Difenbahija (lat. Dieffenbachia) rod je trajnica iz porodice kozlačevki. Među njima se nalaze mnoge tropske biljke uzgajane zbog lijepog i ukrasnog lišća, a među 400 priznatih rodova najpoznatije su alokasija, anturij, difenbahija, buzdovan i spatifilum. Ime je dobila prema Josephu Dieffenbachu, vrtlaru i istraživaču koji je veći dio karijere proveo u Bečkom botaničkom vrtu.
Difenbahija je zeljasta vazdazelena trajnica s veoma razgranatim korijenskim sustavom i jednim većim korijenom iz kojeg se grana mnoštvo manjih. Stabiljka je čvrsta, ali ne odrveni, nego se direktno iz nje granaju listovi, dok neke vrste iz korijena razvijaju nekoliko stabljiki s listovima. Iako se većinom uzgaja kao grmolika biljka, neke vrste razvijaju dugačku stabljiku i grmastu krošnju. Listovi mogu narasti do 20 cm, a cijela biljka u prosjeku naraste do metar visine. Ovalni su i glatkih rubova, a išarani su bijelim uzorcima ili žilama. Rijetko cvjeta u zatvorenom, a cvijet je neugledan i zelene boje, a isprva se razvija kao list koji se ne otvori do kraja i skriva dugačak bijeli tučak. Sjemenke su male i bijele i dozrijevaju na tučku unutar cvijeta.
Difenbahija je porijeklom iz južne Amerike, a zbog ljepote listova je prenesena u Europu. Iako je tradicija njenog uzgoja ukorijenjena u europskoj hortikulturi, važno je napomenuti da je biljka iznimno otrovna. Kod dužeg rada s njom preporučuje se koristiti rukavice jer može izazvati crvenilo, osip kože, svrab i oticanje, dok mali komadić pojedenog lista može izazvati gušenje, pa i smrt male djece ili životinja.
Vrste difenbahija
U svijetu je priznato 57 vrsta difenbahija koje su raširene po tropskim dijelovima i kišnim šumama. Ipak, miješanjem se postižu razni kultivari koji se razlikuju u boji lišća i šarama i prigodni su za uzgoj u kućama. U nastavku donosimo neke od najpoznatijih vrsta.
Dieffenbachia seguine
Ova je vrsta najčešće uzgajana i rasprostranjena je po čitavom svijetu, a posebno je lijepa zbog neobičnih šara koje se razlikuju na svakom listu. Rodom je iz tropskih područja Amerike i voli toplu i vlažnu klimu. Otrovna je i preporučuje se izbjegavati kontakt sa sokom koji izaziva oticanje i pečenje.
Dieffenbachia camille
Dieffenbachia camille je posebno lijepa zbog svojih listova s izražajnom bijelom bojom i zelenim obrubom. Na otvorenom može doseći i do metar visine, a uzgaja se u parkovima i kao kućna biljka. Otrovna je i konzumacija lišća izaziva oticanje i gušenje. Voli tople klime i vlažnija podneblja, pa su joj ti uvjeti potrebni za rast.
Dieffenbachia amoena
Ova se vrsta ističe zelenim lišćem prošaranim dijagonalnim šarama iz sredine prema rubu lista. Popularna je zbog brzog rasta i raskošnog izgleda, pa se često uzgaja kao kućna biljka. Voli više temperature i potrebno ju je redovito zalijevati. Najbrže je rastuća od drugih vrsta i traži češće presađivanje i rezidbu.
Dieffenbachia bowmannii
Ova vrsta ima oble i dugačke listove koji se mogu razgranati do 40 cm u širinu i tvore bogati buket. Sjajne su zelene boje i prošarani su bijelim točkicama. Uzgaja se zbog lijepih listova, ali i zato što je najmanje zahtjevna u usporedbi s drugim sortama.
Dieffenbachia Camouflage
Dieffenbachia Camouflage je jedan od uzgajanih kultivara koji je popularan zbog jako velikih listova. Listovi su svijetlozelene boje prošarani tamnozelenim točkicama i drugačijih od ostalih vrsta. Brzo raste i prigodna je za uzgoj u zatvorenom.
Dieffenbachia Tropic Marianne
Ovo je još jedan česti kultivar koji se ističe zbog izrazito velikih listova koji mogu narasti i do 50 cm. Veoma je česta kao sobna biljka jer je elegantna i velika te dobro izgleda u prostoru. Listovi su tamnozeleni na rubovima te posvjetljuju prema sredini gdje su u konačnici bijeli.
Uzgoj difenbahije
Zbog svog dekorativnog izgleda, difenbahija se često uzgaja u vrtovima i kućanstvima. U nastavku donosimo nekoliko savjeta kako uspjeti u tome.
Slaganje kultura
Iako je difenbahija tropska vrsta koja raste u gustim šumama i blizini drugih biljaka, u uzgoju ne voli blizinu drugoga cvijeća ili biljaka, pa ju je najbolje saditi samostalno u tegli. Ako se sadi na otvorenom, dobro ju je uzgajati uz slične vrste, kao što je adam ili alokazija kako bi biljke imale iste uvjete.
Zalijevanje
Difenbahija voli vlažnu klimu i redovito zalijevanje. Biljku se tijekom toplijih mjeseci zalijeva obilnije, svaka dva dana, tako da se potopi u posudu punu vode i ostavi nekoliko minuta te se ocijedi višak. Zemlja ne smije biti stalno vlažna da se izbjegne stvaranje bolesti, nego se provjerava vlažnost gornjeg sloja te se novi ciklus zalijevanja ponavlja kada je tlo suho barem 2 cm u dubinu. Zalijevanje se zimi smanjuje i zalijeva se tek kada zemlja pod prstima postane rahla.
Za zalijevanje je najbolje koristiti meku i odstajalu vodu ili kišnicu. Biljku je dobro i poprskati vodom kako bi se pore očistile od prašine. Ako ima previše vode, na vrhovima lišća će se pojaviti kapljice što je znak da se prestane sa zalijevanjem.
Gnojidba
Biljka se hrani mineralnim gnojivima, koje je najbolje dodavati jednom mjesečno od travnja do kolovoza. Za gnojidbu se najčešće koriste tekuća gnojiva za balkonsko cvijeće ili općenito gnojivo u peletima. Previše gnojiva uzrokuje otpadanje lišća.
Razmnožavanje
Difenbahiju je najbolje razmnožavati reznicama koje se uzimaju na lisnom čvoru koji sadrži barem 3 - 4 lista. Rezidbu je najbolje obaviti u proljeće, a za to se koristi sterilizirani nož i obavezno je nositi rukavice koje štite od otrovnih sokova. Reznica se može prvo osušiti na zraku, a zatim se sadi u mješavinu pijeska i komposta te se dobro zalije.
Također, može se ostaviti i 10 dana u vodi da pusti korijenje i presaditi u humusnu zemlju. Biljka razvija i sjemenke, ali je njihova klijavost mala i mogućnost za razvoj zdrave biljke je moguća samo u strogim uvjetima koji podrazumijevaju visoku vlažnost i minimalnu temperature od 20°C.
Presađivanje
Difenbahiju je potrebno presaditi u veću posudu tek kada korijenje počinje izlaziti iz trenutne, što se u normalnim uvjetima preporučuje tek svake dvije godine. Tjedan dana prije presađivanja potrebno je smanjiti zalijevanje, pa se biljka presađuje u jednaku mješavinu zemlje kako joj ne bi bio preveliki šok. Prilikom presađivanja potrebno je izbjegavati pomicanje korijenja kako se ne bi oštetilo te ju presaditi na istu dubinu u kojoj je i bila. Nakon presađivanja ju je potrebno dobro zaliti te dodati mineralnog gnojiva kako bi se nastavila razvijati.
Tlo
Difenbahija voli humusna, bogata i rahla tla koja su prozračna i vlažna, ali s dobrim odvodom vode. Prvenstveno voli neutralna tla, a kiselija mogu utjecati na njezin rast i boju listova. Zemlja u koju se sadi treba biti rahla i usitnjena kako bi se korijen mogao nesmetano razvijati.
Klima
Difenbahija je biljka tropske klime, pa joj za rast i uzgoj odgovaraju topla podneblja s toplom i vlažnom klimom. U nedostatku takvih uvjeta ju je poželjno držati kao toplu klimu kako bi se nadoknadila toplina tijekom hladnijih razdoblja.
Sadnja difenbahije
Difenbahija nije biljka karakteristična za naše područje, pa traži posebne uvjete za sadnju, a u nastavku donosimo koji su to.
Vrijeme sadnje
Difenbahija voli visoke temperature i toplija razdoblja, pa minimalna temperature za sadnju treba biti 20°C. Najbolje ju je saditi u kasno proljeće, tijekom svibnja, kada je temperature dovoljno visoka za njezin razvoj.
Odabir podloge za sadnju
Difenbahija se cijepljenjem kultivira i stvaraju se nove podvrste, ali zbog jakog i otrovnog soka koji proizvodi nije pogodna za cijepljenje na druge vrste, već jedino na križanje unutar svoje vrste. Cijepljenje se obavlja u proljeće i potrebno je nekoliko mjeseci i dobri uvjeti kako bi se biljka primila.
Sadnja iz sjemena
Sjeme difenbahije ima nisku klijavost, ali se mogućnost za klijanjem može povećati stratifikacijom sjemena i dobrim uvjetima za rast. Najbolje je saditi sjeme staro barem godinu dana, a istraživanja su pokazala da što je sjeme starije, to ima bolju klijavost. Prije stavljanja u zemlju, potrebno ga je ostaviti 24 sata u vodi te ga posušiti i posaditi na 2 cm dubine u humusnu i rahlu zemlju. Temperature klijanja treba biti od 20 - 24°C, a zemlju je potrebno stalno održavati vlažnom. Biljka se sije u zasebne kontejnere kako bi se korijen pravilno razvio.
Sadnja sadnice
Najučinkovitiji način je sadnja zasebne sadnice s razvijen korijenom i stabljikom. Sadnica može biti stara i godinu dana te se sadi na konačno mjesto rasta u humusnu zemlju. Biljka, uz pravilnu nadohranu, tijekom prve dvije godine brzo raste i ima nove listove, pa ju je odmah potrebno presaditi u minimalno dva puta veću posudu nego što je dosadašnja.
Uzgoj u vrtu
Na našim područjima nema prigodne klime za uzgoj difenbahije na otvorenom jer je klima u kontinentalnom dijelu prehladna, a ne podnosi jak vjetar i posolicu za uzgoj uz obalu. Biljka se može iznositi na otvoreno, ali se temperature treba postepeno mijenjati i obavezno ju unositi u kuću ako noću drastično pada. Također, mora biti zaštićena od izravnog vjetra i strujanja zraka.
Uzgoj u stakleniku
Uzgoj u kontroliranim uvjetima u stakleniku najbolji je način za uzgojiti kvalitetnu difenbahiju. Temperature u kojoj treba biti je minimalnih 20°C te je potrebno osigurati sustav navodnjavanja kako bi se konstantno zadržavala viša razina vlage. Najbolji sustav je prskanje vodom čime se čisti lišće i jednako distribuira voda, a kod zalijevanja se može koristiti samo pročišćena voda ili kišnica.
Uzgoj u posudama
Uzgoj u teglama je najčešći način uzgoja difenbahije i optimalniji za uspješan rast. Tegla u kojoj raste mora imati dobar odvod vode kako se ona ne bi dugo zadržavala, što pospješuje množenje bakterija i potencijalne bolesti. Voli svijetlo mjesto, ali ne izravno sunce, nego ju treba smjestiti na istočnoj ili zapadnoj strani.
Biljka može preživjeti i u tamnijem području, ali treba izbjegavati izravno sunce jer može opržiti i oštetiti listove. U pretamnoj prostoriji može u potpunosti prestati s rastom, ali može uspjeti i rasti ispod umjetnog svjetla, pa je dobar odabir za urede i poslovne prostore. Tijekom rasta se okreće prema svjetlu, pa ju je svaka dva mjeseca dobro rotirati kako bi se lišće ispravilo.
Ne voli seljenja niti izravan propuh, nego stalno mjesto rasta.
Održavanje i njega
Difenbahija je zahvalna kućna biljka, pa posjedovanje ne traži puno rada. U nastavku donosimo još nekoliko korisnih savjeta za bolje rezultate.
Održavanje nasada
Održavanje nasada uključuje rahljenje zemlje i uklanjanje korova koji bi mogao zagušiti biljku. Ako se biljka tijekom toplog vremena iznosi na otvoreno, moguće je da se vjetrom ili pticama raznesu sjemenke drugih biljaka i svaku je biljku koja nikne potrebno odmah ukloniti.
Biljka voli povećanu vlažnost, pa postoji nekoliko rješenja kako ju osigurati. Može se uzgajati u svijetlim kuhinjama ili kupaonicama koje su najvlažnije prostorije u kući. Drugi način je prskanje lišća, ali to može dovesti do stvaranja bakterija na lišću. Dobar način je i tanjurić s kamenjem i vodom iz kojeg voda postepeno isparuje i vlaži prostoriju.
Faza mirovanja
Difenbahija izrazito raste od ožujka do listopada, a kasnije ulazi u fazu mirovanja. Biljku treba ostaviti na istom mjestu, ali je potrebno smanjiti zalijevanje. Tijekom faze mirovanja neće biti novog lišća niti veće potrebe za njegom biljke.
Rezidba
Obrezivanje difenbahije nije nužno, ali pomaže u oblikovanju. Kako je poznata po brzom rastu, često se dogodi da se stabljika jako izduži i ostane bez listova koji tvore grmastu krošnju. Najčešće se uzgaja u grmolikom obliku, pa je potrebno rezati listove koji rastu jako visoko. Veoma dobro podnosi rezidbu i brzo se oporavi ako se i previše odreže. Tijekom rezidbe je potrebno nositi zaštitne rukavice i naočale kako bi se izbjegao neugodan utjecaj soka. Ponekad donje lišće žuti i suši se, ali to nije znak bolesti nego starosti lista, pa se oni mogu odstraniti bez brige o štetnosti ili oboljenju biljke.
Bolesti
Zbog velike vlažnosti u kojoj voli rasti, difenbahija je podložnija nekim bolestima i odumiranju. Donosimo najčešće bolesti i kako se protiv njih boriti, ali i načine kako ih u potpunosti izbjeći.
Bakterijska trulež korijena
Bakterijsku trulež korijena mogu uzrokovati razne bakterije koje se pojačano šire zahvaljujući visokoj vlažnosti u kojoj difenbahija voli rasti. Bolest je vidljiva po mlohavoj stabljici ili kašastim dijelovima biljke koja kasnije u potpunosti ugiba. Spriječiti se može kontrolom zalijevanja ili uklanjanjem bolesnih biljaka iz blizine.
Gljivično truljenje korijena
Gljivično truljenje karakteristično je po crvenkastoj ili ljubičastoj stabljici koja postaje kašasta i odumiranju cijele biljke. Gljivica se lako prenosi u stakleniku na zaraženom alatu ili zemlji i slična je bakterijskom oboljenju pa se često ne tretira ispravno. Biljku je potrebno udaljiti od ostalih i tretirati fungicidima.
Antraknoza lista
Antraknoza lista ili pjegavost lista zahvaća prvenstveno list, ali može imati utjecaj na cijelu biljku. Isprva se pojavljuju žute pjege koje s vremenom postaju smeđe i list se suši. Bolest se može zamijeniti s lošim uvjetima rasta, kao što je preizravno svjetlo ili prevelika vlažnost. Ipak, bolest je bakterijska i proširit će se i na druge biljke. Potrebno je izbjegavati vlažnost lista na hladnijim temperaturama jer to pogoduje širenju. Suzbija se korištenjem fungicida.
Štetnici
Osim bolesti, na difenbahiju mogu utjecati i neki štetnici koji se prvenstveno javljaju u lošim uvjetima uzgoja. Donosimo koji su najpoznatiji i kako se protiv njih boriti.
Vunaste uši
Vunaste uši su velika prijetnja za vrijeme nedostatka vlage u zraku i često se pojavljuju na naličju lista. Vidljive su zbog malih mrežica koje pletu i u koje odlažu jajašca. Hrane se sokovima i mogu uzrokovati žute mrlje i suha područja na listu. Biljku treba redovito kontrolirati, a ako ih se uoči, odmah djelovati insekticidom.
Lisne uši
Lisne uši često napadaju biljku u proljeće kada je bogata sokovima jer se hrane sokovima i mladim izdancima. Lako ih se primijeti jer se veći broj nalazi na mladim izdancima. Riješiti ih se može prskanjem insekticida.
Crveni pauk
Crveni pauk je još jedan insekt koji se pojavljuje kod smanjene vlage i plete mreže među lišćem te se hrani sokovima i uzrokuje žute mrlje. Osim što uzrokuje štetu na lišću, stvara velike kolonije i može ozbiljno ugroziti cijelu biljku. Potrebno je pozorno pregledavati biljku i tražiti mreže jer je on jedva vidljiv te odmah djelovati insekticidima.
Striža
Striža je duguljasti crni insekt koji se hrani mladim izdancima biljke i leže jajašca u zemlji. Njezina je prisutnost vidljiva po rupicama na rubovima lista. Zbog izjedanja lista, biljka postaje pogodna za zarazu bakterijama. Postoje mnogi praškasti insekticidi kojima se može smanjiti ili ukloniti njezina prisutnost.
Upotreba difenbahije
Difenbahija je otrovna biljka pa, osim ukrasnog značaja, nema drugu upotrebu. Sokovi biljke i drže držanje na koži izazivaju crvenilo, peckanje, svrab i oticanje, a kod osjetljivih osoba mogu izazvati i alergijsku reakciju. Prskanje soka u oko može kao posljedicu imati i trajnije oštećenje rožnice. Konzumacija male količine nije smrtonosna, ali izaziva oticanje ždrijela, promuklost i nemogućnost govora, mučnine i povraćanje, dok veća konzumacije može imati i smrtne posljedice. Biljku je zato najbolje držati na povišenom postolju izvan dohvata djece i životinja te se tijekom rada s njom primjereno zaštititi.
Povijest
Difenbahija je autohtona biljka tropskog područja i kišnih šuma, a može je se naći na području južne Amerike i posebice Argentine do Kube i dijelova Australije. Nije bila poznata do 19. stoljeća kada su je britanski istraživači donijeli u Europu. Od tada je veoma tražena biljka za kućni uzgoj, iako se u toplijim krajevima uzgaja kao dio prašumske krajobrazne arhitekture.
Zanimljivosti
Zanimljiv naziv za difenbahiju je i glupa biljka jer osobama koje je konzumiraju otiče jezik i ne mogu govoriti. Biljka se zbog svog otrovnog soka koristila i kao sredstvo mučenja, pa je u nekim zemljama neko vrijeme bila i zabranjena. Zbog svog bogatog i lijepog lišća često se naziva i kraljicom biljaka.
Foto: Maja Dumat / CC
Odgovori