Kukuruz šećerac (lat. Zea mays saccharata) posebna je vrsta kukuruza, a nastao je mutacijom su gena iz podvrsta kukuruza zubana (lat. Zea mays ssp. indentata) i kukuruza tvrdunca (lat. Zea mays ssp. indurata). Kao i sve ostale vrste kukuruza, kukuruz šećerac pripada porodici Poaceae. Najviše se uzgaja i proizvodi u Sjedinjenim Američkim Državama, odakle i potječe. Najpopularnija je vrsta kukuruza uz kukuruz kokičar.
Prema morfološkim svojstvima, kukuruz šećerac se ne razlikuje mnogo od ostalih vrsta kukuruza. Naravno, postoje određene manje specifičnosti. Korijen je žilav i razvija se kroz veliki volumen tla. Ipak, nešto je slabije razvijen i obično je plići, odnosno prodire tek do 1,5 - 2 m dubine.
Stabljika je glatka i ravna te je obično niža u odnosu na obični kukuruz. Otprilike naraste od 1,5 - 2,5 m, ovisno o hibridu. Na svakom nodiju na stabljici naraste jedan list. Plojka ima istaknutu centralnu žilu koja može biti dugačka i 60 cm. Zaperci se razvijaju iz bočnih pupova koji se nalaze u pazušcima donjih listova. Riječ je o stranooplodnoj i jednodomnoj biljci koja ima odvojene muške i ženske cvjetove.
S jedne strane, muški su cvjetovi skupljeni u cvatu u metlicu koja je smještena na samom vrhu stabljike. S druge strane, ženski se cvjetovi nalaze na klipu koji se nalazi u pazušcima listova, i to u srednjem dijelu stabljike. Cvatnja metlice počinje nekoliko dana prije cvatnje ženskih cvjetova. Ovisno o vremenskim uvjetima, cvatnja traje od 6 - 10 dana tijekom koje se izlučuju prašnici i tako se, uz pomoć vjetra, oprašuju ženski cvjetovi.
Kukuruz šećerac ima slatko zrno koje je u zrelom stanju smežurane površine. Obično teži od 150 - 250 g i sadi se u toplim krajevima jer je heliofilna biljka.
Srodnici
Vrste kukuruza šećerca
Kukuruz šećerac ima rane, srednje rane i kasne hibride. Ranim ili vrlo ranim hibridima vegetacija ne prelazi 70 dana, a srednje ranim hibridima vegetacija traje od 75 - 80 dana. Kasniji hibridi postižu zrelost otprilike nakon 85 - 90 dana. U odnosu na nakupljanje šećera, moguće je razlikovati tri recesivna gena prema kojima se razlikuju hibridi kukuruza šećerca. Riječ je o su, se i sh2 genima.
Hibridi su tipa umjereno su slatki hibridi i ubrajaju se u standardni tip šećerca. Oni su kremaste strukture, ali nisu dobri za skladištenje zbog brzog pretvaranja šećera u škrob. Hibridi se tipa slatki su hibridi i imaju nešto višu razinu šećera u odnosu na hibride su tipa. Razlog toga je sporija pretvorba šećera u škrob nakon berbe. Zrna su manje kremasta i dosta nježna.
Naposljetku, hibridi sh2 tipa super su slatki hibridi koji imaju vrlo visok udio šećera. Budući da takvi hibridi sadrže malo škroba, njihova su zrna smežurana. Zahvaljujući visokom udjelu šećera, ti se hibridi mogu konzumirati i u svježem stanju, odnosno bez kuhanja. Njihova zrna nisu kremasta, nego hrskava.
U Hrvatskoj postoje domaći hibridi kukuruza šećerca koji su stvoreni u Osijeku i Zagrebu. Na Sortnoj listi RH, od ukupno devet hibrida, nalazi se pet domaćih hibrida:
Superslatki FAO 300
Riječ je o novijoj vrsti kukuruza šećerca koji sadrži povećan udio šećera. Ovaj hibrid sije se u više rokova kako bi se mogao višekratno brati. Berba klipa kukuruza odvija se od 20 - 30 dana nakon oplodnje. Zahtijeva prostornu i vremensku izolaciju u odnosu prema drugim vrstama.
Sundance F1
Sundance F1 je slatki hibrid kukuruza šećerca. Ima cilindrično-stožasti oblik klipa, a najčešće je žute boje. Dužina klipa je od 17 - 19 cm, a dužina vegetacije od 68 - 70 dana. Ovaj hibrid može narasti do 170 cm i najčešće se upotrebljava svjež ili za preradu. Vrlo je zahvalan za proizvodnju i nije ga teško uzgajati.
Spirit F1
Spirit F1 je vrlo rani hibrid koji je pogodan za raniju sjetvu. Riječ je o hibridu su tipa i standardnom slatkom šećercu. Vrlo dobro podnosi hladnoću, a dužina vegetacije mu je otprilike 70 dana. Može se konzumirati svjež, a može se i konzervirati ili smrznuti.
Overland F1
Overland F1 je vodeći super slatki hibrid sh2 tipa kojem vegetacija traje otprilike 80 dana. Visoko je produktivan i stabilnog prinosa.
GH2301
Riječ je o hibridu su tipa i ujedno srednje ranom hibridu. Dužina vegetacije traje otprilike 72 dana. Naraste do 210 cm, a zrna su otprilike 12 - 13 mm. Karakterizira ga visok potencijal rodnosti.
Elite F1
Riječ je o kasnom hibridu kojemu vegetacija traje otprilike 85 dana. Vrhunske je kvalitete i ubraja se u skupinu biljaka s najvećom stabljikom, čak 270 cm. Zrna su zlatno-žute boje i veličine otprilike 11 ili 12 mm. Hibrid je visokog prinosa i pogodan je za smrzavanje i konzerviranje.
Uzgoj kukuruza šećerca
Kukuruz šećerac nije previše zahtjevan za uzgoj. Dobro će uspijevati ako se poštuju i primjenjuju pravila o slaganju kultura, zalijevanju, gnojidbi i razmnožavanju.
Tlo
Kukuruz šećerac moguće je uzgajati na gotovo svim tipovima tla, naravno uz dobro prilagođenu agrotehniku. Ipak, kao najbolja tla ističu se srednje teška tla koja imaju dobru strukturu i pH vrijednost od 5,5 do 7. Uz to, kukuruz šećerac može podnijeti i nešto kiselija tla.
Klima
Kukuruz šećerac raste na izrazito svijetlim i sunčanim mjestima jer je heliofilna biljka. To znači da je najmanja temperatura klijanja 13°C, a najpovoljnija temperatura za daljnje klijanje kreće se od 21 - 27°C. Kukuruz šećerac ne podnosi mrazove, a vegetativni rast biljke prestat će na temperaturi od 10°C. S druge strane, kukuruzu šećercu ne odgovaraju ni temperature više od 32°C i suhi vjetrovi jer se tada oštećuje pelud i svila. Posljedično, to utječe na slabiju oplodnju, pri čemu uobičajeno vrhovi klipova ostanu neoplođeni.
Vrijeme sadnje
Kukuruz šećerac moguće je saditi u više rokova, sve od druge polovine travnja do polovine srpnja. Ipak, vrijeme sadnje ovisi i o dužini vegetacije hibrida. Na većim površinama moguće je provoditi sukcesivnu sadnju, pri čemu razmaci mogu biti od 10 - 20 dana. Tada ona započinje u travnju i traje sve do kraja kolovoza.
Slaganje kultura
Kukuruz se općenito izdvaja kao monokultura, pri čemu kukuruz šećerac na isto mjesto ne smije doći od 2 - 3 godine. Može se uzgajati i kao drugi usjev, a dobre pretkulture su rani krumpir, uljana repica i rane kupusnjače kao što su, na primjer cvjetača, kupus, kelj i brokula.
Sadnja kukuruza šećerca
Kukuruz šećerac potrebno je saditi u točno određenom razdoblju te poznavati način sadnje sjemena, odgovarajuće temperature i karakteristike tla za sadnju i uzgoj.
Sadnja iz sjemena
Za sadnju kukuruza šećerca najprije je potrebno pripremiti tlo. Treba se provesti duboko jesensko-zimsko oranje kojim će se osigurati dobra struktura i zaliha vlage za kasniju, proljetnu sadnju. Kukuruz šećerac sije se iz sjemena na dubinu od 3 - 5 cm, ovisno o teksturi tla i vlažnosti. Teža tla zahtijevat će sadnju na dubinu od 2 - 2,5 cm, a na lakšim tlima može se sijati na dubinu od 3,5 - 4 cm.
Sama sadnja se ne razlikuje previše od sadnje kukuruza kokičara, no obično postoje preporuke proizvođača sjemena u odnosu na prilagođavanje razmaka u redu za svaki hibrid. Kada se uzmu u obzir razmak sadnje, krupnoća i klijavost sjemena, potrebno je od 10 - 20 kg sjemena po hektaru. Obično se kukuruz šećerac na velikim površinama sadi na međurednom razmaku od 70 cm. Ako se želi uzgajati u vrtu, može ga se sijati u kućice na razmaku od 60 - 70 cm.
Održavanje nasada
Za održavanje nasada je važna međuredna kultivacija kojom se sprječava pojava pokorice ili se, pak, umanjuje njezino negativno djelovanje. Uz to, međurednom kultivacijom prorjeđuje se površinski sloj tla, uništavaju se korovi i smanjuje se gubitak vode iz tla. Obavlja se mehaničko, i to obično dva ili tri puta tijekom vegetacije i istodobno s gnojidbom.
Prva međuredna kultivacija kukuruza šećerca obavlja se kada kukuruz razvije od 3 - 5 listova, a sljedeća se obavlja prema potrebi. Također, za uzgoj kukuruza šećerca važna je njegova prostorna izolacija od običnog kukuruza jer se šećerac križa s drugim tipovima kukuruza. U skladu s tim, šećerac mora biti udaljen od 75 - 100 m od običnog kukuruza.
Uz međurednu kultivaciju, potrebno je uklanjati neželjeni korov koji je jedan od velikih neprijatelja kukuruza. To znači da je i prije sadnje potrebno nekoliko puta obraditi tlo kako bi se isprovociralo nicanje korova, koji se potom treba ukloniti.
Održavanje i njega
Održavanje i njega kukuruza šećerca podrazumijevaju određene agrotehničke mjere od početka sadnje pa do berbe. Mjerama održavanja i njege nastoji se osigurati što bolje uvjete za rast i razvoj biljke.
Zalijevanje
Potrebe za vodom nisu iste za vrijeme cjelokupnog uzgoja kukuruza šećera, nego se one mijenjaju ovisno o fazi razvoja. Velike su potrebe za vodom u vrijeme intenzivnoga vegetativnog rasta, a one se povećavaju neposredno prije metličenja i svilanja, tijekom oplodnje i u početku nalijevanja zrna.
Kukuruz šećerac osjetljiv je na sušu, stoga se preporučuje navodnjavanje kako bi se osigurali visoki i stabilni prinosi. Obično se primjenjuje metoda navodnjavanja kap po kap. Za dobar je prinos potrebno od 3.000 do 6.000 m3 vode po hektaru. Treba pripaziti da se voda ne nakuplja jer šećerac ne podnosi stagnirajuću vodu.
Gnojidba
Ako je riječ o tlu koje je srednje opskrbljeno hranjivim tvarima, što se utvrđuje analizom tla, prije sadnje obično se dodaje od 100 - 250 kg/ha dušika, od 80 - 100 kg/ha fosfora te od 100 - 150 kg/ha kalija. Trećina se dušika primjenjuje u vrijeme sjetve, druga trećina otprilike 30 dana nakon sjetve, a treća trećina otprilike 50 dana nakon sjetve. U vrijeme razvoja klipa kukuruzu šećeru najviše treba opskrba kalijem.
Razmnožavanje
Kukuruz šećerac razmnožava se pomoću sjemena. U skladu s tim, potrebno je pridržavati se svih prethodno navedenih pravila i uvjeta za pravilnu sadnju odnosno sjetvu sjemena.
Bolesti
Kukuruz šećerac mogu napasti različite bolesti i različiti štetnici, no oni obično ne uzrokuju značajnije štete. Protiv njih moguće je boriti se pravilnim plodoredom, uravnoteženom gnojidbom biljaka i ispravnim agrotehničkim mjerama tijekom vegetacije.
U odnosu na sadnju kukuruza šećerca, potrebno je najprije osigurati zdravo sjeme jer se mnogo gljivičnih bolesti javlja upravo na sjemenu. Najčešća oboljenja sjemena i klijanaca su pljesnivost sjemena, trulež skuteluma i palež klica. Uz njih, kao bolesti listova izdvajaju se siva pjegavost lista i mjehurasta gar.
Pljesnivost sjemena
Pljesnivost sjemena javlja se nakon sjetve kada sjeme vrlo sporo niče i klija. Češće se ova gljivična bolest javlja na težim i hladnijim tlima kada su temperature sjetvenog sloja ispod 10°C, a rjeđe na toplim i prozračnim tlima. Uobičajeno se javlja više vrsta gljiva koji su uzročnici pljesnivosti, poput gljiva iz roda Penicillium, Aspergillus i Fusarium. Pljesnivost sjemena može se smanjiti korištenjem kvalitetnog i zdravog sjemena te pravilnim agrotehničkim mjerama.
Trulež skuteluma
Trulež skuteluma također može uzrokovati slabo nicanje sjemena. Bolest se može ustanoviti tek kada klica naraste 1-2 cm. Bolest uzrokuje redukciju korijena, stoga se cijela biljka sporo razvija. Ova trulež uobičajeno se javlja na sjemenu koje nije još zrelo. Unatoč tomu što će takvo sjeme imati dobru klijavost, njegova energija klijanja bit će slaba. Bolest se češće javlja tamo gdje su loši vremenski uvjeti i ako sjeme nije kvalitetno osušeno. Kao i za pljesnivost sjemena, potrebno je koristiti zdravo i kvalitetno sjeme te pridržavati se pravilnih agrotehničkih mjera.
Palež klica
Palež klica može se prepoznati kada tek iznikle biljke propadaju u smislu polijeganja i topljenja. Bolest se razvija u tlu prije nego što klice izbiju na površinu. Tada korijenje prekrivaju vodenaste pjege i prstenasto obuhvaćaju korijen i mladu biljku. Bolest se javlja u uvjetima visoke temperature tla, točnije kada temperature prijeđe 15ᵒC, a može se javiti u bilo kojoj fazi razvoja biljke. Kao mjera zaštite izdvaja se preventivno primjenjivanje odgovarajućih agrotehničkih mjera kako bi se osigurali najpovoljniji uvjeti za klijanje, nicanje i rast kukuruza šećerca.
Siva pjegavost lista
Siva pjegavost lista može se pojaviti tijekom vegetacije, no neće učiniti značajnije ekonomske štete. Bolest se prepoznaje prema sivim izduženim pjegama na listovima koje imaju tamnosmeđi rub. Pjege se najprije oblikuju na donjim listovima, a u slučaju jače zaraze dolazi do sušenja čitavih listova. Bolest se javlja za vrijeme toplih i vlažnih ljeta, a najučinkovitija je borba protiv sive pjegavosti lista uzgoj otpornih sorti, tj. hibrida.
Mjehurasta gar
Mjehurasta gar zahvaća nadzemne dijelove biljke, a prepoznaje se prema mjehurastim izraslinama koje su zapravo mješavina zaraženog tkiva kukuruza i gljive. U početku su te izrasline glatke i srebrne boje, a dozrijevanjem njihova opna puca i iz nje ispada crna prašna masa. Smatra se da se bolest češće javlja u sušnim razdobljima, nego u vlažnim razdobljima. Razvoju bolesti pogoduju slabo prekrivanje klipa kukuruza komušinom, vremenske nepogode poput tuče, razna oštećenja od ptica i dr. Ova bolest može uzrokovati najveće štete, a kao najbolja mjera zaštite i prevencije ističe se izbor i uzgoj tolerantnih hibrida.
Štetnici
Štetnici mogu oštetiti zrna, ali i cijelu biljku kukuruza šećerca. Obično se protiv njih bori kvalitetnom pripremom zemljišta, pravilnim izborom hibrida te sjetvom na preporučenoj dubini. Izdvajaju se žičnjaci i kukuruzni plamenac.
Žičnjaci
Najčešći su žičnjaci ličinke roda Agriotes. Javljaju se u prvoj fazi razvoja biljke kada se ubušuju u proklijalo sjeme ili prizemni dio mlade biljke. Mogu uzrokovati velike štete i posljedično dovesti do uginuća biljke. Kao mjera zaštite protiv žičnjaka ističe se primjena odgovarajućih agrotehničkih mjera. To podrazumijeva pravilnu obradu tla kojom se uzrokuje propadanje jaja i mlađih ličinki te kemijsku zaštitu koja se nanosi izravno na sjeme ili u tlo.
Kukuruzni plamenac
Kukuruzni plamenac razvija jednu ili dvije generacije godišnje. Kao odrasla gusjenica prezimljuje u stablu i oklasku kukuruza ili, pak, u tlu. Najviše napada stabljiku kukuruza koja nakon njegova napada postaje krhka i lako se lomi. Uz to, kukuruzni plamenac oštećuje i klip, oklasak i zrna kukuruza. Biljke koje su napadnute više nisu toliko otporne i snažne. Kao najučinkovitija mjera zaštite izdvaja se usitnjavanje i zaoravanje žetvenih ostataka na veću dubinu tla, od 25 do 40 cm. Također, mogu se koristiti i ekološki preparati na bazi bakterije Bacilus thurigiensis.
Upotreba kukuruza šećerca
Uporaba kukuruza je općenito vrlo široka. Koristi se u ishrani domaćih životinja, u prehrani ljudi i u prehrambenoj industriji.
Berba
Kukuruz šećerac obično se bere ručno zajedno s komušinom, pri čemu se odmah čisti od nje i svile ili se otkida na bazi klipa. Kako bi se postigao što veći prinos, berbu je dobro obavljati 2 - 3 puta godišnje. Ako je kukuruz šećerac namijenjen preradi, obavlja se mehanizirana berba, ali tada najčešće bude oko 30% otpada koji ostane na polju. On se kasnije može iskoristiti za zelenu gnojidbu.
Berba se obično obavlja u ranim jutarnjim satima kako bi se izbjegle visoke dnevne temperature. Nakon berbe, klipove treba rashladiti do 0°C jer se tako usporava pretvorba šećera u škrob i čuva početna kvaliteta zrna.
Skladištenje
Najbolje je kukuruz šećerac skladištiti odmah nakon berbe kako ne bi izgubio na vrijednosti. Može se skladištiti i čuvati 6 - 8 dana. Pri tome treba biti skladišten na temperaturi od 0°C i pri relativnoj vlažnosti zraka od 95%. Za skladištenje 3 - 5 dana dovoljna je temperatura od 5°C, a za skladištenje samo 2 dana dovoljno je i 10°C.
Kulinarstvo
Kukuruz šećerac najčešće se konzumira kuhan, a može se konzervirati i zamrzavati. U slučaju konzerviranja, koriste se cijeli klipovi ili dijelovi klipa. U odnosu na zrno, mogu se koristiti cijela zrna ili cijela zrna pomiješana sa zdrobljenim zrnima. Isto vrijedi i za zamrzavanje kukuruza šećerca.
U svježem stanju moguće ga je koristiti kao kuhano zrno ili kuhani klip. Konzumira se na isti način kao i sve žitarice ili povrće za kuhanje i pečenje. Može se kombinirati u različitim varivima, salatama, desertima, juhama i sl. Ipak, kukuruz šećerac uobičajeni je međuobrok tijekom ljetnih mjeseci kada se konzumira kuhan.
Medicina
Kukuruz šećerac ima sličnu hranjivu vrijednost kao grašak, ali nešto manje bjelančevina. Vrlo je zdrav sastojak u ljudskoj prehrani jer je energetski i nutritivno vrlo bogat. Primjerice, 100 g zrna kukuruza šećerca sadrži 86/360 kcl/kJ i otprilike 76 g vode. Također, dobar je izvor vitamina B, koji su nužni za proizvodnju energije, i folne kiseline. Uz vitamine B skupine, sadrži i vitamine C i A. U odnosu na mineralne tvari, najviše je kalija, fosfora i magnezija.
Kukuruz šećerac, poput ostalih vrsta kukuruza, obiluje ugljikohidratima i nema previše masti, stoga je dobar izvor za nadoknadu i poboljšanje energije. Masti koje sadrži nisu zasićene. Zahvaljujući vlaknima, pozitivno utječe na razinu kolesterola i šećera u krvi. Kako sadrži škrob, tako je dobar u slučaju probavnih tegoba.
Zanimljivosti
Kukuruz potječe iz Amerike, a smatra se da se kukuruz šećerac započeo proizvoditi u SAD-u davne 1779. godine. Od te se godine ujedno počelo raditi na stvaranju prvog njegova hibrida. Tek 1924. godine u promet za komercijalnu proizvodnju pušten je bijeli tip kukuruza šećera poznat kao Redgreen.
SAD prednjači u proizvodnji kukuruza općenito. Ujedno su i najveći proizvođač kukuruza šećerca na otprilike 250.000 ha. Uz to, oko 70% proizvedenog kukuruza šećerca koristi se za preradu. Potrošnja kukuruza šećerca u SAD-u iznosi 12 kg po stanovniku.
Osim SAD-a, izdvajaju se i Francuska, Mađarska, Kanada i Tajland. U odnosu na kontinente i ukupnu svjetsku proizvodnju kukuruza šećerca, 63,8% proizvodnje odvija se u Sjevernoj i Južnoj Americi, 23,3% u Europi i 10,7% u Aziji.
Općenito prevladava mišljenje da je sirovo povrće uvijek zdravije od kuhanog povrća. To, međutim, ne vrijedi za kukuruz. Upravo suprotno, prilikom njegove termičke obrade - kuhanja ili pečenja, dolazi do poboljšanja njegova antioksidativnog djelovanja, tj. oslobađaju se molekule koje pozitivno djeluju pri obrani organizma od štetnih radikala. Ipak, iako se termičkom obradom povećava antioksidativno djelovanje, smanjuje se količina vitamina C.
Foto: Tracia / Pixabay
Odgovori