Amarant (lat. Amaranthus spp.) je jednogodišnja biljka iz obitelji štirovki (Amaranthaceae). Iako se u prvom redu uzgaja zbog svoga zrna koje sliči na proso, ova biljka nije žitarica već pripada istom rodu kao i kvinoja, šećerna repa, blitva i cikla. Potječe iz Srednje i Južne Amerike koje su i danas njegovi glavni proizvođači, ali zahvaljujući svojoj prilagodljivosti i otpornosti uspijeva i na drugim područjima koji imaju hladnije vremenske uvjete.
Biljka može narasti i do 1,5 m te ima uspravnu stabljiku koja je ponekad jako razgranata. Korijen je razgranat i vretenast s mnoštvom bočnih žila smještenih u površinskom sloju zemljišta. Deblo biljke može biti debelo i do 40 cm. Listovi su ovalnog oblika, ponekad s ljubičastom nijansom, no uglavnom zeleni i rastu na dugačkim stabljikama. Kako biljka raste na sredini stabla razvijaju se krupniji listovi koji se prema vrhu smanjuju.
Cvjetovi su sitni, zbog svoje ljubičaste boje vrlo atraktivni, a iz cvjetova koji rastu u dugačkim visećim cvatovima rastu sjemenke tamnosmeđe boje. Ovisno o vrstama amaranta moguće su i varijacije u bojama cvjetova. U cvatnim klasovima nalazi se veliki broj sitnih, dvospolnih cvjetova koji se najčešće samooprašuju.
Amarant cvjeta u lipnju i srpnju, a plodovi se razvijaju u kolovozu te u jednom cvjetnom klasu može biti i do 5.000 plodova. Od nekih vrsta amaranta koristi se samo zrno, dok se kod drugih može koristiti i lišće, a nije rijetkost da se amarant uzgaja i kao dekorativna biljka.
Ova biljka je kod nas poznata i pod imenom "štir" i dugo vremena se smatrala se korovom. Tek u novije vrijeme postalo je jasno da se radi o iznimno korisnoj i hranjivoj biljci. U 100 g zrna amaranta ima samo 110 kalorija, a najvrjedniji hranjivi sastojci nalaze se u jezgri ploda, a ne u njegovoj ovojnici. Obiluje esencijalnim masnim kiselinama, magnezijem, željezom, kalcijem, fosforom, bakrom, vitaminima A, C, B6 i K. Ono što ga čini vrlo popularnim izborom zdrave prehrane jeste što ne sadrži gluten.
Lišće amaranta je bogato folnom kiselinom, vitaminima C, B6, A te željezom, kalcijem, magnezijem, cinkom i fosforom. Prije uporabe u prehrani zrno amaranta treba oljuštiti, a prije kuhanja pod mlazom vode zrnje treba dobro oprati i tako pripremiti za daljnju termičku obradu.
Srodnici
Vrste amaranta
Amarant broji oko 80 vrsta koje se međusobno razlikuju po kvaliteti listova, cvjetova i plodova. Odabir željene vrste ovisi prvenstveno o tome uzgaja li se amarant radi zrna ili radi nadzemne biomase koja se koristi u ishrani ljudi i domaćih životinja. Kao povrće se koriste Amaranthus tricolor i Amaranthus dubius, a za proizvodnju zrna Amaranthus hypochondriacus i Amaranthus caudatus. Amaranthus cruentus se koristi i radi zrnja i radi lišća.
Amaranthus tricolor
Doseže visinu između 60 i 120 cm. Lišće je oblog oblika, šiljastog kraja i često je uvijeno, a dužine je oko 20 cm. Kao što naziv govori. listovi su najčešće trobojni, a zbog svoje ljepote nekad se naziva i ljetnom ružom ili Josipov kaput. Zahtijeva plodno, dobro drenirano tlo, zaštićenost od vjetra i sunčan položaj.
Amaranthus dubius
Poznat je još i pod nazivom crveni špinat. Obično naraste između 80 cm - 120 cm, cvjetovi mogu biti crvene ili zelene boje. U prehrani se uglavnom koristi kao lisnato povrće.
Amaranthus hypochondriacus
Ova je biljka izvorno endemična u Meksiku i poznata je još i pod nazivom Prinčevo pero. Može narasti do 1,5 m i ima duguljaste ušiljene listove i cvjetne klasove koji su najčešće tamnocrvene boje. Vrsta je koja se najviše koristi u stvaranju novih hibrida od kojih su najpoznatiji Green Thumb i Pygmy Torch.
Amaranthus cruentus
Ovoj sorti potrebno je oko 65 dana da procvjeta i oko 125 dana da urodi. Sve dok ne naraste do visine 60 cm za prehranu se mogu koristiti i njeni listovi, koji nakon toga postaju gorki.
Amaranthus caudatus
Amaranthus caudatus se uzgaja prvenstveno kao ukrasna biljka no može se koristiti i u prehrani. Može narasti 1.5 - 2 m. Cvjetovi rastu kao kaskade te su crvene ili ljubičaste boje, obzirom da vise poput repa biljka je poznata i pod nazivom Lisičji rep.
Amaranthus viridis
Stabljika može narasti i do 100 cm, cvjetovi su zeleni, jednospolni. Listovi se koriste kao kuhana hrana, odlični su diuretici i purgativi, pa stoga treba pripaziti s količinom koja se konzumira. Najbolje uspijeva na sunčanim područjima i dobro dreniranom tlu.
Amaranthus blitum
Može narastu do 1 m visine i imati jednu središnju stabljiku ili više razgranatih. Zeleni ili ljubičasti listovi mogu narasti do 10 cm dužine, a cvijeće niče u klasu i dvospolno je. Ova biljka nije kultivirana, ali se skuplja u svojim prirodnim staništima i koristi kao hrana, prvenstveno listovi i mladi izdanci.
Uzgoj amaranta
Amarant je prilično skromna biljka koja je vrlo otporna i prilagodljiva te ju je relativno lako uzgojiti. Potrebno ju je saditi na sunčanim mjestima te joj osigurati dovoljno prostora s obzirom na to da ima velik podzemni i nadzemni dio. Osim dobre pripreme i prihrane tla, treba voditi računa o međurednom razmaku koji iznosi 75 cm, dok razmak između biljaka u redu treba iznositi 25 cm.
Tlo
Amarant najbolje uspijeva kada je posijan duboko, u neutralnim, plodnim zemljištima. Nema mnogo zahtjeva kada je u pitanju kvaliteta tla, a jedino ne podnosi odveć zakiseljena ili zakorovljena tla. Vrlo je koristan učinak kojeg amarant ima na tlo u kojemu raste - zbog moćnog korijenskog sustava biljke smanjuje se erozija tla, ono postaje rahlo i s vremenom se čisti od štetnih tvari.
Klima
Osnovni preduvjeti za uspješan rast amaranta su minimalno 6 sati sunca i odgovarajuća toplina. Za klijanje sjemena potrebna je temperatura od 18 - 25°C, a minimalna je 12 - 15°C, dok je za optimalan i uravnotežen rast potrebna temperatura zraka iznad 25°C. Amarant ne voli niske temperature ni preveliku vlažnost, stoga se on ne može uzgajati u područjima kratke vegetacije, jer mraz prekida rast usjeva.
Vrijeme sadnje
Amarant se sadi u proljeće, tijekom travnja i svibnja, po mogućnosti po oblačnom vremenu u vlažnu zemlju. Prilikom sadnje treba voditi računa da vanjska temperatura bude minimalno 15°C jer mlade biljke ne podnose proljetne mrazove a toplina zemlje na dubini na kojoj se sjeme polaže minimalno 10°C.
Slaganje kultura
Amarant dobro raste u društvu s kukuruzom, svim vrstama luka, paprike i patlidžanima. Poznato je i blagotvorno djelovanje na rajčice kojima pomaže da budu otpornije na štetnike, ali i na krumpir na koji amarant djeluje tako da povećava njegov urod. Sadnja amaranta pomaže i rahljenju zemlje što je vrlo korisno za brojno korjenasto povrće poput, mrkvi, radiča i cikle.
Amarant je poželjno saditi nakon nesrodnih kultura, najbolje na mjestima gdje su ranije bile posađene kulture iz reda pravih žitarica (pšenica, kukuruz, raž, zob) i mahunarki (mahune, grah, grašak, bob). Ne iscrpljuje tlo i ostavlja ga u dobrom stanju, pa je dobar predusjev za mnoge kulture.
Faza mirovanja
Amarant je kratkotrajna, jednogodišnja biljka. Već s pojavom prvog jesenjeg mraza prestaje njegov vegetativni ciklus, stabljika postaje drvenasta i biljka odumire.
Sadnja amaranta
Prilikom sadnje amaranta treba voditi računa o tome da ako se sadnja obavlja na otvorenom, potrebno je prethodno pripremiti zemljište što se obavlja tijekom jeseni, na dubini od 20 cm raoničnim plugovima, a nekoliko dana prije sjetve zemljište je potrebno poravnati i usitniti na dubinu 5 - 6 cm. Prilikom sadnje u zatvorenim prostorima ili u vrtovima, potrebno je voditi računa da se izabere dobro mjesto s dovoljno sunčanih sati i osigura potreban prostor.
Priprema zemljišta za sadnju amaranta obuhvaća uklanjanje korova iz zemljišta i dubinsko prekopavanje. Odličan izbor za uzgoj amaranta bit će dobro drenirano, propusno zemljište, koje ne zadržava vlagu.
Sadnja sjemena
Prikupljanje sjemena obavlja se tako da se odabere nekoliko jakih i razvijenih biljaka i kada njihova stabljika postane bjelkasta, a lišće se počne sušiti i otpadati, treba odrezati cvjetove i smjestiti ih na suho toplije mjesto radi sušenja. Ako se sjeme sadi na područjima gdje se pojavljuje mraz, treba ga saditi u zatvorenom prostoru 6 - 8 tjedana prije predviđenog zadnjeg mraza.
Sjeme se ravnomjerno posije u dobro dreniranu zemlju koja se zatim prekrije drugim tankim slojem zemlje. Pri temperaturi od 15°C i dovoljnoj količini svjetlosti klice će se pojaviti za otprilike dva tjedna. Nakon četiri tjedna sadnice se mogu prihraniti tekućim gnojivom za sobno bilje, a čim prođe opasnost od mraza i presaditi na otvoreno.
Ako se sjetva obavlja na otvorenom, tada je biljku potrebno sijati kroz travanj i svibanj, jer kasnija sjetva može biti rizična zbog pojave brojnih korova.Najbolje uspijeva sjetva s prethodno piliranim sjemenom. Na malim površinama sjetva se može obavljati ručno, a na većim uz pomoć odgovarajuće mehanizacije, sijačica za povrće i slično. Dubina sjetve je 1 cm - 2 cm.
Sadnja sadnica
Sadnice se presađuju na otvoreno tek kada prođe opasnost od mraza. Prije sadnje na otvoreno potrebno je provjeriti mogu li se sadnice prilagoditi vanjskim uvjetima, pa ih je stoga dobro staviti na otvoreno otprilike tjedan dana prije presađivanja. Prilikom sadnje tlo se obrađuje do dubine 20 cm, tako da se uklanja kamenje i korovi te se zatim sade sadnice uz poštivanje razmaka između biljaka koji u istom redu iznosi 25 cm.
Kalemljenje
Amarant se uzgaja isključivo iz sjemena ili reznica te se kod njega ne primjenjuje cijepljenje.
Uzgoj u vrtu
Osim što je plodonosna, amarant je i ukrasna biljka koja oduševljava svojim cvjetnim grozdovima intenzivnih boja. Može se uzgajati u vrtu uz uvjet da joj se osigura dovoljna količina svjetlosti, optimalna temperatura i dobro drenirano tlo. Prilikom sadnje amaranta u vrtu treba voditi računa o tome da ova biljka zbog svog razgranatog korijena i velikog nadzemnog dijela zahtijeva dosta prostora.
Uzgoj u plasteniku
Amarant se može uzgajati i u plasteniku, a na područjima gdje je klima hladnija preporuka je da se sadnice amaranta najprije uzgoje u plastenicima. Nakon dolaska toplih, proljetnih mjeseci sadnice amaranta iz plastenika treba presaditi na otvoreno.
Uzgoj u posudama
Amarant je biljka koja se uspješno može uzgajati u posudama. Pretpostavke dobrog uzgoja u posudama su osiguravanje dovoljno velike posude koja ima rupice za drenažu te nabava kvalitetnog sjemena ili sadnice. Idealan sastav zemljišta za sadnju amaranta u posudama je 40% komposta i 60% kokosovog treseta i zemlja. Uz pravilno njegu, dovoljnu količinu svjetlosti i vlage, biljke će niknuti već za tjedan dana.
Održavanje nasada
Amarant je vrlo otporna biljka koja brzo raste i bez velike brige oko nasada. Potrebno ih je zalijevati, ali ne previše, a druga stvar o kojoj treba voditi računa jeste sprječavanje polijeganja nasada pa je stoga biljke potrebno privezati za odgovarajuće potpornje.
Održavanje i njega
Da bi amarant bio lijep i plodonosan, potrebno je redovito uklanjati uvelo lišće i odumrle dijelove biljke. U određenim slučajevima treba pristupiti i prorjeđivanju biljke te njenoj rezidbi. Zemljište oko biljke treba redovito čistiti od korova.
Zalijevanje
Zalijevanje amaranta mora biti redovno prilikom rasta korijena novih sadnica. Kako biljka raste tako njen robusni korijen sve više prodire u dubinu tla pa učestalo zalijevanje odraslih biljaka nije potrebno. Biljka je koja zbog svog tropskog porijekla dobro podnosi i kraća sušna razdoblja. Samo u vrlo sušnim razdobljima potrebno je intenzivirati zalijevanje. U normalnim uvjetima dovoljno je umjereno zalijevanje jedanput tjedno, po mogućnosti kišnicom ili odstajalom mlakom vodom. Navodnjavanje usjeva se primjenjuje samo u slučaju ekstremnih vrućina kada je isušen gornji sloj zemljišta.
Gnojidba
Amarant se prihranjuje mineralnim NPK gnojivima i to kako pri osnovnoj obradi tako i prilikom pripreme zemljišta za sjetvu. Dušik je izuzetno važan za pravilan razvoj amaranta, pa će stoga zemljišta koja su siromašnija po svome sastavu biti potrebno prihraniti ovim elementom. Ipak, prilikom primjene dušika treba biti oprezan, jer višak dušika korijen amaranta može pretvoriti u štetne nitrate. Stoga je dušična gnojiva potrebno koristi u dvostruko manjoj dozi od one koje su navedene na uputama za proizvod.
Razmnožavanje
Amarant se može razmnožavati sjemenom ili reznicom, pri čemu se mnogo češće koristi prvi način razmnožavanja. Idealni uvjeti za uzgoj uključuju svjetlost, puno sunca, i lagano, dobro drenirano tlo, kao i zalijevanje koje je potrebno redovito obavljati dok se biljka ne ukorijeni.
Ako se razmnožava reznicama, potrebno je ubrati stabljiku dužine oko 10 cm koja na sebi sadrži do četiri lista. Vrh ovako uzete reznice najprije se stavi u odgovarajući hormonski prašak za rast korijena, a zatim se reznica može posaditi izravno u zemlju ili staviti u vodu dok ne pusti žilice.
Presađivanje
Ako se radi o presađivanju sadnica amaranta, one se mogu presaditi već kada niknu do 7,5 cm visine. Ako se radi o presađivanju odrasle biljke, potrebno je voditi računa da razgranato vretenasto korijenje bude u cijelosti izvađeno iz zemlje, jer preživljavanje biljke ovisi o tome koliko je korijena uspješno izvađeno prilikom njenog presađivanja.
Pomlađivanje
Zemljište oko amaranta treba redovito plijeviti i čistiti od korova koji bi mogli ugroziti rast i razvoj biljke. Pomlađivanje usjeva ostvaruje se i njihovim povremenim prorjeđivanjem, kao i otklanjanjem uvelih dijelova biljaka.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje se u prvom redu odnosi na mlade biljke amaranta. Kada na sadnicama narastu prvi listovi, potrebno ih je prorijediti. Ako su nasadi previše gusto posađeni, može doći do zaostajanja biljke u rastu i razvoju, stoga je amarant potrebno prorijediti na udaljenost od 45 cm razmaka, što omogućava dovoljnu količinu svjetlosti i pravilnu cirkulaciju zraka.
Rezidba
Amarant u tijeku jednog dana u vegetativnoj fazi može narasti i do 7 cm. Obrezivanje vrhova amaranta omogućuje postizanje grmolikog rasta, a samim time i lakše ubiranje zrnja. Iako rezidba nije od vitalne važnosti za ovu biljku, rezanje vrhova će osim poticanja grmolikog rasta dovesti i do pospješivanja cvjetanja i rasta bočnih stabljika. Visoke biljke se preporučuje pričvrstiti za kolčiće ili odgovarajuće rešetke tako da imaju stabilnu potporu u svome rastu.
Priprema za sljedeću sezonu
Nakon završetka vegetacijskog ciklusa potrebno je izvršiti rigolanje zemljišta, čišćenje od ostataka starih i odumrlih biljaka i korova. Zemljište je dobro malčirati jer tako zadržava vlagu i bude prihranjeno prirodnim putem. Tako će u novoj sezoni biti spremno za sadnju novih biljaka.
Bolesti
Ovo je vrlo otporna biljka te je broj bolesti od kojih može oboljeti dosta reduciran. Bolesti kod amaranta su uglavnom uzrokovane dvama glavnim uzrocima - viškom vlage i viškom dušika u tlu. Kako bi se bolesti prevenirale, potrebno je smanjiti zalijevanje i umjereno koristiti dušična gnojiva te dezinficirati posude za sadnju. Najčešće bolesti amaranta su trulež korijena i pjegavost lišća.
Trulež korijena
Ova bolest je uzrokovana viškom vlage u tlu pa je stoga odlična prevencija da do nje ne dođe sadnja amaranta u dobro drenirano tlo. Bolest se može pokušati suzbijati i fungicidima, ali ako je zaražena biljka uvenula, tada ju je potrebno ukloniti od drugih biljaka da se bolest ne bi proširila i takvo bolesno korijenje se ne koristi za daljnje kompostiranje.
Pjegavost lišća
Ova bolest uzrokuje stvaranje pjega na lišću i na cvjetovima. Dosta teško ju je izliječiti, pa je stoga potrebno prevenirati njen nastanak redovnim rotiranjem usjeva, čišćenjem lišća u jesen s usjeva i dodavanjem malča oko amaranta.
Štetnici
Najčešći štetnici koji napadaju amarant su poljska zelena stjenica (Lygus), nematode korijenovih kvržica, paukova grinja, lisne uši, puževi i žižak. Osim upotrebe odgovarajućih insekticida i mehaničkog uklanjanja nametnika, dobro je u blizini amaranta saditi biljke koje odbijaju ove štetnike. To su, primjerice, neven i kadifica, čije korijenje izlučuje fitoncide, spojeve koji odbijaju korjenove nematode, dok dragoljub i gorušica privlači gusjenice i lisne uši, ali i korisne životinje poput ježeva.
Poljska zelena stjenica
Odrasle jedinke i ličinke ovog štetnika hrane se sokovima biljke te ostavljaju smeđe mrlje na lišću. S obzirom na to da odrasle jedinke prezime i polažu jajašca, potrebno je voditi računa o njihovom suzbijanju prije sezone sadnje amaranta. Od pomoći mogu biti ljepljive hvataljke kao i parazitske ose koje su njihov prirodni predator.
Nematode korijenovih kvržica
S obzirom na to da ovaj nametnik napada korijen biljke, prvi simptomi često mogu ostati neprepoznati. U kasnijoj fazi dolazi do zaostajanja u rastu, listovi požute, no tek čupanjem biljke iz zemlje s korijenom sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o ovom nametniku, a ne o nedostatku nekog hranjivog elementa. Biljka može preživjeti, ali je umanjena njena rodnost. Zaštita od ovog štetnika je vrlo složena i obuhvaća čitav niz mjera - plodored, sadnju sorti otpornih na ovog nametnika, termičku sterilizaciju, primjenu biopreparata na bazi bakterija, gljivica i entomopatogenih nematoda.
Paukova grinja
Ovaj štetnik napada biljku u vrućim i sušnim razdobljima. Pojavljuju se bijele točkice na listu i paučina te list na kraju požuti i uvene. Zahvaćeno lišće potrebno je odmah orezati i uništiti, a vrlo dobrim se pokazalo i prskanje amaranta uljem nima.
Lisne uši
Ovo su sitni beskrilni štetnici koji se hrane biljnim sokovima. Lišće je nagrizeno, deformirano te je vidljiv ljepljivi trag kojeg uši ostavljaju iza sebe. Ako su lisne uši napale manji dio biljke, potrebno je izvršiti pranje biljke vodom u kojoj je dodan sapun ili deterdžent, a ako se radi o većem stupnju zaraze treba koristiti insekticid poput imidakloprida.
Puževi
Puževi napadaju biljku noću, za vlažnog vremena. Iza sebe ostavljaju karakterističan srebrni, sluzavi trag a hrane se i lišćem i stabljikama. Naseljavanje usjeva prirodnim predatorima puževa, poput ježeva, može vrlo pomoći kod ovog problema, dok od kemijskih pripravaka koristimo one na bazi limacida.
Žižak
Žižak spada u rod sitnih kukaca iz reda kornjaša. Kad je riječ o ovom štetniku najefikasnije su metode suzbijanja pripravcima na bazi deltametrina, diklorvosa, malationa i pirimifos-metila.
Upotreba amaranta
Amarant ima visoku prehrambenu vrijednost te su gastronomski iskoristivi skoro svi dijelovi biljke, a koristi se dosta i u narodnoj medicini te u stočarstvu.
Berba
Mladi listovi amaranta su spremni za berbu 25 - 40 dana nakon sadnje. Brati se može cijela gonja polovica biljke, te će u tom slučaju stabljika ponovno izrasti s novim listovima. Listovi se beru dok su mladi jer je starije lišće pomalo oporo i nije ukusno za konzumaciju.
Razdoblje žetve započinje kada biljka počne odbacivati listove, a stabljika promjeni boju u žutu ili smeđu. Na velikim površinama žetva se obavlja kombajnima dizajniranim za vršidbu sitnog sjemena, a na malim površinama je ručna i obavlja se tako da se odsjeku dijelovi biljke s cvjetnim klasovima. Od jedne biljke u prosjeku se može dobiti 500 g zrna.
Skladištenje
Mladi listovi mogu se koristiti u svježem stanju za prehranu, a može ih se i sušiti u prozračnim i suhim prostorijama na drvenoj ili platnenoj podlozi. Zrna se poslije berbe suše, čiste se od prljavštine i biološkog otpada, a zatim skladište u platnene vreće.
Kulinarstvo
Zrno amaranta može se koristiti u pripremi brojnih zdravih jela, ali najčešće kao dodatak povrću, mahunarkama i drugim žitaricama. Kuha se u vodi u omjeru 1:3. Pečenjem zrna mogu se dobiti kokice slične kokicama kukuruza, a ako se zrnje samelje dobiva se brašno pogodno za izradu kruha, tjestenina, kolača, granole i brojnih drugih delicija. Listovi amaranta mogu se kuhati ili od njih pripremati salate.
Od amaranta se može raditi i ulje koje svoju primjenu nalazi u gastronomiji. ali i u kozmetičkoj industriji.
Medicina
Kao ljekovita biljka, amarant je značajan za oboljele od celijakije jer ne sadrži gluten te je izvrsna zamjena za pšenicu. U zrncima amaranta nalazi se sastojak skvalen koji blagotvorno djeluje na opskrbu unutarnjih tkiva kisikom te poboljšava zdravlje i cjelokupni imunitet.
Zbog obilja folne kiseline naročito je koristan ženama kada planiraju trudnoću. Osim toga amarant normalizira visoki tlak i kolesterol, pomaže kod anemije, poboljšava probavu, jača koštani sustav.
Stočarstvo
Amarant je i odlično krmivo za prehranu stoke, pa se u te svrhe uzgajaju sorte koje daju velike i sočne listove. Predstavlja odličan izbor za sve one stočare koji svojoj proizvodnji žele dati održiv i ekološki značaj.
Zanimljivosti
Amarant je jedna od najstarijih svjetskih namirnica te se koristio još prije 5000 - 7000 godina. Njegova pradomovina je Srednja i Južna Amerika te se smatra jednom od najstarijih kultiviranih biljaka koje su uzgajali još Inke i Asteci. Španjolski konkvistadori su ga zabranili prvenstveno zbog toga što je korišten u religijskim ritualima žrtvovanja koje je prakticiralo domicilno stanovništvo.
U drugoj polovici 18. stoljeća stigao je u Europu, ali kultivirani uzgoj započinje tek 70-ih godina prošlog stoljeća. Danas su glavni proizvođači amaranta Bolivija, Peru i SAD.
Amarant je dobio ime od grčke riječi amarantos što znači "besmrtan". U Engleskoj, u viktorijanskom razdoblju, amarant je simbolizirao nesretnu ljubav. Jedan amarant može proizvesti i do 60.000 hranjivih sjemenki.
Foto: zimt2003 / Pixabay
Odgovori