Jabuka - Vrtlarica.hr

Jabuka (lat. Malus) je biljka koja pripada porodici ružovki (Rosaceae) u kojoj se još nalaze 62 priznate sorte kao što su kruška, šljiva, trešnja, badem, marelica, malina, kupina i jagoda. Domaća jabuka (lat. Malus domestica) je nastala križanjem divlje jabuke (lat. Malus sylvestris) s vrstama M. fusca, M. baccata, M. sieversii i M. orientalis.

Jabuka je listopadno stablo poznato po svom jestivom plodu. Stabla jabuke se uzgajaju u cijelom svijetu, a porijeklom je iz srednje Azije, gdje se i danas nalazi njegov divlji predak, Malus sieversii. Jabuke se uzgajaju tisućama godina u Aziji i Europi, a u Sjevernu Ameriku su ih donijeli europski kolonisti. Imaju vjerski i mitološki značaj u mnogim kulturama, uključujući Norvešku, Grčku i europske kršćanske tradicije.

Stabla jabuka su velika ako se uzgajaju iz sjemena. Općenito, sorte jabuka razmnožavaju se cijepljenjem na podloge, koje kontroliraju veličinu stabla. Postoji više od 10.000 poznatih sorti jabuka, što rezultira nizom željenih karakteristika. Uzgajaju se različite sorte za različite ukuse i uporabu, uključujući kuhanje i proizvodnju. Drveće i voće skloni su brojnim gljivičnim i bakterijskim bolestima koji se mogu kontrolirati na brojne organske i neorganske načine.

Jabuka je listopadno drvo, koje u prosjeku može narasti od 2 - 4,5 m u visinu ako se uzgaja u kontroliranim uvjetima i do 9 m ako raste u divljini. Kada se uzgaja, veličina, oblik i gustoća grana određuju se odabirom podloge i obrezivanjem. Na lišću su naizmjenično poredani tamnozeleni jednostavni listići s nazubljenim rubovima i blago spuštenim donjim stranama.

Cvjetovi se razvijaju u proljeće istovremeno s pupoljcima lišća. Prosječne su veličine 3 - 4 cm, bijele boje s ružičastom nijansom koja postupno blijedi. Ima 5 peteljki, a cvati se sastoje od 4 - 6 cvjetova. Središnji cvat naziva se "kraljevski cvat" - prvi se otvara i može razviti veći plod.

Voće sazrijeva krajem ljeta ili u jesen. Kora zrelih jabuka je uglavnom crvena, žuta, zelena ili ružičasta, iako se mogu uzgojiti i mnogi dvobojni ili trobojni kultivari. Također može biti u potpunosti ili djelomično hrapava i smeđa, prekrivena zaštitnim slojem epikutikularnog voska. Meso je općenito blijedo žućkasto-bijelo, iako može biti i ružičasto ili žuto.

Iako uzgoj jabuka u vrtu nije težak, postoji nekoliko stvari koje treba imati na umu prije nego se krene s uzgojem. Drveće jabuka nije samo za one koji imaju hektare zemlje. Čak i na malom prostoru može se posaditi živica patuljastih stabala jabuka i imati uspješan usjev.

Srodnici

Aronija
Badem
Breskva
Divlja trešnja
Dunja
Fotinija
Glog
Jagoda
Japanska trešnja
Jarebika
Kruška
Kupina
Lovorvišnja
Malina
Marelica
Mušmula
Nashi kruška
Nektarina
Nešpula
Oskoruša
Puzajuća dunjarica
Ruža
Šipak
Šljiva
Trešnja
Višnja
Vrkuta

Sorte jabuka

Pravi odabir sorte jabuke osnovni je preduvjet za uspješnu sadnju i uzgoj. Kada govorimo o ekološkim uvjetima, svakako treba voditi računa o potrebama određene sorte. Naravno, postoje sorte koje se odlično mogu prilagoditi raznim ekološkim uvjetima, no njihov plod nema uvijek dobru kvalitetu. Primjerice, sorta Zlatni delišes će razviti najbolju kvalitetu uzgojem u područjima vinograda.

Prilikom odabira sorte jabuke, važno je napomenuti da je sama voćka stranooplodna vrsta što znači da se nasadi monosorte (jedne sorte) ne smiju saditi što za rezultat ima neplodnost drveta. Za uzgoj nasada jabuka potrebno je imati barem dvije sorte, izuzev triploidne sorte (na primjer Jonagold) koje se ne mogu oprašivati zbog nemogućnosti klijanja polena. U slučaju triploidne sorte treba posaditi još dvije različite sorte koje se međusobno mogu oprašivati (spolno kompatibilne) kako bi došlo do oplodnje.

Osim gore navedenog, u svrhu podizanja nasada jabuka, treba kombinirati i sastav vrsta prema potražnji, tržišne vrijednosti, produktivnosti rada i prirodnog okoliša.

Danas u svijetu postoji više od 10.000 različitih vrsti jabuka (neki podaci spominju i 20.000). No, s obzirom na to da je i 10.000 velik broj, odabir odgovarajućih sorti jabuka nije jednostavan i zahtjeva vremena i pažnje kako bi se unaprijed spriječile ekonomske štete prouzrokovane nedovoljno dobrim istraživanjem kompatibilnosti sorti.

Pitome sorte jabuka

Hrvatska ima mali broj vrsta jabuka, od kojih je na prvom mjestu Idared, a zatim Zlatni delišes (Golden Delicious). Uz ove dvije sorte, manje se uzgajaju i Jonagold te njegov hibrid Granny Smith koju prati i hibrid iz sortne skupine Gala. Druge sorte u Hrvatskoj su rijetke, a za to postoji i par razloga:

Hrvatski rasadnici nemaju na raspolaganju matična stabla visokokvalitetnih vrsti zbog patenta EU čime je zabranjena njihova prodaja i razmnožavanje
Ograničenost i zabrana uvoza novih vrsta koje se ne nalaze na tzv. "sortnoj listi"

No, danas je "sortna lista" ukinuta i naši rasadnici mogu uvoditi nove sorte, ali za to treba vremena, a osim toga moraju i počinju uvoditi novu tehnologiju kako bi mogli proizvoditi sorte sukladno propisima Europske unije.

Sortna lista

Postoji sortna lista za kontinentalno područje, obalno, itd. Unutar područja razlikujemo A, B i C listu.

A lista - popis za uzgoj najbolje ocijenjenih vrsta jabuka
B lista - prati listu A, ali zbog oprašivanja ili složenih zahtjeva potrošača popularne među uzgajivačima kao sorte s liste A
C lista - vrsta za ograničene uvjete/lokalne prilike

Prijedlog vrsta jabuka daju stručne i znanstvene institucije, ali njime se ne obavezuje uzgajivače na uzgoj istih. Oni mogu uzgajati sorte koje žele, a liste im služe kao prijedlog za uzgoj boljih sorti, odnosno vrsta s dobrim gospodarskim i biološkim svojstvima čiji će plodovi uvijek naći svoje mjesto na tržištu i postići bolju prodajnu cijenu.

Gala

Znanstveni naziv: Malus domestica "Gala"
Križanje: "Kidd's Orange Red" i "Golden Delicious"
Viša klasifikacija: pitoma jabuka
Kategorija: kultivar

Izuzetno popularna i atraktivna sorta koja dolazi s Novog Zelanda, nastala je križanjem vrsta Kidd's Orange Red i Golden Delicious (Zlatni Delišes). Gala je kombinacija tradicionalnog i modernog. Vrlo je aromatična, a mesnati dio sočan i hrskav, osvježavajućeg, slatkog i blagog okusa savršena za izbirljivce. Naročito blag okus, tanka kožica i veličina ploda je idealna za djecu. Često se koristi za kolače i pite te ohlađena u raznim napicima.

Jesenska je sorta, a plodovi dozrijevaju krajem kolovoza, početkom rujna. Plodovi su male do srednje velike veličine (težine otprilike od 150 - 180 g), okruglastog su oblika, imaju glatku površinu i nema velikih odstupanja u veličini jabuke. Sorta je stabilna, s klasičnom žutom bojom, prošarana crvenom bojom na sunčanoj strani, a postoji i niz "hibrida" koji su obojeni crveno - Galaxy, Royal Gala, Gala Must.

Zlatni delišes

Znanstveni naziv: Malus domestica "Golden Delicious"
Križanje: M. sylvestris (divlja jabuka), M. fusca (sin. Malus rivularis, Malus roemer), M. orientalis, M. sieversii i M. baccata
Viša klasifikacija: domaća jabuka
Kategorija: kultivar

Ova sorta je stekla zavidnu popularnost jer se uzgaja u svim toplim područjima diljem svijeta. Kora je tanka i nježna, a mesnati dio sočan, hrskav i čvrst. Okusom je blaga, iznimno slatka te služi kao desertna jabuka izvanredna za pečenje, kuhanje i voćne salate. Zimska je sorta i plodovi dozrijevaju sredinom do kraja rujna, srednje su veliki do veliki (težina ploda je otprilike 150 - 220 g), a osnovna boja je zeleno-žuta koja se do vremena berbe mijenja u žutu.

Jonagold

Znanstveni naziv: Malus domestica "Jonagold"
Križanje: "Jonathan" i "Wagener"
Viša klasifikacija: Jonathan
Kategorija: kultivar

Američka sorta nastala 1940-ih, dobivena je križanjem Jonathana i sorte Zlatni delišes. Od dana kad je stavljena u proizvodnju/prodaju 1968. godine, stekla je veliku popularnost, posebno u Europi. Iznimno slatkog, medenog okusa Zlatnog delišesa i kiselkastog Jonathana, Jonagold je dobio fantastično slatko-kiselkasti okus čime postaje odličan izbor za pečenje i voćne salate. Zimska je sorta, a plodovi dozrijevaju od sredine, pa do kraja rujna, veliki su do vrlo veliki (težine otprilike 180 - 250 g) i okruglastog su oblika. Temeljna boja je zeleno-žuta, a dozrijevanjem postaje žuta s crvenim nijansama na sunčanoj strani.

Idared

Znanstveni naziv: Malus domestica "Idared"
Križanje: "Jonathan" i "Wagener"
Viša klasifikacija: domaća jabuka
Kategorija: kultivar

Američka sorta koja je nastala križanjem Wag(e)ner i Jonathan sorte 1935. godine. Zahvaljujući dobrom okusu, lijepom plodu i vremenu skladištenja, neosporno je najpopularnija sorta u Hrvatskoj. Blijeda je i hrskava, a mesnati dio nježan, sočan i slatko-kiselkast. Odličan je izbor za pečenje, kuhanje, voćne salate. Zimska je sorta, a najčešće dozrijeva u periodu od 01. listopada - 10. listopada (početak do sredine listopada). Plodovi su veliki do vrlo veliki (težine otprilike 180 - 250 g), pomalo spljošteni i ili žućkastozelene ili potpuno crvene boje.

Granny Smith

Znanstveni naziv: Malus domestica "Granny Smith”
Križanje: Malus pumila i M. sylvestris
Viša klasifikacija: domaća jabuka
Kategorija: kultivar

Najpopularnija i najlakše prepoznatljiva od svih jabuka. Otkrivena 1960-ih godina u Australiji za koju se pretpostavlja da je hibrid domaće i europske divlje jabuke. Otkrila ju je Maria Ann Smith, a novu sortu je nazvala Granny Smith što je postalo sinonim za "jabuku". Iako pomalo neobična, potrošači ju jako vole zbog vremena skladištenja i svestranosti. Najčešće se uzgaja na netipičnim područjima za jabuke - Baranja, Istra i Dalmacija.

Okusom je kiselkasta, hrskava, sočna i tvrda. Tijekom vremena njena unutrašnjost postaje mekša. Odlična je za voćne salate jer dugo zadržava svoju svježinu i boju. Zimska je sorta i dozrijeva od 15. listopada do početka studenog. Plodovi su veliki do vrlo veliki (težine otprilike 200 - 250 g), tamno je zelene boje, ali dozrijevanjem postaje svjetlija.

Fuji jabuka

Znanstveni naziv: Malus pumila "Fuji"
Križanje: Red Delicious (Crveni delišes) i Ralls Genet
Viša klasifikacija: domaća jabuka
Kategorija: kultivar

Jedna od najljepših i najatraktivnijih sorti jabuke čija je glavna karakteristika ružičasti predio koji prekriva žutozelenu pozadinu. Podrijetlom je iz Japana gdje je nastao 1940-ih godina križanjem Ralls Janet i Red Delicious. U Europi se, kao plantažna sorta, uzgaja posljednjih desetak godina.

Okusom je hrskava, iznimno sočna i aromatična. Lako ju je jesti, puna je soka i slatkoće. Od svih sorti, Fuji se najbolje i najduže skladišti jer plodovi zadržavaju čvrstoću dugo vremena. Zimska je sorta i dozrijeva od 15.10. - 31.10. (sredine do kraja listopada), plodovi su srednje veliki (težine otprilike 150 - 180 grama) i okrugli. Osnovna boja je žutozelena, prošarana crvenom i žutonarančastom bojom s ružičastim maškom.

Crveni Delišes

Znanstveni naziv: Malus domestica 'Red Delicious'
Križanje: /
Viša klasifikacija: pitoma jabuka
Kategorija: kultivar

Jedna od najpoznatijih američkih sorti. Zavidnu kvalitetu ploda zahvaljuje idealnim slavonskim agroekološkim uvjetima. Iako sličnog naziva, Golden Delicious i Red Delicious su zapravo različite sorte iako dijele poneke zanimljivosti. Crveni delišes se uzgaja u moderno organiziranim nasadima, okus je umjereno blag i sladak, a meso sočno i hrskavo s niskim postotkom kiseline i visokim sadržajem šećera.

Plodovi dozrijevaju od 01. rujna do 15. rujna (početka do sredine rujna), veliki su do vrlo veliki (težine otprilike 180 - 250 g) i izduženog oblika. 88% površine jabuke čini intenzivna tamnocrvena boja, dok je osnovna zelenkasto žuta.

Manje popularne sorte jabuka

Court Pendu Plat - najstarija poznata i lako dostupna, zimska stolna sorta koja je poznata i iz rimskog doba. Popularna je među uzgajivačima jer kasno cvjeta
Golden Reinette i Golden Pippin - Golden Pippin je rijetko dostupna sorta, iako postoji dvadesetak sličnih sorti koje se nazivaju Golden Pippin, Golden Reinette srednje zimska stolna još uvijek je popularna u Europi, a datira iz doba od prije 1650. godine
Ribstone Pippin - jedna od najbogatijih vitaminom C i ima odličan okus. Uzgaja se od 1707. godine i ne voli vlažna zbijena tla
Orleans Reinette - poznata je od 1776 godine. Sočna je, jako ukusna, tvrde pokožice. Ne uspijeva na vlažnim mjestima
Pitmaston Pine - ima male plodove s bogatom aromom meda
Wagener - dostupna od sredine do kraja zime, plod ima vrlo tvrdo meso, uzgojena u državi New York 1791. godine
Bramleys Seeding - uzgojena je 1809. godine, ubraja se među najbogatije vitaminom C među stolnim sortama. Može narasti visoka, pa se uzgaja na manje bujnoj podlozi od ostalih
Cornish Gillyflower - vrlo ukusna sorta za jelo koja se dugo čuva, uzgojena 1813. godine. Za razliku od mnogih drugih sorti, napredovat će u blago vlažnim klimama. Nije pogodna za uzgoj u špaliru
Blenheim Organe - jedna od najboljih jabuka s dvostrukom namjenom, širokog, plosnatog, zlatno-crvenkastosmeđeg ploda i velikog stabla
Coxs Organe Pippin - smatra se najboljom desertnom jabukom. No, nije ju lako uzgajati jer je sklona bolestima, ne podnosi vlažna tla
Beauty of Bath - jedna je najbolje poznatih ranih sorti, s malim, slatkim i sočnim, žutim plodovima s narančastim i crvenim šarama, koji dozrijevaju u kasno ljeto. Uzgojena 1864. godine i plodovi se nose pri vrhu
Egremont Russet - nastala je 1872. godine, jedna je od najboljih iz skupine jabuka s grubom i hrskavom kožom bez mirisa, koje su slatke i ukusne, ali nikad previše sočne ili kisele
James Grieve - sklona je obolijevanju od raka, ali je dobar oprašivač za Coxs te daje dobar urod osvježavajuće kiselih, mirisnih plodova
George Cave - moderna u hortikulturalnom smislu, rana sorta za jelo iz 1945. godine. Dozrijeva u kasno ljeto. Bolje arome od Beauty of Bath, može se orezivati na uobičajen način, iako je sklona nošenju plodova na vrhovima
Discavery - potječe iz 1962. godine. Ima rane, grimizne plodove s kremasto bijelim mesom, a javlja se od kasnog ljeta do rane jeseni. Cvjetovi su prilično otporni na mraz, a otporna je i na krastavost. Brzo počinje dominirati tržištem ranih jabuka, jer se čuva bolje i dulje od većine drugih sorti

Preporučene sorte jabuka

Preporučuje se uzgoj stabala koje otporno na bolesti, poput Liberty, Jonafree, Macfree i Williams Pride koje će pružiti mogućnost uzgoja organskog voća ili korištenja manje kemikalija te lakše održavanje.

Odabrana sorta jabuka treba se temeljiti na karakteristikama voća, vremenu dozrijevanja i kompatibilnosti s peludom. Preporučuje se savjetovanje s lokalnim rasadnikom kako biste vidjeli koja su stabla potencijalni unakrsni oprašivači na vašem području. Za najbolje rezultate, u svoju sadnju uvrstite:

Grimes Golden
Golden Delicious (Zlatni delišes)
Red Delicious (Crveni delišes)

Ove su sorte poznati oprašivači. Većina sorti jabuka ne oprašuju sebe niti cvijeće iste sorte jabuka; ovo zahtijeva sadnju najmanje dvije različite sorte stabala jabuka jedna do druge kako bi pčele mogle oprašiti.

Divlja jabuka

Divlja jabuka (lat. Malus sylvestris Mill) raste u divljini kao manje stablo ili grm, a najčešće se koristi za jabučno vino. Može narasti do 10 m u visinu, ali prosjek rasta je 3 - 4 metra. Ima i manje plodove koji su življih boja od uzgojenih sorti navedenih iznad. Plodovi su joj različite veličine, a okus od neukusnih do potpuno nejestivih. Kod mlađe divlje jabuke kora je svijetlosive boje, dok je kod starije siva, tamnosiva i ispucana. Grane su prekrivene mladim biljkama trnjem i dlakave. Listovi su kratko ušiljeni, jajoliki i naizmjenični, a cvjetovi ružičasti ili bijeli i dvospolni. Krošnja je gusta i nepravilna.

Sorte divlje jabuke su odlične za jabučno vino i nalik su kulinarskim jabukama, s plodovima koji su reski i gorki. Uzgaja se za ukras i koriste se kao oprašivači za druge sorte, pa se mogu naći na slabo bujnim podlogama. Svježe su izvrsne za pravljenje želea.

Najpoznatije sorte divlje jabuke:

Johan Downie - karakteriziraju ih zlatno-narančasti plodovi
Golder Nornet - karakteriziraju ih jarko žuti plodovi

Podvrste divlje jabuke:

Malus sylvestris subsp. orientalis
Malus sylvestris subsp. praecoxs
Malus sylvestris subsp. sylvestris

Većina sorti su međuvrsni hibridi koji imaju zelene i tvrde plodove, a izboji su često popunjeni trnjem. Sorte koje rastu na području Mediterana imaju slađe i šarenije plodove te mekše listove.

Patuljaste sorte jabuka

Mnogi nemaju prostor za velike voćnjake s visokim stablima jabuka, pa se okreću uzgoju manjih, kompaktnijih i produktivnijih stabala. Ne samo da su lakša za njegu, već su u mnogim slučajevima i otpornija na bolesti. Njihovi plodovi sazrijevaju ranije od onih koje daju njihovi rođaci u punoj veličini.

Ova sorta se sadi usred jeseni ili početkom zime kada nije previše hladno za rast i dobru uspostavu korijena. Sadi se s barem još jednim stablom jabuke koja cvijeta u isto vrijeme i time potpomaže u oprašivanju. Zahtjeva sunčane položaje ili mjesta s djelomičnom hladovinom, otporna je na mraz i ne zahtijeva prihranu ako je samo posađena ili usko raspoređena. Orezuje se pri kraju sezone kada se pretrpane i mrtve grane (po potrebi) oblikuju i uklanjaju.

Sadi se uz puno komposta ili drugih organskih tvari: pojedine biljke u razmaku od 3,5 m u svakom redu.

Uzgoj jabuka

Jabuke vole bogato vlažno, dobro drenirano, ilovasto tlo, no sade se i u lošijim uvjetima, Ono što ne podnose je tlo s visokom razinom podzemne vode ili mjesto na kojem se prije uzgajala jabuka, ili u blizini drugih jabuka koje su posađene već duže vrijeme. Ne napreduju ni na mjestima s puno mraza stoga će uzgoj biti loš i onemogućen.

Oprašivanje se najbolje omogućuje triju ili više sorti, s obzirom na to da mnoge nisu međusobno kompatibilne. Diploidne i triploidne sorte imaju nepromjenjive razlike u kromosomima. Cox i Bramley neće same davati plodove, ali ako im se doda James Grive sortu, sve tri će imati plodove. Divlje jabuke uglavnom su dobri oprašivači priznatih sorti.

Tlo

Prije sadnje određene biljke, svako tlo mora biti ispitano kako bi se dobili točni podaci o vrsti i kvaliteti tla te vrijedne podatke o karakterističnosti tla u predjelima u kojima se sadi. Svakako semože organizirati prikupljanje uzorka tla koje će utvrditi izmjene koje su potrebne uslijed nedostatka hranjivih tvari i prilagođavanja pH tla. Svaka nadopuna tla vrši se u na 30 - 45 cm dubine gdje će se stablo ukorijeniti, a ne samo rupu u kojoj će biti posađeno.

Stablo jabuke treba biti posađeno na dobro dreniranom tlu, ne previše vlažnom. Tlo mora biti umjereno bogato i zadržavati vlagu, kao i zrak - malčirati slamom, sijenom ili nekim drugim organskim materijalom kako bi se tlo održalo vlažnim i osiguralo hranjive tvari koje proizlaze iz raspadanja.

Preporučuje se odabir sunčanog mjesta. Za najbolje plodove, stabljika jabuke treba puno sunčeve svjetlosti, što znači 6 ili više sati izravnog ljetnog sunca dnevno. Najbolje izlaganje za jabuke je nagib okrenut prema sjeveru ili istoku.

Na razmake stabla utječu podloge, plodnost tla i orezivanje. Sadnice ili stabla pune veličine trebaju se zasaditi oko 450 - 550 cm u nizu, dok korijen patuljastih vrsta može biti udaljen 120 - 240 cm u nizu.

Patuljasta stabla jabuka notorno su sklona pucanju kore pod težinom usjeva, tako da bi se trebao osigurati sustav podrške za zaštitu. Stabla se mogu uzgajati uz ogradu ili pružiti potpora u obliku špaleta. Također treba paziti da drvo ne bude posađeno u džepovima nastalima u tlu od mraza gdje se hladan zrak taložio u nisko postavljenim područjima. Ako je moguće, odabire se viša lokacija gdje će zrak slobodnije strujati i stabla se ne sade u blizini šumovitih područja ili stabala.

Klima

Stablo jabuke neće svugdje uspješno rasti. Svaka vrsta ima određen broj dana potrebnih za sazrijevanje voća. Oznake na sadnicama drveta u vrtnim centrima i poljoprivrednim trgovinama nemaju uvijek oznaku gdje koja sorta najbolje raste. U cijeloj Hrvatskoj postoje uvjeti za uzgoj jabuke, osim u planinskim područjima na 850+ m nadmorske visine. U odnosu na ostalo voće, jabuka ima najmanje zahtjeva za toplinom te joj najbolje odgovara umjerena kontinentalna klima sa srednjom godišnjom temperaturom oko 11°C. U fazi mirovanja stabla jabuke mogu podnijeti niske temperature, do -34°C. Svaka vrsta jabuke također ima i određenu temperaturu koja joj najbolje odgovara za uspješan razvoj biljke. Minimalna vremenska temperatura pogodna za sadnju sadnice je 0 - 7°C. Što ste sjevernije, to ranije trebate krenuti sa sadnjom kako bi se izbjegli problemi sa smrzavanjem koje se često događa u kasno proljeće.

Vrijeme sadnje

Proljetna sadnja preporučuje se u središnjim i sjevernim područjima.

Jesenska sadnja također može biti uspješna, ali samo u područjima gdje je jesensko i zimsko vrijeme uglavnom blaže i vlažnije.

Slaganje kultura

Jabuke su loša pretkultura za krumpir koji je tada sklon truljenju. Pogoduje im vlasac, a smatra se da dragoljubi posađeni ispod stabla jabuke tjeraju jabučne ose i lisne uši.

Također biljke kao što su gavez, potočarka, kamilica, bosiljak, limunska trava, stolisnik i limun služe kao prirodni malč i tjeraju štetnike dalje od stabala.

Za suzbijanje korova posadite češnjak i luk, dok su rabarbara, artičoka, metvica, timijan i bijela djetelina također sjajni u zasjenivanju tla i sprječavanju klijanja sjemena trave i korova. Za privlačenje korisnih insekata koji će oprašivati stabla posadite kopar, komorač, korijander, papričice, kopriva, peršin i timjan.

Ako imate problema s muhama i grabežljivima gusjenicama posadite heljdu i limunsku travu, a za zaštitu od grinja lucernu i neven.

Krizantema će odbijati japanske bube, a pelin moljce. Za prirodno gnojivo posadite maslačak, cikoriju, boražinu, bob, grah i grašak.

Uzgojni oblik

Stabla jabuke često se godinama ostave da rastu bez orezivanja osim onog dopunskog nakon što se krošnje formiraju. Mogu se oblikovati i orezivati zimi i ljeti. Pogodne su za gotovo svaki uzgojni oblik lepeze. Za ljepotu i produktivnost, jabuke su najljepše kao špalir, za postizanje najvećeg broja sorti kao kordonci, za lakoću i kvalitetu kao orezana mala stabla u obliku pehara. Neke sorte, posebno rane, nose plodove na vrhovima. Njih je najbolje lagano rezati, jer će jako orezivanje odstraniti izboje. Jednako važno kao orezivanje, je prorjeđivanje. Odstranjivanje gusto posloženih, oštećenih i bolesnih plodova poboljšava veličinu i kakvoću onih koji ostaju, sprečavaju pojavu naizmjenične rodnosti. Prorjeđuju se nakon lipanjskog opadanja i još dva puta kasnije.

Faza mirovanja

Jabuka, kao i većina listopadnog voća, prolazi kroz fazu mirovanja tijekom zime. Ova faza je prirodan proces koji se događa kako bi se biljka zaštitila od niskih temperatura i nedostatka sunčeve svjetlosti u zimskim mjesecima. Faza mirovanja jabuke, također poznata kao faza dormancije, započinje kada se temperature spuste ispod 10°C, a uključuje smanjenje rasta, fotosinteze i drugih metaboličkih procesa u biljci. Tijekom faze mirovanja, jabuka se priprema za proljeće i aktivni rast. U ovom razdoblju, stablo jabuke odmara, dok se u njoj događaju brojne biokemijske promjene koje su ključne za kasniji rast i razvoj. Visoke temperature tijekom zime mogu prekinuti ovu fazu i dovesti do ranijeg buđenja biljke, što može uzrokovati oštećenja ili uvenuća biljke.

Sadnja jabuka

Sadnja i uzgoj jabuke nije namijenjena samo onima koji imaju velika dvorišta, jer se čak i na malom prostoru može posaditi živica od patuljastih stabala jabuka. U središnjim i sjevernim područjima preporučuje se proljetna sadnja, dok jesenska sadnja također može biti uspješna, ali samo u područjima gdje je jesenska i zimska klima općenito blaža i vlažnija.

Uobičajeno pitanje koje se često postavlja je koliko je jednostavno i da li je moguće jednostavno posaditi sjeme sorte jabuke, umjesto kupnje mladog stabla ili sadnice. Iako je sigurno moguće uzgojiti stablo jabuke iz sjemena, ono vjerojatno neće biti očekivano. Uz savjete za sadnju i uzgoj jabuke može se uspješno dobiti ukusne plodove stabla koji će predstavljati vrijedan dodatak vrtu.

Stabla jabuka dolaze u svim oblicima i veličinama i pogodna su za sve veličine vrtova, zahvaljujući patuljastim podlogama. Ostaju kompaktne i mogu se uzgajati čak i u posudama. Za uzgoj im je potrebno vlažno, ali dobro drenirano tlo na mjestu punom sunca. Orezuju se ljeti ili zimi, ovisno o želji za oblikom stabla, a plodovi beru kad su zreli. S obzirom na to da nasad uvelike ovisi o samoj kvaliteti sadnog materijala, potrebno je odabrati sadni materijal visoke kvalitete, odnosno sadnice s dobro razvijenim korijenjem te omogućiti najbolje moguće uvjete za pravilan razvoj i rast mladice.

Priprema tla

Prije sadnje potrebno je obaviti kvalitetnu pripremu tla, a teren se mora izravnati i isplanirati. Tlo treba dobro prorahliti te obratiti pažnju na analizu tla na kojoj će se vidjeti koje joj hranjive tvari nedostaju. Ako je potrebno, obavlja se kalcizacija, uklanja sva suvišna voda u tlu iobavlja duboko oranje na temelju odabrane podloge i bujnosti. Ako se koristi slabo bujna podloga, dubina tla može biti plića (ne plića od 50 cm). Teža tla je potrebno prorahliti dublje na dubini od 55 - 77 cm. Duboko oranje je potrebno obaviti godinu dana prije sadnje.

Sadnja sjemena

Sadnja iz sjemena se ne preporučuje, zato što uzgoj jabuke iz sjemenke rijetko daju dobro stablo.

Sadnja sadnice

Stabla jabuke većinom se i sade iz sadnice. Prije same sadnje potrebno je odstraniti sve oštećene dijelove korijena. Sitno korijenje se ne smije dirati. 24 sata prije sadnje u zemlju korijen je potrebno namočiti u pripravak napravljen od zemlje, stajskog gnojiva i 1% otopine Curpablau u omjeru 1:1:1. Ako je korijen sadnice suh, potrebno ga je barem 24 sata prije sadnje u zemlju natapati u vodi.

Sadnja stabla u zemlju:

prije sadnje uklanja se sav korov i trava u krugu promjera 4 m
stablo je potrebno zaštititi od ozljeda, isušivanja, smrzavanja ili pregrijavanja. Ako se korijenje osušilo, potrebno ga je namočiti u vodi oko 24 sata prije sadnje
iskopa se rupa otprilike 2x promjera korijenskog sustava i duboka 2 m. Postavlja se dio rahle zemlje natrag u rupu i otpušta zemlja na zidovima rupe za sadnju kako bi korijenje moglo lako prodrijeti u tlo
raširi se korijenje drveća na labavom tlu pazeći da nisu uvijeni ili ugurani u rupu i nastavlja dodavati zemlju oko korijena. Kad se počne pokrivati korijenje, tlo je potrebno učvrstiti kako biste bili sigurni da okružuje korijenje i da su zračni džepovi uklonjeni
ne preporučuje se dodavanje gnojiva za vrijeme sadnje jer korijenje može biti "spaljeno". Ostatak rupe se napuni rahlom zemljom i dobro pritisne

Kalemljenje

Odabir podloge ovisi o vrsti tla i veličini željenoga stabla. Podloge su označene sa M (Mailling) ili MM (Maillirig Merton), istraživačke institucije gdje su napravljene podloge.

Preporuka:

patuljasta stabla - M91 podloga
veća stabla - M26 podloga
srednje velika stabla - MM106 podloga

Na podlozi M25 jabuke će narasti oko 5,2 m u visinu i 6 m u širinu. Za slabije bujnu krošnju preporučuje se korištenje podloge M27 koja je korisna za uzgoj u loncima, ali će patuljaste vrste trebati oslonce za cijelog života stabla, a grane se počinju razvijati tako nisko da ispod ne možete kositi, niti uzgajati nešto drugo.

M9 daje 2 m visoko stablo, koje također treba oslonac, ali je dobro za kordonce. M26 je za bujnija stabla koja rastu do 2,8 m i još uvijek trebaju oslonce, ali su vjerojatno najbolje rješenje za male vrtove. Trebaju prostora od 3 m sa svake strane.

MM106 podloga je bolja na siromašnim tlima, a na bogatijim je još uvijek kompaktna i može omogućiti rast do 4 m visine te je potrebno imati razmak od 4,5 m između stabala.

Uzgoj u stakleniku

Jabuke ne vole biti pod staklom čitavo vrijeme jer trebaju hladnoću zime. Osim toga, podložnije su bolestima i štetnicima, pogotovo kada je vruće i suho, ali se mogu primijenjivati uobičajeni preparati čime se pospješuje i potiče rađanje. Neke francuske sorte, poput klasične Calville Blanche d Hiver, u hladnijim klimama mogu se uzgojiti samo u zaštićenom prostoru. Proces sadnje ovisi o sorti koja se sadi stoga je važno čitati i pratiti upute na deklaraciji sadnice.

Uzgoj u posudama

Na slabo bujnoj podlozi, jabuke se lako mogu uzgajati u velikim loncima. Treba ih dobro orezivati zimi, a ljeti bi se predugačke mladice trebale presađivati, pa sorte koje nose plodove na vrhovima nisu idealne za ovakav način uzgoja. Za uzgoj u loncu su razvijene posebne patuljaste sorte, kojima treba malo orezivanja.

Održavanje i njega

Održavanje i njega stabla jabuka je važna kako bi se osigurala dobra kvaliteta plodova i zdravlje stabla. Jedna od najvažnijih zadaća u njezi jabuka je redovito zalijevanje. Jabuke vole vlažna tla, stoga ih treba zalijevati duboko, najmanje jednom tjedno. U sušnim razdobljima, zalijevanje treba povećati, posebno ako je stablo mlado ili su plodovi veliki. Međutim, treba izbjegavati prekomjerno zalijevanje koje može dovesti do truljenja korijena.

Osim zalijevanja, važno je održavati zdravo tlo oko stabla. Tlo treba provjeriti na prisutnost štetnika, korova i gljivica te ih ukloniti kako bi stablo dobilo dovoljno hranjivih tvari i zraka. Preporučuje se redovita gnojidba stabla jabuka organskim gnojivima ili kompostom kako bi se osigurao pravilan rast i razvoj plodova.

Također je važno redovito provjeravati stablo na prisutnost štetnika i bolesti. Štetnici poput lisnih uši, crvenog pauka i voćnih muha mogu oštetiti plodove i stablo, stoga ih treba ukloniti i primijeniti prirodne insekticide ili fungicide. Također je važno redovito provjeravati stablo na prisutnost bolesti kao što su krasta jabuka, pepelnica i rak stabla. Ako se primijeti bolest, potrebno je primijeniti odgovarajući fungicid i ukloniti zaražene dijelove stabla.

Orezivanje stabla jabuka također je važno kako bi se osigurao pravilan rast i razvoj plodova. Obično se provodi tijekom zime ili rane proljetne sezone, kada stablo još uvijek spava. Glavni cilj orezivanja je uklanjanje mrtvog i oštećenog drva te oblikovanje stabla kako bi se osigurala pravilna raspodjela svjetla i hranjivih tvari za plodove.

Navodnjavanje

Jabuke je, kao i kruške, poželjno navodnjavati za vrijeme suše u fazi plodonošenja. Danas se najčešće koristi sustav kap po kap. Proces navodnjavanja određuje se prema unutrašnjim fiziološkim pokazateljima, vanjskim promjenama, kritičnim periodima z a vodu, stanju biljaka i vlažnosti tla. Doziranje vode je značajno, a optimalna vlažnost može se postići stručnim gospodarenjem vodom u zoni rizosfere. Ako se stabla navodnjava češće nego što je potrebno, može doći do problema navodnjavanja, truljenja korijena stabala i nemogućnost postizanja visoke i kvalitetne voćarske proizvodnje.

Dubina tla koju treba navlažiti ovisi o fazi razvoja biljke, sorti i dubini korijenja. Za pjeskovita (lakša) tla potrebno je manji obrok navodnjavanja nego za glinasta (teža) tla. Međutim, lakša tla je potrebno češće navodnjavati jer stabla jednako trebaju vodu bez obzira na kojoj se vrsti tla uzgaja. U praksi se obroci navodnjavanja određuju prema kritičnim periodima za vodom. Jabuka treba najviše vode od završetka cvjetanja do završetka rasta plodova.

Ako je zima bila oskudna s padalinama, a proljeće sušno, prvo navodnjavanje je potrebno napraviti 10 dana poslije cvjetanja. Drugo navodnjavanje se vrši početkom srpnja, u fazi najvećeg rasta vegetativnih organa, kada rastu plodovi i formiraju se cvjetni pupovi.

Treće navodnjavanje se vrši početkom kolovoza u fazi porasta plodova koji se beru krajem kolovoza i tijekom rujna. Četvrto navodnjavanje se provodi samo kod sorti namijenjih za zimsku potrošnju i to 25 - 30 dana prije berbe.

Navodnjavanje kap po kap

Ovaj način navodnjavanja se najčešće koristi u plantažnoj voćarskoj proizvodnji. Nema zbijanja tla ni šokiranja voćke, a podrazumijeva i najracionalniji utrošak vode u odnosu na druge načine navodnjavanja. Osnovni princip navodnjavanja kap po kap je da kroz sustav plastičnih cijevih voda izlazi kroz posebne kapaljke postavljene uzduž plastičnih cijevi i kapajući vlaže tlo uz sadnicu.

Jedini nedostatak ovog načina je začepljenje kapaljki kao posljedica stvaranja netopivih soli, a koje se može spriječiti filterima. Uz ovaj način navodnjavanja moguća je primjena tekućih gnojiva i to istovremeno uz navodnjavanje.

Navodnjavanje minirasprskivačima

Ovim načinom navodnjavanja, voda pada na tlo u obliku maglice ili malog mlaza. Navodnjava se samo dio nasada gdje se razvija masa korijena i radi pod manjim tlakom. Najčešće se koristi pri uzgoju kultura koje se sade na većim razmacima kao što su vinogradi i voćnjaci. Imajte na umu da je navodnjavanje minirasprskivačima osjetljivo u područjima visoke vlažnosti i vjetrovitim mjestima.

Navodnjavanje kišenjem

Ovim načinom navodnjavanja voda se raspodjeljluje po tlu u obliku kiše. Ima mnogo prednosti: ekonomičnost korištenja zbog točnog doziranja vode, ne smanjuje korištenje mehanizacije, ne zauzima obradivu površinu, pripremni radovi su minimalni ili nepotrebni, mogućnost upotrebe u raznim uvjetima. Pri navodnjavanju uređaj zahvaća vodu, tlači ju kroz cijev i izbacuje preko rasprskivača. Za navodnjavanje jabuka najbolje je lagano kišenje, pa se preporučuje odabir rasprskivača s malim dometom i intenzitetom. Ravnomjerno ih rasporedite i odredite obroke navodnjavanja na temelju trenutno stanja vlažnosti tla, posađene sorte i osobine tla.

Gnojidba

Tijekom jedne vegetacijske sezone jabuka iz tla iscrpi prosječno 120 - 150 kg/ha kalija, 30 - 40 kg/ha fosfora i 80 - 100 kg/ha dušika što odgovara omjeru 4-1-3,5. Također plodovi jabuke godišnje iscrpe i do 130 kg kalcija što se nadoknađuje gnojidbom. Na primjer, na 500 kg/ha NPK u promjeru 7-14-21 dodaje se 35 kg dušika, 70 kg fosfora i 105 kg kalija. Svi voćnjaci koji imaju pH tla niži od 5,5 zahtjevaju gnojidbu kalcijevim gnojivima, najčešće se koristi obično građevinsko vapno koje je pristupačno, fine strukture i brzo se aktivira, dok se mljeveni kalcij karbonat polako razgrađuje duži niz godina i koristi za dugoročni popravak pH tla.

Proljetna gnojidba

Proljetna gnojidba jabuke je najbolje vrijeme da se da stablu dušična gnojiva. Obavezno mora biti usklađena s prihranom i gnojidbom jer o njima ovisi daljnji rast i razvoj stabla i plodova. Rodno stablo kod većine sorti, razvije se u periodu od 3 godine. Prve godine raste grana, u drugoj godini se razvija cvjetni pup, a treće rađa. Zato je važno pravilno orezivanje i briga o tome da se na ograncima uvijek nalazi dovoljan broj grana. Po bujnosti grana se može procijeniti treba li voćnjak dodatnu gnojidbu dušičnim gnojivima. Ako su jednogodišnje grane duže od 100 cm, stabla jabuke su pregnojena pa je gnojidba dušičnim gnojivima nepotrebna, no ako su grane dužine 5 - 20 cm, stabla je potrebno jače pognojiti dušičnim gnojivima.

Treba imati na umu da je bolje da je stablo jabuke podgnojeno nego pregnojeno jer se gnojivo uvijek može dodati, ali ne i oduzeti. Ako primijetite da se u djelu nasada pojavi par neujednačenih bujnih krošnji, taj dio nasada se prihranjuje ručno, a slabije bujnim stablima dodaje više gnojiva, dok vrlo bujna stabla nije potrebno prihranjivati.

Također, postoji velika razlika u potrebi gnojivom u odnosu na starost i sortu pa se ne smije uvijek prihranjivati nasad istom količinom dušika. Na primjer, ako su stabla duboko posađena, a umjesto podloge M9 je sorta pustila svoj korijen, takva stabla je teško kontrolirati, pa se proljetna gnojidba dušičnim gnojivima treba vršiti s oprezom ili čak izostaviti.

Proljetna gnojidba se vrši dušičnim gnojivima od travnja do lipnja, kalijem u fazi sakupljanja ugljikohidrata i šećera u plodovima u lipnju i srpnju te fosforom u fazi razvoja generativnih organa u travnju i svibnju.

Jesenska gnojidba

Kod većine sorti korijen prestane biti aktivan kada temperatura tla padne ispod 8°C kada se prestaje s prihranom sve do proljeća kada se temperatura tla poveća. Prerano dodavanje hraniva je nepotrebno jer sa kišom dolazi do gubitka i ispiranja slojeva tla. U jesenskoj gnojidbi koja se vrši dok je tlo još aktivno i toplo, dodaje se 1/3 ukupne prosječne količine dušika, kalijevih gnojiva te 2/3 fosfornih gnojiva.

Gnojidba dušičnim gnojivima

Gnojidba dušičnim gnojivima je moguća tek kad početna analiza tla pokazuje da je tlo kiselo, osrednje humozno i dobro opskrbljeno kalijem i fosforom. Cilj takve gnojidbe je povisiti širinu, visinu i masu ploda, povećati škrob i ukupne kiseline u plodovima i poboljšati rast i razvoj.

Dušična gnojiva su najkorisnija i napotrebnija u fazi intenzivnog razvoja i rasta, od početka vegetacije do završenog rasta ploda, najčešće od travnja do lipnja.

Gnojidba zrelim stajskim gnojivom

Iako je temelj gnojidbe jabuka namijenjeih za ekološki uzgoj primjena zrelog stajskog gnojiva, ovaj način ima par nedostataka koji nisu zanemarivi i beznačajni. Najveći problem je svakako dostupnost kvalitetnog stajskog gnojiva te dostupnost zrelog. Također se pojavljuju i problemi oko dovoza koji rezultiraju većim troškovima i fizičkim poslovima. U stajskom gnojivu se više pojavljuju i štetni miktroogranizmi te sjeme korova koji se brzo šire voćnjakom.

Sve gore navedeni problemi mogu se riješiti kupnjom organskog peletiranog gnojiva. Pri odabiru je potrebno imati na umu da su gnojiva ekološka i organska te proizvedena po pravilima EU propisa o korištenju životinjskih nusprodukata i u kontroliraninm uvjetima. Takva gnojiva su sporootpuštajuća, organska, imaju visok udio sirovina dobivenih iz ekstenzivnog uzgoja (kontroliranih farmi) i očuvanih organskih tvari, nemaju sjeme korova i ne sadrže štetne organizme.

Organska gnojiva se razlikuju po očuvanosti organske tvari čiji se proces proizvodnje provodi na niskim temperaturama čime organska tvar nije spaljena, odlično je očuvana i nema kemijskih supstanci, zatim eliminaciji štetnih primjesa, udjelu vode u proizvodu i organske tvari te jesu li odobreni za ekološki uzgoj ili ne.

Razmnožavanje

Sjemenke jabuke rijetko daju dobro stablo, međutim, mnoge od sorti koji se danas uzgajaju u Hrvatskoj su nastale slučajno, iz sjemena. Rijetko se uzgajaju iz reznica na vlastitom korijenu ili na sjemenjaku, jer tada izrastu u velika stabla pogodna samo za pašnjake.

Presađivanje

Presađivanje jabuke je proces koji se provodi kako bi se presadile postojeće voćke iz jednog mjesta u drugo ili kako bi se zasadile nove jabuke. Prije početka samog procesa, potrebno je odabrati pravo vrijeme za presađivanje, koje obično ovisi o vremenskim uvjetima i rastu biljaka. Najbolje vrijeme za presađivanje jabuka je u proljeće, kada se tlo počne zagrijavati i kada je rizik od mraza minimalan.

Prije samog presađivanja, potrebno je pripremiti tlo u koje će se jabuke presaditi. Tlo bi trebalo biti rahljano, bogato hranjivim tvarima i dobro drenirano. Također se preporučuje u tlo dodati organsko gnojivo, treset ili kompost kako bi se poboljšala kvaliteta tla.

Kada je tlo pripremljeno, sljedeći korak je priprema same biljke za presađivanje. Prije nego što se jabuka presadi, potrebno je pažljivo je izvaditi iz tla na starom mjestu što se može učiniti kopanjem oko biljke i postupnim podizanjem cijele biljke iz tla, pazeći da se ne ošteti korijenje. Nakon toga, biljka se sadi na novo mjest.

Nakon presađivanja, potrebno je osigurati adekvatnu njegu kako bi se što bolje oporavila i nastavila rasti na novom mjestu, a uključuje redovito zalijevanje, primjenu gnojiva i kontrolu štetnika i bolesti. Također je važno osigurati biljci dovoljno sunčeve svjetlosti i zaštititi je od štetnih vremenskih uvjeta, kao što su jaki vjetrovi i mraz.

Pomlađivanje

Pomlađivanje stabala jabuka može produžiti njihov životni vijek i poboljšati kvalitetu voća koje proizvode. Pravilno pomlađivanje uključuje uklanjanje starih, bolesnih ili oštećenih grana i izdanaka, čime se potiče rast novih, zdravih grana. Ove grane mogu se prepoznati po njihovoj smeđoj boji, suhom lišću i slabom rastu. Ako grane nisu potpuno mrtve, možda će biti dovoljno samo ukloniti oštećene dijelove. Ovaj proces treba obaviti tijekom kasne jeseni ili rane zime.

Sljedeći korak u pomlađivanju jabuka je uklanjanje izdanaka koji rastu iz debla ili iz korijena stabla. Ti izdanci poznati su kao "vodopadi" i mogu se pojaviti kada se stablo nalazi pod stresom ili kada su korijeni oštećeni. Uklanjanje je važno je jer ne proizvode kvalitetno voće i crpe hranjive tvari iz stabla.

Nakon uklanjanja mrtvih grana, slijedi uklanjanje nekoliko glavnih grana kako bi se potaknuo rast novih, zdravih grana. Odabir grana koje će se ukloniti ovisi o željenom obliku stabla i o tome koje grane će najbolje služiti da se stablo pomladi. Ovaj korak treba provesti u rano proljeće, prije nego što stablo počne intenzivno rasti.

Prorjeđivanje

Jabuke se često uzgajaju bez prorjeđivanja osim onoga što priroda pruža. No, kako bi se izbjegle moguće bolesti i problemi s insektima, korisno je oko 4 - 6 tjedana nakon cvjetanja prorijediti oko 6 - 8 cm između ploda. To se čini teškim, no ova praksa izjednačava proizvodnju, sprječava da teški usjev ne slomi grane i osigurava bolji ukus voća. Ubrzo nakon dozrijevanja voća uklanjaju se najmanje ili oštećene voćke, a između odstranjuje oko 4 cm.

Rezidba

Rezidba jabuke se vrši jednom godišnje. Nakon što se stablo jabuke napuni i urodi plodom, ono zahtijeva godišnje orezivanje čime se smanjuju bolesti puštajući više svjetla i zraka. Velika stabla možda će trebati više orezivanja.

zrelo drvo se orezuje kada miruje. Potpuno odsječene pretjerano živahne, uspravne stabljike (najčešće visoko u stablu)
uklanjaju se slabe grančice (koje često vise s donje strane udova)
skraćuju se stabljike koje postaju previše vlažne, osobito one niske u stablu
nakon desetak godina, plodne bodljike postaju prenapučene i oslabljene. Preporučuje se odrezati neke od njih, a druge skratiti

Rezidba mladog stabla

Orezivanje usporava cjelokupan rast mladog stabla i može odgoditi rast i razvoj plodova, stoga se ne preporučuje žuriti s orezivanjem, osim uklanjanja pogrešno postavljenih, polomljenih ili mrtvih grana.

Postoji nekoliko tehnika kojima se usmjerava rast bez obilnog orezivanja. Na primjer:

otklanjanjem neispravnih pupoljaka prije nego izraste u pogrešno postavljene grane
savijanjem stabljike gotovo vodoravno nekoliko tjedana kako bi se usporio rast i pospješile grane i plodored
vezanje žicama za kolac u zemlju ili donje grane

Zaštita od vjetra

Jabuka je osjetljiva na jake vjetrove koji mogu oštetiti grane i plodove, pa je važno osigurati kvalitetnu zaštitu od vjetra sadnjom živica ili ograda oko voćnjaka. Visoka živica će usporiti vjetar i stvoriti zaštitu, ali mora se paziti da ne bude previše gusta, kako se ne bi smanjila količina sunčeve svjetlosti koja dopire do stabala jabuka. Ograda također može biti učinkovita, ali treba odabrati visinu koja će biti dovoljna da smanji vjetar, a istovremeno neće stvarati sjenu stablima.

Drugi način zaštite je korištenje vjetrobrana. Vjetrobrani su visoke strukture koje se postavljaju duž rubova voćnjaka kako bi usporili vjetar prije nego što dođe do stabala jabuka. Mogu biti visoki nekoliko metara, a obično su izrađeni od mrežaste tkanine ili drugih materijala koji propuštaju zrak.

Također se mogu koristiti i zaštitne mreže koje se postavljaju oko stabala jabuka i služe kao barijera za vjetar. Najčešće su izrađene od plastičnih materijala i mogu se lako ugraditi i ukloniti.

Važno je napomenuti da je zaštita od vjetra osobito važna za mlada stabla jabuka koja još nisu razvila čvrstu koru koja bi ih mogla zaštititi, dok su starija stabla obično manje osjetljiva na vjetar.

Zaštita preko zime

Jabuke su osjetljive na niske temperature i ako su izložene vrlo niskim temperaturama dulje vrijeme mogu se razviti razna oštećenja zbog čega je važno poduzeti mjere zaštite od zime i mraza kako bi se smanjio rizik i osigurao zdrav rast i razvoj biljaka. Jedna od mjera zaštite jabuke od mraza je odabir odgovarajuće sorte koja je otpornija na niske temperature. Također, važno je osigurati dobro drenažu tla kako bi se spriječilo zadržavanje vode oko korijena jabuke koja može uzrokovati smrzavanje.

Osim toga, jedna od učinkovitih mjera zaštite jabuke od mraza je primjena agrotehničkih postupaka poput prikrivanja biljaka. Prikrivanje se obično provodi pomoću materijala kao što su agril folija, filc ili netkana tkanina, a koji mogu zadržati toplinu oko biljaka i spriječiti da se hladni zrak zadržava oko korijena biljaka. Također, prikrivanje može spriječiti štetne učinke vjetra na biljke i smanjiti njihovu dehidraciju.

Kada se primjenjuje prikrivanje, važno je osigurati da se materijal postavi preko cijelog stabla i da se pričvrsti kako bi se spriječilo pomicanje tijekom jakih vjetrova. Prikrivanje se može ukloniti nakon što temperature ponovno narastu, ali se preporučuje ostavljanje na biljkama dodatnih nekoliko dana kako bi se spriječila oštećenja temperaturnim razlikama.

Osim toga, važno je redovito provjeravati stanje jabuka tijekom zime i provesti odgovarajuće mjere ako se primijeti da su izložene hladnom zraku ili mrazu, a uključuje uklanjanje leda ili snijega oko stabla te pravovremeno provođenje dodatnih postupaka za zaštitu biljaka ako je potrebno.

Bolesti

Jabuke su najčešće uzgajana stabla diljem svijeta. Zbog toga na njima postoji čitav ekosustav bolesti koje izazivaju problem proizvodnje velike količine plodova. Najbolji način zaštite je prevencija bolesti, no ako se primijete na vrijeme, moguće ih je tretirati i bez upotrebe kemikalija i fungicida.

Čađava krastavost

Čađavu krastavost (lat. Venturia inaequalis) je gljivična bolest koja može uzrokovati znatne gubitke uroda ako se ne kontrolira. Znakovi infekcije uključuju tamne mrlje na lišću, plodovima i granama. Kontrola bolesti uključuje primjenu fungicida, uklanjanje zaraženog lišća i voća te održavanje dobrog zračenja i ventilacije.

Bakterijsko truljenje ploda

Bakterijsko truljenje ploda (lat. Erwinia amylovora) je bakterijska bolest koja može uzrokovati oštećenje cvjetova, plodova i grana jabuke. Infekcije se mogu širiti brzo kroz cijelu biljku i dovesti do potpunog uništenja usjeva. Kontrola bolesti uključuje uklanjanje zaraženih dijelova biljke, dezinfekciju alata za orezivanje, primjenu baktericida i održavanje dobre higijene.

Pepelnica

Pepelnica (lat. Podosphaera leucotricha) je gljivična bolest koja se očituje bijelim praškastim premazom na lišću, izdancima i plodovima, a može dovesti do slabijeg rasta i manjeg prinosa plodova. Kontrola bolesti uključuje primjenu fungicida, uklanjanje zaraženog lišća i održavanje dobrog zračenja i ventilacije.

Rak grana

Raka grana (lat. Nectria galligena) je gljivična bolest koja napada grane i izdanke jabuke, uzrokujući izbočenja i deformacije. Kontrola bolesti uključuje uklanjanje zaraženih dijelova biljke, primjenu fungicida i održavanje dobre higijene.

Crna pjegavost

Crna pjegavost (lat. Alternaria alternata) je gljivična bolest koja uzrokuje tamne mrlje na lišću, stabljikama i plodovima jabuke. Može dovesti do opadanja lišća i slabijeg prinosa. Kontrola bolesti uključuje primjenu fungicida, uklanjanje zaraženog lišća i održavanje dobrog zračenja i ventilacije.

Štetnici

Česti štetnici zahtijevaju uobičajeno tretiranje, ali jabuke pate i od nekih specifičnih vrsta kao što su jabučni savijač, jabučna osa, krastavost i lisne uši. Iako nije pravi štetnik, potrebno je spomenuti poluparazitsku biljku imelu koja može rasti na jabuci i tako usporiti razvoj biljke.

Jabučni savijač

Jabučni savijač uglavnom pravi rupe u jezgri plodova, izbacujući otpad kroz otvor čaške. Kontroliraju se kartonskim zrakama, zrakama s feromonima, prskanjem u vrijeme cvatnje te pravilnom higijenom stabla.

Jabučna osa

Još jedan štetnik koji pravi rupe je jabučna osa. Ona buši uske tunele i pojavljuje se bilo gdje, a može prijeći i na drugi plod. Najbolje se kotroliraju higijenom odstranjivanjem i uništavanjem zahvaćenih plodova tijekom prorjeđivanja. Insekticidi se mogu koristiti nakon cvatnje.

Lisne uši

Pepeljaste lisne uši mogu se prskati ili tapkati sapunom ili biljnim insekticidom. Ljepljivi prsteni za stabla kontroliraju mnoge štetnike tijekom cijele godine, pogotovo u kasno ljeto i jesen.

Plodove mogu oštetiti i ptice, ose i povremeno uholaže, pa ako želite savršeno voće, zaštitite ga papirnatim vrećicama. Svi ovi problemi, kao i plijesan najbolje se kontroliraju higijenom, zalijevanjem i malčiranjem stabla te rezidbom.

Kako izbjeći upotrebu pesticida

Jedna od ideja za izbjegavanje pesticida je odabir sorti otpornih na bolesti poput "Prima", "Priscilla", "Liberty" i "Freedom". Ne zahtijevaju prskanje kore i nisu podložni uobičajenim bolestima, dok većina drugih sorti zahtijeva periodično prskanje svakog proljeća i ljeta nakon sadnje.

Može se isprobati i ulje protiv insekata, koje se može kupiti u poljoprivrednim trgovinama i vrtnim centrima. Raspršuje se u proljeće kada su jabuke u fazi grozda: nakon što su se listovi razvili iz plodonosnog grozda, ali prije nego pupoljci počnu pokazivati ružičasto.

Ostale štetočine poput ljuskanja, grinja i lisnih uši treba nadzirati prirodna populacija parazita i grabežljivica ako niste koristili puno prskanja.

Kako bi se insekti držali dalje od stabala jabuke, moguće je napraviti otopinu od 1 šalice octa, 1 šalice šećera i 1 l vode. Smjesa se izlije u široki plastični vrč te objesi otkriven, na stablo jabuke.

Upotreba jabuka

Drvo jabuke koristi se za izradu palica za golf i graviranje. Blagog je mirisa kada gori te je korisna i za dimljenje hrane ili za ogrjev. Najznačajnija upotreba jabuke je, naravno, u kulinarstvu.

Berba

Većinu jabuka je najbolje jesti odmah sa stabla kako dozrijevaju, ali mnoge će se sorte očuvati tjednima ako se uberu točno prije no što dozru i spreme na hladno mjesto. One sorte koje kasno dozrijevaju i duže se čuvaju mogu ostati na stablima dok mrazevi ne postanu prejaki ili dok šteta od ptica ne postane prevelika, a tada se mogu skladištiti 6 mjeseci ili dulje ako se pažljivo beru i drže na hladnom i mračnom mjestu. Najbolje ih je brati rukom povlačenjem prema dolje te nježno polegnuti na pliticu, tradicionalno prekrivenu suhom slamom ili narezan novinski papir.

Jabuke se beru kad boja više nije sasvim zelena. Stabljika bi se trebala lagano odvajati od grane kada je plod zbijen na dlanu i lagano se zaokrene. Različite sorte jabuka sazrijevaju u različito vrijeme tako da se sezona berbe može protezati od kolovoza do listopada.

Ako je jabuka prezrela i meka, može se iskoristiti za kuhanje i pripremu zimnice.

Sušenje

Proces sušenja jabuka je važan za njihovo skladištenje i korištenje tijekom dužeg razdoblja. Najčešći način sušenja jabuka je sušenje u dehidratoru. Najprije se temeljito operu i očiste od prljavštine i ostataka stabljika. Nakon toga se režu na tanke ploške ili kriške, ovisno o željenoj debljini suhog voća.

Kriške se zatim rasporede u jedan sloj na lim za pečenje ili neku drugu ravnu površinu, poput mreže za sušenje voća. Jabuke se mogu sušiti na suncu, ali najidealnije je u dehidratoru kako bi se osigurala konstantna temperatura i protok zraka. Sušenje može potrajati nekoliko sati, ovisno o debljini kriški.

Jabuke se mogu dodatno začiniti prije sušenja kako bi se poboljšao okus i aroma. Popularni začini uključuju cimet, đumbir, klinčić i vaniliju. Ako se jabuke suše na zraku, važno je osigurati da se ne dodiruju i da su postavljene na suhom i prozračnom mjestu kako bi se spriječila pojava plijesni i drugih mikroorganizama.

Kada su jabuke potpuno suhe, trebaju biti čvrste i bez vidljivih tragova vlage. Suhe jabuke se mogu čuvati u staklenim posudama ili vrećicama za hranu na suhom i hladnom mjestu, daleko od izravne sunčeve svjetlosti.

Skladištenje

Skladište se samo jabuke koje dozrijevaju u srednju ili kasnu jesen. Sorte u ranoj sezoni ne čuvaju se i najbolje ih je pojesti odmah nakon berbe. Sorte u srednjoj sezoni mogu se skladištiti nekoliko tjedana, dok će sorte kasne sezone ostati u dobrom stanju do 5 mjeseci.

Jabuke namijenjene za skladištenje moraju biti savršene, bez modrica ili mrlja koje bi mogle omogućiti ulazne točke truleži.

Skladište se umotavanjem pojedinih plodova u novinske ili papirnate maramice (ubruse). Umotane jabuke stavljaju se na pladanj koji omogućuju cirkulaciju zraka.

Idealno mjesto za pohranu su hladna, mračna i dobro prozračena mjesta kao što je garaža, dok potkrovlja i podrume treba izbjegavati zbog prekomjerne vrućine, nedostatka ventilacije ili niske vlažnosti. Redovito provjeravajte skladištene jabuke i uklanjajte one koje su mekane, smeđe ili trule.

Ne pohranjujte rane sorte s kasnim sortama, niti u blizini krušaka, luka, češnjaka ili krumpira. Plodovi ne smiju biti nagnječeni, truli ili imati rupe, a peteljka mora ostati na njima da bi bili dobre za pohranu.

Od jabuka možete napraviti i pire, pa ga zamrznuti, ili ih možete sušiti narezane na kolutove ili napraviti i jabukovo vino.

Pripravci

Kulinarstvo

Jabuke su odlične sirove, pirjane, u pitama i želeima, pogotovo u kombinaciji s drugim voćem. Sok je izvrstan svjež, a može se i zamrznuti za upotrebu izvan sezone. Stolne sorte drugačije su od onih za jelo - puno su veće, kiselije i manje sočne kada su sirove. Većina se raspadne u pjenasti pire kada se zagrije te rijetke zadrže svoju teksturu.

Također su omiljeni sastojak za savijače, krustade, tople torte i voćni nadjev za palačinke. Često se pripremaju narezane na ploške, umaču u tekuće tijesto te prže u ulju. Sastavni je dio zimnice jer je upotreba razna, od kompota i pekmeza, marmelada i džemova do sokova, vina i octa.

Također se mogu sušiti u pećnici ili na zraku čime se dobiva ukusni voćni čips. Mnogi ju dodaju u francusku salatu kao osvježavajuću namirnicu, a čest je sastojak i u mesnim salatama jer se odlično slaže s majonezom i salatnim preljevima.

Jabuke se često pripremaju i kao pire koji se služi uz razna pečenja kao umak.

Kontrast jabuka i prokulica stvara uravnotežen i ukusan okus - karamelizirane ili pečene jabuke izvrsno se slažu s pečenim prokulicama.

Medicina

Jabuka je bogata hranjivim sastojcima čija količina ovisi o načinu i vrsti uzgoja, a sadrži skoro sve potrebne hranjive tvari. Jabuka je bogat izvor vitamina C, B6, B2, B1, E i A te beta-karotena. Sadrži željezo, magnezij, fosfor, kalcij i kalij. Bogata je biljnim spojevima i antioksidansima zbog čega se preporučuje za svakodnevnu konzumaciju.

Zahvaljujući visokom udjelu glukoze i fruktoze, sprečava gubitak koncentracije i umor te opskrbljuje organizam energijom. Zbog visokog udjela vitamina C odlična je u borbi protiv slobodnih radikala, bakterija i virusa te ima snažno imunostimulirajuće djelovanje. Smanjuje povišeni kolesterol, poboljšava probavu i stabilizira crijevnu floru zbog čega se često preporučuje kod problema sa zatvorom.

Kozmetika

Bogata vitaminima koji štite organizam, saveznik je u borbi protiv starenja kože. Zahvaljujući pektinu omekšava i smiruje kožu, a maleinska kiselina iz jabuka koristi se u proizvodnji pilinga. Maske za lice od jabuke potiču cirkulaciju, daju prirodan sjej, čiste i osvježavaju kožu lica te štiti od starenja. U kozmetičke svrhe koriste se kiselije sorte koje su posebno učinkovite kod masne kože.

Zanimljivosti

Jabuka je poznata kao "kraljica voća", "zabranjeno voće" i "voće znanja", a u nordijskoj mitologiji opisuju ju kao voće koje omogućuje vječnu mladost. Kultivirana (domaća) jabuka pripada porodici ružovki, a prema Knjizi Postanka Eva je na nagovor zmije ponudila Adamu jabuku zbog čega su zauvijek protjerani iz raja. Tako je jabuka postala simbol za zlo, ali i seksualnosti, grijeha, besmrtnosti i znanja.

Najčešće je uzgajano voće na svijetu, a kao divlje drvo raste još od pretpovijesnog doba. Domaća kultivirana jabuka podrijedlom je iz Azije i južnog Sibira, a poznato je da su Rimljani i Grci uzgajali različite sorte. Rimljani su imali uzrečicu "ab ovo usque ad mala" što u prijevodu znači "od jajeta sve do jabuke" jer su obrok započinjali jajetom, a završavali jabukom.

Kavkaz i Istočna Turska su središte uzgoja sorti iz porodice Malus gdje je jabuka i prvotno uzgajanja. Aleksandar Veliki je jednu sortu otkrio u Maloj Aziji odakle ju je 300 p.n.e. donio u Grčku. 800. g. Karlo Veliki je naredio sadnju jabuka diljem njemačkih zemalja, a već 1600. godine je bilo poznato oko 200 različitih sorti jabuke. Danas je poznato oko 10.000 različitih sorti koje se razlikuju po svojoj sočnosti, konzistenciji, kiselosti, slatkoći, okusu i boji.

Jeste li znali da iako je jabuka poznata kao zabranjeno voće u raju, da se ta informacija nigdje u Bibliji ne spominje? Drevni Rimljani su ih smatrali luksuznim voćem, a u kineskoj kulturi je popularan poklon kada nekog prvi put posjećujete u njegovom domu.

Issac Newton je upravo zahvaljujući jabuci otkrio zakon gravitacije. Priča kaže da se Newton odmarao ispod stabla jabuke kad mu je jedna pala na glavu što mu je pomoglo da shvati kako funkcionira gravitacija.

Najviše se jabuke proizvode u Kini, a najveći uvoznici su Velika Britanija, Njemačka i Rusija.

Foto: pasja1000 / Pixabay