Kalanhoa (lat. Kalanchoe) je višegodišnja biljka iz porodice tustikovki (Crassulaceae) i jedna je od najomiljenijih sukulentnih biljaka. Rod broji oko 120 vrsta, a porijeklom je iz suptropskih krajeva i prirodno raste u Madagaskaru, dok pojedine sorte rastu i u Kini, Africi i južnoj Americi.
Poznata je i pod nazivom vražji hrbat, a na anglosaksonskom govornom području i kao alligator plant, panda plant, Mexican hat plant itd., pri čemu treba naglasiti da i narodna imena ovise o tome o kojoj se sorti radi. Srodne vrste kalanhoe su čuvarkuća, drvo žada, eševerija, krasula, žednjak.
S obzirom na to da postoji mnogo vrsta, stoga i izgled varira od sorti patuljastog rasta pa do sorti koje mogu narasti i do 2 m. Ima sočne, mesnate listove, koji su ponekad prekriveni sitnim dlačicama i nazubljeni na rubovima, dužine do 20 cm. S gornje strane su tamnozelene boje, a s unutarnje nešto bljeđe boje. Iako se danas može nabaviti u bijeloj, narančastoj, rozoj, ljubičastoj boji, osnovne boje cvjetova su crvena i žuta.
Brojne su i rastu u skupinama te dugo cvjetaju. Karakteristika po kojoj se biljka razlikuje od ostalih je što s unutarnje i vanjske strane latica ima male izrasline koje pomažu da se cvjetovi otvore i zatvore.
Kalanhoa je danas jedna od omiljenih lončanica zbog toga što ju je relativno lako uzgajati. Uz pravilnu njegu uljepšavat će okolinu i više godina za redom. Prosječno trajanje cvatnje kalanhoe je i do 8 tjedana.
Srodnici
Vrste kalanhoa
Zahvaljujući mašti uzgajivača danas postoje mnoge vrste. Međusobno se razliku po veličini, strukturi cvjetova i listova. Najpoznatije vrste su Kalanchoe blossfeldiana, Kalanchoe tomentosa, Kalanchoe thyrsiflora, Kalanchoe daigremontiana i Kalanchoe beharensis.
Kalanchoe blossfeldiana
Ova atraktivna biljka može narasti i do 45 cm u visinu i do 50 cm u širinu. Lišće je mesnato, tamno zeleno i sjajno, jajolikog oblika i nasuprotno raspoređeno. Pojavnost žila na listovima je slabo vidljiva. Listovi su dužine 5 - 10 cm i imaju nazubljene rubove. Cvjeta najčešće u kasnu jesen pa sve do zime. Cvjetovi imaju po 4 latice i rastu u različitim bojama, pa tako mogu biti narančasti, bijeli, crveni, rozi. Unutar cvijeta nalaze se po 4 prašnika no da bi biljka cvala potrebno joj je minimalno 10 sati svjetlosti. Podvrsta ove sorte koja ima dvostruke cvjetove je Kalanchoe calandiva.
Kalanchoe tomentosa
Iako u uzgoju ne prelazi visinu od 50 - 60 cm, u svom prirodnom staništu na Madagaskaru može narasti i do 1 m. Poznata je i pod nazivom pandina biljka. I stabljika i lišće su mesnati i prekriveni kratkim bijelim dlačicama. Listovi su duguljasti, kopljasti, s tamno smeđim točkastim vršnim rubom. S obzirom na to da je riječ o tropskoj biljci ne tolerira temperature ispod 5°C. U proljeće cvate cvjetovima ružičaste boje i cjevastog oblika.
Kalanchoe thyrsiflora
Ova sorta kalanhoe porijeklom je iz južne Afrike i ima karakterističan izgled u kojem dominira rozeta s velikim, zaobljenim i mesnatim listovima čiji je rub tamnocrvene boje. Listovi su prekriveni sitnim bijelim dlačicama nalik paperju. Na vrhu stabljike se formira uspravan cvat koji obuhvaća zelenkaste cvjetove sa žućkastim režnjevima. Zahtijeva mnogo sunčeve svjetlosti ne samo zbog cvatnje nego i zato što će tad tamnocrvena boja na rubovima listova biti intenzivnija.
Kalanchoe daigremontiana
Ova atraktivna vrsta potječe iz Madagaskara i poznata je još i pod nazivom vražji hrbat. Stabljika je nerazgranata i može narasti do 1 m visine. Mesnati listovi su dugi do 20 cm, tamnozelene su boje s gornje strane, a naličje im je ukrašeno upečatljivim mrljama purpurne boje. Specifičnost ove vrste je u tome što se duž rubova listova stvaraju nove mladice koje se vrlo lako ukorjenjuju čim padnu na zemlju. Povremeno cvjeta i tad se stabljika produlji u visinu za još nekih 30 cm i onda iz nje rastu cvjetni grozdovi iz kojih rastu ružičasti, zvonoliki cvjetovi.
Kalanchoe beharensis
Ovo je visoka sukulentna biljka neobičnog oblika. Lišće joj je meko i baršunasto na dodir prekriveno sitnim dlačicama. U povoljnim uvjetima može narasti i do 3 m visine. Stabljika je uspravna i s vremenom postaje drvenasta. Listovi su najčešće nagomilani na vrhovima grana, nasuprotno smješteni, trokutasti, mesnati, savijenog oblika. Dužina listova iznosi 8 - 40 cm, a širina 7 - 35 cm. Cvate u proljeće i ljeto, a cvjetovi su mali, narančasti, crvenkasti ili žuti, ne odveć atraktivni i smješteni na kratkim peteljkama.
Uzgoj kalanhoe
Kalanhoa je biljka koju je relativno lako uzgojiti. Najviše pozornosti treba posvetiti osiguranju optimalne temperature, jer se radi o biljci koja potječe iz tropskih krajeva, kao i dovoljnoj količini svjetlosti neophodne da bi biljka cvala više godina uzastopno.
Tlo
Kalanhoa je sukulentna biljka koja najbolje uspijeva u dobro dreniranom i propusnom tlu. Ono mora biti neutralno ili blago kiselo. Idealan sastav tla za uzgoj ove biljke sastoji se od tresetne mahovine i perlita u omjeru 60:40. Kalanhoe koje se sade kao sobne lončanice trebaju tlo koje ne zadržava previše vlage pa i za njih dolazi u obzir mješavina tresetne mahovine i perlita, ali isto tako dobro uspijevaju i u kombinaciji obične zemlje za cvijeće i mješavine za kaktuse.
Klima
Ova biljka ne podnosi niske temperature, mraz ni zimske padaline. Zato bi idealna klima za nju bila tipična mediteranska klima, s dovoljnom količinom svjetlosti i kišnih dana. Kalanhoa koja se uzgaja kao kućna lončanica ne tolerira temperaturu ispod 10°C. Biljke koje se uzgajaju na otvorenom ne toleriraju temperaturu ispod 5°C i tada ih treba unijeti unutra. Tijekom dana potrebno joj je barem 7 sati sunčeve svjetlosti.
Vrijeme sadnje
Najbolje vrijeme za sadnju kalanhoe na otvoreno je od travnja pa sve do ljeta jer u tom razdoblju ne postoji opasnost nastupa mraza koji može ugroziti njen opstanak. Biljke koje se uzgajaju u zatvorenom prostoru mogu se saditi i izvan ovog razdoblja uz uvjet da se osigura potrebna temperatura i izloženost dnevnom svjetlu na, primjerice, prozorskoj dasci.
Slaganje kultura
Dobre pretkulture za sadnju kalanhoe su krumpir, peršin, vlasac i mrkva. Sve navedene biljke odlično uspijevaju u pjeskovitom tlu, što ih čini ujedno i dobrim susjedima za ovu biljku. Nakon što su ove biljke uklonjene, tlo je potrebno još i dodatno prokopati tako da bude rahlo i vodopropusno.
Najbolje društvo za kalanhou su aloe vera, drvo žada, biljke iz porodice seduma, kaktusi ali i sve ostale vrste sukulenata poput čuvarkuće, eševerije i krasule.
Kalanhou nikako ne treba saditi zajedno s povrćem koje zahtijeva vlažno i glineno tlo kao što su artičoka, blitva, patlidžan, kupus, cvjetača, brokula. Treba izbjegavati i sadnju uz grah, grašak, kukurijek. Sadnju u blizini jagoda, vinove loze i rajčica treba izbjegavati zato što određeni nametnici koji se pojavljuju na ovim kulturama mogu nanijeti štetu i kalanhoi, no ta šteta može biti i posredna ako se navedene kulture tretiraju kemijskim sredstvima poput abamektina koji mogu izazvati oboljenja na listovima kalanhoe.
Uzgojni oblik
Kalanhoa je grmolika biljka. Razlike uvjetovane sortama odnose se poglavito na visinu biljku, pa tako imamo kalanhoe nižeg rasta i one koje dosegnu visinu i 1 - 3 m.
Faza mirovanja
Kada cvjetovi biljke počnu blijediti, to znači da se biljka priprema za zimsko mirovanje koje nastupa početkom studenog. Navedeno se u prvom redu odnosi na biljke posađene u vrtovima i drugim vanjskim prostorima. Što se tiče lončanica u interijerima kod njih se izmjenjuju faze cvjetanja i mirovanja tijekom cijele godine te nije rijetkost da biljke cvjetaju upravo zimi. Za ukrasne kućne lončanice period mirovanja nastupa nakon svakog cvatnje kad je biljku potrebno orezati i staviti na tamno mjesto s temperaturama 15 - 17°C nekoliko tjedana. Nakon toga kalanhoa je spremna ponoviti svoj vegetacijski ciklus i ponovo cvjetati.
Sadnja kalanhoe
Kod sadnje kalanhoe prvenstveno je potrebno dobro poznavati klimatska obilježja područja u kojem se želi uzgojiti biljku jer je vrlo osjetljiva na niske temperature. Stoga je odabir mjesta za sadnju prvi preduvjet kojeg treba dobro isplanirati. Kako se radi o sukulentnoj biljci posebnu pažnju treba posvetiti i odabiru tla, pa se zato prije sadnje treba pripremiti rahlo, vodopropusno tlo u koje se posadi biljka. Iako je poprilično laka za uzgoj, ovo su ipak uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi se pravilno razvijala.
Sadnja sjemena
Kalanhoa se može uzgojiti iz sjemena na vrlo jednostavan način. Prikupljene sjemenke siju se u prethodno pripremljeni supstrat tako što se na istom utisnu plitki žljebovi u koje se stavljaju sjemenke. Sjeme se sije na razmacima 3 - 4 cm, a zatim se prekrije tankim slojem supstrata i prska vodom iz prskalice. Posuda se prekrije prozirnom folijom i stavi na prozorsku dasku gdje će imati dovoljno svjetlosti i topline tijekom dana. Na ovaj način se može brzo dobiti veliki broj sadnica i već nakon 2 - 3 tjedna početi presađivati.
Sadnja reznice
Kalanhoa se najčešće razmnožava reznicama i ovaj način razmnožavanja obavlja se u proljeće i ljeto. Reznice se uzimaju nakon orezivanja biljke, tako što se s odrezanih dijelova ukloni donjih par listova. Tako pripremljena reznica na odrezanom dijelu se tretira ugljenom, a zatim se stavlja u posudu s vodom ili se odmah sadi u unaprijed pripremljeni supstrat.
Ukorjenjivanje traje oko 3 tjedna. Ako se reznice stavljaju u vodu temperatura vode mora biti 20 - 25°C. Na ovaj način se mogu razmnožavati ne samo male reznice nego i cijele grane biljke koje su se, primjerice, slomile pod udarima vjetra.
Drugi način razmnožavanje je pomoću listova, i u tu svrhu mogu se koristiti ne samo cijeli listovi nego i njihov dio. Biraju se listovi srednje veličine. Odrezani list se posadi u vlažno i plodno tlo i prekrije čašom ili teglom i jako brzo će početi nicanje mladica. Ako se radi o posađenim dijelovima lista iz svakog će niknuti nova biljka. Za ovakav način razmnožavanja pogodni su čak i listovi koji su otpali s biljke, ali se nisu sasvim osušili.
Ovdje treba spomenuti i jednu specifičnost koja se javlja kod sorte Kalanchoe daigremontiana. Na njenim listovima nalaze se žljebovi unutar kojih se formiraju minijaturne biljke koje se mogu odvojiti i posebno posaditi, a nerijetko se ukorijene i spontano kad s matične biljke padnu na zemlju.
Kalemljenje
Kalemljenje kalanhoe se obavlja tako da se odrezani dio biljke stavi na podlogu i zatim pričvrsti gazom. Mladica se uzima od sorti s tanjim, širim granama, a kao podloga se najčešće koristi Kalanchoe blossfeldiana. Mladica mora biti u sjeni jer podloga zadržava vlažnost. Nakon otprilike 2 tjedna može se očekivati da je mladica prirasla uz podlogu.
Uzgoj u vrtu
Biljka se uzgaja u vrtu samo ako se radi o područjima blage klime. U zatvorene prostore potrebno ju je unijeti čim temperatura padne ispod 10°C. Sadnja se obavlja na onom mjestu koje je zaštićeno od izravnog sunca jer u suprotnom mogu nastati opekline na listovima. Tlo mora biti rahlo i vodopropusno, a razmak između biljaka treba iznositi 20 - 25 cm. S obzirom na to da biljka ne voli prskanje listova poželjno bi bilo odabrati mjesto koje je zaklonjeno za jakih kišnih pljuskova.
Uzgoj u plasteniku
Kalanhoa je biljka koja se vrlo često uzgaja u plastenicima. Zahvaljujući mogućnosti osiguravanja optimalne temperature tijekom godine, dovoljne količine svjetlosti i potrebne vlage, vrlo je zahvalna biljka za ovakav način uzgoja. Potrebe tržišta zadovoljavaju se upravo njenim komercijalnim uzgojem u plastenicima.
Uzgoj u posudama
Iako se može uzgajati u vrtovima i na otvorenom, kalanhoa je biljka koja se najčešće uzgaja kao ukrasna lončanica. U kući joj odgovara svaki kutak u kojem ima dovoljno svjetlosti i topline, no idealan izbor je prozorska daska na istočnoj ili zapadnoj strani gdje rasvjeta nije intenzivna, ali je ipak ima u dovoljnoj količini. Biljke posađene u lončanicama koje nemaju dovoljno svjetlosti karakterizira izdužen rast, blijeda boja listova i izostanak cvjetanja. Kad se uzgaja u kućnim uvjetima, optimalna toplina tijekom zime iznosi 15 - 17°C, a tijekom toplih mjeseci 23 - 25°C. Ako temperatura naraste iznad 25°C tad može izostati cvjetanje.
U posudama ju je najbolje ne kombinirati s drugim biljkama. Posude u kojima su posađene moraju biti dobro drenirane i imati rupice na dnu. Podloga za sadnju se sastoji od izlomljenih cigli ili šljunka tako da voda slobodno otječe u posudu koja se redovito mora prazniti jer biljka ne podnosi višak vlage.
Idealan izbor za sadnju ove biljke su glinene posude koje apsorbiraju višak vlage iz zemlje. Početna veličina posude može biti 20 - 25 cm u promjeru, a presađivanje nije potrebno odmah obavljati sljedeće sezone jer kalanhoa može izdržati i 2 - 3 godine u istoj posudi. Za sadnju treba koristiti mješavinu perlita i treseta, a u nedostatku istih može poslužiti i namjenska zemlja za kaktuse.
Održavanje i njega
Kalanhoa je otporna sukulentna biljka koja ima skromne zahtjeve. Područje oko biljke potrebno je redovito čistiti od korova i uklanjati otpalo lišće koje može biti podloga za razvoj raznih gljivičnih bolesti. Vrlo je važno umjereno i redovito zalijevati biljku, ali tako da to bude prilagođeno godišnjem dobu i temperaturnim uvjetima te u manjim količinama, ali redovitim intervalima.
Ako primijetite da kalanhoa ne cvjeta, možda je potrebno promijeniti položaj na kojem se nalazi i osigurati joj veću količinu sunčeve svjetlosti. Biljku se ne smije držati na propuhu, a i treba paziti da ne dođe do naglih izmjena temperature.
Zalijevanje
Kao i sve sukulentne biljke, tako i kalanhoa višak vode skladišti u svojim mesnatim listovima. Prskanje listova se stoga ne preporučuje jer biljka može oboljeti od gljivičnih bolesti i truleži.
Zalijevanje ne smije biti učestalo pa se stoga smatra da je zalijevanje jednom u 12 - 15 dana zimi i 7 - 10 dana ljeti dovoljno. Zalijevanju bi trebalo pristupiti nakon što se vanjski dio supstrata osuši u dubini oko 1 cm, a voda koja se koristi mora biti sobne temperature jer zalijevanje hladnom vodom kod biljke može izazvati temperaturni šok i trebala bi biti filtrirana ili barem odstajala kišnica. Ako višak vode oteče u posudice potrebno ih je isprazniti da bi se izbjegla mogućnost truljenja korijena. Za vrijeme mirovanja biljka se zalijeva dva puta mjesečno.
Gnojidba
Biljku je potrebno gnojiti dva puta mjesečno tijekom vegetativne faze, a prije cvjetanja. S obzirom na to da je osjetljiva na prekomjerno gnojenje treba odabrati lakša gnojiva, pa tako najbolji rezultat u prihrani daju kalij-fosforna gnojiva za sukulentne biljke, a gnojiva s udjelom dušika bi trebalo izbjegavati. Ovo iz razloga jer gnojiva koja sadrže dušik potiču razvoj zelenih dijelova biljke, listova i stabljike, pa time dovode do smanjene količine cvjetanja.
Tijekom faze cvjetanja ne preporučuje se gnojidba, kao i zimi kad cvijet miruje. Kalanhoa je biljka kod koje pretjerivanje u količini gnojidbe može izazvati izostanak cvjetanja.
Razmnožavanje
Ova biljka je izuzetno lagana za razmnožavanje i ono se najčešće obavlja pomoću reznica stabljika ili listova. Razmnožavati je moguće i pomoću sjemena ili kalemiti čime uzgajivači stvaraju nove i maštovite sorte.
Presađivanje
Kalanhou bi bilo poželjno svake godine presaditi u novu mješavinu tla, jer se tako postiže njen uravnoteženi rast i cvjetanje. Od izuzetne je važnosti presaditi tek kupljene biljke u novu posudu ili vani na otvoreno što će joj osigurati najbolje preduvjete za daljnji razvoj - novo tlo bit će zasićeno hranjivim sastojcima, a posude u koje su biljke presađene dat će dovoljno prostora za razvoj korijenskog sustava.
Kad se radi o presađivanju biljaka, pravilo je da se presađivanju pristupa nakon što je korijen biljke ispunio posudu. Nova posuda u koju se presađivanje obavlja treba biti oko 2 cm šira od prethodne. Prilikom presađivanja korijenje je dobro nježno oprati u mlakoj vodi, dobro drenirati dno nove posude i napraviti otvor za istjecanje vode, pa zatim biljku presaditi u pripremljenu hranjivu mješavinu tla. Tek presađenu biljku dobro je neko vrijeme držati u sjeni i pojačano zalijevati, a po proteku nekoliko dana od presađivanja nastaviti se o njoj brinuti na uobičajeni način.
Rezidba
Rezidba kalanhoe potrebna je da bismo dobili lijepi grmoliki oblik biljke. Rezidbi se pristupa tijekom vegetativne faze razvoja i to tako da se na svakoj grani orezuju po 2 lista na vrhu. Rezidba se ne obavlja tijekom cvjetanja biljke. Osnovni alat za pravilnu rezidbu je oštar nož ili škare koji se prije rezanja moraju dezinficirati. Rezidbom se može odstraniti ¼ biljke čime se potiče i rast izdanaka i cvjetnih pupoljaka.
Pomlađivanje
Kalanhoa se tijekom godina, osobito nakon obilnih cvatnji, prorjeđuje i izgleda ostarjelo i zapušteno pa ju je stoga potrebno redovito pomlađivati. Pomlađivanje se obavlja orezivanjem izdanaka i ostavljanjem samo onih najkrupnijih kao i rezidbom suhih cvjetova zajedno sa stabljikama. Uzimanjem reznica ili listova za daljnju sadnju sa zrele biljke obavlja se njeno pomlađivanje i razmnožavanje.
Prorjeđivanje
Prvom rezidbom nakon završene faze mirovanja obavlja se prorjeđivanje biljke. Naime, otprilike 3 - 4 tjedna nakon završene faze mirovanja pojavljuju se mladice na stabljici biljke. Na novim stabljikama orezuju se 2 - 3 lista kao i izdanci koji su odabrali pogrešan smjer rasta i to prema unutrašnjosti biljke. Prorjeđivanjem tih izdanaka, kao i prekomjernih donjih listova koji rastu u podnožju kalanhoe, postiže se da vrh biljke dobije potrebnu količinu svjetlosti koja je neophodna za rast i razvoj.
Zaštita preko zime
Nakon završene faze cvjetanja, najkasnije tijekom listopada i nastupa prvih jesenskim mrazova, sve biljke koje rastu vani na područjima gdje se temperature spuštaju ispod 10°C potrebno je unijeti u zatvorene prostore. Ako to nije moguće treba ih zaštiti odgovarajućim prekrivačima, ceradama i oko njih postaviti dovoljno debeo sloj organskog malča. Ukrasne lončanice koje se nalaze u interijerima nakon završene faze cvjetanja treba na nekoliko tjedana staviti na tamno mjesto i omogućiti im fazu mirovanja nakon čega će one ponovo krenuti u novi vegetacijski ciklus.
Bolesti
Glavni uzrok bolesti je nepoštivanje pravila uzgoja što se posebno odnosi na sastav tla ili zalijevanje biljke velikim količinama vode, jer upravo ove dvije nepravilnosti mogu dovesti do cijelog niza oboljenja. Najčešće bolesti kalanhoe su pepelnica, siva plijesan, pjegavost lišća, trulež stabljike.
Pepelnica
Ovo je gljivično oboljenje koje se najčešće javlja kod biljaka koje rastu u zatvoreni prostorima gdje je zrak suh i topao. Bijele naslage koje se javljaju po listovima isprva podsjećaju na naslage prašine ali s vremenom postaju sve gušće i zahvaćaju sve veće dijelove biljke. Ova bolest se vrlo brzo širi, pa je potrebno zaraženu biljku udaljiti od drugih, a zatim nakon uklanjanja zaraženih dijelova biljke istu tretirati fungicidima.
Siva plijesan
Sivu plijesan uzrokuje gljivica Botrytis cinerea i jedna je od najčešćih gljivičnih bolesti sobnih lončanica. Napada sve dijelove biljke, a glavni simptom je praškasti sloj na zahvaćenim dijelovima koji je, zapravo, ovojnica micelija gljiva. Biljke zaražene ovom bolesti treba dva puta dnevno prskati fungicidima. Da bi se spriječio nastanak bolesti potrebno je ograničiti zalijevanje biljke, posebno zimi, a i kada se zalijevanje vrši to treba biti ujutro tako da se biljka do navečer osuši. Ovo je izuzetno bitno jer se gljivice razmnožavaju noću u vlažnim uvjetima.
Pjegavost listova
Ova bolest se pojavljuje u obliku većih i manjih nekrotičnih pojava na listovima kalanhoe, uz promjenu boje lista koja na području oko pjega postaje ljubičasta ili žutosmeđa. Najčešći uzrok bolesti su gljivice iz roda Stemphylium bolickii pa je biljku moguće pokušati liječiti nekim od fungicidnih sredstava šire primjene ili onih na bazi bakra. Sve nekrotične dijelove treba ukloniti i uništiti, a biljku treba maknuti iz blizine drugog sobnog bilja s obzirom na to da se bolest brzo širi. Razvoju ove bolesti pogoduju vlažni uvjeti pa zato treba izbjegavati prskanje listova tijekom zalijevanja biljke.
Trulež stabljike
Trulež stabljike je gotovo uvijek rezultat nepravilnosti u uzgoju kalanhoe koji se tiču održavanja optimalne temperature za ovu tropsku biljku. Do ove bolesti dolazi kada se biljku ostavi na niskim temperaturama uslijed čega stabljika pocrni i s vremenom istrune. Uvijek treba voditi računa da se biljka ne ostavlja na temperaturama ispod 10 - 15°C.
Štetnici
Od štetnika koje napadaju kalanhou najčešći su lisne uši Aphididae, štitaste uši i grinje. Čim se uoči početni stadij zaraženosti nekim od štetnika, potrebno je poduzeti mjere uklanjanja nametnika i liječenja biljke.
Lisne uši
Lisne uši spadaju u rod homoptera i broje preko 4.000 podvrsta. Najčešće se hrane mladim dijelovima biljke, posebno izdancima i cvjetovima. Vrlo se brzo razmnožavaju i crpe hranjive sokove iz biljke. Stoga je potrebno brzo djelovati jer nekontrolirano širenje ovog štetnika može dovesti do uvenuća kalanhoe. Biljke s vremenom postaju deformirane i slabe te neotporne na napade drugih gljivičnih, virusnih ili bakterijskih infekcija. Prirodni predator protiv lisnih uši su bubamare.
Od bioloških načina suzbijanja ovog štetnika treba spomenuti i prskanje biljaka otopinom od koprive koja se napravi tako da se kopriva potopi u vodi u plastičnoj ili drvenoj kanti tijekom 24 sata, pa se s time prskaju zaražene biljke. Lisne uši su vrlo osjetljive i na jake začine poput papra, ljute mljevene paprike, čilija koji se također miješaju s vodom i tom otopinom prskaju biljke. Ako ne uspije ništa od prirodnih sredstava, tu su insekticidi sistemske namjene poput organofosfornih insekticida.
Štitaste uši
Štitaste uši isisavaju sokove iz listova i stabljike biljke što za posljedicu ima usporeni i deformirani rast lista i stagnaciju razvoja cijele biljke. Iza sebe ostavljaju mednu rosu koja je odlična podloga za razvoj gljivičnih i virusnih bolesti. Ovi štetnici imaju oklop koji ih štiti od djelovanja pesticida, pa ih je potrebno pokušati ukloniti biološkim načinima. Najjednostavniji od njih je otopina jedne žlice sapuna u 1 l vode te prskanje biljke ovom otopinom. U iste svrhe može poslužiti i duhan koji se prelije s 2 dl tople vode i ostavi preko noći, pa se drugi dan s tom otopinom ispiru zaraženi dijelovi biljke.
Grinje
Mekokožne ili tarsonemidne grinje napadaju vegetativni vrh biljke uslijed čega mlado lišće zaostaje u razvoju i postaje deformirano. Hrane se biljnim sokovima a ponekad napadaju i starije listove. I ovi štetnici se mogu pokušati ukloniti prskanjem biljke otopinom sapunice.
Upotreba kalanhoe
Osim ukrasne namjene i komercijalnog uzgoja, kalanhoa se često koristi i u tradicionalnoj medicini. Uzgoj kalanhoa u staklenicima diljem svijeta zasigurno je jedna od značajnih gospodarskih djelatnosti, a biljka se sve češće koristi i u kozmetičkoj industriji.
Berba
Mlade reznice biljaka ubiru se u rano proljeće prije nego je nastupila cvatnja. Ako se beru listovi radi primjene u narodnoj medicini, to se radi prije cvjetanja jer je tada koncentracija ljekovitih sastojaka u listovima najveća. Važno je da se branje obavlja za oblačnog dana ili rano ujutro, jer odveć jako sunce može izazvati opekline na ubranom lišću i time ih učiniti neupotrebljivim. Cvjetovi radi prikupljanja sjemena beru se nakon što su počeli blijediti i venuti.
Sušenje
Nakon što su cvjetovi ubrani s ciljem pribavljanja sjemenki, potrebno ih je položiti na papirnate ručnike i uz povremeno okretanje tako držati nekoliko dana dok sjemenke same ne ispadnu iz čaški. Nakon toga sjemenke se nastavljaju sušiti na isti način, naredna 2 - 3 tjedna. Listovi ubrani za čajne pripravke suše se u tamnim prostorijama uz obavezno okretanje čime se prevenira nastanak gljivičnih oboljenja.
Skladištenje
Sjemenke se stavljaju u papirnate vrećice na kojima treba naznačiti točan datum i godinu prikupljanja. Trebalo bi ih iskoristiti tijekom sljedeće dvije sezone. Osušeni listovi se stavljaju u hermetički zatvorene posude i čuvaju u tamnim i suhim prostorima. Listovi koji se koriste u svježem obliku za pripremu obloga, krema i ostalih ljekovitih i kozmetičkih pripravaka čuvaju se u prozračnim, drvenim posudama odakle odmah idu na preradu. Zahvaljujući količini vlage koju sadrže, listovi mogu izdržati i nekoliko dana prije daljnje obrade.
Kulinarstvo
Kalanhoa nije jestiva biljka i stoga nije našla svoju primjenu u kulinarstvu. Štoviše, dijelovi ove biljke su otrovni za ljude i životinje jer sadrže određene štetne glikozide.
Kozmetika
Kozmetički potencijal ove biljke još uvijek nije u potpunosti iskorišten, no danas je kalanhoa sastojak brojnih seruma i krema. Od velike je pomoći kod opeklina izazvanih pretjeranim izlaganjem suncu, smanjuje iritacije kože, pomaže kod akni i potiče stvaranje prirodnog kolagena.
Medicina
Kalanhoa se od davnina koristi u narodnoj medicini. Sok od listova kalanhoe pomaže kod upaljenih desni, a može se koristiti i kod liječenja gastritisa i čira na želucu. Kalanhoa sadrži flavonide, masne kiseline i triterpenoide bufadienolide i brojna ispitivanja dokazala su antitumorska svojstva ovih njenih sastojaka.
Čaj od listova biljke koristi se kod upalnih problema urološko-genitalnog sustava kod žena, a oblozima od svježih listova mogu se liječiti i virusne bradavice. Kapi soka kalanhoe mogu se kapati u uho kod upalnih oboljenja.
Kontraindikacije za uporabu ove biljke su trudnoća, oslabljeni imunološki sustav uslijed terapije nekim lijekovima i slabost srca. U prevelikoj količini pripravci kalanhoe mogu biti otrovni.
Gospodarstvo
Kalanhoa je biljka koja ima veliki gospodarski značaj u cvjećarstvu i uzgoju bilja jer spada u jednu od najpopularnijih biljaka koje se uzgajaju u staklenicima za komercijalnu uporabu. Danas je ovo vrlo popularna biljka koju imaju mnoga domaćinstva i jedna od najčešćih vrsta koje se uzgajaju u rasadnicima.
Zanimljivosti
Prva kalanhoa je u Europu stigla 1930. godine kada ju je s Madagaskara donio njemački znanstvenik Robert Blossfield po čijem imenu je i nazvana sorta Kalanchoe blossfeldiana. Naziv kalanhoa potječe od kineske fraze Kalan Chau što u prijevodu znači ” onaj koji pada i raste ”, što se vjerojatno odnosi na vrlo jednostavan način njena razmnožavanja.
Kalanhoa pročišćava zrak u prostoriji u kojoj se nalazi i stvara velike količine kisika. Upravo je to jedan od razloga zbog kojih je ovo jedna od omiljenih kućnih biljaka.
Foto: Vladvictoria/Pixabay
Odgovori