Trnina ili trnjina (lat. Prunus spinosa) često poznata i pod nazivima trnula, trnavka i trn je listopadni grm koji nerijetko može narasti i do 7 m. Pripada dobro poznatoj porodici ruža (Rosaceae) čiji su najpoznatiji predstavnici ruža, suručica, petoprsta, ali i druge vrste biljaka poput jabuke, kruške i jagode.
Vrsta je koja je rasprostranjena različitim područjima Europe uključujući Veliku Britaniju i sjeverne dijelove Afrike, dok se također može naći i na području Kavkaza i dijelova Azije. Obično se nalazi na rubovima šuma, u živicama, na obroncima i na poljima, a često se uzgaja u vrtovima zbog svojih plodova. Raste kao grm, ali i kao drvo i otporna je na hladne temperature, a može preživjeti i u područjima s hladnim zimama i temperaturama do -20°C.
Trnina preferira umjereno vlažna staništa i dobro podnosi različite količine padalina. Dobro podnosi sušu i može preživjeti u područjima s manjkom padalina. U nekim područjima može biti dovoljno oko 500 - 800 mm padalina godišnje, dok u drugim područjima s više oborina može biti i preko 1.000 mm godišnje. Cvjeta u ožujku i travnju i to prije nego što se listovi potpuno razviju.
Cvjetovi su bijeli i obično se javljaju prije lišća. Listovi su jednostavni i jajoliki čija duljina varira između 2 - 4 cm duljine. Rubovi listova su nazubljeni, a vrhovi su često blago šiljasti. Boja listova može varirati ovisno o dobu godine, pa tako u proljeće i ljeto listovi su obično svjetlo zeleni do tamnozeleni dok u jesen mogu poprimiti nijanse crvene, narančaste i žute boje.
Biljka ima plodove, a u pitanju su sitne bobice tamnoplave do crne boje. Iako su jestivi, jako rijeko se konzumiraju jer se smatraju kiselim i gorkim. Često se koriste za izradu raznih proizvoda poput pekmeza, vina, rakije i čaja. Plodovi se formiraju nakon cvatnje, a počinju sazrijevati tijekom ljeta i dostižu zrelost u jesen.
Preporučena međusobna udaljenost za sadnju je minimalno 30 cm u redovima i 2 - 3 m između dvije sadnice što omogućuje dovoljno prostora za razgranate korijenske sustave i rast biljaka bez međusobne konkurencije. Također, pravilan razmak olakšava pristup zraku i svjetlosti što je važno za zdrav rast i razvoj biljaka. Otporna je biljka koja obično ne zahtijeva često zalijevanje nakon što se dobro ukorijeni u tlu i uglavnom će se oslanjati na prirodne padaline da bi zadovoljila svoje potrebe za vodom.
Srodnici
Vrste trnine
Trnina pripada rodu prunus i nema svojih vrsta, ali ima hibridne sorte od kojih su najpoznatije Godenhaus, Merzig, Nittel, Purpurea i Reto.
Uzgoj trnine
Trnina se može u različitim tipovima tla, ali najbolje uspijeva u blago kiselim ili neutralnim tlima. Može uzgajati iz sjemena gdje se preporučuje prikupljanje svježih plodova u jesen i stratifikacija sjemena prije sjetve kako bi se potaklo klijanje. Sadnice treba posaditi u rano proljeće ili jesen u prethodno iskopanu rupu koja je dovoljno duboka i široka da smjesti korijenski sustav biljke nakon čega se lagano pokriva zemljom.
Redovnim zalijevanjem mlade biljke tijekom sušnih razdoblja potičemo rast. Može se koristiti organski malč kako bi se zadržala vlaga u tlu i smanjio rast korova. Odrasle biljke obično ne zahtijevaju puno zalijevanja osim ako ne postoji produljeno sušno razdoblje. Dobro podnosi rezidbu koja se obavlja u kasnu zimu ili rano proljeće prije nego što biljka krene s novim rastom, a obavlja se kako bi se održala kompaktna forma i potaknulo cvjetanje.
Tlo
Iako može uspješno rasti u različitim vrstama tla, najbolje rezultate postiže u dobro dreniranim i plodnim tlima, odnosno onima čija je pH vrijednost između 6,5 - 8,0, poput pjeskovite ilovače i gline. Ako je tlo previše alkalno može se korigirati dodavanjem organskih materijala kao što su treseta, kompost ili lišća koji će pomoći u snižavanju pH vrijednosti tla i pružiti bolje uvjete za rast. Ako je tlo previše kiselo dodaje se vapno ili vapnenac kako bi se povećala pH vrijednost tla i uspostavili neutralniji uvjeti. Tlo bi trebalo biti dobro drenirano kako bi se spriječilo zadržavanje viška vode oko korijena biljke. Ako postoji tlo koje je sklono zadržavanju vode može se dodati pijesak ili humus kako bi se poboljšala drenaža.
Klima
Trnina je otporna biljka koja može rasti u različitim klimatskim uvjetima dok je uobičajeno je da se sadi u umjerenim i hladnijim područjima. Prilagođena je hladnijim klimatskim uvjetima i može podnijeti niske temperature koje se kreću 15 - 20°C ispod 0°C, dok ljetne podnosi su u rasponu 20 - 30°C. Podnosi različite razine vlažnosti dok općenito preferira umjerenu do suptropsku vlažnost. Ne podnosi pretjeranu vlažnost tla pa je bitno osigurati dobru drenažu kako bi se spriječila zadržavanje viška vode oko korijenja. Dobro se razvija u tlima koja imaju vlažnost između 40 - 70%.
Vrijeme sadnje
Najbolje vrijeme za sadnju je u razdoblju mirovanja biljke dok su temperature niže i biljka nije aktivno u fazi rasta. U većini područja to obično pada u kasnu jesen ili rano proljeće. Idealno vrijeme za sadnju je kada je tlo dovoljno vlažno i temperatura umjerena što omogućuje korijenima da se dobro uspostave prije dolaska toplijeg vremena. Potrebno je izbjegavati sadnju tijekom vrućih ljetnih mjeseci kada su temperature visoke i tlo je suho.
Prije sadnje preporučuje se priprema tla i prihranjivanje kako bi se osigurali optimalni uvjeti za rast biljke. Također je važno odabrati zdrave i dobro razvijene sadnice za sadnju. Veličina sadnice za vrijeme sadnje može varirati, ali se preporučuje odabrati sadnicu koja ima dobro razvijen korijenski sustav, dok je idealna veličina sadnice između 30 - 60 cm.
Slaganje kultura
Uz trninu se mogu saditi različite biljke koje se dobro slažu s njenim uvjetima rasta poput mirisnih trava u koje spadaju lavanda, kadulja, ružmarin. Tu su i cvjetnice poput ljubičice, maćuhice i krizanteme kao i puzavaca poput bršljana, jasmina i glicinije. Ukrasne trave kao što su perovskija i čistac imaju dekorativne listove i cvjetove pa mogu obogatiti teksturu u vrtu.
Drveće i grmlje s plitkim korijenjem poput breze, topole i vrbe imaju plitak korijenski sustav koji se također mogu ispreplesti s korijenjem trnine i ometati njezin rast pa se upravo radi toga ne savjetuje sadnja u blizini ove biljke. Trnina preferira neutralno do blago kiselo tlo pa se biljke koje zahtijevaju vrlo kiselo tlo poput nekih vrsta vrijeska ne preporučuje saditi u blizini. Biljke poput bambusa ili nekih vrsta trske mogu imati vrlo agresivan korijenski sustav koji se može proširiti i ometati rast trnine.
Faza mirovanja
Faza mirovanja obično nastupa tijekom zime kada su temperature niske tijekom kojeg se njezin rast usporava. Listovi biljke mogu otpasti, a biljka se može činiti manje živahnom. U ovom periodu biljka troši minimalnu količinu energije i odmara se. Tlo se može malčirati kako bi se zaštitio korijenski sustav biljke od ekstremnih temperatura, očuvala vlažnost tla i suzbio rast korova. Kao malč može se koristiti organski materijal poput borove kore, slame, komposta ili usitnjenog lišća što pomaže u očuvanju stabilne temperature tla, sprječava isušivanje tla i smanjuje konkurenciju korova.
Sadnja trnine
Obično se sadi u jesen ili rano proljeće kada su uvjeti tla optimalni za njezin rast. Prije sadnje potrebno je izabrati sunčano ili polusjenovito mjesto s dobro dreniranim tlom gdje se neposredno prije sadnje uklanja korov i korijenje kao i otpadni materijal s područja gdje će se saditi. Ako je tlo loše kvalitete, može ga se obogatiti kompostom ili stajskim gnojem kako bi se poboljšala struktura i hranjivost. Iskopana rupa treba biti dublja i šira od korijenskog sustava odnosno dovoljna da se korijenski sustav širi bez stiskanja. Ako je korijen suh ili oštećen, potrebno ga je potopiti u vodu neko vrijeme kako bi se oporavio. Nakon sadnje savjetuje se zalijevanje tijekom prvih nekoliko tjedana kako bi se lakše ukorijenila, a pritom je jako važno održavati područje oko biljke bez korova.
Sadnja sjemena
Idealno vrijeme za sjetvu sjemena je obično u jesen, između rujna i studenog kada sjeme prirodno pada s biljke i ima veće šanse za uspješno klijanje. Sjeme ima prirodnu fazu mirovanja koja pomaže u pripremi sjemena za klijanje, a sjetva u jesen simulira prirodne uvjete. Ako se sije u proljeće to može imati nešto nižu stopu klijanja jer sjeme može zahtijevati više vremena za prirodnu stratifikaciju tijekom hladnih mjeseci.
Sije se na relativno plitku dubinu obično oko 1 - 2 cm. Za uspješno klijanje sjeme treba biti u kontaktu s tlom kako bi apsorbiralo vlagu i hranjive tvari. Obično nije potrebno dodatno pokrivati sjeme s nečim kao što je tlo ili supstrat. Savjetuje se lagano pritiskanje u tlo nakon sjetve jer za klijanje treba svjetlost.
Sadnja sadnice
Dubina sadnje trebala bi biti takva da korijenov vrat bude na razini ili blago iznad površine tla. Prije sadnje potrebno je prethodno pripremiti tlo gdje će sadnica biti posađena uklanjanjem korova kako bi se poboljšala drenaža. Dubina rupe treba biti jednaka dubini korijena sadnice dok bi širina trebala biti nešto veća kako bi korijenski sustav imao prostor za rast. Nakon sadnje savjetuje se obilno zalijevanje kako bi se tlo dobro navlažilo i potaklo ukorjenjivanje. Tlo oko sadnice može se prekriti slojem malča što će pomoći zadržavanju vlage u tlu, suzbijanju korova i održavanju stabilne temperature tla. Potrebno je koristiti organski malč poput komposta ili borove kore debljine oko 5 cm.
Kalemljenje
Idealno vrijeme za kalemljenje je obično u proljeće kada je biljka aktivna i sokovi se kreću, ali ovisno o klimatskim uvjetima kalemljenje se može obavljati i u kasno ljeto ili ranu jesen. Trnina se može kalemiti kako bi se reproducirale željene sorte, a postupak kalemljenja uključuje izbor zdrave sadnice koja će poslužiti kao podloga za kalemljenje.
Reznice željene sorte koja se treba kalemiti mora biti mlada i srednje tvrdoće, a trebaju biti duge 10 - 15 cm. Na podlozi se napravi ravni rez nožem ili britvicom za kalemljenje, a trebao bi biti dubok dovoljno da se reznica može umetnuti. Koristi se traka za kalemljenje ili sličan materijal za fiksiranje kalema. Za fiksiranje je potrebno omotati traku oko kalema i podloge kako bi se osigurala stabilnost i spriječilo pomicanje. Nakon kalemljenja preporučuje se primjena nekog oblika zaštite kao što su vosak ili parafin da se spriječi ulazak vlage i infekcija.
Uzgoj u vrtu
Za uspješnu sadnju u vrtu potrebno je naći lokaciju koja ima dobru cirkulaciju zraka i nije izloženo dugotrajnom zadržavanju vode. Prilikom sadnje preporučuje se ostaviti odgovarajući razmak između biljaka i temelja, a s obzirom na to da trnina ima razvijen korijenski sustav preporučuje se ostaviti barem 1 - 2 m udaljenosti kako bi se izbjegao eventualni problem s korijenjem. Samooprašujuća je biljka što znači da može razviti plodove bez potrebe za prisutnošću druge biljke iste vrste. Sadnja na međusobnoj udaljenosti 2 - 4 m osigurava dovoljno prostora za rast i širenje, ali istovremeno omogućava da se formira zatvorena grmolika masa koja može stvoriti željeni učinak u vrtu.
Uzgoj u stakleniku
Pogodna je za uzgoj u stakleniku gdje dnevna temperatura treba biti između 15 - 25°C dok noćna može biti nešto niža s minimalnom temperaturom od 5°C kako bi se izbjeglo bilo kakvo oštećenje. Staklenik treba biti dobro ventiliran kako bi se osigurala cirkulacija svježeg zraka i izbjegla prevelika akumulacija vlage. Preporučuje se otvaranje prozora ili vrata tijekom toplih dana kako bi se spriječilo pregrijavanje. Idealna vlažnost zraka u stakleniku kreće se između 50 - 70% dok bi visoka vlažnost mogla povećati rizik od bolesti i štetnika. Iako preferira dosta svjetlosti, radi boljeg kontroliranja količine mogu se koristiti sjene ili mreže za zasjenjivanje.
Uzgoj u posudama
Izbor prave posude važan je za uspješan uzgoj trnine, a idealne su one koje su dovoljno duboke i prostrane kako bi se moglo razviti korijenje. Terra cotta ili plastična posuda su popularan izbor za uzgoj ove biljke. Preporučuje se posuda s dubinom od najmanje 30 cm sa što većom širinom. U jednu posudu se obično sadi jedna sadnica. Trnina posađena u posudu može narasti do visine 1,5 - 2 m, a redovno orezivanje potaknut će grananje i pomoći će u održavanju biljke.
Za sadnju u posudu preporučuje se kvalitetan supstrat za cvijeće i biljke koji bi trebao biti dobro dreniran kako bi se izbjeglo zadržavanje vode, ali i zadržalo dovoljno vlage za rast biljke. Životni vijek trnine posađene u posudu može varirati ovisno o uvjetima uzgoja, a u idealnim uvjetima može živjeti i do nekoliko desetljeća.
Održavanje nasada
Održavanje nasada uključuje redovno zalijevanje i prihranjivanje, a da bi se poboljšao njen izgled i produžio vijek trajanja potrebno se držati smjernica za redovno orezivanje kako bi se održavala željena gustoća i osigurao pravilan rast. Redovnim uklanjanjem korova oko nasada sprječava se konkurencija za hranjive tvari i vlagu. Malčiranje tla može pomoći u suzbijanju korova i očuvanju vlage u tlu.
Održavanje i njega
Kao i kod održavanja cijelih nasada posađene trnine tako se i kod pojedinačne sadnice treba paziti na uredno i redovno zalijevanje i prihranjivanje, posebno u prvim godinama nakon sadnje. Također se treba kontrolirati njezin rast gdje kao brzorastuća vrsta biljke ima sklonost naginjanju, a može je podržati i vezati uz potporu što će pomoći u održavanju uspravnog rasta i spriječiti pucanje grana. Dodavanje malča oko sadnice pomaže u zadržavanju vlage u tlu, smanjenju rasta korova i očuvanju stabilne temperature tla, a savjetuje se malčiranje slojem organskog malča poput komposta ili borove kore.
Zalijevanje
U vrućim i suhim uvjetima sadnica trnine može zahtijevati češće zalijevanje dok u hladnijim i kišovitim uvjetima zalijevanje može biti manje često. Mlada sadnica treba češće zalijevanje kako bi se osigurao razvoj korijenja. U pravilu zalijeva se svakih 5 - 7 dana ili kada se gornji sloj tla osuši. Treba paziti da tlo ne bude konstantno suho ali i izbjegavati pretjerano zasićenje vodom. Odrasla biljka ima razvijeniji korijenski sustav i može podnijeti sušu pa se savjetuje zalijevati jednom tjedno ili prema potrebi s tim da bi se gornji sloj tla trebao malo osušiti između zalijevanja.
Gnojidba
Prihranjivanje se obično provodi tri puta godišnje s prvim prihranjivanjem u rano proljeće prije nego što biljka počne aktivno rasti, a koristi se gnojivo s većim udjelom fosfora kako bi se potaknuo razvoj korijena i cvjetanje i to u omjeru 10 - 20 - 10. Zatim slijedi drugo prihranjivanje, a ono je obično krajem proljeća ili početkom ljeta i to za vegetativni rast biljke. Koristi se gnojivo s većim udjelom dušika za zdrav rast lišća i grana. Treće i posljednje prihranjivanje se provodi sredinom ljeta gdje se koristi uravnoteženo gnojivo koje sadrži ravnotežu dušika, fosfora i kalija. Za ova dva prihranjivanja koristi se gnojivo u omjeru 20 - 20 - 20. Kao organsko gnojivo može se koristiti kompost od stajskog gnoja, lišća ili druge prirodne organske tvari.
Razmnožavanje
Osim sjemenom i kalemljenjem trnina se može razmnožavati reznicama, podjelom i izdancima. Ako se za razmnožavanje koriste reznice one se uzimaju sa zdravih i zrelih grana i ukorjenjuju se kako bi se dobile nove biljke, a obično se odvija u proljeće ili ljeto. Potrebno je ukloniti donje lišće s reznice, a zatim je staviti u supstrat za ukorjenjivanje. Također je potrebno vršiti redovno zalijevanje kao i optimalnu temperaturu i svjetlost sve dok ne ukorijene.
Razmnožavanje podjelom biljke se obično provodi tijekom proljeća ili jeseni. Biljku treba pažljivo iskopati iz tla i podijeliti korijenski sustav na nekoliko manjih dijelova gdje svaki dio treba saditi zasebno i zalijevati kako bi se potaknulo ukorjenjivanje. Metoda rezanja izdanaka uključuje uzimanje izdanaka iz matične biljke i sadnju u odgovarajući supstrat. Izdanak treba biti zdrav i ne previše zreo. Potrebno je ukloniti donje lišće i staviti ga u supstrat tako da samo gornji dio ostane iznad tla.
Presađivanje
Presađivanje se obično vrši kada nastupi gužva u postojećem prostoru, slaba kvaliteta tla, nepovoljni uvjeti ili želja za promjenom lokacije. Idealno vrijeme za presađivanje je u rano proljeće ili kasnu jesen kada su temperature umjerene i biljka ulazi u fazi mirovanja. Sadnica bi trebala bi biti dovoljno razvijena da ima dovoljno korijenskog sustava za uspješno preživljavanje nakon presađivanja. Optimalna veličina sadnice može varirati, ali generalno bi trebala imati visinu 15 - 30 cm. Pri presađivanju se preporučuje ostaviti dovoljno prostora između biljaka kako bi se osiguralo pravilno širenje i rast korijenovog sustava. Udaljenost između sadnica može biti oko 30 - 60 cm, ovisno o željenom gustoći nasada i veličini biljaka.
Prije presađivanja potrebno je pripremiti željeno mjesto što uključuje uklanjanje korova, iskopavanje rupa i pripremu tla dodavanjem komposta ili drugih organskih materijala kako bi se poboljšala plodnost i drenaža tla. Nakon presađivanja važno je redovno zalijevanje zbog poticanja ukorjenjivanja i prilagodbe na novu lokaciju.
Pomlađivanje
Pomlađivanje se provodi kada biljka postane prestara, slabo razgranata ili ako se želi obnoviti rast, što je najbolje obaviti u rano proljeće prije aktivnog rasta, a što će joj pružiti dovoljno vremena da se oporavi i generira prije dolaska ljeta. Postoji nekoliko tehnika pomlađivanja koje se mogu primijeniti uključujući rezidbu starih i debljih grana, uklanjanje neproduktivnih izdanaka i provođenje prorjeđivanja unutar biljke.
Stare i debele grane koje su izgubile vitalnost mogu se ukloniti u potpunosti ili skratiti na niže točke kako bi se potaklo grananje. Izdanci koji ne donose dovoljno cvjetova ili plodova mogu biti slabi, bolesni ili jednostavno neproduktivni. Njihovo uklanjanje omogućuje biljci da usmjeri energiju na rast novih izdanaka. Ako je gusto razgranata može biti korisno izvršiti prorjeđivanje unutar biljke uklanjanjem suvišnih izdanaka ili onih koji su previše blizu jedan drugome. Nakon provedbe pomlađivanja, važno je pružiti biljci odgovarajuću njegu kako bi se potaknuo rast novih izdanaka poput zalijevanja, prihranjivanja i praćenja stanja biljke.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje je tehnika koja se koristi za uklanjanje viška izdanaka, pupova ili plodova s biljke kako bi se osigurao bolji rast, zdravlje i plodnost. Prorjeđivanje se provodi u rano proljeće prije aktivnog rasta čemu prethodi identificiranje izdanaka koji su suvišni, slabi, bolesni ili previše gusto raspoređeni. To mogu biti izdanci koji su preblizu jedan drugome, koji su blizu tlu ili oni koji su slabi i ne donose dovoljno cvjetova ili plodova. Nakon prorjeđivanja potrebno je provoditi redovno zalijevanje.
Rezidba
Rezidba se vrši u kasnu zimu ili rano proljeće, a provodi se iz različitih razloga uključujući oblikovanje biljke, uklanjanje mrtvog ili oštećenog drva, poticanje rasta novih izdanaka, održavanje veličine biljke ili poboljšanje prozračnosti i osvjetljenja unutar biljke. Dužina uklanjanja grane ovisi o cilju rezidbe, a uklanja se samo dio duljine grane kako bi se održala ravnoteža između rasta i oblika biljke. Ono treba biti umjereno kako se ne bi narušila vitalnost biljke.
Kod rezidbe se koristi oštar alat poput rezalice. Važno je izbjegavati trganje ili oštećivanje grana tijekom rezidbe, a rezove treba obaviti blizu baze grane ili u blizini pupoljka kako bi se potaknuo rast novih izdanaka. Nakon rezidbe može se primijeniti zaštitna pasta na otvorene rezove kako bi se spriječilo ulazak patogena i ubrzalo zacjeljivanje. Također je važno pratiti biljku nakon rezidbe i osigurati da dobiva odgovarajuću njegu uključujući redovno zalijevanje i prihranjivanje.
Zaštita od vjetra
Može biti osjetljiva na jake vjetrove posebno tijekom zime ili u izloženim područjima. Postavljanje fizičkih prepreka poput zaslona ili mreža za zasjenjivanje može smanjiti utjecaj jakih vjetrova što će stvoriti zaštićenije okruženje i smanjiti brzinu vjetra. Izgradnja ili postavljanje zaštitne ograde pomaže u pružanju fizičke barijere protiv jakih vjetrova. Ograda će zaustaviti vjetar i stvoriti zaklon za biljku, a savjetuje se sadnja između zgrada, uz zidove ili unutar zaštićenih vrtova.
Ako je trnina mlada ili ima slabe grane, može se poduprijeti korištenjem klinova, štapova ili rešetki, a to će pomoći u jačanju stabljika i sprječavanju oštećenja od jakih vjetrova. Sloj malča oko korijenja može pružiti dodatnu zaštitu u očuvanju tla, sprječavanju erozije i stabilizaciji biljke.
Zaštita preko zime
Iako je vrsta koja prilično dobro podnosi hladnoću i može preživjeti zimske uvjete nije na odmet koristiti malč radi zaštite korijenskog sustava posebice ako se očekuju vrlo niske temperature što će pomoći u izolaciji korijena od hladnoće. U područjima s izloženim suncem ili niskim temperaturama može se koristiti zaslon ili mreža za zasjenjivanje kako bi se biljka zaštitila od izravnog sunca i hladnih vjetrova. S druge strane ako je izložena potencijalnoj šteti od glodavaca ili jelena koristi se zaštitna ograda ili mreža. Prije dolaska zime potrebno je provjeriti količinu vlažnosti pa je ako je potrebno treba zaliti kako bi bila hidrirana tijekom zimskog perioda.
Bolesti
Trnina je prilično osjetljiva biljka posebice na gljivična oboljenja od kojih se najviše ističe žuč šljive.
Žuč šljive je gljivično oboljenje koju uzrokuje Taphrina pruni, a manifestira se crvenkastim mrljama na lišću, deformacijom i propadanjem lišća, cvjetova i plodova biljke koji mogu biti smežurani i manje ukusni. Cvjetovi mogu biti zahvaćeni s promijenjenim izgledom i manjim brojem plodova. Osim preventivnog djelovanja koje uključuje redovno pregledavanje biljke, prihranjivanje i održavanje odgovarajuće vlažnosti mogu se koristiti fungicidi na bazi bakra, triazola kao i sumpor.
Štetnici
Jedina poznata vrsta štetnika koja je uočena u blizini trnine je zlatica odnosno kukac iz reda kornjaša.
Zlatica (lat. Chrysomelidae) je štetnik koji se hrani lišćem trnine što dovodi do oštećenja lišća, smanjenja rasta i slabljenja biljke. Obično jede tkivo između lisnih žila što može rezultirati rupicama, a pojavljuju se i smećkaste mrlje kao i tragovi izmeta na lišću. Intenzivan napad zlatice može oslabiti biljku i smanjiti njezin rast, a može uzrokovati žućenje ili propadanje što se obično događa kada je napad težak ili traje dulje vrijeme. Kod suzbijanja zlatice mogu se koristiti različiti insekticidi kao primjerice piretroidi.
Upotreba trnine
Drvo trnine nije veliko, ali se ponekad koristi za izradu malih drvenih predmeta poput drški noževa, rezbarija, štapova i tradicionalnih instrumenata. Zbog gusto raspoređenih bodlji sakupljanje drva trnine može biti izazovno. Često uzgaja kao ukrasna biljka zbog raskošnih bijelih cvjetova u proljeće i plavkastih plodova u jesen. Njeni grmovi ili manja stabla mogu se saditi u vrtovima, parkovima i krajolicima radi dekorativnog izgleda. Zahvaljujući gusto raspoređenim bodljama na granama koristi se kao živica za ograničavanje i zaštitu prostora jer bodljikava struktura otežava prolazak i stvara prirodnu barijeru. Koristi se u kulinarstvu, a zastupljena je i u medicini i kozmetičkoj industriji.
Berba
Berba se vrši u kasnu jesen kada plodovi sazrijevaju ručno pomoću specijaliziranih alata ili rukavica s oštrim vrhom. Beru se plodovi koji su zreli i dostigli svoju punu boju, crne ili tamnoplave boja, okrugli ili ovalni, a beru se s peteljkama. Prilikom berbe važno je pažljivo rukovati s plodovima kako ne bi došlo do oštećenja ili gnječenja. Ostatak biljke poput grana ili lišća se ne beru jer se obično ne koriste u prehrambene ili ljekovite svrhe.
Sušenje
Ubrani plodovi se mogu sušiti kako bi se produljio rok trajanja i sačuvala ljekovita svojstva. Neposredno prije sušenja razvrstaju se na ravnu površinu poput papira ili tkanine na suhom i dobro prozračenom mjestu pazeći da plodovi budu ravnomjerno raspoređeni i da nema prevelike vlage u okolini. Okretanje plodova povremeno tijekom sušenja može pomoći u jednakom sušenju sa svih strana. Sušenje na suncu treba izbjegavati jer sunčeva svjetlost može izazvati gubitak boje i hranjivih tvari. Mogu se sušiti i u pećnici na niskoj temperaturi 50 - 60°C što može biti brža metoda prilikom koje je potrebno paziti da se plodovi ne izlažu većoj temperaturi kako ne bi izgubili hranjive tvari.
Skladištenje
Osušeni plodovi čuvaju se u zatvorenim posudama poput staklenki ili hermetičkih vrećica. Posude trebaju biti čiste, suhe i bez prisutnosti vlage kako bi se spriječilo kvarenje plodova. Idealna temperatura skladištenja trebala bi biti između 10 - 15°C. Osušeni i odgovarajuće skladišteni mogu se čuvati 1 - 2 godine. Svježi plodove mogu se čuvati u hladnjaku na temperaturi između 2 - 4°C i to u plastičnim vrećicama ili hermetičkim posudama kako bi se spriječilo isušivanje.
Kulinarstvo
Plodovi su jestivi iako imaju kiselkast okus. Koriste se za pripremu džemova, pekmeza, likera i vina, a mogu se koristiti i za izradu voćnih sokova i sirupa. Također se koristi u pripremi raznih kolača, tartova, pita i slastica gdje mogu biti dio punjenja ili se koriste kao dekoracija na vrhu kolača. Koristi kao sastojak u nekim vrstama piva i drugih alkoholnih pića radi dodavanja karakterističnog okusa.
Kozmetika
U kozmetici se ekstrakti i ulja od trnine ponekad koriste u formulacijama proizvoda za njegu kože posebno zbog hidratantnih i umirujućih svojstava. Ti proizvodi mogu biti namijenjeni hidrataciji, obnavljanju kože i smanjenju vidljivosti ožiljaka. Ekstrakt trnine može se dodati u kreme, losione, serume i druge proizvode za njegu kože. Ulje se može koristiti kao sastojak u kozmetičkim proizvodima kao što su balzami za usne, ulja za masažu ili proizvodi za njegu kose.
Medicina
Koristi se u narodnoj medicini za razne svrhe uključujući liječenje prehlade, probavnih tegoba i upalnih stanja. Međutim znanstveni dokazi o njenim terapijskim svojstvima su ograničeni i daljnja istraživanja su potrebna kako bi se potvrdili njeni učinci i sigurnost.
Zanimljivosti
Životni vijek trnine može biti prilično dug obično između 30 - 60 godina, ali uz odgovarajuću njegu i uvjete rasta može preživjeti i dulje od 100 godina.
U keltskoj kulturi se povezuje s vješticama i lošom srećom dok se u irskoj kulturi vjerovalo da štiti od zlih duhova. U Europi je poznato da se koristi otprilike oko 7000 godina posebice zbog ljekovitih svojstava.
Odgovori