. Važno je naglasiti da je ova bolest donekle lokalizirana i samo u jako povoljnim uvjetima za bolest može dovesti do propadanja cjelokupne berbe.

Siva plijesan

Ova bolest se javlja prije svega na stabljici biljke u obliku sivih nekrotičnih mrlja. Bolest se zatim širi na plodove na kojima se pojavljuju tamne pjege okružene svijetlim tkivom. Također je potrebno napomenuti da je pojavnost sive plijesni češća kada se rajčice uzgajaju u zatvorenim prostorima. Kako bi se spriječila pojava bolesti preporučuje se tretirati rajčice sredstvima na osnovi bakra 10-ak dana nakon sadnje.

Štetnici

Što se štetnika tiče, rajčicu najčešće napadaju krumpirove zlatice, resičari, zemljišni štetnici i slični nametnici. Najbolja obrana je primjena insekticida od sadnje prema berbi.

Ipak, postoji i nekoliko "narodnih" trikova kojima s mogu zaštiti rajčice od štetnika. Jedan od njih je da se oko nasada posadi neven jer će on na prirodan način smanjiti najezdu bijelih ušiju. Dodatno, jednom kad rajčice počnu cvjetati savjetuje se dodati tlu dvije žlice "gorke soli", odnosno magnezijevog sulfata u 5 l vode kako bi uz pomoć magnezija i sumpora potaknuli razvoj zdravih plodova.

Krumpirova zlatica

Kako mu i samo ime kaže, ovaj štetnik prvenstveno napada krumpir, no u posljednje vrijeme sve ga se češće viđa i na rajčicama. Pojavljuje se u proljeće kada se ove životinje i počinju pariti. Tako ženke krumpirove zlatice svoja jajašca polažu ispod listova rajčice, a problem nastaje kada se jaja izlegu. Naime, mlade zlatice za cilj imaju samo pojesti što je više moguće pa se ponekad dogodi da unište sve listove i kompletan nasad. U suzbijanju najezde moguće je koristiti proizvode koji sadrže alfa-cipermetrin, imidakloprid, metaflumizon i klorpirifos.

Smrdljivi martin

Smrdljivi martin i stjenice su blisko srodni kukci koji se hrane plodovima rajčice. Ne oštećuju lišće i stabljiku, ali mlade plodove su u stanju potpuno istrijebiti. Ozbiljnost oštećenja rajčice ovisi o veličini ploda u trenutku napada insekta. Kad se hrane sitnim, novim plodovima, rajčica vjerojatno nikada neće sazrijeti i razviti se. Kada napadaju rajčice srednje veličine, uzrokuju ožiljke i udubljenja na plodu, a kada se hrane velikim, gotovo zrelim plodovima, uzrokuju minimalnu štetu, a plod je često na kraju dovoljno dobar za jelo, iako može promijeniti boju.

Puževi

Ove životinje, iako spore, imaju jako velik apetit. Najčešće se hrane listovima na kojima izgrizaju velike pukotine, a ponekad napadaju i klice biljke, kao i tanke ili mlade stabljike, ali isto tako i dozrele plodove. Kao obranu je moguće koristiti proizvode koji sadrže metaldehid.

Cvjetni štitasti moljac

Cvjetni štitasti moljac naziva se još i bijela mušica. Radi se o moljcu koji je veličine od samo 2 mm te je bijele boje, skoro pa proziran. Prvi znak da je ovaj moljac napao rajčicu je medena rosa koja se pojavljuje na listovima i plodovima. Moguće je uočiti i same moljce, ali isto tako i ličinke koje su najčešće rasprostranjene na donjim lisnim etažama. Kako bi se obranili od moljca, odnosno bijele mušice, savjetuje se koristiti proizvode koji sadrže imidakloprid ili alfa-cipermetrin.

Lisni miner

Radi se o obliku leptira veličine 5 - 7 mm čije ženke polažu jaja na naličje lista. Ona su u početku žućkaste boje te cilindričnog oblika, a gusjenice se izlegu nakon 3 - 5 dana. Same gusjenice se potom kukulje u svojoj transformaciji te time uništavaju biljku ili plod. Najgori dio napada lisnog minera je što on može u bilo kojem obliku preživjeti i zimu. Ovisno o stadiju, razlikuje se i obrana pa je najbolje savjetovati se s fitofarmaceutom o najboljem sredstvu za rješavanje ovog nametnika.

Štetnici u zemlji

Ovdje se radi o mnogobrojnim ličinkama i gusjenicama koje napadaju samu klicu ili korijen biljke, a ponekad i same plodove. Nagrizanjem bilo kojeg dijela biljke rade prvenstveno štetu pri prodaji proizvoda, a kako bi isto spriječili, savjetuje se primijeniti proizvode koji u sebi sadrže klorpirifos.

Upotreba rajčice

Rajčica je jedna od najpopularnijih vrtnih biljaka koja ima široku upotrebu. Njezini plodovi su učestali sastojak u mnogim jelima, kako u svijetu tradicionalne hrane tako i u modernoj kuhinji. Koristi se u različitim oblicima, uključujući svježe, konzervirane, sušene i začinjene. Osim toga, rajčica se također koristi za proizvodnju različitih proizvoda, uključujući sokove, kečap, marinade i druge. Kultivirane su u različitim dijelovima svijeta i rastu u različitim klimatskim uvjetima, što ih čini pristupačnom i popularnom opcijom za vrtlare i uzgajivače svih vrsta.

Berba

Rajčice je moguće brati ručno ili strojno, otprilike 90 - 120 dana od sadnje biljke. Važno je da se plodovi beru uvrtanjem oko osi plodova. S obzirom na količinu plodova kojima rađa, plodovi se mogu brati i više puta tjedno, a poželjno je da se berba zbog temperature zraka obavlja u jutarnjim satima.

Ako je potrebna za upotrebu u svježem stanju, u tom slučaju se savjetuje ručna berba. Naime, plodovi koji u potpunosti dozru na stablu (odnosno postignu jarko crvenu boju) imaju najbolja svojstva, ali s obzirom na to da brzo prezru moguće ih je plasirati samo na tržišta koja nisu jako udaljena. S druge strane, plodovi koji se beru u prijelaznoj fazi (kada su žuti ili narančasti) mogu se skladištiti i do 2 tjedna, no temperatura zraka treba biti 10°C, a relativna vlaga zraka treba biti između 75 i 80%. Zatim će na temperaturi od oko 20°C jako brzo postići jarko crvenu boju te će ostati svježi još 5 - 10 dana.

Treća moguća opcija je branje plodova u "zelenoj zriobi", ali nju se savjetuje primjenjivati samo pred kraj sezone u namjeri da se spriječe potencijalni gubici zbog niskih temperatura.

Što se strojne berbe tiče, ona se u pravilu primjenjuje kada se planira plasirati plodove rajčice za preradu. Također, najbolje sorte za strojnu berbu su one koje ne daju veliku bujnost stabla i one koje imaju čvrste plodove koje se mogu otkinuti bez stapki jer je ovakav način berbe izuzetno destruktivan za biljku.

Sušenje

Sušenje rajčica je proces u kojem se plodovi rajčice suše na zraku ili u pećnici, kako bi se produžilo njihovo trajanje i sačuvao bogat i sladak okus. Sušenje na zraku se provodu na suncu ili blagoj hladovini. Plodovi rajčice se režu na pola ili na kolutiće i stavljaju na mrežaste podloške ili na platnene krpe. Traje nekoliko dana, ovisno o vremenskim uvjetima.

Sušenje u pećnici uključuje rezanje plodova na kolutiće i stavljanje na papir za pečenje. Pećnica se postavlja na temperaturu između 50 i 60°C i ostavlja se sušiti 8 - 12 sati.

U oba slučaja, važno je da se plodovi suše ravnomjerno i da se ne dopušta da se potpuno isuše kako bi se sačuvali njihov okus i konzistencija. Temperatura sušenja ne smije prelaziti 60°C kako bi se spriječilo uništavanje hranjivih tvari i okusa. Kada su plodovi potpuno suhi, skladište se u hermetički zatvorene posude.

Sušenje rajčica je jednostavna i učinkovita metoda za čuvanje plodova duže vrijeme, bez potrebe za hlađenjem ili drugim vrstama prerade.

Skladištenje

Skladištenje se provodi u hladnjačama s normalnom atmosferom. Rajčice je moguće čuvati 5 dana na temperaturi do 30°C, a 9 dana na temperaturi do 20°C. Ipak, zbog produljenja vremena skladištenja, rajčice se najčešće čuvaju na temperaturama 5 - 10°C. Nije ih moguće skladištiti na nižoj temperaturi od 5°C jer će na plodovima doći do oštećenja te će isti biti osjetljivi na bolesti.

Dodatno, relativna vlažnost zraka u skladištu rajčica trebala bi dosezati 90 - 95%.

Prije samog transporta savjetuje se da se rajčice operu, očetkaju i na 15 sekundi izlože mlazu vrele vode (preko 50°C) kako bi se smanjila osjetljivost plodova. Pri samom transportu rajčice bi trebale biti odvojene od ostalog voća i povrća, s obzirom na to da neke vrste (poput dinje, banane i jabuke) oslobađaju etilen, a on ubrzava zrenje rajčica.

Pripravci

Kulinarstvo

Rajčica se u kulinarstvu najčešće koristi kao sirovi proizvod u salatama te kao prilog drugim jelima, ali i za pripremu juha, variva te kao umak. U posljednje vrijeme sve se češće koristi i u svojstvu soka uz dodatak celera, a u cilju poboljšanja obrambenog sustava organizma.

Treba napomenuti i kako je plodove moguće iskoristiti za proizvodnju sjemena za sljedeću godinu tako što se dozrijela rajčica bez kore stavlja u zdjelu s vodom. Nakon kraćeg vremena na površini će se pojaviti sloj bijele boje, a 36 sati kasnije na to dodaje se još malo vode te promiješa dobivenu tekućinu. Na ovaj način sjemenke će se odvojiti od mesa rajčice nakon čega će se tekućina moći procijediti kroz sito i u njemu će vam ostati sjeme za narednu godinu. Sjemenke se suše na običnom kuhinjskom papiru te sade u vrijeme berbe pogodno za određeno područje.

Medicina

Rajčica nije priznata kao ljekovita biljka od strane medicinske struke, no u novije vrijeme sve se više prepoznaju blagodati rajčice. Jedna od najvažnijih karakteristika rajčice je što je bogata likopenom koji je snažan antioksidans. Likopena u rajčici ima toliko da joj on zapravo daje crvenu boju. Treba naglasiti i kako se likopen bolje apsorbira ako se rajčice tretiraju kuhanjem.

Zanimljivosti

Iako se čini da je rajčica oduvijek prisutna, u ljudskoj prehrani nije tako dugo. Naime, otkrivena je od strane španjolskih osvajača pri otkrivanju Amerika. Porijeklo vuče iz Perua, no nije postala poznata dok je Španjolci nisu donijeli u Europu.

Za popularnost koju rajčica danas ima zaslužni su ipak Talijani. Naime, u Italiji se spominje prvi put u 17. stoljeću u jednoj napuljskoj kuharici (koja se bazirala na španjolskim receptima), a kako je u to vrijeme u Italiji vladala velika glad, a rajčica je biljka koja uz dovoljno vode i topline može uspjeti bilo gdje, postala je jedna od osnovnih namirnica. Tako je postalo uvriježeno da se konzumira uz maslinovo ulje, ali se i kombinirala sa osnovnim ugljikohidratima.

Ipak, najveći "boom" rajčica doživljava čitavo stoljeće kasnije kada su Talijani po prvi put kombinirali tijesto sa rajčicom i tako utrli put današnjoj pizzi. Sve dalje je povijest.

U početku se vjerovalo kako je rajčica otrovna i kako bi mogli umrijeti pri samom dodiru s njom, no bogatije društvo Europe uskoro je počinje smatrati afrodizijakom (posebno zbog njenog srcolikog oblika). Siromašnije pučanstvo je jednostavno kopiralo što rade vlastelini i tako je rajčica postala uvriježena namirnica u svim slojevima društva.

Foto: congerdesign / Pixabay