Bob (lat. Vicia faba) je jednogodišnja zeljasta biljka koja potječe iz porodice mahunarki (Fabaceae) u kojoj se nalaze i grah, grašak, soja, mimoza, akacija, kikiriki, slanutak, rogač, badem i druge. Za razliku od drugih vrsta graha koji potječu iz Amerike, za bob se smatra da dolazi s Bliskog Istoka te da se uzgaja još od doba neolita. Jedna je od najdrevnijih poznatih biljaka na zemlji, vjerojatno zbog jednostavnosti njegova uzgoja. Danas je rasprostranjen u svim dijelovima Europe.
Njegov naziv Vicia faba najvjerojatnije dolazi od latinskog vincire, što znači "vezati", i grčkog phago, što znači "jedem".
Bob ima pomalo neobičan okus i ne voli ga svatko. Svakako je bolji domaće uzgojen i skuhan netom nakon branja, pa ga se iz tog razloga isplati uzgajati kod kuće. To je ujedno i prva biljka koja dozrijeva u proljeće.
Svojim izgledom podsjeća na grašak, a kao i on može se pripremati svjež ili sušiti i pohranjivati. Grmolika je biljka i raste u visinu do 1 - 1,5 m. Njegovo lišće može biti dužine 10 - 25 cm, a za razliku od ostalih mahunarki nema vitice pomoću kojih bi se hvatao za potporanj, pa ga je potrebno vezati. Cvijet je veličine 1 - 2,5 cm, obično sa 5 latica i standardno bijele boje, ali postoje iznimke ovisno o sorti.
Neke sorte (npr. Crimson) imaju raskošne dekorativne cvjetove, opojna mirisa, no njihov urod je slabiji. Cvjetovi su dvospolni i nalaze se na kratkim peteljkama u grupama po 2 ili 3. Cvatu otprilike 40 dana nakon sjetve, a zanimljivo je da su mu cvjetovi otvoreni većinom ujutro i prijepodne te da se ne otvaraju kad je loše vrijeme.
Najpoznatije mahunarke su različite vrste mahuna, ali i grašak, grah, slanutak, kikiriki, rogač, soja, pa čak i djetelina i piskavica.
Srodnici
Vrste boba
Bob se može razvrstati na različite načine, a najčešći je prema dužini njegove mahune. Bob dugačkih mahuna ima do 8 zrna, dok bob kratkih mahuna (Windsors) ima upola manje i ona su više okruglog oblika. Razvrstavamo ga i po boji zrna, koje može biti i najčešće jest zeleno, svijetlozeleno (gotovo bijelo) ili tamnocrveno. Zeleno je također i najbolje za zamrzavanje i čuvanje. Postoje niske i visoke sorte boba, kao i vrste koje prezimljuju i one koje se siju u proljeće.
Aquadulce Claudia
Danas najpopularnija sorta duge mahune i bijelog zrna. Odlično podnosi niske temperature, prezimljavanje na otvorenom i rađa rano. Sije se od listopada do veljače, a cvate od travnja do lipnja. Može narasti do 100 cm u visinu i 40 cm u širinu, te je manje podložna napadu crne bobove muhe od ostalih sorti.
Dreadnought
Vrlo stara sorta i jedna od najukusnijih. Rodna je, a u mahunama bude 7 ili 8 zrna blijedozelene boje, koja pri zamrzavanju ne mijenjaju boju. Raste u visinu do 120 cm, a u širinu do 45 cm. Sije se od veljače do travnja, a cvate od svibnja do srpnja.
Bunyards Exibition
Ima duge mahune i bijela zrna, te je jedinstvenog okusa i zbog toga omiljen kuharima diljem svijeta. Raste do 12 cm u visinu, a mahune su mu duljine 25 - 30 cm i sadrže 5 - 7 zrna, koja su ukusnog slatkastog okusa, i ne gube boju kuhanjem.
Express
Sorta svijetlozelenih zrna i jedna od najbrže sazrijevajućih među bobovima. Vrlo je otporan na hladnoću i niske temperature, ne gubi boju smrzavanjem, i odlična je okusa. Može narasti do 90 cm u visinu i 25 cm u širinu, a sije se od rujna do studenog, ili u ožujku i travnju i cvjeta u svibnju i lipnju.
Imperial Green Longpod
Vrsta vrlo duge mahune, čak do 30-ak cm. Zrna su mu zelena i u mahuni ih je obično 9. Ukusan je svjež, ali je pogodan i za zamrzavanje. Raste do 120 cm u visinu i 45 cm u širinu. Sije se od veljače do svibnja, a cvate od svibnja do srpnja. Ova sorta loše podnosi vrućinu.
Jade
Ima duge zelene mahune i svijetlozelena zrna, a dobro podnosi i hladnoću i vrućinu. Generalno je vrlo otporna sorta, pa ju tako i bolesti i štetnici zaobilaze. Sije se od ožujka do svibnja, a cvjeta od svibnja do kolovoza.
Jubilee Hysor
Sorta bijelih zrna koja raste u visinu do 150 cm, te u širinu do 45 cm. Voli sunčana mjesta i često se koristi za uzgoj u stakleniku. Sije se od veljače do travnja, a cvjeta od lipnja do kolovoza.
Masterpiece Green Longpod
Sorta duge mahune i zelenih zrna, prema većini vrtlara najbolja zelena sorta boba. Raste dobro u svim uvjetima i relativno je otporan. Narast će do 90 cm visine i 45 cm širine. Sije se od veljače do travnja, a cvjeta od lipnja do kolovoza.
Meteor Vroma
Sorta dugih, čvrstih mahuna ispunjenih zelenim zrnima. Zimska je sorta i raste u visinu do 90 cm i u širinu do 35 cm. Rano daje urod i oduševljava svojim rodnim mahunama. Cvjeta od svibnja do kolovoza.
Red Epicure
Neobična sorta crvenih zrna i slovi za vrlo kvalitetnu, finog okusa. Iako su mu mahune zelene, lijepa crvena boja zrna se ne gubi ni kuhanjem. Dozrijeva od lipnja do augusta i pogodan je za zamrzavanje. Sije se između veljače i aprila.
Relon
Ima duge mahune, koje mogu narasti do 40 cm, punih zelenih zrna ugodnog okusa. Raste u visinu do 120 cm.
The Sutton
Niska, vrlo rodna sorta, svijetlozelenih zrna. Mahune narastu 15-ak cm i obično imaju 4 ili 5 sitnijih zrna. Slovi za ukusnu sortu, koja se može zamrzavati. S obzirom da raste do 30 cm u visinu, može se sijati u posudama ili kontejnerima, te ne treba potporanj. Sije se od studenog do srpnja, a cvate od svibnja do kolovoza.
Green Windsor
Sorta kratkih mahuna sa četiri zrna, tamno zelene boje. Popularan je jer ne gubi boju pri smrzavanju, te je vrlo ukusan. Raste 100 cm u visinu i 45 cm u širinu. Sije se od veljače do travnja, cvate od svibnja do srpnja, pa samim time i malo kasnije rađa.
White Windsor
Sorta, kao što joj naziv govori, bijelih zrna. Svojim karakteristikama, osi boje, sliči "Green Windsoru" - također u mahuni ima po 4 zrna, te će narasti do 100 cm visine.
Uzgoj boba
Bobu je potrebno otvoreno i sunčano mjesto, zaštićeno od jakih vjetrova. Potrebna je i plodna zemlja što se može postići dodavanjem komposta ili gnoja. Ako s boba izostanu cvjetovi, uzrok je obično hladno vrijeme ili nedostatak pčela. Iako je otporan na mraz i voli hladnije podneblje, mraz će ipak utjecati na razvoj mahune. Kad malo zatopli nastavit će rasti, no ukoliko dođe do većeg zatopljenja, njegov rast će ponovno stagnirati.
Tlo
Bob najviše voli humusna, srednje teška tla koja dobro propuštaju vodu i zrak. Odgovara mu pH tla između 7 - 8. Dobro raste na vlažnom, ali dobro dreniranom, plodnom, neutralnom ili kredastom tlu.
Klima
Iako dobro podnosi hladnoću, minimalna temperatura koja mu je potrebna za klijanje je između 1 - 3°C, a zasigurno će proklijati iznad 5°C. Općenito mu najbolje odgovara 20°C, a najniža temperatura na kojoj će opstati je -6°C.
Vrijeme sadnje
Bob se sije u siječnju ili veljači u posudice, a čim se tlo otopi, odnosno nakon posljednjih mrazova, treba ga presaditi na otvoreno. Ako ga odmah sijemo vani, to će biti od sredine ožujka do sredine svibnja. Iako je bob otporan na mraz, on može znatno usporiti njegov rast. Zimske sorte mogu se saditi i u jesen.
Slaganje kultura
Izmjena kultura ili plodored je sistem kojim se služi već mnogo generacija vrtlara kao prevenciju od bolesti i štetnika. Vjeruje se da ako se istu biljku sadi svake godine na isto mjesto, u zemlji mogu ostati štetnici i uzročnici bolesti te se prenijeti sljedeće godine na istu biljku. Zato je potrebno da se biljka "preseli" na drugi komad zemlje.
Najbolji je plan rotacija kultura, tako da ih podijelimo u grupe i "vrtimo" na parceli, a u tom slučaju bob će se najbolje slagati zajedno sa graškom, mahunama, grahom trešnjevcem i grahom mahunarom. Također ga je dobro staviti u blizinu luka, poriluka, kukuruza šećerca, tikvice, tikvi (butternut tikva, hokaido tikva, buča) i salate.
Kukuruz i kupusnjače (kupus, cvjetača, kelj, brokula, kelj pupčar, raštika) u njegovoj blizini će crpiti dušik koji otpušta bobovo korijenje, a špinat će mu goditi zbog zadržavanja vlage u tlu.
Faza mirovanja
Bob ima vrlo dobru klijavost pa je potrebno posijati samo jedno sjeme za svaku željenu biljku graha. Inače se sije u proljeće, od veljače do travnja. Međutim, neke su sorte posebno otporne i mogu se sijati u jesen zbog čega bob nema faze mirovanja.
Sadnja boba
Pri sadnji boba razmak između redova ponekad se može iskoristiti za sadnju drugih (niskih) biljaka. Čim se pojave prvi plodovi na njemu, potrebno je odstraniti gornje dijelove. To je najbolji način suzbijanja crne uši koja se skoro uvijek pojavi u velikom broju. Ti su vrhovi također jestivi kuhani. Prorjeđivanje boba nije potrebno.
Sadnja sjemena
Sjemenke boba se navečer namoče i sljedeći dan posade na mjestu na kojem će biljka rasti, na razmaku od 15 cm, na otprilike 5 cm dubine. Mahune se počinju razvijati potkraj proljeća ili u ljeto. Može se saditi u blokovima ili dvoredima, a ako se želi da duže rodi plodovi, svaki mjesec je potrebno saditi nove.
Sadnja sadnice
Sadnice se sade samo kod presađivanja na otvoreno. Ako je područje sadnje hladno, tlo natopljeno vodom ili postoje problemi s miševima koje jedu sjemenke, onda je dobra ideja posijati bob u posude i pustiti ih da se razviju sadnice u zatvorenom prostoru, a tek onda ih presaditi na otvoreno.
Posude ili čašice se napune višenamjenskim kompostom bez treseta, stavi jedno sjeme u svaku posudu na 5 cm dubine i na hladno mjesto bez mraza. Sadnice bi trebale proklijati unutar 3 tjedna. Nakon 6 tjedana kada se formira korijenje, sadnica se presađuje na otvoreno.
Kalemljenje
Cijepljenje mahunarki, pa tako i boba, obično se radi samo u svrhu sprječavanje biotičkih i abiotskih stresova te je sigurna i laka tehnika za upravljanje zaštićenim usjevima pogodnim za organsku proizvodnju. Osim u svrhu komercijalnog uzgoja, bob nije potrebno cijepiti, niti mu je potrebna posebna podloga za sadnju.
Uzgoj u vrtu
Bob je najbolje sijati u dvostruke redove, u plitke jarke, na razmak 20 - 25 cm, te na dubinu od 5 cm i razmaku oko 60 cm. Može se sijati u jesen za rane usjeve koji se mogu dobiti već u svibnju dok je proljetna sjetva općenito pouzdanija, osobito na teškom glinastom tlu što može dovesti do truljenja sjemena prije nicanja.
Uzgoj u plasteniku
Bob se može u zatvorenom uzgajati krajem zime, ali se u proljeće svakako presađuje na otvoreno. Uzgaja se u posudama jedino u područjima s ekstremnim hladnoćama gdje ne može prezimiti vani. Tada zemlja mora biti jako bogata kompostom, a posuda veličine do 50 cm te dubine najmanje 30 cm.
Uzgoj u posudama
Bob se ne sije u posude osim ako za to ne postoji određena potreba (nedostatak mjesta za sadnju i slično). U posude se sije tijekom jeseni ili zime (za ranije urode) ili u rano proljeće za ljetne urode. Posude je potrebno napuniti višenamjenskim tresetom, posaditi sjeme na dubinu od 5 cm i razmak oko 60 cm.
Održavanje nasada
Bob ne zahtjeva mnogo održavanja. Biljka je nalik grmu, ali može narasti prilično visoko i dobro će im doći postavljeni kolci kako bi se osigurala potpora i spriječilo da se saviju zbog težine mahuna.
Tlo je potrebno održavati vlažnim tijekom cvatnje kako bi se osigurao optimalan razvoj mahuna i temeljito natopi tlo ako biljke procvjetaju tijekom sušnog razdoblja. S obzirom na to da se radi o mahunarkama, bob uglavnom ne zahtijeva dodatnu gnojidbu. Nodulacija se može pospješiti inokulacijom sjemena s dodatnim rizobakterijama prije sadnje.
Održavanje i njega
Više sorte trebat će poduprijeti štapovima i privezati konopcem, na nekoliko mjesta duž reda. Kada bob bude u punom cvatu, potrebno je otkinuti 8 cm mekanog vrha kako bi se smanjila mogućnost pojave crne muhe koja često napada bob, ali i da bi se počele puniti mahune.
Zalijevanje
Ranojutarnjim prskanjem biljaka povećat će se vlažnost i pomoći razvoju zrna. Prije nego počne cvasti, nije ga potrebno mnogo zalijevati, ali nakon cvata i prilikom razvoja mahune i zrna potrebna je obilnija opskrba vodom.
Bob voli vlažno tlo i ima duboko korijenje, pa će crpiti vlažnost iz tla, ali dobra opcija je i posaditi špinat kao među kulturu jer održava vlažnost tla.
Gnojidba
Bob je potrebno prihranjivati gnojivima bogatim dušikom, fosforom i kalijem. Fosfor mu je potreban za razvoj, a kalij ako kao među kulturu sadimo špinat (koji se preporučuje zbog zadržavanja vlažnosti tla) jer ga špinat crpi. Tjedan dana prije sadnje boba bilo bi dobro u tlo utisnuti gnojivo u granulama.
Razmnožavanje
Bob se razmnožava sjemenom. Svaka stabljika lista daje 2 - 4 cvijeta, a normalna, odrasla biljka boba u punom cvatu ima 50 - 80 cvjetova koji kasnije postaju mahune sjemena boba. Biljka će odbaciti većinu njih i u prosjeku će izrasti desetak mahuna po biljci koje se čuvaju i sade sljedeću sezonu.
Presađivanje
Bob se sije direktno u zemlju i ne presađuje se, osim u uvjetima kada su zime prehladne za rane usjeve. U tom slučaju, sjeme se sije u posudu i drži u zatvoreno prostoru dok se ne razvije sadnica koja se presađuje na trajno mjesto u vrt.
Pomlađivanje
Bob je biljka kojoj ne treba pomlađivanje za pravilan rast i razvoj.
Prorjeđivanje
Kod uzgoja boba važno je prorijediti biljke što će osigurati dobar protok zraka i smanjiti mogućnost razvoja gljivičnih bolesti. Za sadnju u jednom redu, biljke je potrebno prorijediti na udaljenost približno 20 - 25 cm.
Rezidba
Bob nije potrebno obrezivati ako ga pravilno posadimo te je njegova njega izuzetno ne zahtjevna.
Zaštita od vjetra
Kao i mnoge druge biljke, i bob je osjetljiv na utjecaj vjetra, što može dovesti do oštećenja biljke i smanjenja njene produktivnosti. Biljku se može zaštititi tako da se postavi zaštitni zid od drveta, plastike ili bilo kojeg drugog materijala koji će biti dovoljno jak i visok da zaštiti biljku. Također se može staviti u posudu ili kutiju koja će ju zaštititi od vjetra, ali i drugih stresora poput vrućine ili hladnoće. Biljku se može posaditi i u zaštićeno mjesto, gdje će biti manje izložena vjetru, primjerice u hladovini ili iza zaštitnog zida ili ju vezati za potporu.
Priprema za sljedeću sezonu
Tlo je potrebno pripremiti za sadnju sljedeće sezone dodavanjem komposta. Konjski, kravlji ili ovčji gnoj je koristan jer ima nizak sadržaj dušika. Mahune boba same proizvode dušik pa je najbolje izbjegavati korištenje gnojiva s visokim udjelom dušika kao što je stajsko gnojivo i riblja emulzija. Kravlje gnojivo se posipa po gredici na debljinu 5 cm i dobro ukopa. Doda se kalijev sulfat u količini od jedne žlice na svaki kvadratni metar i dobro zalije. Za kisela tla dodaje se vapno ili dolomit - jednu šaku po četvornom metru - kako bi se tlo zasladilo i pružilo najbolje uvjete za rast boba sljedeće godine.
Bolesti
Bob je poznat kao biljka koja ne obolijeva često i može izdržati mnoge loše uvjete, no jedne od najčešćih bolesti na koje treba obratiti pažnju je hrđa boba i pjegavost lišća.
Hrđa
Hrđu boba uzrokuje gljivica Uromyces viciae-fabae. Nije toliko štetna, ali ozbiljni napadi mogu uzrokovati defolijaciju i mogu se očekivati značajne razine i stupnjevi napada hrđe od sredine ljeta. Napada bob, grašak i druge srodne mahunarke i ima nekoliko vrsta. Ne postoje dostupni fungicidi, ali se može smanjiti rizik povećanjem protoka zraka oko biljaka većim razmakom i izbjegavanjem sadnje na vlažnim tlima.
Pjegavost
Male, tamnosmeđe nekrotične mrlje na lišću uzrokuje bakterija, a uslijed oboljenja mahune postaju smeđe i nekrotične i mogu uvijati i iskriviti u području infekcije. Bakterija prezimljuje u biljnim ostacima i ozbiljnija je ako je lišće mokro dulje vrijeme. Za sprječavanje pojave ove bolesti sadi se samo certificirano sjeme, redovito rotiraju usjevi i uklanjaju ostaci usjeva s polja nakon berbe.
Peronospora
Žuto-smeđe mrlje na gornjoj površini lišća i uglate mrlje pahuljaste bijelo-sive gljive na donjoj strani lišća uzrokuje gljivica koja zaustavlja rast biljke i čini ju izobličenom. Za sprječavanje pojave peronospore potrebno je rotirati usjeve svakih 5 godina, duboko obraditi ostatke usjeva i izbjegavati sjetvu u kasnu jesen na većoj dubini tla jer to može potaknuti ozbiljne infekcije
Štetnici
Najčešći i najozbiljniji problem štetnika koji napada bob je crna bobova muha i lisne uši, no osim njih, drugi štetnici ga ne napadaju.
Crna bobova muha
Pri pojavi crne muhe biljku treba posuti drvenim pepelom, te prskati koprivom ili jačim mlazom vode. Postoji vjerovanje da se neće ni pojaviti ako se u blizini posadi vrijesak.
Lisne uši
Mali kukci mekog tijela koji se pojavljuju na donjoj strani lišća i/ili stabljike biljke obično su zelene ili žute boje, ali mogu biti ružičaste, smeđe, crvene ili crne ovisno o vrsti i biljci koju napadaju. Ako je zaraza lisnim ušima jaka, može uzrokovati požutjelost lišća i/ili izobličenje, nekrotične mrlje na lišću i/ili zakržljale izbojke. Lisne uši izlučuju ljepljivu, šećernu tvar zvanu medna rosa koja potiče rast čađave plijesni na biljci.
Ako je populacija lisnih uši ograničena na samo nekoliko listova ili izdanaka, tada se zaraza može orezati kako bi se osigurala kontrola. Potrebno je koristiti tolerantne sorte i reflektirajuće malčeve poput plastike srebrne boje mogu odvratiti lisne uši od hranjenja biljkama. Čvrste biljke mogu se prskati jakim mlazom vode kako bi se lisne uši uklonile s lišća, dok su insekticidi općenito potrebni samo za tretiranje lisnih uši ako je zaraza vrlo visoka. Bob općenito tolerira nisku i srednju razinu zaraze, ali insekticidni sapuni ili ulja kao što su neem ili canola ulje obično su najbolja metoda kontrole.
Upotreba boba
Zrna boba rastu u mnogo većim mahunama od uobičajenih i ako nisu posve mlade potrebno ih je izvaditi i kuhati oko 3 min. Ako su mekana mogu se jesti zajedno sa sivo zelenom opnom, ali kod zrelijih mahuna kožicu je potrebno skinuti.
Berba
Mahune boba beru se kad zrna u njima nabreknu. Mogu se brati i u ranijoj fazi i kuhati cijele. Potrebno je pripaziti da bob ne postane prestar za branje što se prepoznaje po tome kad bob bude kožast jer će otvrdnuti i promijeniti okus.
Obično se bere od početka do kraja ljeta. Ako ga želimo višekratno koristiti svježeg, potrebno ga je saditi u intervalima, otprilike jednom mjesečno, tako će i dozrijevati za branje.
Sušenje
Prije skladištenja oljušteni bob mora biti vrlo tvrd na dodir, u suprotnom ga je potrebno sušiti. Mahune i sjeme se raširi po kartonskim kutijama za voće i stavi na toplo, suho mjesto da stoji nekoliko tjedana. Ne preporučuje se sušenje na suncu ili u pećnici.
Skladištenje
Bob je najukusniji kad se netom ubere s biljke, ali svaki se višak može zamrznuti za kasniju uporabu. Osušen može se skladištiti do 12 mjeseci na tamnome mjestu, u hermetički zatvorenim posudama.
Nakon berbe (ili kupnje) do 5 dana bob se može čuvati u hladnjaku, u lagano zatvorenoj plastičnoj vrećici. Mora biti čvrst i jarke boje, bez mrlja, sluzi ili nabora. U mahunama se može čuvati i na otvorenom, ako je temperatura između 7 i 9°C i vlažnost zraka 90 - 95%.
Kulinarstvo
Mnoge se mahunarke mogu jesti svježe i cijele, a može se i pričekati da sazriju i osuše se na biljci. Može se kuhati ili peći, a njegova popularnost u posljednje vrijeme raste zbog visokog udjela proteina (26%) i postoji mnogo recepata za kućnu pripremu.
Bob je tradicionalno jelo u mnogim zemljama poput Alžira, Kolumbije, Ekvadora, Indije, Iraka, Italije, Japana, Luksemburga, Malte, Meksika, Maroka, Nepala, Nizozemske, Perua, Portugala, Španjolske, Švedske, Sirije, Turske i Vijetnama.
U kineskoj kuhinji sprema se sa sojom i čilijem kao ljuta, fermentirana pasta poznata pod nazivom doubanjiang. U Egiptu ga spremaju podjednako siromašni i bogati, te je vrlo raširen. Najpoznatiji je kao osnovni sastojak falafela, te kao drevno jelo ful medames koje se danas smatra nacionalnim jelom Egipta.
Etiopija je zemlja gdje je upotreba boba također veoma raširena i utkana u svakodnevni život. Koristi se kao sastojak za pripremu shira od čega se sprema jelo zvano shiro wot, vrlo poznato u toj zemlji. Koristi se u razdoblju posta u Etiopskoj Ortodoksnoj Crkvi, a od kuhanog boba sprema se jelo baqella nifro koje se upotrebljava kao zalogaji u periodima žalosti.
Koristi se i u Grčkoj, iako je favizam prilično raširen na tom području zbog malarije u prošlosti, a na Kreti se servira uz tsikoudiu, alkoholno piće. U centralnom i srednjem Iranu se uzgaja bob, ali vrlo kratkog je vremena berbe (oko 2 tjedna) i sprema se s rižom kao vrlo poznato jelo zvano baghalee polo, što u doslovnom prijevodu znači "riža s bobom".
Jedna je od najviše konzumiranih biljaka u Sudanu.
Medicina
Bob se u Peruu jede svjež ili sušen, te se sprema na razne načine, a jedan od najzanimljivijih je kao dodatak kućnog lijeka "panetela", koji se koristi za hidrataciju pri dijareji ili trbušnim infekcijama. Također je bogat vlaknima (25%), a ona reguliraju probavu i utječu na mikrofloru crijeva te tako potiču jačanje imunološkog sustava.
Zanimljivosti
Bob ima malo masnoća i mnogo bjelančevina, također je izvrstan izvor vlakana, vitamina A i C, kalija i željeza. Osobe koje pate od favizma, ne bi trebale konzumirati bob.
Zanimljiva je činjenica da je bob bio jedna od najomiljenijih namirnica u srednjem vijeku, a kasnije su ga zamijenili krumpir, grah i kukuruz.
Egipćani su ga cijenili zbog mišljenja da je jedna od biljaka koja pomaže u boljem začeću stoga su ga proglasili i nacionalnom hranom Egipta.
U mnogim društvima zrno boba predstavlja novi početak. U starom Egiptu stavljali su ga uz pokojnika kao podsjetnik na novo rođenje, odnosno reinkarnaciju. Imao je važnu ulogu i jeli su ga i obični ljudi, kao i svećenici, jer je izvrstan izvor proteina. Kuhao se preko noći u velikom metalnom kotlu i posluživao za doručak kao jelo zvano ful medames, koje se spravlja i danas.
U drevnoj Grčkoj i Rimu bob se koristio za glasanje: bijela zrna za "da", a crna za "ne". Pitagorejcima (sljedbenici Pitagore i svi koji su podupirali njegovo učenje i vjerovanja, 6. st. pr. Kr.) je bilo zabranjeno da ikada pojedu, spomenu ili čak pogledaju u bob.
U nekim se kulturama koristio za tzv. "proricanje iz graha", pri čemu se njegova zrna bacaju na zemlju i iz njih se iščitava budućnost. U europskom se folkloru, pak, spominje sađenje boba na noć Velikog Petka za bolju sreću.
Jede se tradicionalno u Italiji 2. studenog, kao sjećanje na nesreću koja se jednom dogodila na Siciliji. Navodno su propali svi usjevi osim boba, te je on sačuvao narod od umiranja od gladi. Zahvala je pripisana Svetom Josipu i tako se jede i danas na njegov dan.
Bob se spominje u bajkama mnogih zemalja kao čarobno zrno koje donosi sreću i onaj tko ga uvijek nosi sa sobom neće nikad ostati bez osnovnih životnih potrepština.
Foto: Amanda Slater / CC
Odgovori