Pir ili spelta (lat. Triticum spelta) pripada porodici trava (Poaceae) koja obuhvaća mnoge druge vrste žitarica, uključujući pšenicu, kukuruz i ječam. Razlikuje se od drugih vrsta žitarica po svojim malim, okruglim zrncima, kojima se često dodaju drugi sastojci kako bi se stvorio hranjiv i ukusan obrok. Ima dugu povijest uzgoja u Aziji, a datira još od 5000 godina prije Krista. Danas, postaje sve popularniji zbog toga što je izvorna žitarica koja nije industrijski modificirana.
Odlikuje se visokim sadržajem hranjivih tvari, uključujući bjelančevine, ugljikohidrate, vlakna i minerale. Također, s obzirom da sadrži manji udio glutena, ovaj žitarice je lako probavljiv, što ga čini prikladnim za konzumiranje starijih osoba, djece i osoba s celijakijom. Može se koristiti u različite svrhe, uključujući korištenje u proizvodnji kruha, tijesta, pahuljica i drugih namirnica, ali i kao alternativa za druge vrste žitarica kako bi se osigurala raznolika i uravnotežena prehrana.
Može narasti do 1,5 m visine, s razgranatim i žilavim korijenom. Stabljike su tanke i sklone polijeganju, dok zeleni listovi nalikuju pšeničnim listovima. Cvjetovi su dvospolni i oprašuju se vjetrom. Klasovi se sastoje od 2 - 3 pljevičasta ploda, a zrno je tamnije boje, veće i izduženije nego kod pšenice.
Raste na širokom rasponu tla, uključujući kiselija i blago alkalna tla. Preferira sunčana i sušna mjesta, a ukorijenjuje se dobro u dubokom i bogatom tlu. Kako ne podnosi vlažne uvjete, zahtijeva dobru drenažu. Također može podnijeti i širok raspon klimatskih uvjeta, uključujući hladne i suhe zime te tople i vlažne ljetne sezone.
Srodnici
Vrste pira
Pir ima složenu povijest koju je važno znati kod definiranja vrsta. Pir je zapravo vrsta pšenice za koju je poznato na temelju genetskih dokaza da je nastala kao prirodni hibrid udomaćene tetraploidne pšenice kao što je emmer pšenica i divlje kozje trave Aegilops tauschii.
Genetski dokazi pokazuju da se također može dobiti hibridizacijom krušne pšenice i emmer pšenice. Mnogo kasnija pojava pira u Europi mogla bi stoga biti rezultat kasnije, druge, hibridizacije između emera i krušne pšenice. Nedavni DNK dokazi podupiru neovisno podrijetlo europskog pira kroz ovu hibridizaciju. Trenutačno nije razjašnjeno ima li pir dva odvojena podrijetla u Aziji i Europi ili jedno podrijetlo na Bliskom istoku.
Posebno u kontekstu opisa kultura, postoje mnogi dokumenti koji koriste englesku riječ spelt za označavanje žitarica koje, prema drugim izvorima, nisu bile heksaploidna T. spelta , već druge vrste oljuštene pšenice kao što je tetraploidna T. dicoccum (emmer pšenica). Ova zabuna može nastati ili zbog pogrešnog prijevoda riječi pronađenih u drugim jezicima koji se općenito mogu odnositi na oljuštenu pšenicu bez razlikovanja tih vrsta (kao što je talijanski farro).
Postoji nekoliko varijeteta vrste Triticum spelta, uključujući Triticum spelta var. spelta, Triticum spelta var. dicoccum, Triticum spelta var. hexaploide i Triticum spelta var. tetraploide. Varijeteti se razlikuju po svojim fenotipskim i agronomskim karakteristikama, kao što su veličina zrna, visina biljke, otpornost na bolesti i štetnike te performanse u različitim klimatskim uvjetima.
Triticum spelta var. spelta
Triticum spelta var. spelta je sorta pira koja se uzgaja u mnogim dijelovima svijeta. Ima veća zrna u odnosu na druge sorte pira, a visina biljke varira između 70 i 100 cm. Obično je otporan na većinu štetnika i bolesti koje pogađaju žitarice. Raste dobro u različitim klimatskim uvjetima, uključujući tople i vlažne uvjete te sušne i hladne klime. Zrna su vrlo hranjiva i sadrže veliku količinu bjelančevina, škroba i drugih hranjivih sastojaka.
Triticum spelta var. dicoccum
Triticum spelta var. dicoccum je vrsta koju čine dvospolni cvjetovi i klasovi s po dva ploda te je jedna od dvije glavne varijante Triticum spelta, s druge strane, Triticum spelta var. spelta. Triticum spelta var. dicoccum karakterizira se jačim i žilavijim korijenom i stabljikama te jačim bujanjem u odnosu na Triticum spelta var. spelta. Zrna su manja, tamnije boje, a gustoća sjemena se kreće između 42 - 46% na različitim kultivarima.Otpornija je na stresne uvjete kao što su suša i mraz u usporedbi s drugim vrstama.
Triticum spelta var. hexaploide
Triticum spelta var. hexaploide je vrsta pira koja se karakterizira kromosomskim brojem od 6N (šest puta veći broj kromosoma u odnosu na diploidne biljke), što znači da ima više genetske raznolikosti u odnosu na druge varijante pira. Triticum spelta var. hexaploide ima snažne i žilave korijene i stabljike, što ga čini otpornijim na vjetar, sušu i mraz. Cvjetovi su dvospolni, a klasovi imaju po 3 ploda. Zrna su tamne boje i velika, a gustoća sjemena se kreće između 43 - 46%. Ova varijanta se često koristi u križanju sa drugim vrstama žitarica kako bi se poboljšala otpornost, produktivnost i hranjivost.
Triticum spelta var. tetraploide
Triticum spelta var. tetraploide je vrsta pira koja se odlikuje visokim sadržajem glutena i proteinima. Zrna su manja i zaobljenijeg oblika u usporedbi s drugim vrstama pira. Ova vrsta ima manju otpornost na bolesti u usporedbi s drugim vrstama i češće se koristi u proizvodnji peciva, kruha i drugih hranjivih proizvoda.
U Hrvatskoj se najčešće uzgajaju dva kultivara: BcVigor i Ostro, iako je poznat i Badenkrone. BcVigor je starinska vrsta ozimog pira s čvrstim zrnjem podobnim za suvremenu ekološku poljoprivredu, ima visoku nutritivnu vrijednost i izvrsnu otpornost na bolesti. Ostro je vrsta s visokom vrijednošću čija stabljika doseže do 120 cm visine s dugačkim cvjetovima. Idealna je vrsta za makrobiološku proizvodnju i otporniji je na niske temperature od većine pšenica. Badenkrone je visokorodna sorta pravog pira. Niža je od Ostro pira i otpornija na savijanje, što joj omogućuje uzgoj na vrlo plodnim tlima.
Uzgoj pira
Navike rasta pira slične su onima ozime pšenice. Pir uglavnom poliježe manja zrna od meke crvene pšenice, ali više od polupatuljaste tvrde crvene jare ili ozime pšenice. Pod uvjetima u kojima meka crvena pšenica ima tendenciju poleganja, pir će dati više zrna. Pir ima velike jezgrene stabljike i, kao i kod zobi, ljuske ostaju na zrnu tijekom vršidbe i čine 20 - 30% težine zrna.
Za zdrav rast i produktivnost potrebno mu je puno sunca te je pogodan za uzgoj na hladnim područjima. Najčešće se sadi u jesen dok se žanje u proljeće, a obrada zemlje ostaje ista kao i kod drugih žitarica. Od pretkultura mu najbolje odgovaraju biljke koje se rano beru primjerice mahunarke i ne preporučuje se sadnja na istom području više od 3 - 5 godina za redom.
Tlo
Pir može rasti na plodnim, dubokim i umjerenim tlima s blago kiselim reakcijama u rasponu pH tla 6,0 - 7,5, dok za optimalan rast tlo treba imati pH 6,0. I ovdje je gnojidba pira slična gnojidbi ozime pšenice. Jedna iznimka je da prekomjerna gnojidba dušikom može uzrokovati pojačan rast stabljike, čime se povećava vjerojatnost polijeganja. Također treba imati na umu da pir tolerira i tla sa slabom drenažom, poput teške gline.
Klima
Idealna klima za uzgoj pira ili spelte je srednje topla i vlažna sa stabilnim temperaturama i umjerenom količinom padalina. Zrna se dobro razvijaju u umjereno vlažnom i blago toplom klimatskom području, s godišnjim padalinama između 400 i 800 mm. Važno je da uzgoj bude zaštićen od ekstremnih vremenskih uvjeta, poput oštrih mrazeva i jakih vjetrova.
Uzgoj pira zahtijeva optimalnu temperaturu između 14 i 20°C kako bi se postiglo brzo nicanje u roku 5 - 7 dana. Međutim, ako temperatura padne ispod 7°C, proces nicanja se usporava i traje čak 17 - 20 dana. Ukorijenjeni pir, koji je prešao razdoblje jarovizacije i razvio 2 - 3 lista, može podnijeti hladne temperature čak i do -25°C, a pod snježnim pokrivačem čak i niže. S druge strane, previsoke temperature iznad 30°C negativno utječu na period vegetacije i smanjuju prinos.
Vrijeme sadnje
Najidealnije vrijeme za sadnju spelte je u jesen, između listopada do početka studenog, ovisno o klimatskim uvjetima u području u kojem se sadi. Važno je da tlo nije previše mokro jer može doći do truljenja sjemena i korijena i da pri uđe u zimu u fazi busanja. Za ovakvu sjetvu se koriste klasovi (neoljušteno zrno), ne oljuštena zrna.
Slaganje kultura
Pretkulture idealne za pir su uljana repica, šećerna repa, zob, krumpir i mahunarke poput graha, mahuna, graška, soje, slanutka, kikirikija, boba, bagrema i rogača koje svojim rastom obogaćuju tlo dušikom. Djeluju kao dušično gnojivo, bilo mineralnog ili organskog podrijetla. Sjetva djeteline, cikorije, koprive ili lupine također opskrbljuju tlo gnojivima, dok biljke poput maslačka mogu privući i zadržati korisne mikroorganizme u zemlji.
Biljke poput nevena, suncokreta i kamilice su korisne zbog poticanja lokalne biološke raznolikosti i privlačenja oprašivača, što može povećati prinos žitarica.
Također, previše dušika može usporiti rast biljke. Kako bi se to svelo na najmanju moguću mjeru, preporučuje se izbjegavati korištenje gnojiva s visokim udjelom dušika i stajnjaka i dodatna sadnja između redova pira s biljkama koje se obilno hrane dušikom, poput špinata ili salate.
Biljke sa prostranim korijenskim sustavom primjerice trnjina i konoplja natječu se sa žitaricama za hranjive tvari i vodu iz tla, što može dovesti do smanjenja prinosa. Biljke koje stvaraju velike količine otrova poput šafrana i glicinije bi mogle štetno utjecati na zdravlje pira, a u nekim slučajevima čak i potpuno uništiti usjev. Invazivne vrste poput trputca, nedirka i ambrozije se brzo šire te zauzimaju velik dio tla i ometaju proizvodnju žitarica.
Faza mirovanja
Pir je jednogodišnja biljka koja nema fazu mirovanja. Faza mirovanja je period kada biljka usporava svoj rast i priprema se za zimu. Iako pir može nastaviti sa rastom i tijekom zime, ovisno o klimatskim uvjetima, ovo nije uobičajeno jer je pir podložan stresu od suše, što uvelike utječe na njegov rast.
Sjetva pira
Kod ekološke proizvodnje pira potrebno je koristiti isključivo ekološki certificirano sjemenje. Sjetva sjemenja se vrši u listopadu na prosječnoj gustoći između 170 - 250 kg čistog neoljuštenog zrna po 1 ha. Broj i količina sjemenja koja se sije mora osigurati optimalan broj klasova po jedinici površine. Dubina sjetve ovisi o vrsti zemlje na kojoj se sadi i vremenu sadnje, najidealnije na dubinu 3 - 5 cm uzimajući u obzir da se na lakšim tlima sije dublje, a na težim pliće.
Pir se sije sijačicom na razmaku 10 - 12 cm s tim da je potrebno ostaviti stalan pristup kroz usjeve za nesmetan prolaz poljoprivrednih strojeva. Pristupi moraju biti dovoljne veličine za alate i strojeve koji će se koristiti, primjerice raspršivači i rasipači mineralnih gnojiva.
Sjetva sjemena
Sjeme pira sije se sijačicama ili ručno, slično kao i kod pšenice, prema razmaku redova na dubinu između 3 - 5 cm. Ako se posije preplitko, mogu se pojaviti sriježi. Zatim se pokrije slojem slame debljine 5 - 10 cm radi suzbijanja korova i boljeg zadržavanja vlage u tlu. U idealnim uvjetima, sjeme pira bi trebalo proklijati za 1 - 3 dana, a za to vrijeme se ne smije primijeniti više od 80 ml vode po sjemenu.
Sadnja sadnice
Iako ovakav način sadnje nije uobičajen za pir, on postaje sve popularniji za uzgoj klica mikrozelenja, pa se tako pir može uzgajati u malim posudama ili čašama, a zatim sadnice presaditi na drugo mjesto. Sjeme se sadi na isti način kao i direktno u zemlju, na dubinu otprilike 3 cm te se koristi sjemenje koje nije kemijski tretirano i non-GMO sjemenje.
Uzgoj na otvorenom
Prije sadnje pira, potrebno je testirati tlo na mjestu sadnje tijekom najjačeg sunca. U idealnom slučaju, pir treba pH tla od 6,0, a tolerira i tlo sa slabom drenažom kao što je teška glina. U vrijeme sadnje u tlo se unosi gnojivo u odnosu 20-20-20. Za svakih 100 m4 tla, gnojivo bi trebalo sadržavati 0,14 - 0,18% dušika i fosfora, 0,12 - 0,14% kalija i 0,02 - 0,04% sumpora.
Sjeme se sije ručno ili sijačicom. Ako se sije ručno nježno se zagrablja sjeme u gornjih 5 cm tla i pokrije slojem slame kako bi se suzbio korov i pomogla zadržati vlaga u tlu. Također je potrebno navodnjavanje sustavom “kap po kap” samo za vrijeme vrućih i suhih dana kada je tlo suho nakon klijanja. Ne preporučuje se dodavati više od 12 cm vode.
Uzgoj u plasteniku
Pir je otporan na mnoge ekstremne vanjske uvjete zbog čega nema potrebu za uzgojem u plasteniku. U plasteniku se uzgajaju samo sadnice ili biljke za proizvodnju mikrozelenja i klica. Može se saditi tijekom cijele godine, ali je važno emitirati idealne vanjske uvjete za rast i razvoj pira.
Uzgoj u posudama
Uzgoj pira nije uobičajen osim za potrebe uzgoja sadnica, mikrozelenja i klica koje se danas koriste u kulinarstvu. Prije sadnje u posude, sjeme je potrebno namočiti u vodu na 8 sati nakon čega se drže na sobnoj temperaturi između 19 i 21°C. Zatim se osuše i ravnomjerno rasporede u klijalište (posude). Za razvoj klica nije potrebna svjetlost, no nakon što klice niknu posudu je potrebno premjestiti na mjesto s puno sunčeve svjetlosti. Zemlja treba uvijek biti vlažna, ali ne i prevlažna kako bi se spriječilo truljenje korijenja, idealno 2 - 3 puta dnevno tijekom 14 dana.
Održavanje nasada
Osim malo vlage koja pomaže sjemenu da klija (što neće dugo trajati), žitarice ne treba zalijevati. Ako je dan posebno vruć, suh, slobodno joj se može osigurati malo vode navodnjavanjem ili kapanjem. Previše vode uzrokovat će brz rast zrna i polijeganje. Također se tijekom proljeća vrši folijarna prihrana i prskanje nasada ekološkim sredstvima po potrebi. Tijekom vegetacije, zemlju je potrebno obraditi drljačom kako bi se usitnila i razbila pokorice čime se ujedno i uništava korov.
Održavanje i njega
Pir je vrsta pšenice koja zahtijeva redovito zalijevanje i gnojidbu kako bi rasla zdravo i produktivno. Tlo u kojem raste mora biti dobro drenirano kako bi se spriječilo truljenje korijena. Također ju treba zaštititi od štetnika, kao što su mravi i insekti koji se hrane njezinim listovima. Redovito pregledavanje biljke i uklanjanje bilo kojeg znaka bolesti ili štetnika će osigurati da biljka raste zdravo i produktivno.
Zalijevanje
Pir zahtijeva redovito i dovoljno zalijevanje kako bi biljka rasla zdravo i produktivno. To podrazumijeva da tlo uvijek mora biti vlažno, ali ne i mokro, jer prekomjerno zalijevanje može uzrokovati truljenje korijena. Preporučuje se zalijevati biljku ujutro ili navečer, kada sunce nije najjače, kako bi se smanjilo isparavanje vode. Tijekom toplih, suhih dana, biljka će možda zahtijevati dnevno zalijevanje, dok će u oblačnim i vlažnijim danima biti potrebno manje zalijevanja.
Pir zahtijeva između 500 i 700 mm oborina tokom svog razdoblja rasta i razvoja. Ako se dobro rasporedi, količina će biti dovoljna za optimalan rast. Međutim, pir je naročito osjetljiv na nedostatak vlage u ranoj fazi formiranja zrna. Sa druge strane, prema kraju razdoblja vegetacije, u svibnju i lipnju, biljka je podložnija oboljenjima od prevelikog zalijevanja. Preporučuje se da se za zalijevanje koristi sistem navodnjavanja samo tijekom vrućih i suhih dana kada je tlo suho nakon što sjeme proklija. Tijekom zime, pira ne treba zalijevati.
Gnojidba
Kada je u pitanju izbor površine za uzgoj pira, važno je razmotriti koje kulture su prethodno bile sađene na istom mjestu i koliko dušika su one ostavile u tlu. Dušik može potaknuti bujniji vegetativni rast biljke, a s obzirom na visoku stabljiku koja je već genetski uvjetovana kod pira, prekomjerno korištenje dušika može rezultirati polijeganjem usjeva.
Kako bi se izbjeglo polijeganje, preporučuje se napraviti analizu tla i provjeriti količinu NO3-N, a ako tlo sadrži više od 20 mg/kg, bolje je izostaviti primjenu dušičnih gnojiva. Ako tlo nema dovoljno dušika, može se dodati do 100 kg/ha N u obliku NPK gnojiva i KAN-a i to tijekom osnovne i predsjetvene gnojidbe tla.
Prihranu se preporučuje obaviti početkom i krajem busanja, koristeći 25 kg/ha dušika. No, na tlu koje je bogato dušikom, prihranu je bolje izostaviti kako bi se izbjeglo polijeganje.
Razmnožavanje
Razmnožavanje pira može se obaviti sjemenkama koje se nalaze u zrnu ploda. Kada je vrijeme za sadnju, zrno se sije u tlo, gdje klije i raste u novu biljku. Endosperm se koristi kao hrana za klijanje i rast nove biljke. Kada biljka naraste, može se formirati novi cvijet i tako se nastaviti s ciklusom razmnožavanja. Također, pir se može razmnožavati i vegetativno, poput reznice ili odsječka s korijenom. Ova metoda se često koristi za brzi rast nove biljke bez potrebe za sjetvom sjemena, iako je manje uobičajen i rjeđe korišten.
Presađivanje
Pir se može presađivati ako se uzgaja kao sadnica i to se obično radi kada biljka raste ili kada se želi preseliti na drugo mjesto. Idealno vrijeme za presađivanje je u jesen, kada biljka još nije počela cvjetati. Presađivanje se može obaviti tako što se biljka izvadi iz tla s korijenom i preseli u novu posudu ili na novo mjesto u tlu. Važno je osigurati da biljka ima dovoljno prostora za rast i da se zemlja dobro navlaži nakon presađivanja. Ako biljka nije dobro presađena, može se suočiti s problemima kao što su oslabljeni korijen i manji prinosi.
Pomlađivanje
Pir se ne mora pomlađivati, osim ako se želi poboljšati kvaliteta biljke i produžiti vrijeme plodnosti. Pomlađivanje se obično obavlja tako što se staro tlo otpusti i zamijeni sa svježim, plodnim tlom, a biljka se presađuje u novu posudu ili na novo mjesto u tlu. Strogo se savjetuje informiranje sa stručnjacima kako bi se napravila procjena biljke i je li joj potrebno pomlađivanje.
Prorjeđivanje
Pir ne zahtijeva prorjeđivanje. Međutim, ako se želi osigurati da biljke imaju dovoljno prostora za rast i da dobivaju dovoljno svjetla i zraka, nasad se može prorijediti. Ako se ne prorjeđuju, biljke mogu gušiti jedna drugu, što može dovesti do slabijeg rasta i manjih prinosa. Prorjeđivanje se obično obavlja kada su sadnice dovoljno velike da se jedna od njih može ukloniti. Ako se ne poštuju pravila prorjeđivanja, biljke se mogu oštetiti ili uništiti. Važno je znati kada i kako ih prorjeđivati da bi se osiguralo da biljke rastu zdravo i plodonosno.
Rezidba
Pir ne zahtijeva redovito orezivanje, nego se tradicionalno žanje kosom. Međutim, ponekad se može obaviti sanitarno orezivanje kako bi se uklonili bolesni ili suhi dijelovi biljke i kako bi se poboljšala njena struktura. Sanitarno orezivanje se obično obavlja prije nego biljka počne cvjetati. Ako se orezuje, to se radi na dužinu od oko 5 - 10 cm iznad zdrave točke rasta. Važno je orezati na točno određeno mjesto kako bi se osiguralo da će biljka brzo rasti i oporaviti se nakon rezanja. Ako se ne poštuju pravila rezidbe, biljka može trpjeti štetu i dugo se oporavljati.
Zaštita od vjetra
U nekim slučajevima može biti potrebno zaštititi nasad pira od vjetra. Vjetar može biti štetan za biljke, pogotovo ako je jači i dugotrajan. Vjetar može slomiti i oštetiti biljke, uzrokovati sušenje listova i pogoršati njihovo zdravlje. Kako bi se spriječilo oštećivanje, može biti korisno zaštititi nasad pira stavljanjem zaštitnih mreža ili drugih materijala oko biljaka. Važno je osigurati da biljke dobivaju dovoljno zraka i svjetla.
Priprema za sljedeću sezonu
Pir se često kultivira kao jednogodišnja biljka, no u nekim područjima može se uzgajati kao višegodišnja biljka. Ako se radi o višegodišnjem uzgoju, onda je važno zaštititi nasad preko zime, kako bi biljke preživjele i bile spremne za sljedeću sezonu. Zaštita može uključivati zaštitu od mraza, korištenjem agrofibra, slame ili drugih zaštitnih materijala čime će se osigurati da biljke prežive mraz i da su spremne za sljedeću sezonu. Ako se ne poštuju pravila zaštite od mraza, biljke se mogu oštetiti ili čak uništiti, što će dovesti do smanjenja prinosa ili čak gubitka biljaka.
Kod jednogodišnjeg uzgoja važno je pripremiti tlo za nadolazeću sadnju i sezonu rasta uklanjanjem svih ostataka kultivirane biljke i ostale vegetacije s tla, uklanjanjem korova kako bi se spriječio njihov rast i jačanje tijekom zime, dodavanjem organskog gnojiva kako bi se poboljšala struktura tla i povećala raznolikost mikroflore u tlu, kultiviranjem tla kako bi se uništile zemljane klice i ostalo korijenju korova te pripremom sadnih jama.
Bolesti
Zbog visoke prirodne otpornosti zrna pira uglavnom se ne koriste zaštitna sredstva u ekološkoj proizvodnji. Međutim, u slučaju jake pojave bolesti, koriste se certificirani prirodni preparati koji se moraju pažljivo koristiti kako ne bi oštetili biljku. Bolesti kao što su plamenjača, trulež i smrzavanje korijena mogu negativno utjecati na pir, no pažljivim upravljanjem i ograničavanjem upotrebe pesticida, moguće ih je spriječiti.
Plamenjača
Plamenjača, gljivična bolest uzrokovana gljivicama, najčešće se širi u vlažnim uvjetima, a najveći problem je tijekom obilnih ljetnih kiša. Ova bolest se počinje manifestirati kroz crne mrlje na lišću i plodovima, a ako se ne liječi, može dovesti do smeđe truleži i uništavanja biljke. Prevencija uključuje odabir otpornih sorti na plamenjaču, zdrave sjemenske mase i održavanje dobre cirkulacije zraka među biljkama, što uključuje rjeđu sadnju i ograničavanje zalijevanja.
Trulež
Trulež pira je bolest koja utječe na različite vrste žitarica, uključujući pir. To je infekcija gljivične prirode koja se širi uglavnom u vlažnim i toplim uvjetima tijekom fenofaze cvjetanja i formiranja klasova.
Gljivice koje uzrokuju trulež spelte prodiru u glavu žita i uništavaju klasove, što dovodi do sušenja, truljenja i raspadanja ploda. Ova bolest može značajno smanjiti prinos i kvalitetu žita, kao i dovesti do kontaminacije ploda sa štetnim mikotoksinima.
Prevencija truleži pira uključuje korištenje zdrave sjemenske mase, pravovremeno i adekvatno zalijevanje te korištenje fungicida i drugih preventivnih mjera u slučaju predviđanja izbijanja bolesti. Važno je također osigurati dobar drenažni sustav i prozračnost na mjestu gdje se biljke uzgajaju kako bi se spriječilo razvoj vlažnih uvjeta koji su pogodni za rast gljivica.
Smrzavanje korijena
Smrzavanje korijena pira je bolest koja može uzrokovati značajne štete na biljkama, a događa se kada temperatura tla padne ispod kritične točke i izazove oštećenje korijena biljke, što može uzrokovati kasnije probleme s rastom i razvojem biljke, uključujući smanjenje prinosa i kvalitete žita.
Uzrok smrzavanja korijena pira je prekomjerna izloženost niskim temperaturama. To se često događa u klimatski zahtjevnijim područjima gdje su zimske temperature vrlo niske ili u slučajevima kada nastane iznenadna promjena temperature.
Prevencija ovog problema uključuje korištenje zaštićenih uvjeta za uzgoj pira, korištenje zaštitnih materijala poput agrotekstila, korištenje sorti biljaka koje su otporne na smrzavanje korijena i redovito praćenje temperature tla i vremenskih uvjeta. Ako se otkrije problem, potrebno je poduzeti mjere kako bi se smanjilo oštećenje korijena, uključujući njegu biljaka i primjenu odgovarajućih fungicida i drugih preventivnih sredstava.
Štetnici
Značajnu štetu piru mogu nanijeti samo miševi, jedini stvarni nametnici oko kojih treba brinuti. Pir je vrsta zrna koja se može pohvaliti tvrdom i žilavom strukturom, stoga, ako se koriste odgovarajuće mjere, vjerojatnost problema s ovim štetnicima je minimalna.
Borba protiv štetnih glodavaca na poljima se rješava primjenom ekoloških i bioloških mjera. U ovu svrhu, postavljanje prirodnih "klopki" za grabljivice, kao što su stupovi-sjedalice za ptice, pruža siguran i efektivan način nadziranja njivskih površina. Ova mjera može kontrolirati 2 - 3 h polja, s obzirom da one čine oko 80-90% dnevnog i noćnog jelovnika grabežljivaca.
Idealno vrijeme za postavljanje ovih stupova je period od rujna do travnja, uz udaljenost od barem 200 m od prometnice i 50 m od ruba parcele. Korištenjem zelenih živica i sadnjom samostojećeg drveća, može se dodatno poticati prirodne "klopke" za štetnike.
U manjim površinama, poput vrtova, može se koristiti sadnja biljaka koje ih svojim mirisom odbijaju, kao što su svježe lišće oraha i bazge. Ovaj pristup može biti efektivan način za sprječavanje štete uzrokovane miševima.
Upotreba pira
Pir se ne koristi samo u prehrani ljudi, već i kao hranjiva namirnica za stoku. Ako želite maksimalno iskoristiti njegove hranjive prednosti, preporučuje se jesti ga u zrnu, jer tijekom prerade u brašno neke korisne hranjive tvari se gube. Prije kuhanja, zrna spelte se moraju namočiti u vodi 6-8 sati, a zatim kuhati oko sat vremena u omjeru 2:1. Osim u prehrani, proizvodi od spelte počinju se koristiti i u kozmetičke svrhe, kao što su tretmani kože.
Žetva
Žetva pira se sastoji od nekoliko koraka koji se prilagođavaju specifičnostima ovog žitarice. Prvi korak je određivanje vlage zrna, koja bi trebala biti između 12 - 13% kako bi se postigla najbolja kvaliteta. Kada se dostigne odgovarajuća vlaga, žetva se može započeti, u pravilu u sredinom srpnja.
Žetva se obavlja pomoću žitnog kombajna, ali s manjim prilagodbama. Ovaj stroj čini jednofaznu žetvu kojom se otklanja problem osipanja zrna zbog stanjivanja tkiva članaka klasnog vretena. Sva zrna se skupljaju i prenose na mjesto za sušenje gdje će doći do potpune zrelosti.
Žetva pira zahtijeva posebnu pažnju, jer je pljevičasta žitarica, što znači da zrno ne ispada iz pljevica. Stoga se treba pridržavati optimalnog vremena žetve kako bi se postigla najbolja kvaliteta te koristiti žitni kombajn koji je pogodan za ovaj proces.
Ljuštenje zrna
Ljuštenje zrna pira je važan proces u proizvodnji ekološkog pira. Čišćenje zrna se provodi nakon žetve, odmah prije miješanja u brašno, što mu omogućuje da se zadrže hranjive tvari i svježina zrna. Proces ljuštenja je zahtjevan i provodi se s pomoću specijalne ljuštilice za pir, koja razdvaja pljevu od sjemena.
Sušenje
Proces sušenja pira započinje s pripremom, gdje se čisti i oprašuje od nečistoća. Slijedi klasiranje, gdje se pir sortira po veličini i kvaliteti. Sušenje se može obaviti na suncu ili u sušarama, a najbrži i najkontroliraniji rezultat se dobiva sušenjem u sušarama. Nakon sušenja, pir je važno što prije skladištiti kako bi se izbjeglo ponovno vlaženje. Tijekom i nakon sušenja, kontrola kvalitete je od ključne važnosti. Optimalan proces sušenja značajno utječe na dugotrajnost i kvalitetu pira u skladištu i korištenju.
Skladištenje
Pir se nakon sušenja skladišti u silosima. Prije skladištenja, važno je dobro očistiti silos kako bi se spriječio razvoj bolesti iz prethodnih kultura. Skladište treba biti zaštićeno od vlage, sunca, vode i štetnih nametnika, posebno miševa. Važno je osigurati optimalne uvjete skladištenja kako bi se piru sačuvala svježina i kvaliteta.
Pripravci
Kulinarstvo
Pir se može koristiti u mnogim kulinarskim preparatima kao zamjena za druge žitarice. Moguće ju je koristiti u pečenju kruha, muffina i drugih pekarskih proizvoda. Također je popularna alternativa riži ili krupnijem korijenju u salatama, a može se i kuhati kao šljiva, koristeći je kao prilog uz glavna jela. Pir se također može dodati juhama, povrtnim jelima ili se koristiti kao baza za pilaf. Unatoč tvrdoći zrna, ima blag, kremasti okus, što ju čini popularnom za korištenje u kulinarstvu.
Kozmetika
Popularno zrno, sada se koristi ne samo u prehrani, već i u kozmetičkoj industriji. Ulje pira ili spelte je sve češći sastojak u brojnim proizvodima za njegu kože i kose, a trend prirodne kozmetike ga sve više uključuje. Čak su i masaže s uljem klica pira postale popularne u nekim zemljama, poput Ujedinjenog Kraljevstva. Njegove hranjive osobine pomažu kod problema s kožom, kao što su alergije, dermatitis i osip, a također obnavlja kožu i jača stanice, tako što zateže bore. Korištenjem ulja može se pojačati i njegovati slaba kosa.
Medicina
Pir i njegovi proizvodi poput brašna, mekinja, klica i slično, predstavljaju zdravu alternativu pšeničnim verzijama, čija uporaba može izazvati tegobe zbog sadržaja glutena. Pir kao zdrava opcija, obiluje nutrijentima i mineralima koji su korisni za zdravlje i jačanje imuniteta. Pir se pokazuje koristan u smanjivanju raznih probavnih problema, dok sadrži visok postotak proteina i ugljikohidrata te vitaminsko-mineralne kombinacije koje su korisne za zdravlje kostiju, zuba, srca i krvotoka. Korištenje pira u prehrani, daje tijelu koristi koje su teško ostvarive uz uporabu drugih žitarica.
Gospodarstvo
Pir, koji se dugo koristio u prehrani mađarskih plemena, ponovno se vraća u modu s povećanjem svijesti o zdravstvenoj sigurnosti hrane. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ova žitarica je otkrivena kao alternativa tradicionalnim pšeničnim proizvodima. Danas, u državama s razvijenom poljoprivredom, pir se uzgaja s naglaskom na ekološku proizvodnju, što značajno povećava interes za ovu zdravstveno koristan žitaricu. Zbog sve veće potražnje za prehrambenim proizvodima iz proizvodnje koja podržava održivi razvoj, pir se ponovno ukorijenjuje kao bitan sastojak u svakodnevnoj prehrani.
Zanimljivosti
Pir je jedna od najstarijih vrsta žitarica koja datira još iz drevnih vremena. 5000 godina prije Krista počelo se s njegovim uzgojem u Aziji, a zatim se proširio preko Bliskog Istoka i na Europu, gdje su ga posebno voljeli stari Grci i Rimljani.
Sredinom srednjeg vijeka postaje jedan od glavnih usjeva u Europi, no njegova upotreba brzo je potisnuta zbog popularnosti pšenice, koja je bila lakša za obradu. Iako je prošlo mnogo vremena, pir ponovno uzdiže svoj status i dolazi do izražaja kao zdravija i nutricionistički bogatija alternativa pšeničnim žitaricama.
Pir, zaboravljeni zlatni zrnat žitarice, duguje svoju slavu svom sposobnošću da energizira i daje snagu. Nekad nazvan "žitom za marširanje", pir je bio vodeći izvor proteina i vlakana za rimske vojnike prije njihovih bitaka. Svojim bogatim sastavom hranjivih tvari, bio je neizostavn dio prehrane onih koji su se suočavali s izazovima rata i putovanja.
Danas, unatoč zaboravu, pir se ponovno vraća na tržište, služeći kao zdrav i ekološki odgovoran izvor hranjivih tvari za moderne putnike i avanturiste.
Foto: Hans/Pixabay
Odgovori