Bonsai je japanska umjetnost uzgoja i stvaranja minijaturnih stabala u posudama. Izvorni primjerak treba zadovoljiti estetske standarde bonsaija gdje je u prvom planu samo stablo. Razlikuje se od tradicionalnog kineskog oblikovanja penjing koji koristi tehnike za proizvodnju potpuno prirodnog krajolika u malim posudama. Bonsai umjetnost je prvi put predstavljena u Japanu za vrijeme dinastije Tang. Svako drvo koje raste može se uzgajati kao bonsai pa zato bonsai može biti s bilo kojeg mjesta na svijetu.
Pravilno uzgojen bonsai može trajati i do 50 godina. Potrebno je posebno obratiti pažnju na koje mjesto se postavlja i kako se zalijeva. Ne zahtijeva genetski patuljasta stabla već ovisi o uzgoju malih stabala iz zaliha i sjemena. Tijekom godine se koriste tehnike uzgoja kao što su orezivanje, smanjenje korijena, posude, defolijacija i cijepljenje za proizvodnju malih stabala koja oponašaju oblik i stil zrelih stabala u punoj veličini.
Bonsai je jako osjetljiva tehnika uzgoja i ne podnosi temperaturne promjene kao ni izloženost direktnom vjetru. Idealna temperatura u kojoj uspijeva je između 15 - 25°C, ali generalno opći uvjeti ovise o vrsti drveta koje se uzgaja ovom tehnikom. Voli vlažno tlo i ne dopušta sušenje korijena. Također je važno da tlo ne bude previše natopljeno vodom, a prihranjivanje tijekom vegetacijske sezone je ključno za preživljavanje i napredovanje bonsaija.
Vrste bonsaija
Svaka vrsta drveta se može uzgajati bonsai tehnikom samo je važno uvjete poput temperature, vrste tla, zalijevanja i izloženosti suncu prilagoditi određenoj vrsti kao i području na kojem se sadi. Ključna stavka u ovoj tehnici je orezivanje kojim se kontrolira rast biljke odnosno održava se minijaturnom. Najbolje vrijeme za orezivanje je proljeće, iako sve ovisi o vrsti stabla. Neke vrste su se pokazale idealnim za unutarnji uzgoj poput fikusa, karmona, šeflere, kineskog brijesta, drva žada i serissa.
Fikus bonsai
Fikus je najbolje početno stablo za sve koje nemaju iskustva s bonsai tehnikom. Poznat je i pod nazivima obična smokva i kineski banyan, a prirodno raste u jugozapadnoj Aziji. Većinom je zimzelena i prilagodljiva biljka koja podnosi nisku vlažnost i manje svjetla. Postoji dosta vrsta, a mnoge su prirodno patuljaste. Najpopularnije vrste su benjamin (lat. Ficus benjamina) i indijski lovor (lat. Ficus retusa).
Fikus je poznat po živopisnom zelenom lišću sa šiljastim vrhovima. Jako brzo raste i orezivanje je potrebno često i to 2 - 4 lista nakon što izraste 6 - 10 listova. Idealno je orezivati svako proljeće, ali se može činiti i tijekom cijele godine. Kada se fikus orezuje, iz njega će iscuriti mliječni, bijeli sok zvani lateks koji brzo suši i čini izvrsnu brtvu. Ako se žele usmjeriti određene grane koristi se žica koja se omota oko debla i određene grane, a za 6 tjedana bi grana trebala držati željeni oblik.
Karmona bonsai
Karmona ili Fukien čaj je popularna zbog crvenog voća i sitnih bijelih cvjetova koji mogu cvjetati tijekom cijele godine. Iako se ova biljka koristi za sadnju u zatvorenom preporučuje se ostaviti ju određeno vrijeme na otvorenom, osobito u proljeće i ljeto. Zahtijeva dosta prirodnog svjetla pa ga treba postaviti uz prozor gdje ima najbolje svjetlo, a idealna temperatura je oko 20°C.
Zimi zahtijeva veću njegu jer je broj sunčanih sati ograničen, a grijanje proizvodi suhi zrak koji utječe na stablo. Za zimske uvjete se može koristiti svjetiljka za biljke, a u svrhu reguliranja vlažnosti potrebno je napuniti posudu mokrim šljunkom ili pjenastom glinom i staviti je ispod posude. Preporučuje se koristiti čvrsto organsko gnojivo dok se tekuće koristi u umjerenim količinama i samo na vlažnom tlu. Češće se prihranjuje u periodu od proljeća do jeseni dok je zimi to rjeđe.
Šeflera bonsai
Šeflera ili havajski kišobran je vrsta koja ima prilično velik list, ali kora nije drvenasta i upravo zbog toga ih je teško oblikovati žicom. Ova vrsta je pogodna za sobni bonsai i slično kao fikus može živjeti na slabom svjetlu i pri niskoj vlažnosti. Ne podnosi temperature ispod 10°C, a idealna je između 18 - 22°C. Voli vlažnu zemlju koja se ne smije isušiti, a zimi ga treba opreznije zalijevati. To se posebno odnosi na stablo postavljeno iznad grijača što dovodi do bržeg sušenja korjenove kugle. Prihranjuje se tekućim gnojivom svaki tjedan u periodu od proljeća do jeseni dok je to zimi jednom mjesečno.
Kineski brijest
Kineski brijest je podrijetlom s prostora Kine i jugoistočne Azije, a u izvornom obliku može narasti do 25 m. Ima male listove što ga čini idealnim za bonsai tehniku uzgoja. Klasično je bonsai drvo koje raste na punom suncu ili djelomičnoj sjeni, a u umjerenim klimatskim uvjetima može se ostaviti na otvorenom čak i tijekom zimskih mjeseci. Stabla podrijetlom iz sjevernih kineskih regija su otpornija na mraz od onih iz južnih područja. Ne podnosi dugotrajnu sušu ili stalnu vlagu, a zalijeva se tek kada se gornji sloj tla osuši pritom pazeći da je cijela korijenska masa zalivena. Prihranjuje se kombinacijom krutog organskog gnojiva s dobro uravnoteženim tekućim kemijskim gnojivom, a najbolje vrijeme za orezivanje je kasna jesen.
Drvo žada
Drvo žada je drvenasto stablo podrijetlom s prostora južne Afrike koje može narasti do 3 m. S obzirom na to da je sukulent, lišće mu je osjetljivo na hladnoću i idealno je za sadnju u zatvorenom prostoru. Ne podnosi temperature ispod 5°C i potrebno ga je držati na punom suncu. Ako rubovi listova pocrvene to je znak da biljka ne prima dovoljno svjetlosti. Listovi sadrže puno vode pa je zalijevanje rjeđe nego u drugih vrsta biljaka posađenih ovom tehnikom. Prihranjivanje je jednom mjesečno u periodu od proljeća do jeseni, a orezivanjem se uklanjaju samo grane u donjem dijelu stabla.
Serissa
Serissa ili snježna ruža poznata je po sitnim bijelim cvjetovima koji pupaju u proljeće i ljeto. Naziva se i "stablo s tisuću zvijezda", a može se držati i u zatvorenom i na otvorenom sve dok je noćna temperatura iznad 10°C. Ne tolerira velike temperaturne promjene, a u periodu od jeseni do proljeća zahtijeva boravak u zatvorenom prostoru gdje je temperatura između 10 - 20°C. Ne smije se dopustiti sušenje biljke zato je važno korijensku kuglu održavati vlažnom.
Ako dođe do iznenadnog opadanja lišća zalijevanje je potrebno prorijediti. Voli neutralnu sredinu, a ako na stablo nema cvjetova potrebno je zalijevanje vodom bez kamenca. Ako se za prihranjivanje koristi kruto organsko gnojivo onda se biljka prihranjuje svaka 4 tjedna dok se tekuće gnojivo koristi svaki tjedan tijekom vegetacijske sezone.
Uzgoj bonsaija
Uzgoj drveta ovom tehnikom zahtijeva izbor vrste koja odgovara potrebama, klimi i okolnostima. Na izbor će utjecati i to hoće li se drvo držati u zatvorenom ili na otvorenom. Uzgoj bonsaija na otvorenom daje više mogućnosti izbora što se tiče vrste od uzgoja u zatvorenom. Većina drveća koja nisu tropska prilagođena su rastu na otvorenom, a sadnja autohtonog drveta je najbolji izbor.
Ključnu ulogu u bonsai tehnici oblikovanja ima orezivanje koji održava biljku minijaturnom. Za usmjeravanje grana u određeni smjer koriste se žice kojima se omota cijela grana uključujući deblo kao stabilni oslonac. Nakon postignutog smjera i nakon što grana ojača žica se može skinuti. Bez obzira na vrstu drveta orezivanje je uglavnom u proljeće.
Tlo
Tlo za bonsai mora omogućiti dobro zadržavanje vode, drenažu i prozračnost. Također mora biti u stanju zadržati dovoljno vlage koja će moći otjecati iz posude. Uobičajeni sastojci koji se koriste za bonsai su akadama, plovućac, stijena lave, organski kompost i šljunak. Idealna pH vrijednost je između 6,5 - 7,5 što govori da tolerira neutralnu sredinu.
Ako se za bonsai tehniku sadi listopadno drveće onda će omjer sastojaka biti 50% (akadama), 25% (plovućac) i 25% (stijena lave) dok je za crnogoričnu vrstu drveta taj omjer 3 % (akadama), 33% (plovućac) i 30% (stijena lave). Ovaj omjer može varirati od područja gdje se sadi pa tako ako se treba povećati zadržavanje vode potrebno je dodati još akadama ili nekog organskog komposta. U slučaju vlažne klime za bolju drenažu se dodaje kamena lava ili pijesak.
Klima
Sobni bonsai treba toplinu, a idealno ga je postaviti na mjesto gdje temperatura neće biti ispod 10°C. Kada temperature padnu, bonsai je važno postaviti na mjesto u blizini vrata ili prozora gdje će ujedno dobivati i dovoljnu količinu svjetlosti osobito ako prozor gleda na jug. Ako ne postoji mogućnost da bonsai bude postavljen blizu izvora svjetlosti tada se može koristiti fluorescentna rasvjeta ili rasvjeta sa svjetlosnim diodama oko 10 sati dnevno.
Stabla bonsaija koja se drže otvorenom mogu podnijeti visoke temperature kao i hladno vrijeme, a trebamo ga zaštititi od smrzavanja posebno ako se sadi u plitke posude. Potrebno je osigurati nekoliko sati dnevno sunčeve svjetlosti, a za vrijeme vrućih dana mora se povećati vlažnost stavljanjem na posudu za vlaženje napunjenu vodom i zamagljivanjem stabla nekoliko puta dnevno.
Područja s umjerenom klimom idealna su za mnoge vrste, a suptropska i mediteranska stabla mogu se zaštititi od mraza postavljanjem u staklenik. U mediteranskoj klimi s vlažnim ljetima treba osigurati dobro drenirano tlo, a u kontinentalnoj klimi s vrućim ljetima i hladnim zimama potrebno je osigurati polusjenu ljeti i dobru zaštitu od mraza zimi.
Vrijeme sadnje
Reznice za sadnju bonsaija se mogu naći primjerice u šumi, a najbolje vrijeme za to je početak proljeća jer će se tada omogućiti bonsaiju da se brže prilagodi posudi i novom okruženju. Idealno vrijeme za sadnju sjemena bonsaija je jesen jer mu se tako može osigurati razdoblje mirovanja tijekom zime i omogućiti da postupno uđe u proljeće kada bi trebalo proklijati i niknuti. Ako se bonsai sadi u zatvorenom prostoru onda vrijeme sadnje nije važno, a jedino je potrebno osigurati odgovarajuću količinu svjetlosti.
Slaganje kultura
Ljepota bonsaija je u minijaturnoj strukturi, a da bi se postigao željeni oblik stablima treba dosta godina. Stabla bonsaija mogu živjeti i do 50 godina stvarajući prekrasne cvjetove ovisno o vrsti s tim da mlađe biljke neće odmah cvjetati. Stabla se sade u odgovarajuće posude koje su bez rubova i koje bojom odgovaraju cvijetu. Neke vrste zahtijevaju veću vlažnost koja im se omogućuje postavljanjem posude s vodom ispod posađenog stabla.
Iako neobično, stabla bonsaija mogu imati popratne biljke poput trave, nekih vrsta gljiva, paprati, cvjetnica i raznih vrsta mošusa. Upravo radi toga se popratne biljke bonsaija nazivaju kusamono (zeljasti predmet) ili shitakusa (trava koja ostaje ispod).
Uzgojni oblici
Bonsai je uzgojni oblik koji se koristi za uzgoj stabala i grmova u malim posudama. Cilj bonsaija je stvoriti minijaturne replike prirodnih šuma ili pojedinačnih stabala, koristeći tehnike rezanja, oblikovanja i prorjeđivanja grana. Bonsai se smatra umjetnošću te se uzgajaju različiti oblici i vrste bonsaija koji se razlikuju po veličini, obliku i izgledu. Od oblika najpopularniji su okrugli, kružni, uspravni i ležeći, po veličinama mogu biti od malih bonsaija koji se mogu držati na dlanu do bonsaija viših od čovjeka.
Može se uzgajati od različitih vrsta biljaka, uključujući drveće i grmove, kao što su borovi, javor, breza, cedar, itd. i u različitim stilovima, kao što su formalni uspravni stil, slobodni stil, grupirani stil, itd.
Faza mirovanja
Iako biljke počinju ulaziti u stanje mirovanja postavljanjem pupova sredinom do kasnog ljeta mnoga bonsai stabla imaju razdoblje mirovanja zimi. Stupanj hladnoće koju mogu steći genetski je određen, a korijenje ne razvija otpornost na hladnoću na isti način i mora se zaštititi. Za mirovanje bonsaija stablo treba biti vani u hladnim mjesecima, a da izađe iz stanja mirovanja potrebno ga je držati na toplim temperaturama pod suncem. Sjeme u stanju mirovanja ne klija ni pod uvjetima kao što su temperatura, potrebna količina vode i odgovarajuća izloženost dnevnom svjetlu i plinu.
Kako bi se prekinula faza mirovanja i biljka ponovno počela rasti mora se steći potreban broj sati na niskim temperaturama, otprilike 1.000 sati na temperaturi ispod 4°C. Novi rast pokreće temperatura, a ako u periodu od tjedan dana naraste iznad 4°C pupoljci će puknuti i biljka će početi rasti. Povratak na hladno vrijeme će ubiti nove pupoljke i spriječiti rast. Ako postoje visoke temperature između 32 - 35°C one mogu usporiti ili inhibirati fotosintezu i biljka će tada ući u razdoblje mirovanja koje neće završiti sve dok ponovno ne budu uspostavljeni normalni uvjeti.
Sadnja bonsaija
Sadnja bonsaija počinje izborom odgovarajuće biljke, a preporučuje se uvijek birati one vrste drveta koje su karakteristične za to područje. Sadnja je moguća sjemnom ili reznicama što je uglavnom i najčešći izbor. Sadi se u prethodno izabranu posudu koja svojim oblikom i bojom odgovara izabranoj biljci. Iako nemaju sve vrste drveta iste potrebe za određenim uvjetima poput klime, vlažnosti i temperature zajedničko im je da im se mora osigurati dobar drenažni sustav korištenjem pijeska ili stavljanjem posude s vodom ispod bonsaija.
Materijal u koji se sadi bonsai mora biti ispunjen odgovarajućim komponentama karakterističnim za ovu tehniku poput akadama, plovućca i stijene lave koji se kombiniraju s drenažnim materijalom poput pijeska i nekog organskog komposta. Iako se može ovom tehnikom oblikovati i drvo posađeno direktno u zemlju na otvoreno, ipak je to rijetko i najčešća je sadnja u posude.
Sadnja sjemena
Ne postoji posebno sjeme za sadnju ovom tehnikom jer se bonsai može uzgajati od bilo koje vrste drveta. Sjeme lokalnog podrijetla je najbolje saditi tijekom jeseni, a ako se sadi sjeme koje nije prilagođeno uvjetima gdje se sadi onda će biti potrebno koristiti stratifikaciju.
Stratifikacija se koristi kako bi oponašali prirodne uvjete rasta potrebne za klijanje što će im produžiti trajanje već prve vegetacijske sezone. S obzirom na to da se uglavnom sadi u posudu ona mora biti prethodno ispunjena podlogom koja će propuštati vodu poput pijeska ili kamene lave. Odabrano sjeme stavlja se u zemlju, zbije se prstima nakon čega se zalijeva i postavlja na odgovarajuće mjesto kako bi dobilo dovoljno svjetlosti za vrijeme klijanja, a sam proces klijanja traje 3 - 4 tjedna.
Sadnja sadnice
Sadnja sadnica je najčešći i ujedno najjeftiniji način razmnožavanja jer skraćuje vrijeme potrebno za uzgoj novog drveća iz sjemena za otprilike godinu dana. Prije sadnje potrebno je pripremiti zemlju gdje će se saditi bonsai stavljanjem drenažnog sloja. Sadi se na mjesto gdje će joj biti osigurano dovoljno sunčeve svjetlosti. Ako ne postoje uvjeti gdje joj se može osigurati sunčeva svjetlost onda se koristi fluorescentna rasvjeta minimalno 10 sati dnevno.
Sadi se u neutralnom tlu gdje je pH vrijednost 6 - 7, a jedino što zahtijeva je dobra drenaža. Sjeme ili sadnica se stavljaju u prethodno pripremljenu mješavinu akadama, plovućca i stijene lave u omjeru 1:1:1. Kombinacija ovih materijala pomaže u dreniranju i rastu biljke.
Uzgoj u vrtu
Uzgoj u vrtu jedna je od tehnika kojom se mogu dobiti debela i sužena debla. Drveće najbolje raste kada je u zemlji pa se zato u Japanu taj pristup prakticira i danas. Ovisno o prostoru poželjno je napraviti gredice za uzgoj, a mogu biti izgrađene od cigle i popunjava se mješavinom za uzgoj koji treba biti brzo drenirajući. Treba osigurati dovoljno međusobnu udaljenost kako bi se grane mogle razvijati što je dulje moguće jer u pravilu stabla mogu rasti najmanje 1 m godišnje.
Mnogi uzgajivači pri sadnji u vrtu koriste obične pločice jer olakšavaju uklanjanje stabla iz zemlje. Pločice tjeraju korijenje drveća da raste vodoravno što stvara izbočinu pri dnu debla kako se razvija korijenje. Kao zamjena za pločice mogu se koristiti i drvene daske ili plastične ploče. Zemlju je potrebno nasuti na pločice nakon čega se na vrh zemlje stavlja stablo. Praznine nakon stavljanja stabla treba popuniti dodavanjem ostatka zemlje, a preporučuje se i malčiranje oko baze kako bi spriječili isušivanje tla u potpunosti između dva zalijevanja.
Kalemljenje
Kalemljenje bonsaija ovisi o biljkama koje se oblikuju i uzgajaju kao bonsai, međutim neke od najčešćih vrsta su fikus koji lako raste i prilagođava se različitim uvjetima, borovica koja ima zanimljiv izgled, obična smreka koja se također dobro prilagođava različitim uvjetima te rod borova od kojih su najpopularniji odabir pinija, običan bor, bijeli bor, crni bor i japanski crveni bor.
Uzgoj u stakleniku
Bonsai drveća koja borave u stakleniku mogu se saditi u bilo koje vrijeme, iako se preporučuje proljeće osobito ako se radi o sadnji reznica. Zemlju u koju se sadi treba održavati vlažnom i držati u prostoru gdje će imati dovoljno sunčeve svjetlosti kako bi se potaknuo rast pri čemu idealna temperatura mora biti oko 20°C.
Njega o sobnom bonsaiju razlikuje se od njege za normalne sobne biljke u posudama. Glavni razlog je što se bonsai drveće sadi u male posude i zato ima ograničeno skladištenje hranjivih tvari i vode.
Tropsko drveće je puno teže za njegovati jer je naviklo na puno svjetla i visoku vlažnost, a te uvjete je teško postići u zatvorenom prostoru. Potrebno je da posuda bude ispunjena drenažnim materijalom koji sprječava zadržavanje viška vode ili se postavi posuda s vodom ispod posude u koju je posađen bonsai.
Uzgoj u posudama
Većina vrsta lako se razmnožava reznicama, a potrebno je odabrati granu i odrezati je tako da veličina reznice bude 5 - 10 cm duljine i 3 - 5 mm debljine. Veće reznice smanjuju šansu za ukorjenjivanjem, a najbolje vrijeme za sadnju reznica je proljeće i ljeto, iako se neke reznice mogu posaditi u kasno ljeto. Kao i kod sadnje sjemena prvo se stavlja sloj pijeska ili kamene lave radi dreniranja nakon čega ide zemlja za bonsai.
Reznice koje su se prethodno odrezale pod kutom od 45° stavljaju se u tlo na međusobnoj udaljenosti od 2 cm. Uz temeljito zalijevanje i redovno održavanje tla vlažnim reznice će početi rasti za nekoliko tjedana. Isto vrijedi i za proces sadnje sjemena samo što je klijanje duže, otprilike 3 - 4 tjedna.
Održavanje nasada
Sobni bonsai se sadi pojedinačno u posudu uz eventualno neke prateće biljke poput mahovine. Prihranjuje se obično u proljeće iako može biti češće jer biljke posađene u posude zahtijevaju češće zalijevanje i prihranjivanje. Potrebno je održavati odgovarajuću vlažnost pomoću drenažnog materijala kako bi se spriječilo nekontrolirano prodiranje vode unutar korijenskog sustava.
Sadnja vanjskog bonsaija ovisi o vrsti koja se sadi, obično na udaljenosti između 50 - 100 cm. Potrebno je dodatno paziti na međusobnu udaljenost radi korijenskog sustava koji se širi horizontalno i ako se sadi na manjoj udaljenosti postoji mogućnost ispreplitanja korijenja.
Održavanje i njega
Iako su osjetljivija od prosječnih sobnih biljaka potrebno je posebno obratiti pažnju na to gdje se postavljaju i kako se zalijevaju. Zalijevanje, odgovarajuće tlo i temperatura ključni su elementi koji se moraju zadovoljiti kako bi se biljka uspješno njegovala. Redovnim orezivanjem uklanja se požutjelo lišće kao i grane. U početku bonsai drvo možemo lakše oblikovati motajući žicu oko drveta usmjeravajući granu u određeni smjer.
Prihranjivanjem koje je obično u proljeće osiguravamo dodatne hranjive tvari koje se brže gube u biljaka posađenih u posude. Važno je da bonsai drvo bude dovoljno vremena izložen sunčevoj svjetlosti ili umjetnoj svjetlosti kako bi mogao rasti, a u proljeće kada se postigne odgovarajuća temperatura moguće ga je iznijeti na otvoreno.
Zalijevanje
Zalijevanje drveta posađenog bonsai tehnikom ovisi o vrsti i načinu upijanja vode i ne smije se vršiti rutinski. Neka stabla se zalijevaju svakodnevno dok za druga može proći više tjedana bez zalijevanja. Generalno se savjetuje da se drvo ne zalijeva ako je tlo još mokro, ali se ne smije dopustiti sušenje drveta. Vlažnost se provjerava prstima i to na dubini od oko 1 cm. Također jedna od opcija je korištenje mjerača vlage kako bi izbjegli pretjerano zalijevanje.
Zalijeva se kantom za zalijevanje tako da voda natopi sve korijenje, a višak vode iscuri iz drenažnih otvora u posudi. Ovim načinom zalijevanja sprječava se ispiranje zemlje, a najbolja voda za zalijevanje je kišnica jer ne sadrži nikakve kemikalije. Može se koristiti voda iz slavine, ali se mora naglasiti da se preporučuje izbjegavati zalijevanje hladnom vodom posebno ako je tlo još toplo. Vrijeme zalijevanja bonsaija nije važno.
Gnojidba
Većina bonsai stabala treba prihranjivati u periodu od ranog proljeća do sredine jeseni. Starija i zrelija stabla se prihranjuju rjeđe dok se sobna mogu se prihranjivati tijekom cijele godine. Za prihranjivanje se koristi isti omjer NPK gnojiva koja sadrže dušik, fosfor i kalij. Navedeni elementi pomažu u rastu lišća, stabljike, korijena i cvijeća, odnosno utječu na cjelokupno zdravlje biljke.
Tijekom vegetacije kruto organsko gnojivo se koristi svaka 4 tjedna, a tekuće gnojivo u niskoj koncentraciji jednom tjedno. Zimi se prihranjuje jednom mjesečno i to malom dozom tekućeg gnojiva.
Razmnožavanje
Bonsai se razmnožava od uzorka izvornog materijala odnosno reznicama ili sjemenom. Može se stvoriti od bilo koje višegodišnje vrste drveća ili grmlja koja proizvodi prave grane i može se uzgajati tako da bude minijaturna verzija izvornog drveta. Neke su vrste popularne za uzgoj bonsai tehnikom jer imaju karakteristike poput malih listova ili iglica.
Uzgoj iz reznica ili "Sashiki" je vrlo popularan među uzgajivačima bonsaija jer je to jeftin način razmnožavanja novih stabala. Skraćuje vrijeme koje je potrebno za uzgoj novog drveća sjemenom za otprilike godinu dana i daje određeno predviđanje o tome koje će karakteristike reznice imati. Da bi započeli sadnju trebaju se nabaviti sjemenke drveća. Bonsai se stvara od normalnog drveća tako da ne postoji posebna "sjeme bonsai drveća".
Uzgoj iz sjemena ili "Misho" omogućuje uzgoj biljke kao bonsai stabla od samog početka iako zahtijeva veliku količinu strpljenja. Sjemenke koje će se saditi sijanjem u svrhu uzgoja bonsai tehnikom mogu skupljati s drveća u okolini ili kupiti. Uzgoj bonsaija od sjemena skupljenog na lokalnom području osigurava da će biti u svojoj idealnoj klimi i veća je vjerojatnost da će uspjeti. Takvo sjeme treba saditi tijekom jeseni, ali se može posaditi i izvan sezone.
Presađivanje
Presađivanje bonsaija ovisi o veličini posude i vrsti drveća. Brzorastuća stabla se presađuju svake 2 godine, a starija stabla je potrebno presaditi svakih 3 - 5 godina. Ako korijenje kruži oko korijenskog sustava bonsai treba presaditi, a ako se korijenje nalazi u zemlji presađivanje se odgađa za sljedeće proljeće. Proljeće je najidealnije vrijeme za presađivanje jer je tada još uvijek u fazi mirovanja. Presađivanje u tom periodu će osigurati da se šteta nanesena korijenskom sustavu brzo popravi.
Neke se vrste drveća mogu presaditi i u jesen, ali nikada ovaj postupak ne treba raditi ljeti ili zimi. Biljka se presađuje u prethodno izabranu posudu napunjenu odgovarajućim materijalom, a za većinu se koristi mješavina akadama, plovućca i stijene lave u omjeru 1:1:1.
Pomlađivanje
S pomlađivanjem se počinje tako što se uklanjaju osušene grane i mrtvo lišće. Nakon toga je potrebno provjeriti u kakvom je stanju korijenje biljke i treba li je presaditi u veću posudu jer rast u neodgovarajućoj posudi sprječava širenje korijena što ujedno i sprječava opskrbu biljke hranjivim tvarima.
Ako je potrebno, biljka se izvadi s korijenjem i pripremi posuda u koju će se biljka presaditi. Postavljanjem na idealno mjesto, prihranjivanjem nakon pomlađivanja i na kraju temeljitim zalijevanjem završava se proces pomlađivanja.
Prorjeđivanje
Najbolje vrijeme za prorjeđivanje stabla je rano proljeće ili u nekim slučajevima kasna jesen, a točno vrijeme ovisi od vrste. Izbor grana koje se uklanjaju će definirati izgled stabla, a počinje se s uklanjanjem mrtvih grana. Nakon orezivanja preporučuje se korištenje paste koja štiti rane od infekcija i pomaže stablu da brže zacijeli.
Neki stručnjaci savjetuju uklanjanje jednake količine korijena nakon što je stablo oblikovano. Primjerice fikus se oblikuje tako što se uklanjaju grane koje strše izvan oblika korištenjem odgovarajućih škara za grančice uklanjajući oko 20% listova. Nakon toga, rana se premazuje pastom.
Rezidba
Bonsai se orezuje samo kako bi se održao njegov oblik i veličina, a može se vršiti tijekom cijele godine, idealno u proljeće ili jesen. Orezivanjem se zadržava oblik drveta, uklanjanju suvišne grane i lišće te potaknuo rast novih grana. Potrebno je imati iskustva i poznavanja tehnika rezidbe, stoga je orezivanje važno raditi precizno i sa oprezom, kako ne bi oštetili drvo.
Zaštita od vjetra
Postoji nekoliko načina da se zaštiti bonsai od vjetra, a ono uključuje odabir mjesta poput staklenika ili ljetnikovca gdje vjetar neće biti tako intenzivan, korištenje stvari poput staklenih ili plastičnih kutija ili pokrivača za bonsai, stabilizatora ili vezica za bonsai koji pomažu u držanju biljke na mjestu i sprječavanju da se previše naginje ili lomi u vjetru. Također je dobro razmotriti i uzgoj biljaka koje su otpornije na vjetar, jer su neke vrste biljaka otpornije na vjetar od drugih.
Zaštita preko zime
Uklanjanjem osušenih cvjetova, listova i grana poslije perioda cvjetanja osigurat ćemo da biljka u sljedećoj sezoni ima bujnije listove i eventualno cvjetove. Potrebno je poštivati uvjete tla, temperature i dnevne svjetlosti kako bi bili sigurni da će biljka uspjeti sljedeću sezonu, posebice za onaj bonsai koji nema mogućnost biti izložen prirodnoj sunčevoj svjetlosti.
U zimskom periodu treba osigurati temperaturu od oko 10°C kako bi se spriječila pojava žutih listova, suhih grana i propadanja korijena. U proljeće se bonsai može iznijeti iz zatvorenog prostora i staviti na prethodno predviđeno mjesto gdje će mu se osigurati zaštita od vjetra i određena izloženost suncu.
Bolesti
Bonsai je jednako osjetljiv na bolesti kao biljke i drveće normalne veličine te vrste. S obzirom na to da dobiva veću pažnju od prosječne sobne biljke ili vrtnog stabla problemi se primijete prije nego što postanu rašireni. Zbog male veličine možda neće moći izdržati napade, a redovito pregledavanje biljaka je od najveće važnosti. Pravilnom njegom šanse za zarazu su niske međutim mogu se zaraziti raznim gljivičnim oboljenjima. Lišće koje odjednom počinje žutjeti i opada je posljedica nedostatka vode ili prekomjernog zalijevanja. Zaraženo stablo je potrebno odvojiti od ostalih stabala kako bi spriječili dalje širenje zaraze, a zaražene dijelove stabla je potrebno tretirati fungicidom.
Štetnici
Isto kao i s bolestima, napad štetnika ovisi od vrste drveta koji se uzgaja. Ovisno o vrsti štetnika razlikuje se tretiranje fungicidima. Najčešći štetnici koji napadaju bonsai općenito su paukova grinja, bijele mušice, lisne uši i brašnasta stjenica.
Paukova grinja
Paukova grinja (lat. Tetranychidae) je mali štetnik kojeg je teško primijetiti na bonsaiju. Jednostavan način da se ustanovi prisustvo paukove grinje je postavljanjem komada bijelog papira ispod grana i nježnim trzanjem lišća. Grinje jer će pokušati pobjeći i vidjet će se njihovo kretanje preko papira. Grinja uspijeva u toplim i suhim uvjetima. Dno posude je potrebno prekriti šljunkom dodajući vodu koja će ga prekriti. Korijenje biljke ili zemlja za sadnju ne smije doći u direktni kontakt s vodom jer to dodatno povećava količinu vlage u zraku.
Biljni materijal koji je zaražen paukovim grinjama ili njihovim jajima je potrebno pokupiti i zamotati u plastičnu vrećicu i baciti u smeće. Korištenjem odgovarajućih insekticida mogu se riješiti problemi s ovim štetnikom.
Bijele mušice
Bijele mušice (lat. Aleyrodidae) su uobičajena vrsta bonsai štetnika koja mogu živjeti na donjoj strani lišća sišući sok između membrana. Ponekad će lučiti sočnu tvar tzv. mednu rosu koja privlači mrave stvarajući gljivična oboljenja na bonsaiju. Mogu zaraziti bonsai drveće koje se nalazi ispod zračnih prolaza ili krovova. Odrasle jedinke nisu osjetljive na većinu organskih i kemijskih pesticida pa će se trebati primjenjivati svaki tjedan tijekom 4 - 5 tjedana kako bi se postigla kontrola ili uspješno eliminirale sve faze.
Insekticidni sapun neće naškoditi biljci, a djeluje samo na insekte kao što su lisne uši, brašnaste stjenice i bijele mušice. Pozitivna je strana što je ovaj insekticidni sapun lako dostupan. Azadirachtin je organski usporivač rasta koji može biti učinkovit protiv ovih insekata, a sadrži ekstrakt stabla nima.
Lisne uši
Lisne uši (lat. Aphidoidea) ili zelene mušice su insekti mekog tijela koji vole sok biljke. Često su bezopasne za zdrave biljke, ali to nije slučaj s bonsaijem. Mala stabla imaju manje prostora za rast i kako se insekti razmnožavaju mogu preuzeti biljku. Često su grupirane zajedno dužinom stabljike na donjoj strani lišća, a može ih se uočiti nakon pregleda biljaka. Jednako napadaju biljke s iglicama i listovima i mogu isisati sok iz oba.
Lisne uši su omiljena hrana bubamarama, a mogu se uzgajati biljke koje privlače lisne uši poput kopra, suncokreta, nevena ili lavande. U borbi protiv ove vrste štetnika koristi se fungicidni insekticid.
Brašnasta stjenica
Brašnasta stjenica (lat. Pseudococcidae) je ljuskar koji siše sok iz lišća biljaka. Često se smatraju gljivicama, izgledaju poput voska i nisu jako aktivni. Nalaze se u staklenicima ili sobnim biljkama, a vole novo tkivo i traže biljke koje imaju dosta dušika. Pretjerano gnojenje može biti glavni krivac zaraze brašnastim stjenicama.
Bradavica bubamara
Bradavica bubamara (lat. Cryptolaemus montrouzieri) je prirodni grabežljivac koji se koristi i za uklanjanje lisnih uši. Insekticidni sapuni, hortikulturno ulje ili insekticidi iz ulja nima primijenjeni izravno na brašnaste stjenice mogu poslužiti u borbi protiv ovog štetnika.
Upotreba bonsaija
Bonsai je tehnika uzgoja drveća stvarajući minijaturne verzije originalnih primjeraka. Svrha bonsaija je isključivo estetska i biljke posađene ovom metodom služe kao ukrasi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru. Ne mogu se primjenjivati za proizvodnju lijekova, hrane kao ni u kozmetičkoj industriji.
Berba
Bonsai je prvenstveno tehnika uzgajanja ukrasnih biljaka za koje nije predviđeno nikakvo branje. U slučaju da se sade biljke poput recimo trešnje, plodovi se beru kao i kod trešanja normalne visine klasično uzgojenih.
Zanimljivosti
Iako je bonsai japanska riječ koja označava umjetnost uzgoja stabala u posudama, do 700. godine nove ere Kinezi su započeli umjetnost punsai koristeći posebne tehnike kako bi uzgojili patuljasta stabla u posudama. Vjeruje se da su prvi primjerci doneseni iz Kine u Japan prije najmanje 1200 godina dok su prvi grafički prikazi u Japanu napravljeni prije otprilike 800 godina.
Do kraja 18. stoljeća u gradu Kyotu počela se svake godine održavati izložba tradicionalnih patuljastih borova stabala u posudama, a oko 1800. godine grupa znanstvenika kineske umjetnosti okupila se u blizini Osake kako bi raspravljali o novijim stilovima u minijaturnim stablima. Njihova patuljasta stabla nazvana su "bonsai".
Na španjolskom jeziku je 1604. godine opisano kako su kineski imigranti na Filipinima uzgajali mala stabla fikusa na malim komadima koralja. Najranije englesko promatranje patuljastih stabala u posudama zabilježeno je 1637. godine. Japanska patuljasta stabla bila su na izložbi u Philadelphiji 1876. godine, u Parizu 1878. i 1889. godine, u Chicagu 1893. godine, a na svjetskoj izložbi u St. Louisu 1904. godine. Na japansko-britanskoj izložbi bili su prisutni 1910. godine i na izložbi u San Franciscu 1915. godine.
Jedna od najpopularnijih narodnih priča iz kasnih 1300-ih je o osiromašenom samuraju koji je žrtvovao svoja posljednja tri stabla bonsaija kako bi ugrijao putujućeg redovnika u hladnoj zimskoj noći.
Najmanje bonsai drvo na svijetu može stati u dlan, a riječ je o dlanolisnom javoru. Najskuplje bonsai drvo bijelog javora prodan je za 1,3 milijuna dolara tijekom Međunarodne bonsai konvencije u Takamatsu.
Najveća izložba bonsai stabala sadrži 2.649 stabala, a predstavljena je na Međunarodnoj konvenciji i izložbi bonsaija koja se održala u Avadhoota Data Peethamu. Makoto Azuma pričvrstio je 50 godina star bijeli bor na okvir od krutih karbonskih vlakana koji je povezan s balonom s helijem nakon čega je izbačen 30.000 m u stratosferu.
Foto: Devin H / Unsplash
Odgovori