Kukuruz je sorta koja se koristi u mnogo industrija i jedna je od glavnih žitarica u proizvodnji modernog društva. Kao biljka porijeklom je iz Srednje i Južne Amerike odakle je došla u Europu tijekom 16. stoljeća i proširila se na čitav svijet. Zbog jednostavnog uzgoja i mogućnosti razvoja hibrida koji se mogu prilagoditi različitim klimama, popularna je žitarica za prehranu ljudi i stoke.
Stabljika biljke je tanka i dugačka, nerijetko doseže 2 metra pri punoj zrelosti. Korijen je razgranat, ali ne odlazi u veliku dubinu. Listovi su tamnozelene boje i često oštri na rubovima te uspravno prate stabljiku. Požutjeli listovi okružuju plod na čijem vrhu cvjetaju dugi nitasti cvjetovi koji su privlačni pčelama. Plod je glatak, klip okružuju glatke i mesnate sjemenke sa svih strana, a boja varira od svjetlije do tamnije žute, pa čak i crvene.
Kukuruz je rasprostranjen na svim kontinentima, osim na Antarktici. Raste tijekom toplih ljetnih mjeseci u umjerenoj klimi te mu je potrebno humusno i prozračno tlo. Također, koristan je jer se uz njega mogu posaditi visoki grah ili krumpir i služi kao prirodni potporanj za biljke penjačice.
Srodnici
Sorte kukuruza
Poznato je mnogo vrsta kukuruza, ali su oni najčešće hibridi nastali miješanjem nekih od najplodonosnijih sorti. Hibridi nastaju miješanjem dvije sorte kako bi novija biljka bila plodonosnija, otpornija na uvjete ili bolesti ili jednostavno isplativija za uzgoj. Ipak, neke sorte se posebno ističu: Zuban, Poluzuban, Tvrdunac, Šećerac, Meki šećerac, Kokičar, Pljevičar
Zuban
Jedna je od najzastupljenijih vrsta od koje se radi najviše hibrida. Njegovo zrno koristi se najviše u prehrani životinja te je najplodniji od svih vrsta. Karakterističan izgled ima zbog udubljenja u kruni čime podsjeća na zub, po čemu je i dobio ime.
Poluzuban
Sličnog je izgleda kao i zuban, ali se razlikuje zbog manjeg udubljenja. Također je veoma plodan, ali je manje zrno, zbog čega se koristi u prehrani stoke. Vanjska kora mu jr rožnasta i brašnasta te je tvrđi i izdržljiviji.
Tvrdunac
Tvrdunac je još jedna popularna sorta koja se odlikuje kvalitetnijim zrnom s većim postotkom bjelančevina te se koristi u prehrani ljudi. Klipovi su kraći nego kod zubana, a boja može varirati sve do ljubičaste. Mljevenjem se može dobiti fini prah koji se koristi kao brašno ili palenta.
Šećerac
Ta vrsta kukuruza najpoznatija je za prehranu ljudi i odlikuje se mekšim zrnima i slatkim okusom. Bogat je škrobom, što mu daje sladak okus, ali i mekane je kore te se može jesti i sirov.
Meki šećerac
Jedna od podvrsta šećerca koja se odlikuje mekom koriscom i baršunastom građom te je idealan za kuhanje prije konzumacije.
Kokičar
Ovu vrstu kukuruza karakterizira malo zrno te manji klipovi nego kod drugih vrsta. Boja također može varirati do crvenkaste nijanse, a koristi se za prehranu ljudi. Oblik sjemena može biti biseran ili rižast, a izuzetno je tvrd.
Pljevičar
Specifičan je zbog pljevica koje omotavaju zrno. Također, ima mogućnost stvaranja više klipova na jednoj stabljici te je ekonomski isplativiji.
Uzgoj kukuruza
Kukuruz nije biljka koja se teško uzgaja, ali potrebno je paziti na neke čimbenike tijekom rasta koji bi mogli usporiti ili u potpunosti onemogućiti rast i razvoj biljke. Također, slaganje kultura uz samu biljku obogaćuje okus i važna je stavka konačne kvalitete.
Tlo
Najbolja uspjeva na dubokim i plodnim tlima, neutralne kiseline i dobro prozračnima, tamo će korijen uspjeti dovoljno očvrsnuti kako bi biljka postala snažna i donosila plod. Ipak, čest je slučaj da se kukuruz sadi u tlima koja su siromašna ili drukčije strukture od navedenog. Tada je potrebno odabrati hibrid koji će uspjeti u takvim uvjetima, ali i pripremiti uvjete kako bi biljka mogla donijeti ploda.
Vrijeme sjetve
Kukuruz je sorta koja se sije, a pravilna sjetva i dovoljan razmak glavni su preduvjeti dobre plodnosti biljke. Kukuruz se sije u rano proljeće, ali je potrebno izbjeći mrazove i pričekati da temperatura naraste iznad 10 C. Tlo na koje se sije mora biti dovoljno vlažno, ali ne prevlažno jer biljka tada počinje truliti. Također, pjeskovita tla su opasna zbog razdoblja suše i mogu usporiti ili prekinuti razvoj biljke. Najveću klijavost i plodnost kukuruz ima u toplijoj klimi. Veće temperature potiču njegov rast i razvoj i otporan je na izloženost suncu. Može preživjeti iznimno visoke temperature bez da mu sunce ošteti list.
Slaganje kultura
Kukuruz je sorta koja može godinama rasti na istoj zemlji, ali kako bi se obogatila zemlja, postoje neke pretkulture koje su idealne za njegov uzgoj. Tu pripada krumpir, šećerna repa i suncokret. Dobro raste u društvu s amarantom. Također, važno je okapanje i pljevljenje između nasada kako bi se postigla prozračnost. Okapanje se najčešće izvršava ručno, motikom se skida površinski sloj zemlje i korov koji je obrastao oko stabljike.
Biljka koju se ne preporučuje saditi uz kukuruz je artičoka. Kukuruz ima plitko korijenje i ne voli se natjecati za prostor ili hranjive tvari.
Kukuruz može biti dobar izbor kao predkultura za vrbovicu jer ima duboko korijenje koje prodire u tlo i doprinosi njegovoj strukturi.
Sjetva kukuruza
Obzirom da je veoma izdržljiva biljka, općenito je mišljenje da nije teško posijati kukuruz. Ipak, potrebno je pripaziti na nekoliko uvjeta kako bi urod bio dobar i bogat. Također, na taj će način cijeli nasad biti isplativ.
Sadnja sjemena
Kukuruz se sije isključivo na otvorenom i to najčešće mehaničkim sijalicama. Kod kukuruza je najvažniji pravilan plodored. Može se uzgajati kao monokultura, ali se mora sijati u razmaku od 70 cm kako bi biljka imala dovoljno svjetlosti i zraka koji će omogući bogat doprinos. Također, svaki od hibrida ima svoj način sijanja, neki se siju gušće zbog manjeg korijena i vegetacijskog prostora. Važno je prije svake sjetve dobro se raspitati o sjemenu i načinu sijanja kako se ne bi prezagušio i kako bi ispunio očekivanja.
Održavanje i njega
Tijekom faze klicanja, zbog sporog rasta mlade biljke, tlo oko kukuruza potrebno je čistiti rotacijskim kopačicama kako bi se uništio korov. Same kopačice neće uništiti biljku, ali je važno sijanje u pravilnom rasporedu kako bi korijen ostao netaknut. Osim pljevljenja okolne zemlje oko same biljke, kukuruz je potrebno navodnjavati ukoliko dođe do razdoblja suše. Ipak, to je veoma zahvalna biljka za uzgoj i može se dobro prilagoditi uvjetima. Također, ne zahtjeva preveliku brigu i zato je zahvalna za sjetvu u velikim količinama na prostranstvima.
Zalijevanje
Kod zalijevanja, važno je da ono bude dostatno ukoliko raste na pjeskovitom tlu koje gubi vodu i ima tendednciju isušivanja. Ipak, kukuruz može ekonomično koristiti vodu ukoliko dođe do kraće suše u bogatim tlima. Ako se sije u močvarnom području koje je još poplavljeno, postoji mogućnost od truljenja i neuspjeha.
Gnojidba
Kukuruz voli tla bogata mineralima te se za gnojidbu najčešće upotrebljavaju dušična i fosforna gnojiva. Kako bi se pravilno prihranilo kukuruz, potrebno je u obzir uzeti prijašnje stanje tla, koja se kultura sijala ili sadila prije te koja vrsta kukuruza ili hibrida će niknuti. Za pravilnu gnojidbu potrebno je isplanirati nekoliko faza. Važno je zemlju obraditi i pripremiti u jesen ili zimu kako bi se odmorila i natopila vodom i gnojivom. U proljeće, prije same sjetve, gnojidbu je potrebno obaviti prije bacanja sjemenja i tu se mogu koristiti snažnija dušična gnojiva. Uza samo sijanje obavlja se startna gnojidba kojom se potiče klijavost i osnažuje korijen pri samom klijanju. Kako bi se iskoristio puni potencijal, potrebno je prihranjivati kukuruz ovisno o sorti, tipu tla i temperaturi.
Zaštita od korova
Kukuruz se mora zaštititi od korova i nakon klijanja. Iako se to tijekom klijanja obavlja mehanički, kasnije bi se mogla oštetiti biljka, pa se koriste herbicidi. Herbicide je važno koristiti ovisno o vrsti korova i načinu na koji se on javlja. Za one koji su višegodišnji se koriste agresivniji, a za jednogodišnje slabiji herbicidi.
Bolesti
Iako je veoma imuna vrsta, kukuruz nije otporan na bolesti. Postoje različiti načini na koje ga se može zaštiti, a važno ga je zaštiti i od korova već navedenim metodama. Postoji više bolesti koje napadaju kukuruz, a glavne su palež klijanca, pjegavost listića i suha trulež.
Palež klijanca
Bolest je koja se pojavljuje u najranjivijem stadiju, klijanju. Te gljivice su zemni paraziti i njihova pojava ovisi o kakvoći i vlažnosti tla. Ipak, da se izbjegne, potrebno je koristiti certificirano i kvalitetno sjeme.
Pjegavost listića
Bolest se očituje pjegavošću da donjim listovima. Također, javlja se ovisno o tlu, ali spore preživljavaju na kukuruzištu koje nije pravilno pripremljeno i očišćeno u jesen. Suzbija se pravilnom obradom tla i sijanjem otpornih hibrida.
Suha trulež
Bolest je vidljiva nokn razvoja biljke propadanjem vitalnih dijelova. Uzrokuje slab prihod, a za suzbijanje se koriste herbicidi.
Štetnici
Iako je veoma imuna vrsta, kukuruz nije otporan na štetnike. Postoje različiti načini na koje načine ga se može zaštiti od bolesti i štetnika, a važno ga je zaštiti i od korova već navedenim metodama. Glavni štetnici koji napadaju kukuruz su žičnjaci, sovice i kukuruzni moljac.
Žičnjaci
Odrasle jedinke hrane se stabljikom i korijenom, ni ne mogu u velikoj mjeri naštetiti biljci. Ipak, oni odlažu jajašca u zemlju i iz njih se razvijaju ličinke koje ostaju u zemlji. Te su ličinke opasne za vrijeme klijanja jer uništavaju nikli korijen i sjeme. Kako bi se to izbjeglo, potrebno je prije sadnje provjeriti stanje same zemlje. Maji broj se tretira insekticidima, dok je prevelika pojava veći ekološki problem zbog potrebe korištenja agresivnijih sredstava.
Sovice
Gusjenice ovog leptira ležu se i presvlače u svili te se hrane zrnjem. Ipak, nekada mogu pregristi čak i stabljiku čime uništavaju cijelu biljku. Njihova se prisutnost dokazuje otvaranjem lišća klipa. Kako bi se zaštitila biljka, potrebno je insekticid nanositi na lišće.
Kukuruzni moljac
Gusjenice ovog štetnika posebno su opasne jer se razvijaju u neobranim dijelovima biljke. Ukoliko se nakon berbe ostaci ne zaoru, mogu se učahuriti i prezimiti niske tempertaure. Često su nasljeđe nemara te ih je teško iskorijeniti. Nagrizaju čitavu biljku i tako smanjuju doprinos pri mehaničkoj berbi.
Upotreba kukuruza
Svi dijelovi kukuruza se mogu upotrijebiti za daljnju preradu zbog čega je kao namirnica od posebnog ekonomskog značaja, a osnova proizlazi iz samog svojstva biljke kukuruza, količine proizvodnje, ali i raznovrsnosti upotrebe. Najširu upotrebu ima u kulinarstvu i prehrani životinja.
Žetva
Kukuruz prilično jednoliko dozrijeva te se može ubirati cijeli nasad ukoliko se primjeti zrelost. Plod je spreman za berbu kada se listovi osuše te nestane mliječna crtica i korijen sjemena postane taman. Kod berbe je važna vlažnost zrna kako bi se on mogao dobro skladištiti. Ukoliko je ono prevlažno, može doći do truljenja. Kod smanjene vlažnosti, potrebno je prskati vodom kako bi se sačuvala kvaliteta samog zrna.
Kukuruz se može brati na 2 načina. Branje u klipu obavlja se ručno te se klip čisti od komušine i skladišti u košarama. Važno je da su skladišteni zdravi i suhi klipovi kako bi se čim duže očuvao urod. Ukoliko se bere u zrnu, koriste se kombajni koji u procesu obrade odvajaju zrno od klipa i sprema ga za skladištenje. Na taj se način on može duže skladištiti, ali je sam proces branja skuplji. Samoj berbi, osim kombajna koji može oštetiti stabljiku i onemogućiti berbu, mogu naštetiti ptice ili divljač čiji je to primarni izvor hrane u kasno ljeto.
Skladištenje
Pravilan način skladištenja omogućava dužu upotrbljivost kukuruza i veću kvalitetu. Kako bi se dobro skladištio, najčešće se bere suši. Ipak, za ishranu životinja obavlja se siliranje. Prilikom same berbe, postavlja se kraći rez kako bi plod bio probavljiviji stoci. Sam proces traje nekoliko tjedana i njime se očuvaju hranjive tvari kako bi se iz manje količine dobilo energetski više koristi. Može se silirati cijela biljka, klip kukuruza ili samo zrna. Također, tada se skladišti na otvoreno. Time se smanjuju troškovi transporta i prostora kao kod skladištenja zrna ili klipa i istovremeno se dobiva hranjiva masa tijekom cijele godine.
Pripravci
Kulinarstvo
Kukuruz ima široku upotrebu te kako su svi dijelovi upotrebljivi, ima visok ekonomski značaj. Kao sam plod, koristi se za prehranu ljudi i životinja. Zrno i silirani kukuruz važan je izvor prehrane životinja kod prirodnog uzgoja i tovljenja.
Neke sorte, kao što su šećerac i kokičar, upotrebljavaju se izravno za prehranu ljudi njihovom termičkom obradom: šećerac se kuha ili peče, a kokičar prži. Također, samljeveno sjeme upotrebljava se kao brašno ili palenta što je u nekimm zemljama i trenutno glavni izvor hrane.
Sve veći značaj je i u proizvodnji alkohola etilena od kojeg se dalje proizvode alkoholna pića.
Ipak, kukuruz je kao sporedna stavka veoma važan u mnogo grana. Njegov škrob često služi u pripremi gotove hrane za zgrušnjivanje. Od njega se može dobiti i sirup kao baza za lijekove i druga farmaceutska sredstva. Koristi se i u izradi papira i plastične mase, a može se iskoristiti i za proizvodnju umjetnih vlakana.
Gospodrska važnost je velika te je jedna od najvažnijih sirovina na svijetu i ima veliku isplativost.
Medicina
Kukuruz nije važna stavka upotrebe u medicini. Njegova svojstva nisu ljekovita, ali moguće je proizvesti škrob iz same biljke koji se onda upotrebljava kao baza za farmaceutske sirupe i kreme.
Zanimljivosti
Kukuruz je isprva biljka koju su poznavali i koristili narodi centralne Amerike. Nakon Kolumbovog otkrića, prenesen je u Europu i koirsti se na svim kontinentima. Razvojem hibrida postao je veoma otporna i često uzgajana žitarica. Nakon dolaska u Europu, kukuruz je imao veoma važan značaj za narod. Koristio se kao glavni izvor hrane i za ljude, i za životinje. Bio je važan kao potporanj drugim kulturama i veoma isplativa sorta. Nakon Drugog svjetskog rata njegova popularnost veoma raste.
Danas je kukuruz druga najzastupljenija žitarica, iza riže i prije pšenice. Zbog velike korisnosti koristi se u mnogim industrijama. Također, isplativost je velika te je otkup kukuruza veoma dobar. Zanimljivo je da, osim mnogih korisnih hibrida, uzgajaju se i vrste koje služe za ukras te su dio nekih nošnji i tradicija.
Foto: Capri23auto / Pixabay
Odgovori