Fikus (lat. Ficus) je biljni rod s 800 - 1.000 vrsta drveća, grmlja ili penjačica iz reda dudova (Moracea). Uglavnom se radi o zimzelenim biljkama, ali pojedine spadaju i u skupinu listopadnih. Fikus vuče porijeklo iz tropskih područja i onih sa toplijom klimom i čest je stanovnik džungli i kišnih šuma, pa tako oko 511 vrsta vuče porijeklo sa indo-australskog područja koji obuhvaća dijelove Indije, Australije, Papua Nove Gvineje, dijelova Novog Zelanda, Azije, oko 132 vrste potječu iz Središnje i Južne Amerike, dok oko 112 vrsta potječe iz Afrike.
Zbog relativno lakog uzgoja i vizualno atraktivnog izgleda fikus je danas jedna od najomiljenijih biljaka, osobito kao kućna biljka. Mnoge vrste fikusa uzgajaju se kao bonsai. Stablo fikusa obiluje mliječnim sokom, listovi su naizmjenični, a od stabala fikusa koji se uzgajaju na vanjskim prostorima kod nas je vjerojatno najpoznatije Ficus carica, odnosno smokva, listopadno stablo koje daje hranjivi i zdravi plod dok je među sobnim biljem najpoznatiji Ficus benjamin.
Međutim, osim smokve koja je kultivirana kod nas u priobalju i općenito na Mediteranu i neke druge egzotičnije vrste fikusa imaju plod smokve, pa tako na primjer Ficus aurea, koja je raširena na području Floride, Kariba i Meksika, ima plod tzv. zlatne smokve i oprašuje je isključivo jedna vrsta ose Pegoscapus mexicanus.
Skoro svi fikusi imaju slične zahtjeve kada je u pitanju rasvjeta. Ne vole previše slabo ili previše jako svjetlo pa je za njih idealno mjesto ono koje daje dobro jutarnje svjetlo, poput prozora okrenutog prema istoku. Zbog svog tropskog porijekla zahtijevaju dosta vode, pri čemu naravno treba paziti da se sa zalijevanjem ne pretjera i znaju biti vrlo osjetljivi na promjene lokacije.
Srodnici
Vrste fikusa
Skoro sve vrste fikusa su izdržljive i dugovječne, a svoju brojnost mogu zahvaliti znanju i naporima brojnih profesionalnih stručnjaka i zaljubljenika u biljke što je rezultiralo ogromnim brojem varijacija. Sa svojim sjajnim, nerijetko mesnatim listovima i svijetlosivkastim deblom fikusi estetski ukrašavaju interijere i odličan su izbor za dom.
Fikus gumijevac
Ficus elastica ili fikus gumijevac je vrlo otporna biljka koju krase naizmjenični listovi veličine do 35 cm dužine i 15 cm širine te, iako potječe iz južne tropske Azije, kod nas se uzgaja isključivo kao sobna biljka. S obzirom na to da brzo raste redovito podrezivanje pomaže održati i kontrolirati veličinu ove biljke te treba izbjegavati direktno držanje na svjetlu ove biljke.
Brojni su varijeteti ove vrste fikusa, među kojima treba spomenuti Ficus elastica decora (kultivar sa tamnim listovima), Ficus elastica robusta (ima veće listove od Decora kultivara), Ficus elastica black prince (skoro pa sasvim crni listovi) i mnoge druge varijacije. Relativno je laka za održavanje te pritom treba paziti da ne dođe do pretjeranog zalijevanja, da biljka nije izložena jakom suncu i niskim temperaturama, a ne preporučuje se ni često joj mijenjati položaj.
Fikus benjamina
Ficus benjamina ili fikus benjamina je jedna od najpopularnijih vrsta fikusa i, za razliku od ostalih sobnih kultivara, ima manje listove. Iako je poznat kao pročišćavač zraka ujedno je i jedan od alergena što je svakako važan podatak o kojemu treba voditi računa prije kupnje ove biljke.
Voli visoku vlažnost zraka i dobro drenirano tlo te ga treba skloniti sa propuha i preizravne sunčane svjetlosti. Ovaj fikus se ne preporučuje držati na propuhu. Preporučuje se saditi ga u manju posudu na način da ga se svake druge ili barem treće godine presađuje u veću posudu te se vrlo lako razmnožava pomoću reznica u proljeće. Radi postizanja ljepšeg oblika krošnje poželjno ga je orezivati, pri čemu treba izbjeći dodir sa bijelom tekućinom koja se pojavljuje na mjestu rezova jer može izazvati alergijsku reakciju.
Puzajući fikus
Ficus pumila ili puzajući fikus naziva se još i patuljasti fikus i to je zimzeleni puzeći grm koji je visok 2,5 - 4 m. Na biljci se razlikuju mladi nježni tanki izbojci s malim listovima i rodni gusti izbojci. Njegovo korijenje dosta je invanzivno i može ući u stablo neke druge biljke, a plodovi su sićušni, žute i tamnocrvene boje. Dosta dobro podnosi i niže temperature, visoku vlažnost, a treba ga saditi u dosta široke posude jer se radi o biljci koja izuzetno brzo raste i grana se.
Lirasti fikus
Ficus lyrata ili lirasti fikus je biljka prekrasnih listova koji rastu čak do 45 cm u dužinu i 30 cm u širinu. U kućnim uvjetima doseže visinu do 3 m te zahtijeva dosta svjetlosti i umjerenu vlagu. Voli indirektnu svjetlost i vrlo je poželjno prskati mu lišće te ga redovito orezivati te se preporučuje u sezoni rasta podrezati mu vrh tako da se razgrana. Voli društvo drugih fikusa, poput gumijevca, a velike mesnate listove potrebno je redovito čistiti od prašine, po mogućnosti vlažnom krpom.
Obična smokva
Ficus carica ili obična smokva ili je listopadno stablo koje naraste do 10 m visine, voli sunčani položaj i nije naročito zahtjevna kada je kakvoća tla u pitanju. Listovi su naizmjenični, a cvjetovi jednospolni, jednodomni, skupljeni unutar mesnatog zadebljanja tako da izvana nisu vidljivi. Oprašuje ih smokvina osa, a plodovi su izuzetne hranjive i nutritivne vrijednosti. Svi dijelovi biljke sadrže gusti mliječni sok. Obična smokva se razmnožava cijepljenjem, reznicama, rjeđe sjemenom. Životni vijek obične smokve je i do 200 godina.
Sveta smokva
Ovo brzorastuće stablo, čiji je latinski naziv Ficus religiosa, dobar je izbor za uzgoj u toplim, vlažnim krajevima. Vrlo voli sunčana, dobro osvijetljena mjesta, po čemu se donekle i razlikuje od drugih vrsta fikusa, a listovi su mu u obliku srdašaca, dugi 10 - 17 cm. Plod je mala smokva, grimizne boje kada dozrije. Nalazi se na području Indije, Nepala, Šri Lanke, Vijetnama i jugozapadne Kine. U prirodi može doseći visinu i od 30 m a često se može pronaći i uzgojena kao bonsai, kod ljubitelja te tehnike.
Ficus deltoidea
Radi se o višegodišnjoj sorti fikusa sa debelim voštanim listovima, a latinski joj je naziv Ficus deltoidea. Kod nas je poznat i pod nazivom sitnolisni fikus. Njegovo stablo nalik je grmu i u prirodi naraste do 2 m. Njeni plodovi su male smokve veličine graška koje na jakom suncu poprimaju crvenu boju.
Indijski lovor
Indijski lovor također spada u vrstu fikusa. To je dvodomno zimzeleno drvo koje može narasti i do 10 m visine. Listovi su aromatični, ponekad valovitog obruba, a latinsko mu je ime Ficus microcarp. Sezona cvatnje počinje u ožujku i travnju, a plod je bobica koja kada dozrije poprima tamnu boju. Ovo je začinska biljka koja voli toplu i umjerenu klimu, hranjivo tlo i dobru drenažu jer ne podnosi preveliku vlagu.
Ficus benghalensis
Ova vrsta ima latinski naziv Ficus benghalensis te iako u prirodi doseže epske razmjere od 20 m visine, u posudi naraste do 3 m. Ima smaragdnozeleno lišće baršunaste teksture, širine oko 10 cm te čvrsto, svijetlo deblo koje sa godinama dobija na obujmu. Zimzelena je biljka koja tijekom zime miruje, a voli toplinu i vlagu.
Uzgoj fikusa
Kao kućna biljka fikus sporo raste ali uz pravilnu njegu može doživjeti desetljeća. Iako postoje određene specifičnosti vezane uz pojedine vrste fikusa, generalno gledajući sobni fikusi ne vole previsoke niti preniske temperature (idealno bi bilo 16 - 27°C), niti izravnu izloženost suncu, uz poštivanje ovih parametara mogu se i u vrtovima uspješno uzgajati i upravo o tim činjenicama treba voditi računa ukoliko želite da vaša biljka bude dugovječna.
Slaganje kultura
S obzirom na svoje tropsko porijeklo fikus se dobro slaže sa biljkama koje vole slične uvjete uzgoja, pa su tako dobro društvo za fikus: zamija, sanseverija, kalanhoa, paprat, sobne biljke iz porodice palmi - difenbahija i šeflera. Pored fikusa može se posaditi i biljka iz porodice puzavica - zlatni puzavac ili begonija.
Također mu odgovara blizina gaveza, poljskog cvijeća, jagode i lavande. U idealnom slučaju, ove biljke privlače oprašivače, doprinose kvaliteti tla, odbijaju štetnike i vizualno su privlačne.
Biljke poput bosiljka, vlasca, metvice i češnjaka poslužit će kao prirodni repelent za većinu vrsta tripsa koje napadaju fikus, dok će protiv osa biti korisno posaditi metvicu, pelin, limunsku travu, klinčić, lavandu, kadulju, ružmarin, geranij, kamilicu, majčinu dušicu, komorač i slatki mažuran.
Zalijevanje
Previše zalijevanja fikusa rezultirati će time da listovi ubrzano trunu dok će manjak zalijevanja dovesti od isušivanja listova. Supstrat mora biti dobro dreniran te se zalijevanje obavlja onda kada se gornji dio supstrata osuši. U tom pravcu najbolje je prstom opipati gornji dio supstrata te kada je suh na dubini 2 - 3 cm tada treba zaliti biljku. Zimi treba dodatno smanjiti zalijevanje fikusa.
Gnojidba
Fikusi vole gnojidbu bogatu dušikom. Najbolji su izbor vodotopiva i tekuća gnojiva sa sporim otpuštanjem hranjivih sastojaka i stalnim protokom dušika. Tijekom razdoblja mirovanja fikuse ne treba gnojiti, sa gnojenjem i prihranom najbolje je započeti u proljeće i gnojiti ih jednom mjesečno sve do kraja ljeta ili početka jeseni.
Dobar izbor za prihranu fikusa je i tinktura koprive koja se napravi tako da se svježe ubrana kopriva stavi do polovice u posudu te se zatim napuni vodom tako da tekućina dođe do nekih 7 cm od ruba posude. Nakon što odstoji dva tjedna, razrijedi se vodom i tako koristi za zalijevanje supstrata.
Fikusi se mogu prihranjivati i tinkturom drvenog pepela na način da se u 1 l vode dodaju 2 žlice drvenog pepela, nakon čega infuzija mora odležati tjedan dana. Ovako dobivena tinktura bogata je natrijem, kalijem, magnezijem i kalcijem.
Razmnožavanje
Fikusi se razmnožavaju reznicama i to reznicama grana ili pojedinog lista. Ako se fikus razmnožava putem lista, tada ga beremo zajedno sa stabljikom te ga prije sađenja u zemlju treba zarolati i pričvrstiti običnom elastičnom gumicom jer ga na taj način čuvamo od dehidracije.
Reznice se mogu polagati izravno u zemlju ili ih se može najprije staviti u vodu, pa kada puste korijenje onda posaditi u zemlju. Ako se reznice polažu izravno u zemlju potrebno ih je prethodno umočiti u hormonski prah za bolji rast. Reznice se čuvaju na temperaturi od 24°C. Poseban način razmnožavanja fikusa je uz pomoć reznica koje su pričvršćene za matičnu biljku, što zahtijeva mnogo veći stupanj znanja.
Presađivanje
Presađivanje fikusa najbolje je obaviti u proljeće, pri čemu treba naglasiti da je pravo vrijeme za presađivanje kada je supstrat suh, a korijeni vidljivi na površini. Mlade biljke se preporučuje presađivati prvih 4 - 5 godina jednom godišnje, a starije jednom u 2 - 3 godine. Prije presađivanja biljku treba dobro zaliti vodom i pustiti da odstoji sat vremena, a zatim pažljivo odvojiti iz posude zemljanu grudu sa korijenjem. U novu posudu treba najprije na dno staviti deblji sloj drenaže, zatim 1 cm supstrata, potom položiti fikus i dobro ga zagrnuti preostalom zemljom.
Pomlađivanje
Pomlađivanje fikusa obavlja se rezidbom biljke pri čemu se orezuje gornji dio biljke. Treba paziti da dio biljke koji se zarezuje ne bude tanji od 1 cm. Mjesto na kojem je rez učinjen treba zaštiti mahovinom i zatim omotati prozirnom kuhinjskom folijom. Na ovaj način biljka će se lijepo širiti u širinu.
Tlo
Najbolji izbor za fikuse je mješavina vrtne zemlje, ilovače, uz dodatak ugljena i malo pijeska. Tlo mora biti izuzetno dobro drenirano te neutralno ili blago kiselo sa parametrima kiselosti od 6,5 - 7 pH. Fikusi naročito teško podnose gusta glinena tla kao i močvarna tla jer svaki višak vode štetno djeluje na korijen.
Klima
Iako je porijeklom tropska biljka, fikus je vrlo prilagodljiv i voli puno svjetlosti, ali ne i izravno sunce, pa mu zimi odgovaraju temperature 10 - 15°C. Stoga sobni fikus nije poželjno presađivati u vrtove tamo gdje su zimi temperature niže od naprijed navedenih. Poželjno je listove oprati povremeno krpicom namočenom u vodu jer se na taj način biljka i čisti i hidratizira. Fikusi ne vole izlaganje propuhu ni vjetroviti položaj a zbog svoga svojstva da voli polusjenu i visoki stupanj vlažnosti zraka Ficus fumila je izvrstan izbor za ukrasiti interijer u kupaonicama.
Sadnja fikusa
Za sadnju fikusa potrebno je pripremiti novi supstrat, zaštiti područje odgovarajućim najlonskim pokrivačem i pripremiti sav potreban materijal.
Vrijeme sadnje
Fikuse je najbolje saditi u proljeće, pri čemu se odvajaju mladi izdanci sa korijenjem koje je potrebno posaditi u zemlju i zatim je dobro zaliti vodom. Tako posađene izdanke treba staviti na svijetao, ali ne previše osunčani položaj, zaštićen od vjetra. U roku 2 - 3 tjedna izdanci bi se trebali ukorijeniti.
Odabir podloge za sadnju
Mlade biljke fikusa bolje rastu u gušćim tlima, dok starije biljke više vole plodno tlo sa više hranjivih sastojaka i dobrom drenažom. Najbolja kombinacija zemlje jeste mješavina obične zemlje, treseta i humusa u jednakim dijelovima, uz dodatak sitnog pijeska i šljunka.
Sadnja iz sjemena
S obzirom na to da fikus raste relativno sporo, za uzgoj ove biljke iz sjemena potrebno je određeno vrijeme. Prije sjetve, sjeme koje je kupljeno u odgovarajućoj specijaliziranoj trgovini treba držati u tokom jednog dana u otopini koja potiče rast. Poželjno ga je sijati u lako i propusno zemljište, na dubinu od 0,5 cm i uz poštivanje razmaka od 1,5 cm.
Zemlju treba dobro navlažiti, a zatim mjesto sadnje zaštiti prozirnom folijom te će se, u ovakvom mini stakleniku, uz održavanje temperature od 23 - 25°C vrlo brzo pojaviti se izdanci. Potrebno je tlo neprekidno održavati vlažnim i paziti da mini staklenik nije izložen izravnom suncu.
Sadnja iz sadnice
Sadnica ne bi smjela biti manja od 15 cm i treba imati na sebi barem nekoliko listova. Rez na sadnici se radi pod pravim kutem i reznica se stavlja u vodu na par sati gdje je možete tretirati odgovarajućim fitostimulansima, a nakon vađenja iz vode odrezane dijelove treba zaštiti i aktivnim ugljenom te hormonskim sredstvom za poticanje rasta.
Nakon što proklije, reznicu treba posaditi u rastresit supstrat pomiješan sa običnom zemljom i osigurati joj sve one uvjete o kojima je ranije bilo riječi.
Uzgoj u vrtu
S obzirom na to da je sobni fikus biljka koja ne podnosi niske temperature, ali ni preveliku izloženost vjetru, ne preporučuje se saditi ga u vrtu. No, ako se ipak odlučite na to, onda ga postupno prilagođavajte vanjskim uvjetima tako da ga u proljeće, nakon što prođe razdoblje mraza, povremeno iznosite vani na po nekoliko sati.
Uzgoj u plasteniku
Fikus nije prilagođen uzgoju u plasteniku, a ako se ipak odlučite na to morate mu osigurati sljedeće uvjete: optimalnu temperaturu 23 - 25°C, vlažnost uz redovito prskanje, dovoljnu količinu svjetla.
Uzgoj u posudama
Kultivirani fikus je prvenstveno namijenjen uzgoju u posudama, a može se uzgajati iz sjemena ili iz reznica na način koji je prethodno opisan. Uz osiguravanje potrebne kakvoće tla, odgovarajućeg stupnja vlažnosti i pravilne rasvjete, uzgoju u posudama rezultirat će lijepom biljkom koja će biti ukras svake prostorije.
Održavanje i njega
Da biste mogli dugo vremena uživati u ljepoti vašeg fikusa, potrebno ga je održavati i njegovati na pravilan način što se obavlja prorjeđivanjem i orezivanjem biljke.
Faza mirovanja
Fikus miruje zimi i tada treba smanjiti zalijevanje te ga povremeno prskati mlakom vodom kada se primijeti da je supstrat suh. U tom razdoblju prihranjivanje je dovoljno samo jednom mjesečno, a ponekad i rjeđe.
Održavanje nasada
Bez obzira na to je li fikus posađen u posudi ili na vanjskom prostoru, supstrat oko biljke potrebno je održavati vlažnim prskanjem, a potrebno je povremeno površinski prekopati zemlju oko korijena i ukloniti korov. Ako se radi o Ficus carica, koja se najviše uzgaja radi sočnih plodova namijenjenih prehrani, potrebno je osigurati sistem navodnjavanja biljaka te kositi četiri puta godišnje i redovno prihranjivati kalijevim gnojivom.
Prorjeđivanje
Fikus je potrebno prorjeđivati jednom svake godine zato da bi se otklonilo oštećeno i propalo lišće i suhe grane. Fikusovu krunu treba prorjeđivati orezivanjem vršnih izbojaka, skraćivanjem bočnih grana te usmjeravanje rasta u određenom smjeru. Oblikovanje fikusa njegovim stiskanjem može se obaviti žicom, konopima i na druge odgovarajuće načine.
Rezidba
Rezidba je jako važna za fikus jer se bez nje stablo ne bi moglo pravilno razvijati, a povećao bi se i rizik od oboljenja biljke. Rezidba se najčešće obavlja u proljeće ili ljeto kada krošnja fikusa bilježi najviši rast, a u jesen se radi samo iznimno, u sanitarne svrhe kada je biljku napao neki štetnik ili bolest. Fikus se koso orezuje, prethodno dezinficiranim alatom te se biljka na mjestu reza mora zaštiti premazom aktivnog ugljena. Ako se želi postići da fikus raste u širinu obrezuje se vrh, dok u situaciji kada se želi postići izduženi rast biljke tada se obrezuju bočni izbojci.
Berba
Berba se odnosi prvenstveno na plantaže na kojima se uzgaja Ficus carica. Plodovi se beru u više navrata, kako dozrijevaju, najbolje svaki dan jer vrijeme od početka zrenja pa do prezrelosti traje svega 2 - 3 dana. Berbu treba pažljivo obavljati jer su plodovi osjetljivi i, ako dođe do oštećenja pokožice prilikom branja, to dovodi do alkoholnog vrenja i kvarenja ploda. Plodovi namijenjeni za sušenje beru se s peteljkom.
Skladištenje
Skladištenje plodova Ficus carice obavlja se tako da se odvajaju plodovi namijenjeni za sušenje i oni koji odmah služe za prehranu. Na tržište se iznos plodovi prve, druge i ekstra klase. Stoga je nakon branja plodove potrebno sortirati u odgovarajuće drvene kutije, dok se smokve namijenjene sušenju tretiraju sumporom i nakon što se osuše skladište se u suhim i prozračnim prostorijama temperature od 10 - 12°C.
Priprema za sljedeću sezonu
S obzirom na to da svi fikusi spadaju u tropske biljke, zimi ih je potrebno zaštiti od hladnoće. Fikusi posađeni u posudama trebaju biti smješteni na sunčanom dijelu prostora te je idealan izbor prozor smješten na južnoj strani. Fikusi koji su posađeni na vanjskom prostoru, trebaju biti zaštićeni od mraza što se obavlja tako da se grane povežu i biljka umota u nekoliko slojeva prekrivala za biljke.
Bolesti
Iako je fikus vrlo otporna biljka, podložan je određenim bolestima koje su uglavnom uzrokovane gljivicama ili prekomjernim zalijevanjem biljke. Najčešće bolesti su antrakoza, bakterijska pjegavost lišća, odumiranje grana i folijarna nematoda.
Da bi se spriječila pojava bolesti ili štetnika potrebno je poduzeti i određene preventivne mjere. Novu biljku koja je kupljena kod ovlaštenog prodavača potrebno je neko vrijeme držati u karanteni te ako se nakon par tjedana nikakva bolest ne pojavi, biljku je moguće staviti blizu ostalih biljaka. Biljke bi trebalo držati na određenoj udaljenosti jedne od drugih, da bi se spriječilo ikakvo eventualno širenje zaraze. Lišće fikus bi trebalo jednom mjesečno oprati sapunicom, posebno ako je boravio na vrtu ili na otvorenom prostoru. Tlo je potrebno dezinficirati blagom otopinom kalijevog permanganata.
Antrakoza
Antrakoza je bolest uzrokovana gljivicama iz roda Colletotrichum glocosponoides Penz i nastaje kao posljedica izlaganja biljke pretjeranoj vlažnosti. Lišće najprije prekrivaju tamnozelene mrlje koje s vremenom postaju tamne, grane postaju potpuno smeđe. a zatim sive. Javlja se u vrijeme kada je visoka vlažnost zraka u kombinaciji sa nižim temperaturama.
Bakterijska pjegavost lišća
Ova bolest je uzrokovana Xanthomonas campestris bakterijom. U početku se pojavljuju male žute i crne točkice na lišću koje naposljetku poprimi tamnosmeđu boju i otpada. Lišće zahvaćeno bolešću potrebno je odstraniti i preporučuje se zalijevanje vode izravno u tlo jer višak vlage pospješuje ovu bolest.
Odumiranje grana
Ova bolest je uzrokovana gljivicom iz roda Phomopsis. Lišće postaje smeđe i vene, a nakon toga odumiru i grane te postaju crne. I ova je bolest uzrokovana viškom vlage, pa je stoga dobra prevencija osiguravanje dobre drenaže tla. Sve dijelove biljke zahvaćene bolešću potrebno je odstraniti da se spriječi njeno širenje.
Folijarna nematoda
Ovu bolest uzrokuje parazit Aphelenchoides koji prodire u lišće fikusa odakle crpi hranjive tvari. Na listu se počinju prikazivati crne, žute ili bijele mrlje i list postupno odumire.
Štetnici
Najčešći štetnici koji napadaju fikus su štitaste uši, brašnaste stjenice, tripsa, bijela mušica, crveni pauk.
Štitaste uši
Štitašte uši su mali insekti smeđe boje koji se hrane sokovima biljke i ostavljaju specifičan trag nalik medu. Ako je fikus dugo izložen napadu ovih štetočina, to može dovesti do propasti cijele biljke. U slučaju da su štitašte uši napale fikus potrebno je biljku temeljito oprati pod mlazom vode i to svaki list pojedinačno, dok se sve štitašte uši ne očiste na ovaj način. Po potrebi ovaj postupak treba ponoviti.
Brašnaste stjenice
Brašnaste stjenice su mali insekti čija su tijela obložena voskom koji izgledom i na dodir podsjeća na pamuk. Uz korištenje određenih insekticida i u ovom slučaju preporučuje se detaljno oprati biljku i očistiti je od ovih nametnika.
Tripsa
Tripsa je insekt iz porodice stjenica koja ljeti napada biljke fikusa. Zarazu je moguće prepoznati po oštećenim listovima koji na sebi imaju poderotine srebrnastog sjaja. Tripse se uspješno uništavaju insekticidom abamektina.
Bijela mušica
Zaraza bijelom mušicom prepoznaje se tako što se na poleđini lista nalaze položena bijela jaja slična malim zrncima riže. Listovi postaju žuti, izdanci prestaju rasti. Ovaj parazit je jako tvrdokoran i ukoliko se pretjerano razmnoži treba ga suzbijati insekticidom na bazi djelatne tvari Spirotetramat.
Crveni pauk
Crven pauk ili Tetranychus urticae je široko rasprostranjena štetočina koja prezimljava na dubini od 10 cm ispod opala lišća ili kore drveća. Štetu na biljci prave ličinke ali i odrasli insekti prilikom prehrane, na listu se najprije prikazuju bijele točke i cijeli list naposljetku propada i suši se.
Upotreba fikusa
Sve do konca 19. stoljeća Fikus gumijevac se gospodarski iskorištavao zahvaljujući velikoj koncentraciji lateksa koji sadrži njegovo deblo i od kojeg se pravi guma. Danas je uzgoj ovog fikusa radi gume skoro sasvim napušten. Ostali kultivari isključivo se koriste kao estetski vrlo privlačne biljke, za dizajne interijera i eksterijera. U prehrambene svrhe koriste se plodovi Ficus carica.
Osim što su plodovi Ficus carica namijenjeni konzumaciji svježi ili sirovi, koriste se isto tako i za pripremu marmelada, džemova, rakija, likera te popularnih slastica smokvenjaka.
Zanimljivosti
Smatra se da su stabla fikusa na planeti vrlo stara i da su se pojavila još prije 60 - 80 milijuna godina. Najstarije stablo fikusa nalazi se u Sri Lanki i posađeno je 288. godine prije nove ere.
Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća fikus je bila omiljena, skoro pa statusna biljka posebno srednjeg građanskog sloja te neizostavan dio interijera. Iako mu je danas popularnost malo opala i dalje je vrlo čest po domovima zbog svoje otpornosti i ljepote, a u novije vrijeme omiljena vrsta među dizajnerima interijera je Ficus lyrata.
Ficus religiosa se smatra svetom biljkom te legenda kaže da je Siddhartha Gautama sjedio pod ovim stablom kada je doživio prosvjetljenje.
Foto: Julio Pablo Vázquez / Pixabay
Odgovori