Kvinoja (lat. Chenopodium quinoa) je pseudo žitarica koja se najčešće uzgaja radi jestivog sjemena. Pripada porodici lobodovki (Chenopodiaceae) u kojoj se nalaze špinat, blitva, cikla i loboda, a neki izvori je ubrajaju u porodicu štirovki (Amaranthaceae). Porijeklo kvinoje je iz područja Anda u Ekvadoru, Boliviji, Kolumbiji i Peruu, dok su Peru i Bolivija najveći proizvođači kvinoje, a uzgaja se u SAD-u, Indiji, Japanu te nekim afričkim i europskim zemljama (Danska, Španjolska i Francuska).
Kvinoja je otporna biljka i može rasti u raznim uvjetima, a uspješno raste na temperaturama u rasponu od -8 do 38°C. Također raste na visokim i niskim nadmorskim visinama, obalama mora i visinama do 4.000 m. Dobro podnosi siromašna i sušna tla. Najbolje uspijeva na direktnom suncu u hladnim klimama. U fazi rasta joj odgovara veća količina kiše, a u fazi stvaranja sjemena i žetve više voli sušne uvjete. Preferira dobro drenirana i pjeskovita tla sa ph vrijednošću 6 -8,5.
Kvinoja je jednogodišnja zeljasta biljka. Ovisno od vrsti stablo može biti zeleno, žuto ili tamno smeđe boje. Može narasti 80 - 200 cm u visinu. Stablo je čvrsto i uspravno, a može biti i razgranato. Krupni listovi su nalik listovima špinata koji sazrijevanjem mijenjaju boju od žute, crvene do ljubičaste. Kvinoja je samooplodna biljka, a na vrhu stabljike se pojavljuje velik broj sitnih cvjetova.
Vrste kvinoja
U Andama postoji mnoštvo različitih vrsta kvinoje, čak više od 120 vrsta, a najpoznatije i najčešće uzgajane vrste su: bijela, crvena i crna kvinoja. Zanimljivo je da, kada se skuhaju, sve tri navedene vrste kvinoje imaju različit okus. Još su poznate ljubičasta kvinoja, narančasta, ružičasta, siva i zelena kvinoja. Dvije najčešće uzgajane sorte u kućnim vrtovima su Cherry Vanilla i Brightest Brilliant.
Bijela kvinoja
Najčešća boja kvinoje je bijela. Međutim bijela kvinoja nije čisto bijele boje, zbog čega se često naziva žuta kvinoja, zlatna kvinoja ili samo kvinoja. Od svih boja, bijela kvinoja ima najblaži okus i najlakšu teksturu, najmanje je hrskava te se kuha kraće od ostalih vrsta, 10 - 15 min.
Crvena kvinoja
Crvena kvinoja prilikom kuhanja poprima smećkastu nijansu i ima bogatiji okus i jaču strukturu od bijele kvinoje. Crvena kvinoja je čest izbor za hladne salate jer bolje zadržava oblik prilikom kuhanja. Ova vrsta ima istu nutritivnu vrijednost kao i bijela, a crveno zrno je kompletan protein sa svih 9 esencijalnih aminokiselina.
Crna kvinoja
Crna kvinoja ima više zemljasti okus od bijele kvinoje i slađeg je okusa. Ima zapanjujuću crnu boju koja dobro funkcionira u raznim receptima. Sadrži isto proteina, antioksidanasa, vlakana i željeza kao i druge vrste kvinoje.
Cherry Vanilla
Ovo je ukrasna vrsta kvinoje i idealna je za uzgoj u posudama. Glavice sjemena koje privlače pažnju kreću se od blijedo ružičaste do tamne boje, čineći ovaj usjev dovoljno lijepim da ukrasi vrtne gredice i obrube, kao i povrtnjake.
Brightest Brilliant
Ova vrsta je prekrivena crvenim, narančastim, ružičastim i zlatnim sjemenkama. Mlado lišće se može konzumirati svježe ili kuhano, ali ne treba ga previše trgati ako želimo da biljka ima dovoljno energije za urod sjemena.
Uzgoj kvinoje
Kvinoja je sezonska kultura koja se uzgaja zbog svojih sjemenki punih proteina. Također je ukrasno povrće koje daje visoke biljke sa srebreno-zelenim lišćem i savršenim crvenim, ružičastim i zlatnim sjemenkama. Lako se uzgaja, podnosi sušu i bolesti, a žetva sjemena se obavlja u jesen prije prvog jakog mraza.
Slaganje kultura
Prilikom izbora predusjeva za kvinoju treba birati nesrodne vrste, kako bi se spriječila pojava i razvoj patogena. Najbolji predusjev su strne žitarice kao što su pšenica, raž, ječam i zob jer iza sebe ne ostavljaju korov. S obzirom na to da je prva dva tjedna razvoj kvinoje usporen korov im može spriječiti rast. Srodnici kvinoje su amarant, blitva, šećerna repa i ostali.
Kvinoja najbolje raste uz grah, kukuruz, kopar i češnjak, a ne preporučuje se uzgajati ju uz rajčice iako zajedno kuhane daju izvrstan okus.
Zalijevanje
Zalijevanje kvinoje u početku treba biti redovito. Potrebno joj je ravnomjerno vlažno tlo da bi proklijala i rasla u prvih nekoliko tjedana. Kako biljke rastu i učvršćuju se potrebno ih je rjeđe zalijevati, odnosno samo tijekom sušnih razdoblja. Između zalijevanja je dobro pustiti da se prvih nekoliko centimetara zemlje osuši.
Gnojidba
Kvinoja potječe iz Južne Amerike u području Anda. Uzgajivači u regiji Anda obično ne koriste gnojivo. Umjesto toga, kvinoja se uzgaja u rotaciji s krumpirom ili drugim žitaricama kako bi tlo dobilo potrebne hranjive tvari.
Otporna je kultura i dobro reagira na gnojiva s dušikom. Prilikom tretiranja gnojivom treba paziti da se ne primjeni previše dušika. U prisutnosti viška dušika smanjit će se prinosi. Biljka se prehranjuje dušičnim gnojivom 4 - 6 tjedana nakon sadnje.
Razmnožavanje
Kvinoja se razmnožava metodom sjetve sjemena u dobro pripremljeno i rahlo tlo, kada prođe opasnost od mraza, najčešće sredinom travnja. Prije same sadnje je potrebno ukloniti korov iz zemlje jer se kvinoja ne može boriti s brzo-rastućim korovom.
Presađivanje
Presađivanje se vrši sadnicama. U hladnijim predjelima kvinoja se može sijati u posude pa se u svibnju presaditi na otvoreno. Sadi se na razmak od 30 do 60 cm.
Tlo
Kvinoja nije zahtjevna u pogledu odabira tla za sadnju i lako se prilagođava svim vrstama tla. Najboljo rezultati će se postići ako se biljka sadi na plodnu, dobro dreniranu ilovaču ili na pjeskovito tlo. Tlo se može obogatiti primjenom organskog gnojiva kako bi osigurali dovoljno hranjivih tvari za rast biljke.
Idealna pH vrijednost tla je 6,0 - 7,5, što znači da ova biljka preferira blago kisela do neutralna tla. Kako bi postigli odgovarajuću razinu pH vrijednosti može se dodati mahovina ili organski malč.
Klima
Kvinoja je biljka koja se lako uzgaja u različitim klimatskim uvjetima. Može se uzgajati na niskoj nadmorskoj visini ili do 4.000 m nadmorske visine. Uspijeva na temperaturama -8°C - 38°C. Ne smeta joj hladan i razrijeđen zrak na većim visinama, kao ni izloženost jakom suncu.
Sadnja kvinoje
Kvinoja se sredinom travnja sije u pripremljeno i dobro drenirano tlo. Prije sadnje važno je zemlju očistiti od korova jer može naštetiti razvoju biljke. Najbolje je sa sadnjom početi početkom travnja, kada prođe opasnost od mraza. Tijekom klijanja, biljku je potrebno češće zalijevati, a kasnije rjeđe. Poslije nicanja usjev je potrebno prorijediti i ostaviti razmak između biljki otprilike 10 - 15 cm.
Vrijeme sadnje
Idealno vrijeme za sadnju je sredina travnja kada prođu jači proljetni mrazovi. U hladnijim predjelima biljka se može posijati u lončanice i držati ih u zatvorenom prostoru u kontroliranim uvjetima te ih u svibnju presaditi u vrt.
Sadnja sjemena
Postoje dva načina sadnje kvinoje iz sjemena: izravna sjetva sjemena u vrtu i sjetva u zatvorenom prostoru.
S obzirom na to da kvinoja brzo raste ne smije se prerano sijati u zatvorenom prostoru. Sjeme se sije u pripremljene posude 4 - 5 tjedana prije posljednjeg očekivanog proljetnog mraza. Ne smije se saditi duboko nego samo ispod tankog sloja zemlje. Nakon sjetve, posude se drže na osunčanom mjestu ili ispod svjetala za uzgoj, a zemlja se održava ravnomjerno vlažnom. Sjeme obično proklija za 4 - 5 dana. Nakon što prođe opasnost od mraza biljku je potrebno presaditi u vrt.
Ako se uzgaja izravnom sjetvom sjemena u vrt, potrebno je odabrati mjesto s mnogo sunca i dobro dreniranim tlom. Početkom proljeća se priprema zemljište obogaćivanjem kompostom ili odležanim gnojivom. Nakon što prođe opasnost od proljetnog mraza sjeme se posije malo ispod površine zemlje s razmakom 10 - 15 cm. Preko posijane površine se postavlja pokrov kako bi tlo zadržalo potrebnu vlagu. Svaki dan treba podignuti pokrov i provjeriti treba li zalijevati biljku. Nakon što sjeme proklija poklopac se uklanja.
Uzgoj u vrtu
Za uzgoj kvinoje u vrtu potrebno je odabrati mjesto s puno sunca i dobro dreniranim tlom. Kako bi se osigurao zdrav rast i obilan urod sjemena potrebno je prorijediti sadnice da ne budu previše gusto posađene, a prorijeđene biljke se mogu koristiti u salatama.
Povremeno zalijevanje će omogućiti povećan rast biljke i bolji prinos, iako biljka dobro podnosi sušu. Kada se razviju glavice sjemena treba prestati sa zalijevanjem. Također, redovno uklanjanje korova iz tla omogućuje nesmetan razvoj biljke. Visoke sorte kvinoje je potrebno učvrstiti tako da se prislone uz kolac kako im ne bi naštetilo nevrijeme.
Uzgoj u posudama
Za uspješan uzgoj kvinoje u posudama prvo je potrebno odabrati odgovarajuću posudu, a najbolje ih je posaditi u velike posude ili platnene žardinjere jer su dobro drenirane. S obzirom na to da je za jedan obrok potrebno najmanje 5 ili 6 biljaka posuda mora biti najmanje 2 m promjera, a žardinjera dugačka 2 - 3 m.
Posude se napune mješavinom zemljišta za posude i kompostom, a najbolje je pripremiti dvije trećine mješavine i jednu trećinu komposta. Također je dobro dodati organsko gnojivo sa sporim otpuštanjem kako bi osigurali hranu za biljku tijekom cijelog ljeta.
Nakon što se pripremi posuda i zemlja sjeme se sije u posude na razmak oko 8 cm. Biljke koje se uzgajaju u vrtu su otporne na sušu, a biljke koje se uzgajaju u posudama treba redovito zalijevati, nekoliko puta tjedno. Između zalijevanja treba sačekati da se osuši gornji sloj zemlje. Visoke biljke kvinoje je potrebno poduprijeti drvenim ili bambusovim kolcima.
Održavanje i njega
Jednom kada se udomaći, kvinoja je izdržljiva biljka koja je otporna na sušu. Kada posijemo kvinoju potrebno ju je redovito zalijevati kako bi održali ravnomjerno vlažno tlo dok biljka ne proklija. Isto treba nastaviti nekoliko tjedana nakon klijanja. U kasnijem razvoju biljke dovoljno ju je zalijevati tijekom dužih sušnih razdoblja.
Nadalje, ako zemlja na kojoj sijete kvinoju nije dovoljno bogata potrebno ju je prihraniti. Biljka dobro reagira na gnojivo s dušikom, ali treba pripaziti da se ne primjeni previše dušika. Tretiranje dušičnim gnojivom se vrši 4 - 6 tjedana nakon sadnje.
Briga za biljku uključuje i malčiranje. Nakon što se prorijedi nasad na odgovarajuću udaljenost, stavite nekoliko cm malča kako bi zaustavili rast korova. Malč sprječava rast korova, zadržava vlagu i regulira temperaturu tla. Ako se pojavi korov isti je potrebno temeljito ukloniti.
Održavanje nasada
Kvinoja je otporna biljka i može se uzgajati u različitim vremenskim uvjetima i pri različitim nadmorskim visinama. Održavanje nasada podrazumijeva prorjeđivanje nasada tako da se ostavi razmak između biljaka oko 10 - 15 cm. Nadalje, biljke se zalijevaju u početnoj fazi razvoja redovito, a kasnije samo nakon dužeg sušnog razdoblja.
Potrebno je redovito uklanjati korov i malčirati nasade kako bi smanjili pojavu korova i održali potrebni vlažnost tla. Također, nakon 4 - 6 tjedana nakon sijanja, zemlja se može obogatiti gnojivom na bazi dušika. Veće sorte kvinoje se trebaju poduprijeti kolcima kako bi spriječili mogućnost lomljenja biljke prilikom nevremena.
Prorjeđivanje
Kada sadnice kvinoje niknu oko nekoliko cm potrebno ih je prorijediti na razmak od oko 10 - 15 cm razmaka između biljaka. Biljke koje se uklone prilikom prorjeđivanja mogu se iskoristiti kao dodatak salatama. Ako se biljka uzgaja radi zelenila, a ne kao sjemenski usjev, razmaknite ih 20 - 25 cm jednu od druge.
Berba
Kvinoja je zrela za berbu na prijelazu između ljeta u jesen kada se sjemenke počinju sušiti, a lišće opada s biljke. Zrelost sjemenki se provjerava tako da se rukom pređe po stabljici sjemena. Ako vam sjeme padne na ruku, vrijeme je za berbu.
Stabljike se režu oštrim škarama ili nožem točno ispod glavice sjemena, bacajući ih u čistu posudu. Ako sjeme nije dobro osušeno može se objesiti na suho, prozračno mjesto otprilike tjedan dana. Ispod sjemena koje se sušu može se postaviti čista plahta kako bi skupili sjemenke koje padaju na tlo.
Ako prijeti opasnost od mraza prije nego su biljke spremne za berbu prekrijte ih laganim pokrovom kako bi im omogućili da u potpunosti sazru. Sljedeće jutro se skida pokrov kako bi se biljke nastavile sušiti na suncu. Prilikom branja treba imati na umu da se biljka može sama sjemeniti i paziti da se ne prospe puno sjemena po vrtu.
Skladištenje
Za razliku od žitarica, sjemenke kvinoje nemaju omotače sjemena koje treba ukloniti te nije potrebna nikakva posebna oprema za njegovo čišćenje. Sjemenke je potrebno očistiti od malih komadića lišća, najlakše tako da se lagano bace u zrak ispred ventilatora kako bi otpuhali nepotrebne dijelove. Za čišćenje sjemenki se može koristiti i sito.
Nakon što su sjemenke čiste raširite ih na mrežicu ili pladanj da se još nekoliko dana suše. Osušene sjemenke se spremaju u staklenu posudu ili platnenu vrećicu. Suho sjeme se čuva u hladnim i tamnim mjestima.
Priprema za sljedeću sezonu
Kvinoje je jednogodišnja biljka pa priprema za sljedeću sezonu podrazumijeva pripremu tla na mjestu gdje se planira sijati. To podrazumijeva čišćenje od korova i prekapanje kako bi tlo bilo rastresito i dobro drenirano.
Bolesti
Kao i mnoge druge biljke, kvinoja koja se uzgaja u prirodnim staništima nema mnogo opasnosti od bolesti. Ako se uzgaja u predjelima gdje joj nije i prirodno stanište ona je podložna određenim bolestima. Za upotrebu na kvinoji nisu odobreni nikakvi pesticidi, jedine mogućnosti za borbu protiv bolesti su prirodne metode i prevencija. Najčešće bolesti kvinoje su gljivične bolesti i to: Ascochyta hyalophora, Botrytis cinerea, Peronospora farinosa, Phoma exigua var. foveata, Pseudomonas sp. i Sclerotium rolfsii. Najčešće od navedenih su peronospora i bijela plijesan.
Peronospora
Ako se kvinoja uzgaja u područjima gdje ima mnogo padalina lako može oboljeti od gljivične bolesti peronospora. Bolest se prepoznaje tako što se na listovima pojavljuju mrlje nepravilnog oblika koje mogu biti žute ili ružičaste boje. Za borbu protiv ove bolesti potrebno je prilikom prorjeđivanja napraviti veći razmak između biljki kako bi omogućili bolju cirkulaciju zraka. Prilikom zalijevanja treba paziti da se biljka zalijeva što bliže tlu.
Bijela plijesan
Bijelu plijesan ili pepelnicu uzrokuje gljivica koja se prenosi zrakom. Ovu bolest možete prepoznati po stabljikama biljke koje počinju venuti i na listovima se pojavljuju mutne bijele plijesni. Uništavanju ovih gljivica najbolje će pomoći sprej s češnjakom ili zalijevanje biljke sodom bikarbonom. Također se može spriječiti pojava ove bolesti ako se biljke uzgajaju dovoljno udaljene jedna od druge kako bi imale dobru cirkulaciju zraka. Prilikom zalijevanja treba paziti da se zalijeva pri dnu biljke, a korov treba redovito uklanjati.
Štetnici
Od štetnika kvinoju najčešće napadaju gusjenice raznih leptira koje prave štetu na listovima biljke. Nasade su u opasnosti i od mušica protiv kojih se mogu koristiti insekticidi na bazi piretrina. S obzirom na to da sjemenke kvinoje imaju saponin koji je gorkog okusa to ih štiti od napada ptica i drugih štetočina. Najčešće štetočine kvinoje su lisne uši, kupusne gusjenice, buhalice, puževi i žićnjaci.
Lisne uši
Lisne uši se mogu prepoznati po tome da se listovi uvijaju i iskrivljuju, a same uši se nalaze na donjoj strani lista. Za suzbijanje lisnih uši je najbolje koristiti ulje nima. Također se protiv lisnih uši može boriti grabežljivcima kao što su kornjaši i ličinke zelenih čipkarica koje se hrane ovim štetnicima.
Kupusne stjenice
Kupusne stjenice su male zelene stjenice koje proždiru usjeve kupusa, ali i usjeve kvinoje. Ove štetnike je teško istrijebiti. Najbolje je redovito pregledavati usjeve kako bi na vrijeme uočili gusjenice. Kada ih nađemo iste je potrebno redovito uklanjati kako bi spriječili širenje. Ako zaraza postane velika mogu se koristi insekticidi namijenjeni toj svrsi.
Buhalice
Buhalice su štetnici koji skaču s lista na list i grizu rupe na rastućim listovima kvinoje. Ako zaraza ovim štetočinama nije velika iste neće utjecati na žetvu sjemena te se može zanemariti. Ako je velika zaraza to može biti ozbiljan problem. Za sprječavanje slijetanja buhača na biljke koristite pokrov na biljkama i sprej s češnjakom.
Puževi
Puževi mogu biti jako destruktivni. Kada puževi napadaju kvinoju izjedaju nepravilne rupe po rubovima listova, a za jednu noć mogu pojesti cijelu sadnicu. Za borbu protiv puževa prvo treba ukloniti mjesta gdje se puževi mogu skriti tijekom dana, kao što su područja obrasla korovom, ispod kamenja i dasaka, i druga hladna i zaštićena mjesta. Zatim treba ručno ukloniti sve puževe koje pronađete. Ako se ne uspijete riješiti puževa na ovaj način možete upotrijebiti organski mamac za puževe.
Žičnjaci
Žičnjaci su ličinke kliktaša koji se hrane mladim sadnicama kvinoje. Ovi štetnici vole jesti korijenje mladih biljaka, uzrokujući njihovo uvenuće. Kako bi spriječili pojavu žičnjaka treba pokušati ravnomjerno raspodijeliti sjeme kvinoje i posaditi ga na odgovarajuću dubinu jer se ovi štetnici pojavljuju u nedavno obrađenom tlu.
Upotreba kvinoje
Kvinoja je biljka koja ima mnogo blagodati i prepuna je hranjivim tvarima. Sadrži 12 - 16% bjelančevina i svih 9 esencijalnih aminokiselina. Također je zanimljivo da sadrži albumin koji se primarno dobiva iz bjelanjaka. Pored navedenog, bogata je ugljikohidratima, vitaminima B kompleksa, željezom, fosforom, magnezijem, kalcijem i mnogim ostalim vitaminima i mineralima. Zbog svih svojih svojstava ova biljka se već stoljećima koristi u kulinarstvu i u ljekovite svrhe.
Kulinarstvo
Kvinoja i amarant se smatraju pseudožitaricama, a nutricionisti danas kvinoju smatraju super žitaricom. Sve češće se spominje kao buduća zamjena za meso, a razlog tome je njen sastav. Kvinoja predstavlja kompletan izvor bjelančevina te sadrži svih 9 esencijalnih aminokiselina.
Prilikom kuhanja treba paziti na omjer kvinoje i vode, a idealan omjer je 1:5 jer biljka ima svojstvo upijanja tekućine i znatno povećava obujam. Kvinoja se kuha u vodi s malo soli, poklopljeno, 30 - 40 min. Kuhana zrna kvinoje postaju prozirna, a klica se odvoji. Najjednostavniji način začinjavanja kuhane kvinoje je maslinovo ulje ili sojin umak, a može se posuti i sjemenkama sezama. Klice kvinoje savršeno idu uz salate i sendviče.
Osim kuhanja sjemenki, može se koristiti i samljevena kao brašno od kojeg se može praviti bezglutenski kruh. Može biti prilog povrću, salatama, dodatak varivima i bistrim i kremastim juhama. Kvinoja se može pronaći i u obliku pahuljica od kvinoje koje se mogu kuhati kao instant zobene pahuljice ili koristiti umjesto brze zobi u receptima.
Medicina
Kvinoja se već stoljećima koristi u ljekovite svrhe zbog svog bogatog sastava. Aminokiselina lizin koja je sastavni element kvinoje pomaže u regeneraciji tkiva. Sadrži visoki razinu minerala kao što je bakar, mangan i vitamin E što ima antioksidativna svojstva. Također je bogata magnezijem, vitaminom B2 i ostalim vitaminima B kompleksa, cinkom, fosforom i kalijem.
Ne sadrži gluten i ne izaziva alergijske reakcije. Također je dobra za regulaciju probave, pospješuje pražnjenje crijeva i štiti od bolesti debelog crijeva. S obzirom na to da je bogata proteinima idealna je za prehranu vegana i vegetarijanaca, može zamijeniti potrebe organizma za proteinima bez konzumacije mesa.
Zanimljivosti
Kvinoja ima veličanstvenu povijest jedne od najmoćnijih civilizacija na američkom kontinentu. Potječe od Inka u planinama Bolivije, Čilea i Perua. U ovim regijama se uzgaja već 5.000 godina. Bila je glavna namirnica za Inke i još uvijek je istaknuti izvor hrane za njihove domorodačke potomke, narode Quechua i Aymara.
Za stare civilizacije Inka kvinoja je predstavljala svetu hranu i nazivali su je "majka sjemenki". Međutim, dolaskom Španjolaca 1953. g., kvinoja je nestala. Španjolci su htjeli uništiti kulturi Inka pa su uništili i polja kvinoje. Budući da je kvinoja bila dosta rasprostranjena ostale su male količine u planinama. Indijanci u planinama Perua i Bolivije su nastavili uzgajati kvinoju i tako spasili biljku od nestanka.
Foto: Jai79 / Pixabay
Odgovori