Papar

Papar (lat. Piper nigrum) je višegodišnja zimzelena drvenasta penjačica koja raste kao vinova loza i daje plodove u obliku bobica. Dolazi iz porodice Piperaceae i često se smatra da je porijeklom iz Malabara (Indija) iako su najraniji dokazi pronađeni u grobnici faraona Ramzesa II. Samim tim je jedan od najstarijih i najpopularnijih začina koji se uzgaja preko četiri tisuće godina. Drugo ime mu je crno zlato. Koristi se širom svijeta, u kulinarstvu i medicini.

Uzgaja se u tropskim krajevima poput Afrike, Indije, Vijetnama, Brazila i Indonezije. U uzgoju se većinom pušta da raste do oko 3 m u visinu, dok u divljini dostiže i preko 10 m visine. U sebi sadrži sastojak piperin, alkaloid zbog kojeg je papar ljut, ali koji pomaže i pri liječenju depresije i općenito dobro djeluje na mozak. Kada dospije do naših receptora mirisa, često izaziva reakciju kihanja. Dobar je izvor vitamina A, E, K, C i B6, kao i željeza i kalcijuma i u sebi ne sadrži kalorije.

Raste u obliku vinove loze srcolikih listova dužine oko 10 cm, korijen mu je često vidljiv (zračna vrsta korijena), a s tankih stabljika na ljeto izrastaju zeleni šiljci (dužine od oko 8 cm) koji potom postaju puni malih bijelih cvjetova. Sitni cvjetovi tvore viseće niti i pretvaraju se u zelene bobice - njih 40-ak koje rastu u dužim nitima. Dok u potpunosti ne sazru mijenjaju boju iz zelene u crvenu, pa u tamno crvenu. Nakon sušenja na jakom suncu u trajanju od par dana papar postane crn, onakav kakvog smo ga navikli vidjeti. Svaka bobica papra u sebi nosi jednu sjemenku u kojima se nalazi dragocjeni piperin kojeg proizvođači ponekad vade iz papra da bi ga posebno prodavali.

Ova svijetlozelena vinova loza brzo raste, iako ćete plodove čekati malo duže i prekrasan je dodatak bilo kojem vrtu, prozorskoj posudi ili vanjskom krajoliku. Biljka crnog papra voli se penjati prema svjetlu, a najbolje raste kad se može popeti na krošnje drveća, ograde od balkona i bilo koje druge građevine s prirodnim nadstrešnicama koje ga mogu zaštititi od izravne sunčeve svjetlosti.

Vrste papra

Od iste biljke papra možemo dobiti i zeleni i crni i bijeli papar, a vi odlučujete hoćete li plodove ubrati dok su nezreli, kad sazru i hoćete li ih oguliti ili osušiti. Svaka boja sa sobom nosi drugačiji okus. Zeleni papar se bere dok još nije sazrio, tako da mu je okus blaži. Općenito postoji više od 600 vrsta papra, ali samo par vrsta se koristi kao začin. Većinom se razlikuju po načinu obrade, vremenu branja i mjesta iz kojeg dolaze.

Papar možemo grupirati na dva načina:

Prema vremenu branja bobica/boji papra

• Zeleni papar - bobica potpuno nezrelog crnog papra.
• Crni papar - najčešće je u upotrebi. Neizbježan je na stolovima restorana pored soli. Ovakav papar je prokuhan i osušen, a bere se u toku sazrijevanja (jedan od indikatora je i žuta ili narančasta bobica u snopu). Pojavljuje se u raznim nijansama crvene. Nakon sušenja dobiva svoju poznatu crnu boju.
• Bijeli papar - samo zrno crnog papra, tj. oguljeni crni papar.
• Ružičasti papar - vjerojatno ste čuli za ružičasti papar, ali on zapravo nije papar; radi se o zrelim bobicama stabala porijeklom iz Indije i Amerike. Koriste se kao začin i imaju blag okus u poređenju s pravim paprom. Često se koriste u pripremi morskih plodova.

Prema mjestu u kojem se uzgaja

• Lampong papar - crni papar iz Indonezije, točnije regije imena Lampong. Ima nešto slađi, voćni okus.
• Tellicherry papar - dolazi iz jugozapadnog dijela Indije, Kerale, u blizini historijskog objekta imena Tellicherry. Ova vrsta papra je jedna od ukusnijih. Veliki broj vrsta papra dolazi iz ovog mjesta u Indiji i općenito Indije.
• Muntok papar - bijeli papar iz Indonezije, odnosno Muntoka.
• Indijski dugi papar i sečuanski papar - nešto drugačije vrste papra iz drugih porodica ili drugih vrsta.

Sadnja papra

Biljka crnog papra je vinova loza i najčešće se razmnožava vegetativnim reznicama i isprepliće se među stablima usjeva koji su u sjeni npr. kafe. Obično se sadi putem sadnica.

Vrijeme sadnje

Crni papar možete posaditi kada je temperatura tla topla, minimalno 20°C ili ga zasaditi kad god želite ako ga sadite u zatvorenom prostoru.  Ako ga želite presaditi iz tegle na otvoreno, možete to napraviti u proljeće, ako su uvjeti blagi.

Sadnja iz sjemena

Metoda sadnje papra iz sjemena se isplati ako ga želite rasađivati. Sjeme papra koje se može naći u trgovinama često je previše procesirano i kada se jednom napokon nađe u vašim rukama, ne može rasti. Za najbolji rast birajte sjemenke koje su uzgojene organski. Pri ovoj metodi uzima se sjeme papra koje se potom ostavi da se preko noći namače u mlakoj vodi kako bi se hidratiziralo i lakše upilo hranjive tvari iz zemlje. Za sadnju treba koristiti svježe ubrane primjerke bobica. Sade se tik ispod površine tla na dubini od jednog centimetra. Razmak između sjemenki treba iznositi 2,5 - 8 cm. Bit će im potrebno dosta toplote pa ih držite na kontroliranoj temperaturi između 24°C i 30°C (radijator je dobro mjesto). Proklijat će za otprilike 30 - 45 dana ako ju budete redovno zalijevali. Može proći i nekoliko godina prije nego što dobijete bobice.

Sadnja sadnice

Iz sadnica papar se sadi slično kao i iz sjemena. Napravite rupu u zemlji i posadite biljku na dubini od jednog centimetra. Nakon toga je okružite zemljom koja će biljku čvrsto držati u mjestu i redovno je zalijevajte. Presadite najzdravije sadnice vani ili u veće posude za rast kada pređu visinu od 10 cm.

Uzgoj u vrtu

Ako papar sadite u vrtu osigurajte mu mjesto na kojem će imati djelomičnu svjetlost tj. mjesto na kojem će imati periode tijekom kojeg će biti izložen svjetlosti, a i one tokom kojih će biti u hladu. Previše jaka sunčeva svjetlost tijekom cijelog dana mogla bi spaliti listove mnogih biljaka, pa i papra.

Ako sadite sadnice u vrtu nije potrebno namakati ih u vodi prije sadnje. U zemlji rukom napravite manju rupu te papar pokrijte tankim slojem zemlje. Imajte na umu da ih je potrebno zasaditi na dovoljnoj udaljenosti od maksimalno 30 cm kako bi se kvalitetno mogle razvijati i rasti i obavezno ga je nakon sadnje potrebno zaliti.

Uzgoj u stakleniku

Papar koji daje dosta plodova raste na širem prostoru, a takvo nešto mu nudi plastenik. Ako živite na mjestima s hladnijom klimom, plastenik je pravo mjesto za sadnju. Bit će mu potrebno dosta svjetla, ali i sjene kao i temperature ne niže od 20°C. I u plasteniku mu je potrebno nešto na što će se penjati listovi papra koji rastu kao loza.

Tlo treba održavati vlažnim. Uzgajanjem papra u stakleniku osigurat ćete dobro ukorjenjivanje kao i uspješniji početak rasta biljke. Za to je odgovorna i kontrolirana ventilacija koja je još jedna od prednosti uzgoja u stakleniku.

Uzgoj u posudama

Loza/lišće papra može izgledati veoma lijepo ako se stavi u viseće košare. Ako sadite papar u posude koje se nalaze u vašem domu, stavite ga na ono mjesto na kojem će imati najviše svjetla i osigurajte mu veliku posudu zbog korijena koji zauzima dosta prostora.

Papar ne podnosi hladnoću, pa mu je lakše osigurati potrebne uvjete ako se nalazi u kontroliranom okruženju u posudi. Možete ga uzgajati u glinenim posudama, posudama od crvene ili pješčane ilovače.

Ispod posude stavite tanjurić s vodom koji s vremena na vrijeme može pomoći u postizanju odgovarajuće vlažnosti. Zemlju obogatite s kompostom i grubim pijeskom prije nego što u nju dodate papar. Prstom napravite rupe, duboke oko 1.3 cm, a udaljene 2,5 - 3,5 cm. Nakon što stavite po sjeme u svaku rupu i pokrijete je zemljom, zalijte je te je nastavite zalijevati često.

Tlo

Najbolje raste na bogatom ilovastom tlu koje je blago kiselo (optimalna pH vrijednost 5.5 - 7) i dobro zadržava, ali i propušta vlagu. Ako nema načina da voda iscuri iz zemlje ili posude u kojoj se nalazi, može doći do truljenja biljke. Treba mu bogato tlo koje se lako isušuje. U divljini papar raste na crvenim lateritnim podlogama.

Temperatura

Ova biljka voli sunce, pa tako raste u tropskim džunglama koje su tople i vlažne te dobiva krošnjama drveća filtriranu svjetlost. Ne bi trebalo uzgajati biljke na mjestu na kojem temperatura pada ispod 10°C jer bi mogla prestati cvjetati i rasti. Može tolerirati temperature između 10°C i 40°C. Ako se uzgaja u toploj klimi neophodna je zaštita od sunca.

Odgovaraju mu istočna i zapadna orijentacija. Kad se crni papar uzgaja u padinama, treba izbjegavati padine okrenute prema jugu, a donja polovica sjevernih i sjeveroistočnih padina imaju prednost u sadnji. To će spriječiti da vinova loza tijekom ljeta bude spaljena sunčevim zrakama iz južnog smjera.

Uzgoj papra

Papar je spororastuća biljka kojoj će trebati oko četiri godine da naraste i rodi plodom, a najzrelija je u sedmoj godini rasta. Može živjeti i do dvadeset godina. Uvjeti za uzgoj papra zahtijevaju visoke temperature, obilne i česte kiše te tlo koje se brzo isušuje, a takvi uvjeti su prirodno mogući u Indiji, Indoneziji i Brazilu te su zbog toga ove zemlje među najvećim komercijalnim izvoznicima.

Slaganje kultura

Često se sadi pored kave ili različitih vrsta čaja. Ove joj biljke nude prirodnu sjenu, a papar se voli penjati po njima. Nije poželjno saditi ih pored rajčica, paprika, patlidžana ili tikvica. Papar nije previše izbirljiv sve dok raste u odgovarajućim uvjetima. Često pomaže biljkama oko sebe jer je prirodan pesticid. Od sebe odbija razne napasti i tako održava zdravlje biljaka oko sebe, a ovo svojstvo papra možete iskoristiti tako što ćete dodati papar u zemlju neke druge biljke, a on će biljku zaštititi od bakterija ili mrava.

Zalijevanje

Zalijevanje ove biljke trebate obaviti svaki put kada je na dodir tlo suho. Kada je zalijevate, dobro je natopite vodom dok voda ne krene curiti iz rupa za drenažu. Zalijevajte ju dva do tri puta tjedno. S obzirom na to da voli vlagu godit će joj i redovno prskanje vodom. Prostorije u kojima je dobro čuvati je su kuhinja i kupaonica, ali samo ako u njima imaju direktnu sunčevu svjetlost. S obzirom da voli toplinu, izbjegavajte zalijevanje ledenom vodom.

Gnojidba

Nije mu potrebno previše pomoći, ali ako ga planirate hraniti, radite to od proljeća kada počinje rasti s razmakom hranjenja od dva tjedna dok ne dođe jesen. Nemojte je previše gnojiti. Ako raste na visokim temperaturama pod jakim svjetlom, treba mu veća količina gnojiva. Ako raste na nižim temperaturama i pod slabijim svjetlom onda smanjite dozu.

Tijekom zime ga možete prestati gnojiti, a odgovara mu tekuće gnojivo. Vrtnu zemlju treba dopuniti s malo više komposta, a poželjno je dodati odgovarajući prekrivač od gnojiva sa zelenim lišćem ili organskim tvarima. Treba paziti da ne bude izravnog kontakta gnojiva s korijenom crnog papra.

Razmnožavanje

Biljka papra je hermafrodit, može biti i episkopalna i jednodomna. Većina kultiviranih vrsta su jednodomne (muški i ženski cvjetovi nalaze se na istoj biljci), premda su pronađene varijacije ove biljke u rasponu od potpuno muškog do kompletnog ženskog papra. Može se razmnožavati seksualno i aseksualno. Češće je prisutno dijeljenje biljki i razmnožavanje istih putem reznica jer ovakva metoda osigurava identičan genetski sastav kod potomaka matične biljke.

Održavanje i njega

Ako papru osiguramo tropske uvjete kakve ona voli, održavanje i njegovanje iste bit će lagan zadatak. Papar rijetko treba presađivati i generalno nećete utrošiti previše vremena za održavanje istog.

Održavanje nasada

Lišće ove biljke može rasti uspravno, ali mu se treba osigurati nešto što će ga spriječiti od padanja na tlo, nešto na što će se biljka penjati. Također je vrlo važno je znati da su crne mrlje na stražnjoj strani listova papra potpuno normalne. To su male kristalne kuglice u kojima se nalazi šećer. S vremenom ove kuglice postaju crne pa ljudi misle da su insekti napali biljku pa je potom tretiraju insekticidima, ali nisu i nemojte ih uklanjati jer ne štete biljci. Ako pravite nasade birajte sadnice koje su potekle iz podloge loze. Ako budete birali bočne reznice to će rezultirati grmolikim rastom.

Rezidba i oblikovanje

Papar nije potrebno redovno rezati da bi bila zdrava. Uvijek možete obrezati biljku da biste uklonili mrtvo ili umiruće lišće, kontrolirali pravac rasta te da biste smanjili biljku koja prerasta posudu u kojoj se nalazi. Preproučuje se obrezivanje dvaput godišnje.

Berba i sušenje

Da biste odvojili bobice od šiljaka lagano ih protrljajte dlanovima. Plodove papra možete ubrati na tri načina u tri različita razdoblja njihovog rasta. Rane zelene plodove možete ubrati i ukiseliti pa će biti mekani i manje ljuti, a možete ih i osušiti. Ako sačekate neko vrijeme, zelene bobice će postati blago crvenkaste; osušite ih na suncu i dobit ćete uobičajeni crni papar. Sušite ih sve dok ne postanu tvrde i tamne.

Ako ih berete kada su potpuno crvene, u njihovoj zreloj fazi, možete oguliti crveni dio i ostat će vam bijela koštica u unutrašnjosti. Obično se ovaj proces obavlja natapanjem bobica u ključaloj vodi. I crna i bijela verzija se mogu usitniti mljevenjem.

Skladištenje

Nakon sušenja poželjno je papar čuvati u zatvorenoj posudi na suhom i hladnom mjestu. Svoju svježinu bolje će zadržati u obliku bobica, neizmrvljen. Nema rok korištenja, ali može izgubiti aromu nakon 4 godine.

Bolesti

Papar nije biljka koja je boležljiva, ali zbog svoje tropske naravi zahtijeva dosta vode koja, ako nemate dobar sistem za otjecanje vode, dovodi do raznih gljivičnih bolesti truljenja korijena. Mogu se pojaviti tamne crne ili smeđe mrlje na stabljici i listovima, a bobice postanu trule. Za rješenje ovog problema, papar pokušajte zasaditi na manjoj visini te obavezno odstranite dio koji je bolestan. Dezinficirajte svoj alat kako biste spriječili prijenos bolesti.

Bolest korijena

Bolest korijena je bolest koja rezultuje truljenjem biljke. Najčešće pogađa papar kojem su svi dijelovi osjetljivi na ovu bolest. Ako su se na listovima pojavile crne mrlje koje imaju karakteristične rubove i brzo se povećavaju ili ako su mladice crne boje vaša biljka je bolesna. Simptomi mogu biti i žuta boja biljke kao i isušivanje. Papar može živjeti s ovom bolešću neko vrijeme, a onda, kada bolest dođe do korijenja, uvenuti. Ovo se često događa u zimskom periodu, a možete prevenirati tako što ćete se potruditi da se voda ne zadržava u zemlji ili oko korijenja biljke. Mladice je uvijek poželjno dignuti s tla na koje prirodno padaju. Smanjena vlaga i prisustvo sunčeve svjetlosti smanjuje intenzitet zaraze lišća.

Antraknoza

Antraknoza je bolest uzrokovana gljivicama koja je prisutna ako bobice na sebi imaju smeđe pukotine. U kasnijim fazama bolesti bobice u potpunosti mijenjaju boju dok ne postanu crne i suhe. Ove gljivice također uzrokuju i smeđe mrlje raznih oblika na lišću.

Otpadanje šiljaka

Otpadanje šiljaka se može pojaviti u periodima kada nema dovoljno padavina, pa biljka stoga cvjeta kasnije u lipnju ili srpnju. Uzroci mogu biti nedovoljno oprašivanje i infekcija antraknozom.

Virusne bolesti

Virusne bolesti se šire upotrebom zaraženih stabljika, zaraženog materijala za sađenje ili putem insekata poput lisnih uši. Listovi postaju sitni i tekstura im je ispucala i zgužvana. Moguće je pojavljivanje mrlja.

Štetnici

Od štetnika ovu bolest mogu napasti sitne životinje poput uši, puževa i paukovih grinja. Možete primijetiti i minijaturne bijele insekte s velikim brojem sitnih nožica koji za sobom ostavljaju tvorevine poput kuglica od paukove mreže, a oko kojih se ponekad okupljaju i mravi. Šteta rijetko bude ozbiljna, a štetnici većinom dođu sa susjednih biljaka. Najbolja prevencija je promatranje biljaka, a ako na vrijeme uočite štetnike, lako ih se možete riješiti ručnim uklanjanjem.

Insekticidi nisu uvijek najbolje rješenje, iako mogu ukloniti svaku štetočinu. Dobar mlaz vode usmjeren dikretno u biljku može skloniti insekte pod uvjetom da se nisu previše razmnožili. Ako koristite insekticid, poprskajte ga ondje gdje je biljka napadnuta.

Tvrdokrilci

Tvrdokrilci (lat. Longitarsus Nigripennis) su male bube veličine oko 2.5 mm. Glava joj žutosmeđe boje, a krila su crna. Ima duge zadnje noge koje joj olakšavaju skakanje na velike udaljenosti. Ženke polažu jaja na šiljke i bobice, a odrasle bube se hrane listovima (većinom se nalaze na stražnjoj strani lista). Napadnuti šiljci postaju crne i propadaju kao i bobice papra. Da biste zaštitili biljku od ovih štetnika osigurajte joj dovoljno sjene.

Moljac

Moljac latinskog imena Cydia hemidoxa je ozbiljna štetočina papra. Odrasla jedinka je moljac s rasponom krila od 10 - 15 mm s grimiznim i žutim prednjim krilima. Ličinke su sivkaste boje duljine oko 12 mm. Napadaju biljku kada počne rađati nove plodove. Ličinke se pojavljuju na nezrelim izbojcima, a hrane se unutrašnjim tkivom što rezultira crnilom i propadanjem pogođenih izdanaka.

Resokrilci

Resokrilci vole mladi papar koji raste na nešto većoj nadmorskoj visini. Odrasle jedinke mogu narasti do 3 mm u duljinu i bijele su boje. S obzirom na to da se hrane listovima papra, listovi se suše i savijaju se prema dolje.

Upotreba papra

Prema istraživanju Sveučilišta iz Kolorada, papar je druga najpopularnija biljka poslije rajčica. Osim mljevenog papra i bobica papra, postoji i ulje od papra koje je sastojak mnogih ljekovitih i kozmetičkih proizvoda kao i parfema. Vijetnam je najveći proizvođač papra, a SAD su najveći uvoznik istog.

Pripravci

• umak od papra

Kulinarstvo

Najčešće ga koristimo usitnjenog za aromatiziranje raznih jela: juha, umaka, mesa, ribe, gulaša, salata i tako dalje. Nije važno da li je jelo toplo ili hladno, papar ide uz sve. Dobra je kombinacija s drugim začinima poput kurkume, kumina i češnjaka. Zelene bobice papra dobro se miješaju uz odreske ili umake. Od davnina se koristi za očuvanje hrane, a pogotovo mesa, ali i za spremanje kolača.

Neizostavan je sastojak u spremanju zimnice zbog svojih antibakterijskih svojstava. Paprike s kupusom, turšija, zelene rajčice, ljutike u octu i kiseli krastavci su samo neke od ukusnih zimnica koje ne bi imale svoj prepoznatljiv okus bez papra. Koristi se cjelovit, zgnječen ili mljeven. Da biste osigurali najbolju aromu, ručnim mljevenjem usitnite papar neposredno prije dodavanja u jelo. Također je poznat i popularan i čaj od papra, ali imajte na umu da ga ne treba pretjerano konzumirati zbog svojih jakih svojstava.

Medicina

Iako se papar smatra vrlo zdravim začinom ne treba ga unositi u prevelikim količinama. Prirodni je antioksidant, povećava apsorpciju hranjivih sastojaka, poboljšava rad srca i krvni tlak, potiče zdrav rast stanica i probavu, djeluje protuupalno i pojačava imunološki sustav. Od davnina se koristi u alternativnoj medicini, pa tako postoji recept za brzo zaustavljanje krvarenja - stavite papar na ranu.

Crni papar pomaže u poboljšanju sposobnosti vašeg želuca da probavlja hranu i zdravlju crijeva. Također sprječava stvaranje crijevnih plinova i, kao bonus, vanjski sloj papra pomaže u razgradnji masnih stanica. Potiče mokrenje i znojenje. Ulje papra pomaže s kožnim problemima poput akni ili celulita, a može pospješiti i rast kose.

Povijest

Papar je bio i ostao vrlo bitan sastojak u razmjeni između Indije i Europe. U 15. stoljeću je Vasko de Gama krenuo sa svoja tri broda kako bi pronašao novi trgovački put do istočne Indije. Vjerovao je da će plovidbom prema zapadu doći do istoka. Zanos s istokom je postojao jer je predstavljao misteriozan izvor začina, većinom papra. U to su vrijeme svi začini u Europi bili pod kontrolom gradova Venecije i Genove.

Od ranog 8. stoljeća Arapi i Mlečani održavali su dogovor u kojem će svi začini koji prelaze Sredozemno more prolaziti kroz ruke Mlečana. Ovaj monopol i mogućnost postavljanja visoke cijene doveli su do toga da je papar bio luksuz u srednjovjekovnoj Europi. I danas koristimo izraz "papreno skupo" koji koristimo da bismo objasnili visoku cijenu nečeg.

U staroj Grčkoj i Rimu danak se plaćao paprom i služio je kao novac zbog svoje vrijednosti koja je bila velika jer začini nisu bili rasprostranjeni. Sve veća potražnja i želja Europljana za začinom i visoke cijene bili su dovoljno poticajni da Europa potraži izravniju rutu prema svojim začinima, a to je pokrenulo ono što će se kasnije nazvati Dobom velikih geografskih otkrića. U Vijetnam (koji je danas među najvećim proizvođačima papra) je došao s Francuzima u 17. st.

Zanimljivosti

Riječ "papar" nastala je od Sanskrtske riječi "pippali" što znači bobica. Koristio u procesu mumifikacije. Tijelo Ramzesa II je pronađeno mumificirano s paprom u nozdrvama. Naime, Ramzes II je imao specifičan oblik nosa koji je sačuvan tako što je unutar njega stavljen papar.

Sastojak iz papra se koristi i u proizvodnji Coca Cole, a sadrži i manju količinu kofeina, dok su najbogatiji ljudi nekada davno nosili parfeme of papra. Piperin koji se nalazi u papru prirodan je način obrane od komaraca.

Foto: Bishnu Sarangi / Pixabay