Albicija (lat. Albizia julibrissin), poznata i kao svileni bagrem ili drvo svile, brzorastuća je biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Podrijetlom je iz sjeverozapadne Azije, a danas je zastupljena širem svijeta, s tim da je najrasprostranjenija na području Japana i Sjeverne Amerike. Naziva se još i perzijsko drvo svile upravo zbog svojih karakterističnih cvjetova. Prvotno se u sjeverozapadnoj Aziji mogla vidjeti u šumama i na obalama rijeka.
Listopadno je drvo tropskog izgleda s ravnom, raširenom, krošnjom koje može narasti do 6 m visine, širinom do 8 m, a prosječno naraste 20 - 50 cm godišnje. Stablo raste na suncu ili u djelomičnoj sjeni. Pernati listovi, koji se noću sklapaju, mogu narasti i do 50 cm duljine. Ružičasti cvjetovi su karakteristični po tome što se grupiraju na krajevima grana te se otvaraju početkom ljeta, najčešće u periodu od svibnja do lipnja.
Stablo albicije je krhko te jako osjetljivo na udare vjetra, pojave snijega i leda. Pored listova i cvjetova, stablo upotpunjuju i plosnate mahune čija je uloga isključivo dekorativna. Duge su oko 15 cm te sazrijevaju tek sredinom kolovoza. Stablo se prije svoje sadnje na otvoreno uzgaja u posudama i treba biti staro najmanje godinu dana kada se presađuje na trajno mjesto rasta. Moguća je i sadnja iz sjemena, ali je tada potrebno pričekati najmanje 3 godine prije konačne sadnje u vrt, gdje se prethodno drži u odgovarajućoj posudi gdje će primiti dovoljnu količinu sunca. Uspijeva u širokom rasponu tipova tla, a preferira siromašno ili alkalno tlo.
Srodnici
Vrste albicije
Albicija je drvo sa životnim vijekom oko 10 - 20 godina, što se smatra relativno kratko, iako neki podaci kažu da u područjima odakle potječu, mogu postići životni vijek i do 45 godina. Venuće albicije je često i uzrok propadanja. Korijenje stabla je plitko te često stvara problem posebice u blizini pločnika, podižući ih. Unatoč tome, jako je popularna i rasprostranjena te broji oko 160 vrsta među kojima su najpoznatije Albizia adianthifolia, Albizia amara, Albizia canescens, Albizia chinensis, Albizia ferruginea, Albizia inundata i Albizia saman.
Albizia adianthifolia
Drvo iz porodice Fabaceae poznato i pod nazivom ravna kruna, najviše je zastupljeno na prostoru južne Afrike, točnije na šumskim rubovima i u niskim šumama. Može doseći visinu do 40 m. Kora joj je crvenskasta i hrapava te se nerijetko koristi za brodove, a sadi se kako bi se očuvalo tlo i kontrolirala erozija. Također, njena krošnja stvara veliku hladovinu pa se sadi na plantažama čaja i kakaovca. Cvjetovi su upečatljivi, s bijelim laticama te se mogu pojaviti u različitim mjesecima u godini, a na području južne Afrike između rujna i studenog.
Albizia amara
Tropsko drvo također iz porodice Fabaceae koje je najzastupljenije na područjima istočne Afrike i Indije. Listopadno je drvo koje može doseći visinu u rasponu 6 - 13 m. Drvo mu je tvrdo i čvrsto te se kao takvo koristi za pravljenje poljoprivrednih alata i namještaja. Iako preferira dobro drenirana tla, tolerantno je i na sušu. Zahtijeva puno svjetlosti i ne podnosi sjenu. Cvjetovi su također bijele boje, skupljeni u grozdove. Proces odbacivanja lišća traje 2 - 3 mjeseca. Kao i Albizia adianthifolia, tako se i ova vrsta koristi kao zaštita na plantažama čaja i kave.
Albizia canescens
Poznata i pod nazivom Belmont siris, najraširenija je na području sjeverne Australije. Stablo može biti visoko 2 - 10 m s bijelim cvjetovima koji se formiraju kao grozdovi te cvjetaju u periodu između siječnja i veljače. Jedinstveno je po tome što može biti ili listopadno ili zimzeleno drvo jer je vrlo kratak period između odbacivanja lišća i stvaranja novog. Najbolje podnose pješčano tlo.
Albizia chinensis
Tropska vrsta albicije koja potječe iz većeg dijela Indije, vrlo je osjetljiva na mraz. Cvjetanje je vrlo različito i ovisi o klimi pa tako na području jugoistočne Azije cvjeta u periodu između lipnja i rujna, dok na području sjeverne Indije cvjeta između travnja i ožujka. Uglavnom se razmnožava sjemenom te preferira vlažna, dobro drenirana tla.
Albizia ferruginea
Veliko je drvo čija visina može biti 45 - 50 m s promjerom do 1 m. Karakteristično je za polu listopadne šume. Kora mu je žućkasta i hrapava, a cvjetovi variraju od bijele do žute. Lišće mu opada nakon kišne sezone, a korijenje razvija kvržice kako bi mogao vezati dušik za sebe. Također, kao i ostale vrste, sadrži plodove koji se raspadaju dok su još na drvetu. Iskustvo je pokazalo da se može razmnožavati reznicama korijena. Sadnice ove vrste mogu narasti do 3 m u 5 godina.
Albizia inundata
Brzorastuće listopadno drvo s rijetkom krošnjom, često se koristi u svrhu pošumljavanja. Podrijetlom je iz južne Amerike te može doseći visinu do 20 m. Najčešće ga se može vidjeti u šumama uz rijeku ili pak u aluvijalnim područjima. Drvo je ravno i ne baš izdržljivo. Također se može saditi iz sjemena koje je najbolje sijati čim je zrelo jer za vrlo kratko vrijeme sjeme stvori tvrdu ovojnicu koje mu pomaže pri klijanju. Period klijanja je vrlo kratak, unutar 1 - 2 tjedna. Nakon sadnje najbolje ga je držati na sunčanom mjestu u rasadniku.
Albizia saman
Ukrasno tropsko drvo koje se još naziva i kišno drvo, podrijetlom je iz južne Amerike, a može narasti između 50 - 80 m. Njegovi dvostruki listovi, koji se savijaju za vrijeme kišnih dana, stvaraju odličnu sjenu. Cvjetovi su sitni i obično grupirani, a najprivlačniji su pčelama. Sadnja ove vrste albicije zahtijeva veliki prostor te se često može vidjeti u neposrednoj blizini parkova. Uvenuće ovog drveta je glavni razlog propadanja. Preferira dobro drenirana tla s puno sunca.
Uzgoj albicije
Albicija je ukrasna biljka koja se najčešće sadi u blizini parkova ili u vrtovima koji mogu osigurati dovoljan prostor za neometan rast i razvoj ove biljke. Odlikuju je bujni cvjetovi koji mogu varirati od bijele do, najčešće, roze boje. Sadi se uglavnom u proljeće, poslije velikih mrazova, a tlo mora biti dobro drenirano. Ispod stabla često znaju izbijati izdanci koji guše korijen i sprječavaju biljku da raste, pa se zato ova biljka mora redovno održavati kako bi se to spriječilo. Ako se želi smanjiti veličina biljke, najbolje je pričekati kraj cvjetanja. Najčešći izbor je sadnja sjemena, koje se presađuje na željeno mjesto otprilike nakon 1 - 2 godine.
Tlo
Najbolje tlo za sadnju albicije je alkalno, kiselo ili neutralno tlo, iako se ova biljka vremenom prilagodila i moguće ju je saditi na, gotovo svim vrstama tla. Idealna pH vrijednost tla za albiciju je između 4,6 - 6. Vrlo je važno da tlo bude dobro drenirano iako neke vrste albiciji podnose i sušu. Tlo je potrebno pravilno tretirati te ga prekriti slojem organskog gnojiva kako bi se zaštitio korijenski sustav i tako spriječilo isušivanje.
Klima
Iako je izvorno tropska biljka, najbolje joj odgovara blago umjerena klima. Najviše je se može vidjeti u uvjetima mediteranske klime. Izbjegava se sadnja u sjeni budući da albicija zahtijeva dosta sunčeve svjetlosti te kao rezultat daje bogate cvjetove, zdravije zelene listove i koru. Najbolje podnose temperature oko 26°C, ali zimi mogu izdržati i na temperaturi od -10°C.
Vrijeme sadnje
Jesen ili proljeće je idealno vrijeme za sadnju albicije, a temperatura na kojoj se sadi treba biti 17 - 18°C. Tlo je potrebno pripremiti te osigurati dovoljno veliku rupu koja će pokriti sav korijenski sustav. Potrebno ju je redovno zalijevati, a pojavu prvih cvjetova moguće je očekivati u periodu od 1 - 2 godine. Ovisno i vrsti, albicija cvjeta u periodu od lipnja do rujna, a listovi ostaju do pojave zime.
Slaganje kultura
Iako je vrlo zahvalno drvo, koje se relativno dobro prilagođava svakoj vrsti tla, zahtijeva redovno zalijevanje kako bi se spriječilo uvenuće. Da bi se spriječilo uvenuće, odnosno da bi tlo zadržalo dovoljnu vlagu, ispod albicije često se stavlja humus, pokošena trava ili pak treset. Ovaj tretman je dovoljno provesti jednom godišnje, najidealnije u proljeće.
Preporučuje se sadnja albicije između dva drveta na tlu. Biljke koje se sade u blizini albicije su kalifornijski jorgovan, Lawsonov pačempres, ruža, ruska kadulja, ehinacea te lavanda.
Sadnja albicije
Prije sadnje biljku je idealno držati u posudi da pusti korijenje kako bi bili što sigurniji da će biljka uspjeti i nastaviti rasti nakon sadnje. Nakon sadnje tlo je potrebno zaštititi dodatnim slojem humusa radi održavanja vlage. Relativno brzo raste tijekom 30 godina nakon čega počinje period starenja.
Sadnja sjemena
Najlakši način sadnje je iz sjemena. Prije presađivanja potrebno je da sjeme postigne određenu visinu. Sjeme je potrebno izolirati te držati u vrućoj vodi 24 sata, odnosno dok nabubri. Ovo se isključivo radi u proljeće , a sjeme se prikuplja već u zimu.
Prije sadnje u posudu, potrebno ga je osušiti te staviti u sredinu posude koja je prethodno ispunjena mješavinom komposta i perlita u jednakim količinama. Savjetuje se prekrivanje posude folijom kako bi se postigao efekt staklenika te tako osigurala dovoljna vlažnost i temperatura. Vrijeme klijanja sjemena albicije je individualno te može trajati u periodu od nekoliko dana do nekoliko mjeseci.
Sadnja sadnice
Za sadnju sadnice albicije potrebno je stvoriti iste uvjete kao i za presađivanje. Sadi se sadnica koja je stara najmanje godinu dana. Potrebno je osigurati dovoljno veliku rupu s obzirom na to da se njen korijenski sustav može razviti samo na oko 60 m dubine. Izbjegava se sadnja 3 - 6 m od zgrada ili pločnika upravo zbog plitkoće korijena. Nakon sadnje potrebno ju je dodatno njegovati i zaštititi tlo ispod nje slojem humusa, odnosno organskog gnojiva.
Uzgoj u vrtu
Albicija je biljka koja se rado vidi u svakom vrtu budući da ima raskošne cvjetove i listove koji padaju te tako stvaraju dojam kišobrana. Najčešće je se može vidjeti samu upravo zbog ljepote njenih krošnji. Ispod ili oko nje se sade manje, grmolike biljke. Najbolje uspijeva na mjestu koje je stalno osunčano, a slabo podnosi sjenovita mjesta. Zbog tog razloga sadi se na mjestu gdje joj se može osigurati minimalno 6 sati sunčeve svjetlosti dnevno. Može je se vidjeti i u parkovima ili posađenu uz rubove ulica.
Uzgoj u plasteniku
Dugoročni uzgoj u plasteniku ili stakleniku nije uobičajen za ovu biljku. Biljka se može držati u stakleniku samo u periodu njenog rasta i pripreme za presađivanje u vrt ili za to predviđeno mjesto. Taj period njenog boravka u stakleniku jeste faza klijanja, prethodno posađenog sjemena.
Uzgoj u posudama
Mogućnost ovakvog uzgoja biljke je trenutni. Jedina mogućnost da se ova biljka uzgaja u posudama jeste bonsai tehnika koja nije neuobičajena. Potrebno je stalno održavati odgovarajuću temperaturu u rasponu 20 - 25°C.
Biljka se izlaže suncu samo u jutarnjim ili poslijepodnevnim satima, nikako tijekom dana jer to može isušiti i dodatno oštetiti biljku što za posljedicu donosi opadanje listova i cvjetova te na kraju uvenuće same biljke. Potrebno ju je zalijevati vodom koja je prethodno odstajala nekoliko dana, a intenzivnije zalijevanje zahtjeva tijekom proljeća i ljeta kao i prehranjivanje koje se ponavlja svakih 15 dana.
Svake godine u proljeće potrebno je ponavljati postupak presađivanja biljke u promijenjenu zemlju. Na dno rupe se stavi mješavina treseta i pijeska u omjeru 1:1 koja služi za dreniranje.
Biljke koje su stare minimalno tri godine nije potrebno presađivati u veće posude, dovoljno im je obnoviti zemlju te vratiti u istu. One koje su starije od tri godine potrebno je posaditi u veće posude kako bi se njihovo korijenje moglo nesmetano širiti te tako biljci osigurati dovoljno kisika.
Održavanje nasada
Redovnim uklanjanjem suhih grana osigurava se bolji rast biljke. Glavni razlog propadanja ove biljke je uvenuće koje se može dogoditi pretjeranim zalijevanjem gdje dolazi do truljenja korijena ili oskudnim zalijevanjem prilikom čega se biljka suši. Za vrijeme hladnog perioda, zemlju ispod biljke je potrebno zaštititi kako bi zadržala određenu vlagu koja joj je potrebna.
Održavanje i njega
Albicija ne zahtijeva pretjeranu njegu. Dovoljno ju je njegovati redovnim zalijevanjem, posebice kada je tek presađena te da se prehrani jednom godišnje. Također, obrezivanjem, odnosno uklanjanjem suhih grana, produžuje se njen životni vijek kao i trajanje samog cvijeta te se tako štiti od propadanja. Suhe grane se uklanjaju neposredno prije cvjetanja, odnosno u rano proljeće. Po potrebi, moguće je obrezivanje i tijekom cijele godine.
Zalijevanje
Albicija je biljka koja je vrlo zahvalna, nije izrazito osjetljiva ali, tijekom vegetacijskog perioda, zahtijeva redovno zalijevanje kako bi se spriječilo sušenje koji je glavni neprijatelj ove biljke. Jedan od glavnih razloga sadnje kompatibilnih biljaka oko albicije je da se izbjegne hodanje oko biljke s obzirom na to da ima plitak korijenski sustav koji se može vrlo lako oštetiti, a u isto vrijeme da se zadrži vlažnost tla koja je potrebna da bi biljka što bolje napredovala. Tijekom sušnih perioda preporučuje se obilno zalijevanje albicije jednom tjedno.
Gnojidba
Kako bi albicija bila što ljepša i cvjetala što više, dodaje se gnojivo za cvijeće ili grmlje tri puta godišnje, u proljeće, tijekom stvaranja peduna i krajem kolovoza, odnosno početkom rujna.
U proljeće kada se prvi put vrši gnojidba, koristi se gnojivo koje sadrži dušik. Druga gnojidba, koja je za vrijeme stvaranja mahuna, zahtijeva korištenje složenog mineralnog gnojiva (nitroammofoska, kalijev humat). Treća i konačna gnojidba vrši se uz pomoć kalij-fosfornih gnojiva koja sprječavanju smrzavanje. Nakon toga prekriva se humusom. Moguća je i priprema vlastitog, tekućeg, gnojiva koristeći fermentirani korov iz vrta.
Razmnožavanje
Kako je albicija jednostavna za održavanje, tako je i jednostavan njezin način razmnožavanja. Najčešći način razmnožavanja jeste reznicama, iako postoji mogućnost razmnožavanja metodom klijanja sjemena. Najidealnije vrijeme sadnje jeste kasno proljeće. Reznice moraju biti duge 10 - 15 cm i očišćene. Biljku je potrebno staviti u posudu s vodom nakon čega joj se dodaje hormon za ukorjenjivanje. Nakon toga, sadi se u mješavinu zemlje, treseta, pijeska u omjeru 3:2:1. Da bi sadnica uspjela, mora se držati na zaštićenom mjestu i na temperaturi otprilike 16°C. Nakon određenog perioda kada se korijen formira (u periodu 3 - 4 tjedna), biljka se mora prehraniti složenim gnojivom.
Presađivanje
Nakon što je biljka ispunila određene uvjete za vrijeme rasta u posudi (postigla dovoljnu visinu i pustila korijenje), vrijeme je da ju se presadi na za to predviđeno mjesto. Važno je da to mjesto neće biti uništeno stalnim gaženjem s obzirom na to da to albicija ne tolerira. Kako bi se pospješio njen rast, zemlja se mora održavati vlažnom te je najbolje posaditi neke kompatibilne biljke ispod ili u njenom okruženju.
Presađivanje se radi isključivo u proljeće. Potrebno je iskopati rupu i u dno rupe staviti drenažni sloj koji će zadržavati vlagu. Iskopana rupa mora odgovarati veličini korijenskog sustava. Jako je bitno da se iskopana rupa ispuni istom vrstom komposta u kojem je biljka rasla.
Pomlađivanje
Da bi cvjetala što duže i bila što zelenija, svaka biljka treba redovnu njegu. Generalno, albicija se obrezuje u jesen ili zimu tijekom perioda mirovanja, ali suhe grane moguće je ukloniti tijekom cijele godine. Najbolji način pomlađivanja jeste rezanje vrha stabla da bi se postigao ravni oblik, kao i rezanje grana na 5 - 6 pupova na svakoj. Na ovaj način će joj se pospješiti rast ali i smanjiti rizik od razvoja bolesti i skupljanja štetnika koji je uništavaju te joj tako smanjuju životni vijek.
Prorjeđivanje
U periodu kad se uklanjaju suhe grane, vrši se i prorjeđivanje biljke. Tom metodom se usporava njen rast. Vrh biljke, odnosno takozvana kruna, čisti se od viška izdanaka, kao i sama stabljika. Također, uklanjaju se i mladice albicije koje se formiraju u dnu stabla. Neki stručnjaci govore da se kod metode prorjeđivanja uklanjaju čak i grane koje su prethodno cvjetale.
Priprema za sljedeću sezonu
Uklanjanjem suhih grana stvara se podloga za ljepše i bujnije cvjetanje same biljke. Oblikovanjem krošnje omogućuje se listovima dovoljno kisika zbog čega će biti duguljasti i tamniji. Nakon tretiranja biljke potrebno ju je prehraniti te tako osigurati njen pravilan rast i razvoj. Postupak je potrebno ponavljati jednom godišnje.
Bolesti
Albicija je otporna na bolesti i uglavnom može stradati zbog nepravilne njege - ako je premalo ili previše natopljena vodom te ako nema dovoljno svjetlosti. Bolest fuzarijskog uvenuća izuzetno je smrtonosna za albiciju.
Fuzarijsko uvenuće (lat. Fusarium wilt) je smrtonosna gljivična bolest koja uzrokuje uvenuće biljke začepljivanjem vodoprovodnog tkiva stabla. Tako ometa dospijeće hranjivih tvari i vode što vrlo brzo rezultira samim uvenućem biljke. Na početku, u sasvim ranoj fazi, ispod kore ili korijena pojavljuju se smeđe pjege. Kasnije, kako bolest napreduje, lišće počinje žutjeti te dolazi do preranog otpadanja cijele grane koja je zahvaćena. Bolest u krajnjoj fazi zahvaća i samu koru na kojoj se može izlučiti pjenasta tekućina. Drvo propada u periodu od mjesec dana.
Štetnici
Za razliku od bolesti koja albiciju nepovratno uništava, pravovremenim tretiranjem se biljku može liječiti od štetnika koji je napadaju. Na svu sreću, raspon štetnika koji se vežu za albiciju nije širok. Pa tako, uobičajeni štetnici koji je napadaju su mrežni crvi i paukove grinje.
Mrežni crvi
Mrežni crv (lat. Homadaula anisocentra) je štetnik koji napada lišće albicije. Mreže se obično počinju formirati na vrhovima lišća, a jako zaraženo drvo izgleda spaljeno. Ako drvo nije previše napadnuto, moguće je uklanjanje štetnika insekticidima. Krajnji način da se biljka spasi jeste selektivno uklanjanje zaraženih grana.
Paukove grinje
Kao i mrežni crvi, tako i paukove grinje napadaju lišće. Razlog napada je sok koji sišu te tako ostavljaju tragove ugriza u obliku žutih točkica prvi vrhovima lista. Kako temperatura raste tako se populacije paukovih grinja povećava te, u sve većem broju, napadaju biljku. Sišući sok iz biljke sprečavaju upijanje vode same biljke što je dovodi do isušivanja kao jednog od glavnih razloga njenog propadanja. Da bi se spriječilo i umanjilo napadanje paukovih grinja, albiciju je potrebno tretirati insekticidima, odnosno samo zaražene grane, tako da se prska donja strana lista.
Upotreba albicije
Iako možda neobično, ali albicija se sve više koristi u liječenju te u kozmetičkim tretmanima te se njene pozitivne strane lagano otkrivaju što joj omogućuje širok spektar primjene. Posebice se to odnosi na cvjetove i koru stabljike.
Berba
Iako pored cvjetova ima i mahune, one nisu popularne za branje. Jedina svrha branja cvjetova jeste u komercijalne (kozmetika) te u medicinske svrhe.
Skladištenje
Albicija je biljka koje relativno dobro podnosi temperature i do -10°C te je nije potrebno dodatno tretirati kako bi je se zaštitilo. Skladištenje se uglavnom odnosi na skladištenje samog sjemena te biljke. Same sjemenke ove biljke imaju nepropusne i čvrste omotače koje mogu biti uspavane čak godinama. Jedna studija je pokazala da je klijavost sjemena 90% nakon pet godina, odnosno čak 33% nakon otprilike 50 godina i to u otvorenom skladištu.
Kulinarstvo
Jedina primjena albicije u kulinarstvu je za pripremu čaja. Jakog je i intenzivnog okusa te mu se kao takvom dodaje šećer ili med kako bi se ublažio. Koristi se svega 9 - 15 g čaja svakog dana.
Kozmetika
Najčešća primjena albicije u ovoj grane jesu proizvodi na bazi ulja. Pojedini dijelovi biljke sadrže minerale, esencijalna ulja te aminokiseline koje imaju blagotvorni učinak na tijelo. Djeluju kao antioksidans, smanjuju stvaranje pigmenata te na taj način mogu usporiti starenje stanica kože.
Medicina
Iako nema dovoljno dokaza o njenoj sigurnosti, unatoč tome, ona se koristi diljem svijeta u razne svrhe. U tradicionalnoj kineskoj medicini koristi se za liječenje nesanice, depresije te ublažavanje stresa. Zbog tih razloga naziva se još i biljka sreće, njeno cvijeće nazivaju "huan hua", a koru "he huan pi".
Zanimljivosti
Perzijsko drvo svile, egzotično je drvo poznato po svojim prepoznatljivim cvjetovima. Izvorno potječe iz tropskih klima, ali vremenom se prilagodilo gotovo svim vrstama klime što mu omogućuje da uspijeva u različitim dijelovima svijeta. Također se prilagođava različitim vrstama tla te je kao takvo jednostavno za održavanje. Podrijetlom je s prostora Azije, a rod je dobio ime po Filippu degli Albizziju koji ga je uveo u Europu sredinom 18. stoljeća. U Americi se prvi put pojavljuje 1745. godine, gdje je, kao egzotično drvo, privlačilo kolibriće.
Osim što je lijepo i egzotično, albicija se koristi i u proizvodnji namještaja, pa se tako njena kora koristi u industriji bojenja. Također je zanimljivo da je jedan od razloga sadnje ovog drveta pročišćavanje tla. Također je poznato pod nazivom uspavano drvo kojemu prašnici nekad mogu biti duži od latica te privlači pčele, leptire i kolibriće. Albizia je poznata i pod nazivom mimoza upravo zbog sličnosti listova s biljkom mimoze (lat. Acacia dealbata) koja je najzastupljenija u Europi. Korištenje ove biljke kao lijeka, prvi put je zabilježeno tijekom 2. stoljeća.
Foto: Alex / Pixabay
Odgovori