Heljda (lat. Fagopyrum esculentum) je jednogodišnja biljka koja pripada porodici dvornikovki (Polygonaceae), u kojoj su najpoznatiji predstavnici rabarbara, dresnik, čičak i kiselica. Iako je mnogi smatraju žitaricom zbog svoje hranjive vrijednosti, heljda pripada kategoriji zeljastog povrća.
Korijen biljke je vretenast i dobro razvijen te u tlo prodire do 120 cm. Heljda se dobro opskrbljuje vodom i hranom iako korijen čini samo malu masu biljke, što znači da korijen odlično obavlja svoju zadaću. Smeđa heljdina stabljika je uspravna, šupljikasta i razgranata te takva doseže visinu 0,5 - 3 m. Listovi biljke su različiti po građi, donji se sastoje od peteljke i srcolike plojke, a gornji listovi koji su pri vrhu imaju samo srcoliku plojku. Listovi su crvenkaste boje. Cvijet se nalazi na cvjetnoj grančici koja rasta iz pupova. Boja latice varira od bijele do ružičaste. Heljda stvara puno cvjetova koje oprašuju različiti insekti. Plod heljde je trokutasto zrno.
Porijeklo heljde veže se uz Aziju, Himalaje i Mandžurije, a u Europu su je donijeli Mongoli krajem 4. stoljeća. Najveći današnji proizvođači heljde su Rusija, Ukrajina i Kazakhstan.
Heljda se isključivo uzgaja zbog zrna koje ima visoke nutritivne vrijednosti. Zrno je lako probavljivo i povoljno za dijetalnu prehranu jer heljda ne sadrži gluten. Heljdina kaša se dobiva ljuštenjem zrna, a koristi se kao dodatak jelima ili mesnim proizvodima. Dodavanjem heljde u jela povećava se njihov standard.
Srodnici
Vrste heljde
Ako sijemo heljdu kao glavnu kulturu, tada biramo kultivare s duljom vegetacijom, a za posrtnu sjetvu najbolje je koristiti kultivare kraće vegetacije.
Višegodišnja heljda
Višegodišnja heljda (Fagopyrum symosum) još se naziva i povrtna, krmna i ljekovita heljda. Ova divlja vrsta uzgaja se u Mandžuriji i Himalajama, kao prethodnik prave heljde. U Indiji se široko koristi i uzgaja, ponajviše zbog svojih ljekovitih svojstava.
Obična heljda
Obična ili prava heljda (Fagopyrum esculentum) je najvažnija vrsta kako u svijetu, tako i kod nas. Na našim prostorima heljda je stoljetno tradicionalno narodno jelo. U Hrvatskoj se najčešće uzgaja u Međimurju Hrvatskom zagorju. Obična heljda je domesticirana i po prvi put kultivirana u unutrašnjosti jugoistočne Azije oko 6000 godina prije Krista. Cvjetovi variraju od bijele do ružičaste boje. Cvjetovi su dvospolni, a pojavljuju se od lipnja do rujna, ovisno o tome kada smo ih posijali heljdu. Heljda ima dugo vrijeme vegetacije, čak do 60 dana. Plod heljde je trokutasto zrno.
Tatarska heljda
Tatarska heljda (Fagopyrum tataricum) se koristi kao krmna kultura za silažu. Naziva se još i ražena heljda ili ptičje žito. Boja cvjetova joj je zeleno žuta te su skupljeni u grozdove koji se nalaze na dugoj cvati. Obično raste u Sibiru i javlja se u dva oblika: obični i raženi. Obje forme su neosjetljive na mraz, nezahtjevne za obradbu i dosežu visinu od 1 - 1,5 m. U vrtovima u kojima zemlja ima nedostatak organskih gnojiva heljda se koristi kao zeleno stajsko gnojivo tako što se njezina biomasa u fazi cvatnje se smrvi i ugradi u tlo
Uzgoj heljde
Uzgoj heljde povećava bioraznolikost i stoga ima ekološku vrijednost. Heljda se kao ljetni usjev sije kako bi se spriječio rast korova.
Tlo
Heljda nema naročito velike zahtjeve prema tlu i može uspjeti na raznim vrstama tla, od lakih i pjeskovitih pa do teških glinastih. Uzgaja se i na siromašnim, kiselim i pjeskovitim tlima, ali najbolje uspijeva na plodnim i strukturnim tlima. Usprkos tome, ako su tla jako plodna, tada se potiče bujan rat koji dovodi do smanjenja prinosa. Heljdi ne odgovaraju teška, vlažna tla na kojima se stvara pokorica.
Klima
Heljda je osjetljiva na niske temperature te je zbog toga rizična sjetva u rano proljeće, ali je osjetljiva i na temperature više od 30°C, nepogodni uvjeti značajno smanjuju urod. Minimalna temperatura za klijanje je 4 - 5°C, a pri temperaturama od 25 - 30°C, sjemenke prokliju za 5 do 8 dana. Na našem području su za sjetvu i klijanje pogodne temperature između 4 i 9°C.
Vrijeme sadnje
Vrijeme sjetve znatno utječe na prinos heljde. Rana proljetna sjetva omogućuje veću lisnu površinu, biomasu i veći prinos zrna, ali sjetva u tom razdoblju nosi i rizike od kasnih mrazova. S druge strane, kasna sjetva može utjecati na smanjenje vlage pri nicanju i rastu biljke. Rana sjetva se obavlja krajem travnja ili u svibnju, a kasna postrna sjetva obavlja se u prvim danima srpnja.
Slaganje kultura
Heljda ne podnosi dobro monokulturu, stoga se obavezno uzgaja u plodoredu jer će u protivnom imati smanjene prinose. Prilikom uzgoja heljde kao glavne kulture najbolje su joj pretkulture jednogodišnje mahunarke - mahune, grašak, bob i grah i okopavine - soja, kukuruz, šećerna repa i krumpir. Kao posrtni usjev dobre su pretkulture uljana repica i strne žitarice pšenica, raž, ječam i zob.
Uključivanje biljaka u okruženje heljde pomoći će u jačanju ekosustava i tako pomoći u uzgoju zdravih i produktivnih nasada heljde, pa se tako može saditi uz nisko rastuće biljke koje neće konkurirati za svjetlost i hranjive tvari, uključujući kopar i rotkvice koje će dodatno zaštititi tlo i pomoći u kontroliranju korova.
Također, biljke koje tjeraju štetnike koje napadaju heljdu su lavanda koja odbija mrave i moljce te bokvica ili trputac koja emitira neugodan miris koji štetnici ne vole.
Kako bi se iskoristilo ljetno razdoblje preporučuje se sjetva postrne heljde za merkantilnu uporabu, a samo za sjemensku proizvodnju kao glavne kulture. Heljdu je bolje sijati na tlima slabije plodnosti jer ju bolje koristi od drugih kultura.
Faza mirovanja
Iako je heljda jednogodišnja kultura i nema fazu mirovanja, biljka prelazi u stanje uspavanog rasta. U tom razdoblju, biljka se ne razvija i ne proizvodi nove listove, a obično se javlja u hladnijem razdoblju u godini i može potrajati nekoliko tjedana. Ova faza je važna za zdravlje heljde, jer joj omogućuje da se oporavi i pripremi za novu sezonu rasta i cvatnje.
Sadnja heljde
Preporučuje se sijati heljdu kao glavnu kulturu za sjemensku proizvodnju, a u naknadnoj i postrnoj sjetvi heljda se uzgaja za merkantilne namjene. Na takav način se može bolje iskoristiti tlo i dobiti još jedna žetva.
Sadnja sjemena
Sjetva heljde se razlikuje po dužini vegetacije; oni kultivari koji imaju kratku vegetaciju koriste se kao naknadne ili postrne medkulture, dok se oni s dužom vegetacijom koriste kao glavni usjev. Vrijeme vegetacije zavisi od sorti, ranijim sortama vegetacija traje od 60 - 70 dana, srednje kasnim 70 - 80 i kasnim više od 80 dana. Sjetvu je moguće obaviti kada temperatura tla dosegne 15°C, ali heljda krene klijati pri 4 - 5°C.
S obzirom na to da heljda ne podnosi niske temperature, preporučuje se izbjegavati ranu sjetvu jer ju proljetni mrazovi mogu skroz uništiti. Sjetvu heljde, kao glavni usjev, treba obaviti u prvoj polovici svibnja, a naknadnu sjetvu se obavlja odmah nakon žetve glavne kulture. Sjetva se većinom obavlja sijačicama za strne žitarice. Širokoredna sjetva ima razmak između redova 45 cm i uskoredna sjetva koja ima razmak od 12,5 do 25 cm. Sije se na dubinu od 4 cm.
Sadnja sadnice
Heljda se sadi kao sadnica samo kada se želi brzo doći do zrelih biljaka. Sadnice se obično kupuju kod uzgajivača, a tijekom sadnje treba osigurati da se zemlja ne suši i da su sadnice posađene na dovoljno velikom razmaku. Korištenjem sadnica može se uštedjeti vrijeme koje je potrebno da bi biljka sama narasla, a također se mogu izbjeći i problemi sa štetnicima koji bi mogli nastati kod sjetve sjemena. Također treba voditi računa o tome da biljka neće donijeti plodove iste godine kada se posadi.
Sadnica heljde se obično sadi u odabrano tlo nakon što su se uklonili svi korovi i pripremljene sadne jame. Prije sadnje, sadnice se mogu presaditi u privremene posude sa zemljom koja će im osigurati dobro ukorjenjivanje. Sadnice se sadi u jame širine i dubine 30 - 40 cm i nakon sadnje se blago pritišće okolo korijena. Nakon sadnje, potrebno ih je dobro zaliti dovoljno da se navlaži tlo čime se pomaže sadnicama da se prilagode novom mjestu.
Uzgoj u vrtu
Heljda je jedna od najlakših biljaka za uzgoj i najmanje zahtjevna oko prostora i vremena. Možete početi dodavati sjemenke tijekom toplih mjeseci između ostalih biljaka u vrtu. Biljke heljde umiru pri prvom mrazu, zato posadite heljdu od kasnog proljeća do kasnog ljeta, kad god je vrt neiskorišten duže od tri tjedna Za mjesto sadnje odaberite osunčano područje s dobro dreniranim tlom. Heljda se sije za poboljšanje vrlo lošeg tla, a može se i umiješati neko organsko gnojivo prije sadnje za bolje rezultate. Postavite sjeme u kultivirano tlo tako da su sjemenke udaljene oko 5 cm i duboke 3 cm u zemlji.
Heljda je "dobar susjed" jer ne krade sunce i hranjive sastojke susjednim kulturama. Najbolje od svega, heljda će privući korisne insekte u blizinu, tako da je savršena pratnja bilo kojem povrću ili cvijetu koji se bori s pritiskom štetnika ili oprašivanjem tijekom ljeta.
Uzgoj u plasteniku
Proizvodnja heljde započinje u plasteniku sadnjom sjemena za transplantaciju. Nakon što biljčice narastu na odgovarajuću visinu, postavljaju se u polje i zatim se unose pčele medarice za oprašivanje.
Uzgoj u posudama
Heljda se može uzgojiti u teglama, no to se inače ne prakticira jer se ne dobije puno prinosa. Najčešći razlog takve sadnje je poboljšanje kvalitete tla za ostale kulture koje će se naći na tom mjestu.
Održavanje nasada
Budući da se heljda kasno sije, često je tlo suho pa je poslije sjetve potrebno valjati tlo. Valjanje se obavlja kako bi se uspostavio bolji kontakt tla i sjemena te time omogućio kapilarni uspon vode do sjemena te tako ubrzalo i izjednačilo klijanje i nicanje. Ako se prije nicanja stvara pokorice potrebnu ju je uništiti drljanjem.
S obzirom na to da heljda ima brz početni porast i velike listove, ona zasjeni površinu te ima sposobnost zagušenja korova. Stoga se zaštita od korova izostavlja, posebno u uskorednoj sjetvi. Ako smo prisiljeni koristiti herbicide, onda ih primjenjujemo nakon sjetve, a prije nicanja.
Budući da je heljda medonosna biljka, dobro je blizu njenih nasada postaviti košnice s pčelama koje će povećati oplodnju cvjetova jer će se time postići i veći prinos heljde. Heljdin med je vrlo kvalitetan i zdrav zbog velike količine vitamine D u njemu.
Održavanje i njega
Potrebno je obaviti kultiviranje nakon kiše, kada se tlo dovoljno prosuši, da se zatvori i sačuva vlaga, ali i unište korov. Zajedno s kultiviranjem obavlja se i prihrana.
Zalijevanje
Heljda ima velike potrebe za vodom, ali je i osjetljiva je na pomanjkanje vode i sušu. Vodu treba osigurati tijekom cvatnje, oplodnje a posebno tijekom nalijevanja zrna. Suvišak vode je nepoželjan jer tada heljda znatno buja i time se ostvaruje manji prinos zrna zbog slabe oplodnje cvjetova.
Gnojidba
Gnojidba ne mora biti obilna, jer heljda ima dobro razvijen korijenov sustav koji dobro upija teže topiva hraniva. Za slabije plodna tla se prije obrade dodaje oko 40 - 60 kg/ha dušika, 50 kg/ha fosfora i 60 - 100 kg/ha kalija. Dio dušika dodajemo kod obrade tla, a drugi dio ako je potreban u prihrani, ali se ne smije pretjerati jer će dušik izazvati prebujan rast, dugo vrijeme vegetacije, lošiju oplodnju i sazrijevanje. U posrtnoj sjetvi količina gnojiva se može smanjiti upola, zbog čega je i isplativija.
Razmnožavanje
Heljda se može razmnožavati izdancima tako da se uzmu izdanci s baze biljke i presade u zasebne posude sa zemljom. Ovakav način razmnožavanja je najbolje raditi u rano proljeće ili kasno ljeto, kada su izdanci najčvršći. Kada se izdanci dobro ukorijene, mogu se presaditi na odabrano mjesto u vrtu. Također, heljda se može razmnožavati sjemenjem koje se sije direktno u tlo u rano proljeće.
Presađivanje
Iako se sadi kao jednogodišnja kultura, heljdu se može presađivati, a najbolje vrijeme za presađivanje je proljeće, kada biljka počinje rasti. Heljda se presađuje u svježu, plodnu zemlju i u veću posudu kako bi biljka imala prostora za rast. Prilikom presađivanja, biljka se pažljivo uzima iz stare posude ili s mjesta sadnje, a korijenski sustav se temeljito očisti od bilo kakvih oštećenja ili truleži. Nakon presađivanja, heljda se zalijeva i čuva na umjereno toplom, svijetlom mjestu s umjerenom vlagom u zraku.
Pomlađivanje
Heljdu nije neophodno redovno pomlađivati, jer ona otporna na mnoge uvjete. Međutim, presađivanje ili pomlađivanje heljde može poboljšati njenu kvalitetu i proizvodnost u budućnosti. Najbolje vrijeme za presađivanje je proljeće, kada biljka počinje s novim rastom. Ako se heljda previše raširila ili ako počne slabo rasti, tada je idealna prilika za njeno presađivanje čime će se biljka ujedno i pomladiti.
Prorjeđivanje
Heljdu je potrebno prorjeđivati kako bi biljka imala dovoljno prostora i svjetla za rast i razvoj i kako bi se spriječilo nagomilavanje bolesti i štetnika. Preporučuje se prorjeđivanje svake 2 - 3 godine, ovisno o brzini njezinog rasta i gustoći nasada. Također, uklanjanjem starih i slabijih biljaka poboljšava se kvaliteta i produktivnost biljke.
Rezidba
Rezidba heljde je potrebna samo kako bi se održala njena forma, uklonili suhi ili oštećeni biljke, kao i kako bi se stvorili uvjeti za bolji razvoj novih izdanaka, najidealnije u rano proljeće, kada je biljka u fazi aktivnog rasta. Ako se rezidba provodi redovito, to može dovesti do povećanja kvalitete , međutim, potrebno je pažljivo planirati rezidbu kako se ne bi oštetila biljka.
Zaštita od vjetra
Heljda može biti osjetljiva na jake vjetrove koji mogu ugroziti njezin rast. Stoga se preporučuje zaštititi ju u ranim stadijima rasta. Ako se sadi u posudama, potrebno ju je staviti na mjesto zaštićeno od vjetra ili poduprijeti odgovarajućim kolcima.A, ako se sadi na otvorenom prostoru, preporučuje se sadnja u guste grupacije kako bi štitila jedna drugu.
Priprema za sljedeću sezonu
Prije nego se započne s pripremom tla, potrebno je ukloniti sve biljke, korove i ostale strane materije s površine te napraviti labavljenj tla čime se omogućuje da voda i hranjivi sastojci bolje prodiru u tlo. Unošenjem organskog ili mineralnog gnojiva pomaže se u jačanju tla i osiguravaju se hranjivi sastojci koji su potrebni heljdi za rast i razvoj. Nakon unošenja gnojiva, potrebno je tlo dobro rahliti tlo kako bi se gnojivo ravnomjerno rasporedilo po tlu.
Bolesti
Heljda je dosta otpornija na napad štetnika od ostalih kultura. Zaštita od bolesti se uglavnom i ne primjenjuje, stoga je ona dobar eko-proizvod. Različiti kultivari su različito otporni na gljivice. Lako se suzbijaju fungicidima.
Praškasta plijesan
Praškasta plijesan (Erysiphe polygoni) je uobičajena infekcija koja se prenosi sjemenom i koja rezultira laganim mrljama na listu. Ove mrlje mogu rezultirati malim nekrotičnim područjima na listu. Bolest se pojavljuje za vrijeme toplog i vlažnog vremena. Nije moguće liječenje, ali infekcija se ne pogoršava i nema utjecaja na prinos.
Zlatna žutica
Zlatna žutica je fitoplazmatska bolest koja uzrokuje da cvjetovi budu mali, zeleni i sterilni. Obično se viđa na poljima heljde, ali pogađa samo nekoliko biljaka. Širi ju kukac aster leafhoppers. Nema značajnog utjecaja na prinos, niti postoji ikakva prevencija. Budući da služi kao domaćin, heljda neće smanjiti populaciju patogena ako se koristi u rotacijama s usjevima koji su osjetljivi na ovu fitoplazmu.
Štetnici
Kako i za bolesti, tako se i za štetnike uglavnom ne primjenjuje zaštita. Heljdu manje napadaju štetnici nego druge vrste. Heljdu uglavnom napada buhač. Žičnjaci, lisne uši, stjenice, sovice i žitni moljci su štetnici koji također napadaju heljdu, no ne uzrokuju toliko oštećenje.
Buhač
Buhač pravi najveće štete na biljci jer napada heljdu u ranim fazama rasta i razvoja te oštećuje listove. Može ga se identificirati po sitnim rupama na listovima biljaka. Buhač je maleni, crni, kukac od 2 mm siše list te skoči ukoliko se netko približi listu. Buhači ne vole vlagu zbog čega je nužno redovito zalijevati tlo i prekriti ga zaštitnim pokrivačem. Ako dođe do jakog napada kukaca, nužno je primijeniti određene insekticide.
Ličinke moljaca
Ličinke (Agrotis spp., Peridroma saucia, Nefelodi mini...) koje uzrokuju štetu obično su aktivne noću i danju se skrivaju u tlu u podnožju biljaka ili u biljnim krhotinama uvenulih biljaka. Ličinke su duljine 2,5 - 5 cm, različitih boja i obično se uvijaju u oblik C kada su ometene. Reznice imaju širok raspon domaćina i napadaju povrće, uključujući šparoge, grah, kupus, mrkvu, celer, kukuruz, salatu, grašak, papar, krumpir i rajčicu. Potrebno je primijeniti određene insekticide ako je nužno.
Upotreba heljde
Heljda je vrlo stara kultura koja se iznova počinje upotrebljavati, ponajprije zbog novih trendova u prehrani i poljoprivrednoj proizvodnji. Sve veće zanimanje za zdravom prehranom povećalo je potražnju za heljdom zbog njezinih nutritivnih i ljekovitih svojstava. U poljoprivredi je dobila na važnosti zbog svojega ekološkog načina uzgoja. Tijekom kratke vegetacije, biljka stvara veliku nadzemnu masu pa može poslužiti i za zelenu gnojidbu. Zelena masa također može poslužiti kao hrana za stoku. Heljdina slama je hranjiva, ali se mora ograničiti obrok životinjama jer može doći do pojave osipa i crvenila koji uzrokuje toksin u heljdi.
Berba
Heljda neravnomjerno cvate i dozrijeva te vegetacija može trajati do 35 dana. Zbog neujednačenog sazrijevanja i lakog osipanja zrna mogu se dogoditi veliki gubitci. Žetva počinje onda kada je većina plodova zrela, odnosno kad većina poprimi tamnosmeđu boju, prije nego što započne osipanje. Stabljika je tada još zelena, ali lagano počinje dobivati crvenkastu boju. Žetva se obavlja većinom ujutro.
Sušenje
Sušenje heljde je proces u kojem se biljka suši kako bi se koristila njeni zrna, a uključuje sušenje na suncu i sušenje u sušarama. U svakom slučaju, važno je da se sušenje heljde obavlja pažljivo i da se suha biljka čuva na suhom i hladnom mjestu kako bi se spriječilo truljenje i razvoj štetnika.
Prirodno sušenje na suncu
Ova metoda se koristi kada su uvjeti na otvorenom idealni, tj. sunčano i suho vrijeme. Biljka se ostavi da se prirodno osuši na suncu, a zrna se zbirno skupljaju kada su potpuno suha.
Sušenje u sušarama
Ovaj proces se koristi kada uvjeti na otvorenom nisu idealni za prirodno sušenje ili kada je potrebno brzo sušenje. Heljda se stavlja u sušaru za biljke i zagrijava na određenu temperaturu kako bi se što brže osušila.
Skladištenje
Nakon žetve, zrno je potrebno pravilno čuvati i uskladištiti u tamnim i suhim skladištima do 40% relativne vlage zraka. Zrna se mogu čuvati u skladištima bez vlage više od 2 godine. Heljda se suši na 14% vlage ili manje, kao i ostale strne žitarice.
Pripravci
Kulinarstvo
Zrna heljde mogu se mljeti u brašno za upotrebu u rezancima, palačinkama, kruhovima i mnogim proizvodima bez glutena. Za dijetalnu ishranu, sirove heljdine kaše dodaju teksturu i hranjivost granoli, kolačićima, krekerima i drugim proizvodima sličnim kruhu. Heljda se dodaje u razna jela, od jogurta i juhe do salata. Heljda koja u tekućini postaje želatinozna također čini dobro vezivno sredstvo za pečenje. Brašno heljde dobro se miješa uz ostala brašna kao što su pšenično, kukuruzno, raženo i drugo. S obzirom na to heljda ne sadrži gluten, odličan je izbor za ljude alergične na gluten.
Heljda je medonosna kultura. Takav med je tamniji i intenzivnijeg okusa. Kako cvatnja traje 30 - 40 dana, tako ima više vremena za proizvodnju heljdinog meda. Urodi zrna se dosta povećaju kada su na polju prisutne pčele.
Medicina
Zrno heljde obiluje hranjivim tvarima. Oljušteno zrno sadrži 70 - 80% ugljikohidrata, 10 - 15% bjelančevina, 2 - 3% masti, 1 - 2% mineralnih tvari i 1 - 2% sirovih vlakana. Od mineralnih sastojaka najviše sadrži kalij, fosfor, magnezij, kalcija. Od mikroelemenata u heljdinom zrnu najviše je cinka i željeza, mangana, bakra, natrija i selena. Bjelančevine heljde su kvalitetnije od bjelančevina pšenice te u usporedbi s ostalim žitaricama heljda ima više vitamina i minerala.
S obzirom na to je bogata vitaminima, heljda sadrži gotovo cijelu skupinu B vitamin i visoki udio bioflavonoida rutina. Rutin je flavonski glikozid i dobro pomaže pri mnogim bolestima današnjeg doba. Rutin je antioksidans, jača kapilare i pomoć pri liječenju kardiovaskularnih oboljenja, posebice povišenog krvnog tlaka te smanjuje rizik od srčanih bolesti. Ishrana heljdom snižava razinu kolesterola te isto tako znatno smanjuje razinu glukoze u krvi pa se preporučuje oboljelima od dijabetesa.
Zanimljivosti
Heljda se upotrebljava kao stočna, ali i ljudska hrana unazad 7.000 godina. Smatra se da je njezina upotreba počela u jugoistočnoj Aziji. Odatle se proširila na srednju Aziju, Bliski Istok, a potom i Europu. Heljda je dokumentirana u Finskoj najmanje 5.300 godina prije Krista. Konačno je dovedena u Sjevernu Ameriku 1600-ih.
Industrijska revolucija isporučila je impresivne nove tehnologije poljoprivrednim gospodarstvima širom svijeta. Nova gnojiva dramatično povećavaju produktivnost i profitabilnost drugih popularnih kultura poput pšenice i kukuruza. To napredovanje rezultiralo je znatnom smanjenjem proizvodnje heljde. Kao rezultat toga, u Americi je sakupljeno preko milijun hektara heljde 1918. godine. Do 1954. proizvodnja se smanjila na samo 150.000 hektara.
Nekada se većina proizvedene heljde koristila za stoku i perad. Međutim, danas se većina heljde proizvodi za prehranu ljudi. Sredinom 1970-ih povećala se potražnja za novim žitaricama za doručak i rezancima heljde. To je uzrokovalo porast interesa za heljdu kao hranu.
Heljda se koristi u industriji alkoholnih pića za proizvodnju piva i viskija bez glutena.
90% globalno konzumirane heljde potječe iz Rusije.
Odbačene ljuskice heljde koriste se kao punila za jastuke.
Prema sadržaju esencijalnih aminokiselina proteina heljda je bliska proizvodima životinjskog podrijetla i zbog toga se smatra jednakovrijednim nadomjestkom mesa.
Ovo je možda jedina biljka koja ne bi mogla biti GMO. Ne treba kemikalije; odlično raste bez gnojiva.
Heljdu ne treba miješati sa šećerom jer će šećer neutralizirati sve prednosti heljde, ali ako se već odlučite za slatku varijantu, dodajte med umjesto šećera. No, bolje je izbjeći te slatke sastojke u jelima s heljdom.
Foto: GoranH / Pixabay
Odgovori