Zamija (lat. Zamioculcas zamiifolia) je tropska višegodišnja biljka koja pripada porodici kozlačevki (Araceae) u kojoj se nalaze i kala, monstera, spatifilum, difenbahija i mnoge druge. Podrijetlom je s prostora istočne Afrike, a drugi nazivi za ovu biljku su Zanzibarski dragulj, Zuzu biljka, aroidna palma, smaragdna palma i vječna biljka. Brzina rasta biljke ovisi o količini sunčeve svjetlosti. Biljka koja je više izložena svjetlosti zahtijeva više vode za razliku od biljke koja ima manje svjetlosti i zahtijeva manje vode.
Ima razvijen korijenski sustav i može dugo vremena držati vodu koju kasnije biljka koristi. Upravo radi toga tolerantna je na sušu i može podnijeti duže razdoblje bez zalijevanja. Biljku treba zalijevati samo kada je suha kako bi se izbjeglo pretjerano zalijevanje, a zahtijeva dobar sustav odvodnje i može živjeti na umjerenoj do neizravnoj sunčevoj svjetlosti. Posljedica nedostatka sunčeve svjetlosti može se pokazati izduživanjem lišća.
Zamija se sastoji od debele grane sa zelenim listovima, a boja listova otkriva zdravlje biljke. Tamno zelene listove ima zdrava biljka koja raste u odgovarajućim uvjetima, dok žućkaste listove ima biljka koja nije odgovarajuće njegovana najčešće u smislu zalijevanja. Često se sadi kao ukrasna biljka u posudama bez mogućnosti dreniranja. Sađene tako ne mogu dugo trajati jer pretjerano zadržavanje vode dovodi do truljenja korijena koji postupno uništava biljku stvarajući žute listove i na kraju propadanje cijele biljke.
Srodnici
Vrste zamije
Zamija je zimzelena biljka kojoj u periodu suše mogu početi opadati listovi. U prosjeku može narasti 45 - 60 cm, a prekrivaju je listovi dugi 7 - 15 cm. Intenzivno stvara nove listove i grane od sredine ljeta do rane jeseni, a životni vijek pojedinačnog lista je najmanje 6 mjeseci. Ima izuzetno visok sadržaj vode u lišću (91%) i u peteljkama (95%). Postoji oko 12 vrsta zamija od kojih su najpopularnije crna zamija, patuljasta zamija i šarena zamija.
Crna zamija
Crna zamija poznata je i pod nazivom gavran zamija i pripada porodici Araceae. Trgovački naziv ove vrste je Zamioculcas 'Raven' i Zamioculcas zamiifolia 'Raven'. Podrijetlom je s prostora Kenije, Mozambika i Tanzanije i jedna je od najčešćih crnih sobnih biljaka. Lišće zamije nakon nekoliko mjeseci mijenja boju u tamnozelenu do crnu. Ne podnosi izravno sunce pa se često stavlja na prozore okrenute prema jugu kako bi dobila neizravno svjetlo.
Zahtijeva zalijevanje tek kada se zemlja u potpunosti osuši što je otprilike ljeti jednom u dva tjedna, a zimi jednom mjesečno. Optimalna temperatura mora biti 15 - 25°C, a prosječna vlažnost 40 - 50%. Može narasti do 1 m visine, a pH vrijednost tla u kojem raste treba biti između 6 - 7. Prihranjuje se svaka dva mjeseca NPK 10-10-10 i to kombinacijom 50% perlita i 50% kokosovog treseta. Sok iz biljke sadrži kristale kalcijevog oksalata koji su blago toksični za kućne ljubimce i ljude kada se izravno progutaju.
Patuljasta zamija
Patuljasta zamija ili Zamioculcas zamiifolia 'Zenzi ' je idealna za male prostore i može narasti 30 - 90 cm. Podrijetlom je s prostora istočne Afrike, a dijelovi ove biljke su se koristili u tradicionalnom liječenju bolova u uhu i upalnih stanja. Idealno mjesto joj je na neizravnom suncu, ali može tolerirati fluorescentno svjetlo.
Preferira drenirano tlo i najbolje uspijeva u posudama od terakote pri temperaturi višoj od 7°C. Može tolerirati prosječnu vlažnost zraka, a u sušnijim periodima tolerira zalijevanje. Razmnožavanje je najbolje u proljeće putem lisnih reznica ili dijeljenjem rizoma.
Šarena zamija
Šarena zamija ili Zamioculcas zamiifolia 'Variegata' je vrsta koja se uzgaja u zatvorenom i može narasti otprilike 60 - 90 cm. Podrijetlom je s prostora Madagaskara, a posebna je po šarenoj boji lišća. Na površini zelenog lista se mogu pojaviti različite nijanse mrlja ili pruga.
Ne zahtjeva puno održavanja, raste na neizravnom svjetlu i osjetljiva je na previše vlage. Najbolje raste u uvjetima gdje je temperatura između 20 - 25°C. Za prihranjivanje se koristi biljno gnojivo koje je dobro za rast biljke.
Uzgoj zamije
Zamija raste na prostoru istočne Afrike i na temperaturama između 18 - 24°C. Podnosi temperature ispod 18°C, ali ne i temperature ispod 8°C. Ima dubok korijenski sustav i najbolje ih je uzgajati u dobro dreniranom, srednje vlažnom tlu ali pretjerano zadržavanje vlažnosti dovodi do uništavanja korijena što uzrokuje propadanje cijele biljke.
Najbolje će rasti ako im se osigura mjesto gdje će biti zaštićene od direktnog sunca. Zahtijeva povremeno zalijevanje, dovoljno je svaka dva tjedna. Na našim prostorima se najčešće uzgaja u posudama. Biljka se presađuje jednom godišnje obično u veće posude, a prihranjuje se tijekom vegetacije koja je obično između travnja i kolovoza.
Tlo
Najvažnije je biljci osigurati dobru drenažu koja će spriječiti zadržavanje viška vode jer su rizomi biljke debeli i ne podnosi dugotrajnu vodu. U tome ključnu ulogu pored drenažnog materijala ima i posuda koja na dnu ima otvore. Osnovna zemlja koja se koristi je kao i za sve druge sobne biljke, ali mora biti pomiješana s odgovarajućom količinom vermikulit perlita i pijeska.
Postoji mogućnost dodavanja komposta za povećanje hranjivih tvari, ali i mješavine za sadnju komposta. PH vrijednost tla gdje se zamija sadi mora biti neutralna do blago kisela odnosno između 6 - 7.
Klima
Zamija je biljka koja raste u tropskoj klimi, a najbolje uspijeva pri temperaturama između 15 - 24°C, a temperature ispod 8°C ne podnosi. Koristi se kao biljka za pročišćavanje zraka i uglavnom se viđa na području od južne Kenije do sjeveroistočnih dijelova južne Afrike. Sadi se na sjenovito ili polusjenovito mjesto, a zalijeva se po potrebi kada se gornji sloj zemlje osuši, obično je to jednom u dva tjedna dok se zalijevanje zimi preporučuje jednom mjesečno. Prilikom presađivanja biljka zahtijeva prihranjivanje koje će pomoći rastu biljke.
Vrijeme sadnje
Biljka razmnožena dijeljenjem ili reznicama može se posaditi u bilo kojem vremenskom periodu ali se savjetuje pričekati proljeće kada je vrijeme vegetacije biljke. Ako se sadi u tom periodu velika je mogućnost uspješne sadnje bez straha od propadanja. Jedno od bitnih stvari je da se osigura idealna temperatura potrebna za rast zamije, a to je između 15 - 24°C. Biljka ne podnosi velike temperaturne promjene zato se ne savjetuje iznositi je kada je temperatura niža od 8°C i viša od 24°C.
Slaganje kultura
Zamija je biljka koju je potrebno saditi uz one biljke koje rastu isključivo u posudi i podnose iste uvjete kao i ona, a to su sjenovito ili polusjenovito mjesto, redovno prihranjivanje i izuzetno dobra drenaža. Sadnja biljaka u posudama koje nemaju riješen drenažni sustav nije moguća. Vremenom biljka propada uslijed truljenja korijena jer višak vode nema gdje propustiti pa se zadržava oko korijena biljke. Sadnja u blizini grijanja ili na vjetrovitom mjestu dovodi do propadanja biljke u smislu žutih listova.
Biljke koje je moguće kombinirati uz zamiju su sanseverija, aglaonema, kalateja, fikus, kalanhoa, aspidistra, maranta i paprat.
Ne savjetuje se kombiniranje zamije s drugim biljkama osim s navedenim jer se druge biljke teško prilagođavaju na uvjete u kojima raste ova biljka. Uz nedostatak svjetlosti i povremeno zalijevanje druge biljke su sklone bržem propadanju što može oštetiti korijenski sustav zamije.
Faza mirovanja
Zamija nije samonikla biljka ali je jedna od onih vrsta koja ne treba pretjeranu njegu. Kada prođe sezona cvjetanja i stvaranja novih listova biljka ulazi u fazu mirovanja što je u periodu od kasne jeseni do ranog proljeća. Ne podnosi temperature niže od 8°C, a pri tim temperaturama postoji mogućnost formiranja cvjetova iako je to jako rijetko. Savjetuje se da se biljka sadi u posude i drži na mjestu gdje će biti zaštićena od propuha i direktne sunčeve svjetlosti što uzrokuje propadanje biljke.
Sadnja zamije
Zamija je tropska biljka koje se sadi u proljeće kada je temperatura odgovarajuća. Najčešći uzgoj biljke je u posudama koja će biti postavljena na neko mjesto gdje će imati indirektnu svjetlost ili biti u sjeni. Njeno zalijevanje ovisi upravo o izloženosti svjetlu pa će tako zamija koja je više izložena svjetlu zahtijevati češće zalijevanje od one koja raste u sjeni.
Prihranjuju se 3 - 4 puta godišnje organskim kompostom, a ako se njeguje kao kućna biljka malčiranje nije potrebno jer neće biti izložena velikim temperaturnim promjenama. Važno je uspostaviti dobru drenažu kako se ne bi javio problem truljenja korijena uslijed skupljanja vode koja nema mogućnost otjecanja.
Sadnja sjemena
Iako je vrlo rijetko zamija se može saditi sijanjem iz sjemena. Prije sijanja sjeme je potrebno staviti u toplu vodu 24 sata kako bi se ubrzao proces klijanja nakon čega se izvadi i suši određeno vrijeme.
Posuda u koju će se sijati sjeme mora biti veličine 20 - 30 cm i imati rupe na dnu za potpuno otjecanje vode. Koristi se drenirano tlo, a preporučuje se mješavina tresetne mahovine, perlita i ilovače kako bi poboljšali plodnost tla. Uz redovno zalijevanje sjeme će proklijati između 10 - 14 dana. Za prihranjivanje se koristi uravnoteženo tekuće gnojivo NPK 20-20-20 kako bi se potaknuo rast biljke.
Sadnja sadnice
Prije sadnje potrebno je pripremiti zemlju u koju će se saditi zamija prihranjivanjem i stavljanjem drenažnog sloja. Drži se na neizravnom svjetlu, ali će dobro funkcionirati i pri izrazito niskim razinama svjetla. Ako se listovi zamije kovrčaju to znači da se biljka pokušava odmaknuti od izvora svjetlosti i onda je potrebno premjestiti biljku na sjenovitije mjesto ili dalje od izvora svjetlosti. Sadi se u neutralnim do blagim tlima, a jedino što zahtijeva je dobra drenaža.
Nakon što je sadnica dovoljno narasla postoji mogućnost presađivanja u novu posudu koja će biti dovoljno velika za sadnicu ali ne i prevelika kako se ne bi dopustilo pretjerano širenje korijena. Posuda mora biti ispunjena mješavinom perlita i pijeska jer se dodavanjem perlita u tlo omogućuje bolja drenaža što je ujedno jedan od uvjeta za bolji rast biljke.
Uzgoj u vrtu
Zamija je biljka koja se jako rijetko može vidjeti posađena u vrtu ili izvan posude. Zeljasta je trajnica što znači da kada se posadi u zemlju odumire do razine tla i ponovno se pojavljuje u proljeće. Za sadnju u vrtu potrebno je osigurati dobro drenirano tlo odnosno iste uvjete kao i za sadnju u posude i moguće ju je saditi samo u područjima s vrlo blagim zimama jer biljku može ubiti smrzavanje.
U slučaju sadnje na otvorenom biljka može cvjetati. Cvjeta u rano ljeto ili ranu jesen bijelim, žutim i smeđim cvjetovima debljine 20 cm. Kako bi se potaknulo cvjetanje biljke mora se malo držati na temperaturi oko 8°C.
Uzgoj u stakleniku
Idealno vrijeme za uzgoj zamije u stakleniku je proljeće. Zemlju u koju se sadi treba održavati vlažnom i držati na sjenovitom mjestu ili u prostoru s neizravnim svjetlom kako bi se potaknuo njen rast pri čemu idealna temperatura mora biti oko 15 - 24°C.
Ako se zamija sadi putem reznica onda se stvaranje korijena može očekivati za otprilike 4 tjedna. Kada je sadnica dovoljno velika spremna je za presađivanje u veću posudu s odgovarajućim kompostom. Biljku je potrebno izvaditi i staviti u dobro drenirano tlo ili mješavinu vermikulit perlita, a ako je potrebno može se dodati gnojivo za brži rast.
Prije presađivanja potrebno je provjeriti postoje li drenažni otvori u prethodno izabranim posudama. Kad postane grmolika može se posaditi na otvoreno nakon što nestane sva opasnost od mraza.
Uzgoj u posudama
Prethodno razmnožena zamija se sadi u zemlju koja dobro drenirana i ispunjena odgovarajućim organskim kompostom. Tek posađena zamija se zalijeva i stavlja na toplo mjesto gdje će joj biti osigurana indirektna svjetlost, a najbolje je staviti na istočnu ili zapadnu stranu prozora.
Ako se sadnica zamije drži u posudi na podu onda je najbolja pozicija ispod prozora koji je okrenut prema jugu. Iako direktna sunčeva svjetlost uzrokuje prženje listova zamija joj može biti izložena maksimalno 1 - 2 sata dnevno i to rano ujutro ili kasno poslijepodne. Da bi se osigurao jednaki rast biljke potrebno ju je povremeno rotirati i osigurati idealnu temperaturu.
Zimi će listovi početi žutiti i propadati i zato je sadnicu potrebno iznijeti na svježi zrak dolaskom prvih toplijih proljetnih dana. Zelene listove biljke je potrebno povremeno prebrisati vlažnom krpom kako bi se uklonila nakupljena prašina.
Održavanje i njega
Zamiju je prilično jednostavno održavati jer ne zahtijeva redovito zalijevanje, a prihranjivanje je tek nekoliko puta godišnje. Propali listovi i stabljike se uklanjaju stvarajući prostor za rast novih izdanaka i tako se održava njezino okruženje čistim i potiče novi rast svake sezone. U početku kada su biljke male obrezivanje nije potrebno, a sadnice koje su stare 3 - 5 godina presađuju se u veće posude jednom godišnje. Mogu narasti do 150 cm dok neke vrste poput Zenzi zamije mogu narasti svega 30 cm. Opasnosti od nekontroliranog širenja nema.
Zalijevanje
Zamija koja je više izložena sunčevoj svjetlosti zahtijeva češće zalijevanje od one koja je na polusjenovitom i sjenovitom mjestu. Biljka je otporna na sušu i savjetuje se sljedeće zalijevanje tek kada se zemlja na vrhu osuši. Obično se zalijeva ujutro nakon čega treba pustiti prolazak vode kroz drenažne otvore jer zadržavanje vode može dovesti do problema s truljenjem korijena.
Prvu godinu rasta treba češće zalijevanje da bi bila u stanju razviti debele stabljike po kojima je i poznata. Budući da je tropska biljka vlažnost prostorije u kojoj raste biljka mora biti 40 - 50% pa je za vrijeme zimskog perioda dobro biljku staviti pored nekog ovlaživača zraka kako bi joj se umanjila suhoća, a tada se ona zalijeva jednom mjesečno.
Gnojidba
Biljka je spororastuća i ne zahtijeva prihranjivanje ali je to moguće učiniti 3 - 4 puta godišnje u sezoni rasta od proljeća do jeseni. Zimi se biljka ne prihranjuje jer je u stanju mirovanja i neće imati energije za apsorbiranje dodatnih hranjiva. Za prihranjivanje se koristi uravnoteženo tekuće gnojivo koje ima NPK 20-20-20 ili 10-10-10. Prihranjuje se isključivo nakon zalijevanja jer ispiranje tla pomaže u sprječavanju nakupljanja previše mineralnih soli koje uzrokuju opekline lišća.
Razmnožavanje
Razmnožavanje zamije je moguće obaviti na dva načina i to dijeljenjem i reznicama. Ako se biljka razmnožava dijeljenjem korijena onda je to najbolje učiniti u proljeće kada se biljku razdvoji. Čistim i oštrim nožem potrebno je razdvojiti dijelove biljke i jednostavno ga ponovno posaditi.
Ako se zamija razmnožava reznicama stabljike onda je zdravu stabljiku potrebno odrezati pri dnu i staviti u čašu s vodom 3 - 4 tjedna mijenjajući vodu svakih nekoliko dana. Reznice se stavljaju na prozor gdje mogu primiti neizravno svjetlo. Kada se korijenje razvije do 2 cm biljka se može presaditi u posudu ostavljajući oko 5 cm između korijena i dna posude. Proces rasta korijena može potrajati i do godinu dana.
Razmnožavanje rezanjem lišća zahtijeva uklanjanje nekoliko listova ovalnog oblika s biljke s malom pričvršćenom stabljikom. Nakon toga ih se stavlja u mješavinu za saksije na 1 cm dubine, prskaju se vodom i ostave da se osuše. Sljedeće zalijevanje je jek za nekoliko tjedana nakon čega je potrebno provjeriti korijenje čiji bi se rast mogao očekivati za otprilike 3 mjeseca. Nakon pojave korijena reznice se mogu presaditi reznice u veće posude.
Presađivanje
Presađivanje zamije se odvija jednom godišnje najčešće u proljeće kada počinje nova vegetacija. Taj postupak se ponavlja prvih 3 - 5 godina dok biljka intenzivno raste. Nakon vađenja biljke iz posude potrebno je olabaviti korijensku grudu prstima, odrezati trulo korijenje, a zatim je ponovno posaditi okomito sa svježom zemljom u novu posudu. Biljka se dobro prilagođava presađivanju u bilo koju posudu ali je bitno da ne bude prevelika jer će biljka većinu svoje snage uložiti u rast korijena.
Za prihranjivanje nakon presađivanja može se koristiti organski višenamjenski kompost bez treseta, a ako se pomiješa s otprilike jednom trećinom pijeska poboljšat će se vodopropusnost što je dobro jer je zamija biljka koja je osjetljiva na truljenje korijena kada je natopljen vodom.
Pomlađivanje
Zamiju ne treba klasično pomlađivati kao druge biljke. Jedino zahtijeva uklanjanje žutih listova i uvelih grana uslijed primanja velike količine vode. Požutjele listove i grane ćemo ukloniti rezanjem stabljike pri dnu i to korištenjem dezinficiranih škara. Tako osiguravamo dulji i zdraviji rast biljke koja će bez problema moći stvarati nove grane.
Prorjeđivanje
Biljka proizvodi nove izdanke koji rastu 15 - 30 cm svaki mjesec, a njihova konačna visina može biti i do 150 cm ovisno o tome uzgajaju li se u idealnim uvjetima. Obično izraste 6 - 8 novih stabljika u jednoj vegetacijskoj sezoni. Iako snažno rastu u periodu od ranog proljeća do ljeta svoj rast usporavaju i uglavnom prestaju rasti zimi.
Za vrijeme vegetacije biljka se može prorjeđivati u smislu uklanjanja žutih listova škarama ili oštrim nožem. Listove ćemo ukloniti oštrim potezima bez ostavljanja ikakvih tragova na stabljici jer je to dodatno oštećuje, a pribor koji koristimo za prorjeđivanje mora biti čist. Ako cijela stabljika propadne potrebno ju je odrezati skroz u ravnini zemlje.
Rezidba
Zamija se može orezivati, ali to često nije potrebno. Rezidba se obično vrši kako bi se biljka održala na određenoj visini ili kako bi se uklonili oštećeni ili uvenuli dijelovi biljke.
Prilikom rezidbe potrebno je koristiti oštre i čiste škare kako bi se izbjeglo oštećenje stabljika. Mogu se ukloniti samo vrhovi listova ili cijeli listovi koji su oštećeni ili osušeni. U slučaju da se biljka pretjerano razgranala, može se orezati kako bi se zadržala njena željena veličina. Obično se orezuje u proljeće kada biljka počinje rasti, čime će se potaknuti rast novih izdanaka.
Važno je napomenuti da zamija ima toksičan sok koji može uzrokovati iritaciju kože i sluznice. Stoga se prilikom rezidbe preporučuje nositi rukavice.
Zaštita od vjetra
Zamija je podrijetlom iz tropskih krajeva i nije posebno osjetljiva na vjetrove. Ipak, kao i većina biljaka, osjetljiva je na naglašene promjene u uvjetima uzgoja. S obzirom na to da je biljka prilagođena životu u zatvorenom prostoru, najbolje uspijeva u uvjetima s konstantnom temperaturom i vlagom. Stoga, ako se uzgaja na otvorenom, može joj biti potrebna zaštita od vjetrova koji mogu uzrokovati sušenje ili oštećenje listova.
Zaštita preko zime
U zimskom periodu zamiju je potrebno zalijevati samo jednom mjesečno kako bi se spriječilo propadanje korijena i cijele biljke. S obzirom na to da je vrsta kojoj odgovara tropska klima i koja nije navikla na velike temperaturne promjene, biljku je zimi potrebno držati u zatvorenom prostoru, a dolaskom proljeća i viših temperatura biljka se može iznijeti na otvoreno gdje će joj se osigurati zaštita od vjetra i direktne izloženosti suncu.
Bolesti
Zamija je biljka koja je izuzetno otporna na razne bolesti, ali jedini problem joj može praviti trulež korijena koji dolazi uslijed neodgovarajuće drenaže i pretjeranog zalijevanja.
Trulež korijena je oboljenje koje uzrokuje gljivica Phytophthora cinnamomi i javlja se kod biljaka koje imaju slabu cirkulaciju zraka i koje su pretjerano zalijevane. Ako vrhovi lišća zamije žuti, a stabljike kašaste to je znak da je gljiva napala rizom biljke.
U većini slučajeva potrebno je ukloniti oštećene dijelove i prestati zalijevati kako bi prestala trulež, a u suprotnom je potrebno promijeniti zemlju za uzgoj dodajući više finog pijeska za drenažu. Ako se problem ne riješi potrebno je baciti biljku i zemlju, dezinficirati posudu koja će jedno vrijeme biti na otvorenom prije nego što se posadi nova biljka. Također se trulež korijena može tretirati fungicidom poput Hom, Chinozol ili Fundazol.
Štetnici
Za razliku od toga što je imuna na bolesti i relativno je zdrava biljka, neki štetnici ne mogu odoljeti napadanju zamije što zbog njene stabljike i listova što zbog uvjeta u kojima raste. Najčešći štetnici koji napadaju zamiju su lisne uši, smeđi ljuskari i brašnaste stjenice.
Lisne uši
Lisne uši (lat. Aphididae) su štetnici koji mogu isisati sok iz biljke. Ostaju skrivene na donjoj strani lišća, ali vrlo je lako uočiti zarazu jer su skupljene zajedno u velikim količinama. Kod napadnutih biljaka može doći do uvijanja lišća, promjene boje i sprječavanja rasta. Izlučuju tzv. mednu rosu koja se proizvodi kao hrana za lisne uši, a ona može uzrokovati čađavu plijesan na biljkama. Možemo se riješiti štetnika jednostavnim ispuhivanjem s biljke jakim mlazom vode iz crijeva ili nanošenjem ulja nima u spreju na sve dijelove biljke. Korištenje ulja nima preventivna stvar također je učinkovito.
Smeđi ljuskari
Smeđi ljuskari (lat. Coccus hesperidum) su štetnici dugi 4 - 5 mm koji također sišu sok iz biljke i uglavnom žive na stabljikama, a mogu se pojaviti i na lišću. Dok se hrane izlučuju višak vode i šećera proizvodeći mednu rosu, ljepljivu i sjajnu tekućinu. Na sobnim biljkama poput zamije proizvest će se više generacija svake godine. U borbi protiv ovog štetnika može se koristiti insekticidni sapun, hortikulturno ulje kao i insekticid Imidakloprid.
Brašnaste stjenice
Brašnaste stjenice (lat. Pseudococcidae) su štetnici koji izgledaju poput malih loptica od pamuka. Proizvode ljepljivu mednu rosu koja privlači mrave i uzrokuje infekcije čađavom plijesni. Imaju čuperke oko ruba tijela koje im se sužava prema repu. Mogu se naći u mirovanja na donjoj strani lišća, a pamučno bijeli vosak prvi je znak prisutnosti ovog štetnika. Brašnastu stjenicu je moguće ukloniti jakim mlazom vode. Također ih je moguće ubiti alkoholom tako da se pamučni štapić umoči u alkohol ili izopropilni alkohol i zatim obriše cijela biljka. Ovaj način čišćenja je najbolje koristiti za sobne biljke jer alkohol može oštetiti vanjske biljke na izravnoj sunčevoj svjetlosti.
Upotreba zamije
Zamija je višegodišnja biljka koja se koristi isključivo kao ukrasna vrsta i ne upotrebljava se u kulinarstvu, medicini ili kozmetici. Pored svoje estetske funkcije koristi se za pročišćavanje zraka u zatvorenom prostoru jer upija toksine poput ksilena, toluena i ugljičnog dioksida.
Berba
Zamija je ukrasna biljka koja se generalno sadi u posudama i kao takva se drži na određenom mjestu, a bilo kakvo branje listova i stabljika nije uobičajeno.
Skladištenje
Nijedan dio biljke se ne može koristiti zato i potrebe za skladištenjem nema.
Zanimljivosti
Zamiju je prvi put opisao Loddiges 1829. godine kao Caladium zamiifolium da bi 1856. godine Heinrich Wilhelm Schott promijenjeno ime u Zamioculcas. Svoje sadašnje ime Zamioculcas zamiifolia biljka je dobila 1905. Godine, a za to je zaslužan Adolf Engler.
Biljka je prvi put viđena u Africi u područjima od Kenije i juga do dijelova južne Afrike. Tek su 1996. godine nizozemski rasadnici smješteni u južnoj Africi vidjeli potencijal razmnožavanja biljke i učinili je dostupnom za distribuciju širom svijeta.
Prema popularnim vjerovanjima cvjetajuća zamija predviđa žensku sreću, a običaj je poklanjati biljku samohranim djevojkama i ženama koje sanjaju da se što prije udaju.
Kada se biljka stavi u lijevi kut sobe pomoći će donijeti prosperitet i bogatstvo u kuću, a prema Feng Shuiu zamija aktivira polja sreće i novca u domu, a u Maleziji je poznata pod nazivom biljka novca.
Zamija je vrlo otrovna za mačke, pse i ljude jer sadrži kristale kalcijevog oksalata u lišću i soku što izazva iritaciju kože, oticanje usana, povraćanje i poteškoće s gutanjem.
Foto: Gardening Solutions / CC
Odgovori