Mahuna (lat. Phaseolus vulgaris) je jednogodišnja biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae), a koju čini oko 19.500 vrsta. Najpoznatije mahunarke su grašak, grah, bob, leća, slanutak, kikiriki, bagrem, rogač, soja pa čak i djetelina i piskavica. Mahuna je mladi plod različitih sorti graha, a poznata je i pod nazivima zeleni grah, francuski grah, fagiolini i grah bez niti.
Podrijetlom je s prostora južne Amerike dok su danas glavni proizvođači Kina, Turska, Indonezija, Belgija, Italija i Španjolska. Koristi se kao suha ili svježa sjemenka i može biti različitih boja poput ljubičaste, zelene i žute. Sadi se u dobro drenirano tlo pH vrijednosti od kisele do neutralne i treba joj 55 - 65 dana da proizvede prve plodove.
Ovisno o vrsti, može se saditi u proljeće ili jesen, a prije sadnje tlo se prihranjuje stajskim gnojem ili kompostom. Sadi se sjetvom sjemena nakon prvog proljetnog mraza kad je temperatura minimalno 9°C. Najbolje raste na punom suncu gdje će biti izložena 6 - 8 sati i pri temperaturi 18 - 29°C, a obično je ljeto period za berbu koja je kontinuirana. Sjeme se sije na određenoj međusobnoj udaljenosti kao i redovi gdje je razmak najmanje 45 cm. Ako se tlo odgovarajuće malčira ono će pomoći zadržati određenu količinu vlažnosti, kao i odgovarajuću temperaturu koja ne bi trebala biti manja od 9°C. Ako želimo kontinuiranu žetvu savjetuje se sijanje svaka 2 tjedna.
Listovi rastu na peteljkama i obično su zelene boje, iako mogu biti i ljubičaste. Obično se sastoji od 3 lista duljine 6 - 15 cm sa širinom od 3 - 11 cm. Listovi su jestivi i bogati su vitaminom A, cinkom i željezom. Mahuna zahtijeva redovno zalijevanje, otprilike 5 cm tjedno, a ako previše zalijeva biljka propada, prestaje rasti i ne proizvodi dovoljnu količinu mahuna. Previše vode može dovesti do problema truljenja korijena koji uzrokuje propadanje biljke, a nekad i cijelog plodoreda. Orezivanje je moguće, ali nije potrebno.
Srodnici
Vrste mahuna
Mahuna je jednogodišnja biljka koja zahtijeva sadnju na dobro dreniranom tlu i na mjestu s maksimalnom dnevnom količinom sunca. Mahuna može biti grmolika i penjačica, a u tom slučaju potrebno je osigurati potporu jer može narasti i do 2 m. Plodovi koji dolaze u više različitih boja i oblika mogu biti dugi 30 - 110 cm, a u svijetu postoji oko 200 vrsta od kojih su najpoznatije zelena mahuna, francuska mahuna, talijanska mahuna, duga mahuna, ljubičasta mahuna i voštana mahuna.
Zelena mahuna
Zelena mahuna je najčešća vrsta uspravne mahune koja se uzgaja na našem području. Daje prinose tijekom cijelog ljeta i jeseni, sve do pojave prvog mraza. Najbolje podnosi temperature u rasponu 15 - 30°C dok se na temperaturi od oko -1°C može smrznuti. Vrsta je osjetljiva na vlagu posebice u periodu cvjetanja kada prijeti opasnost od smanjene količine cvjetova zbog prevelike količine vode. Sadi se u dobro drenirano tlo kojem treba osigurati dovoljnu količinu organskog materijala, a najbolje uspijeva u pjeskovitim ilovastim tlima. Bere se čim završi sazrijevanje koje traje otprilike 2 tjedna.
Francuska mahuna
Iako je izgledom dosta slična zelenoj mahuni ova vrsta se razlikuje po manjoj veličini i mekšoj teksturi. Sjemenke unutar mahune su dosta sitne da se skoro i ne primijete, a još se naziva i Haricots Verts. Grmolika je vrsta koja može narasti 45 - 75 cm, a proizvodi manje plodova po sadnici i treba joj duže vremena da sazre. Ne zahtijeva orezivanje nego je dovoljno skupiti ju u mali svežanj kako plodovi ne bi bili na zemlji. Vrsta se sadi u vrtnu gredicu na međusobnom razmaku od 10 cm dok je razmak između redova 20 - 30 cm i pri optimalnoj temperaturi koja treba biti viša od 15°C. Zahtijeva zalijevanje 1 - 2 puta tjedno gdje minimalno 15 cm zemlje treba biti vlažno.
Talijanska mahuna
Talijanska mahuna poznata je i pod nazivom Romano mahuna, plosnatog je izgleda i sadi se na međusobnom razmaku od 7 cm čiji redovi moraju biti udaljeni 50 - 90 cm. Idealno vrijeme sadnje ove vrste je pri temperaturi 24 - 26°C i to na dubinu od oko 2,5 cm da bi proklijala u periodu 7 - 10 dana, a u slučaju hladnog vremena period klijanja može biti dulji dok se prvi usjevi mogu očekivati za 50 - 70 dana. Kada se zalijeva izbjegava se prskanje po listovima jer zadržavanje vode može uzrokovati pojavu neke bolesti. Tlo se malčira debljinom od 5 cm kako bi se zadržala potrebna vlažnost tla posebice u suhim klimama.
Duga mahuna
Duga mahuna ili mahuna šparoga je podrijetlom iz Kine i može biti duga oko 45 cm. Raste na punom suncu, a sadi se na suhom i pjeskovitom tlu čija je pH vrijednost 6,0 - 7,5 i pri temperaturi od 15°C. Sadi se na međusobnoj udaljenosti od 7 cm dok razmak između redova treba biti 60 cm. Može se saditi svaka 2 tjedna u periodu od proljeća do jeseni, a vrsta je dosta tolerantna na sušu. Period potreban za klijanje je 10 - 14 dana dok će prva berba biti tek za otprilike 80 dana. Najpoznatije sorte duge mahune su Liana, Purple Podded, Red Noodle i Stickless Wonder.
Ljubičasta mahuna
Ljubičasta mahuna kuhanjem gubi boju i u stvarnosti je zelena mahuna prekrivena samo tom bojom, a ispod ljuske se nalazi hrskavo meso. Biljni pigment antocijanin je zaslužan za ljubičastu boju, a sezona joj je u ljetnom periodu i uspijeva na prostorima gdje je umjerena klima uključujući Ameriku, Aziju i Europu. Vrsta je osjetljiva na mraz, a najpoznatije sorte su Royalty Purple i Royal Burgundy. Za branje ljubičaste mahune potrebna je dužina od oko 12 cm i debljina olovke. Orezivanje biljke nije potrebno nego je dovoljno ukloniti žuto lišće. Nakon sadnje potrebno vrijeme za klijanje je 10 - 14 dana dok bi se cvjetovi trebali razviti 4 - 6 tjedana nakon klijanja.
Voštana mahuna
Voštana mahuna najbolje raste na sunčanom području, a sadi se u proljeće nakon zadnjeg mraza i žute je boje. Sadi se također sjetvom sjemena u dobro drenirano i toplo tlo, a za povećanje temperature koristi se crna plastika koja se stavlja prije sadnje. Međusobna udaljenost između dva sjemena mora biti 10 - 20 cm, a dubina na kojoj se sadi je 2,5 cm. Obično počne nicati za 2 tjedna, a za potpunu zrelost je potrebno 50 - 60 dana i naraste 5 - 10 cm nakon čega se malčira osušenom travom ili slamom da bi se spriječila pojava korova. Mogu se postaviti mali štapovi uz koje će se mahuna moći penjati. Neke od poznatih sorti voštanog graha su zlatni nektar, Monte Gusto, Kentucky Wonder Wax, Goldrush Bush Snap Bean i Pencil Pod Black Wax Bean.
Uzgoj mahuna
Mahuna je jednogodišnja vrsta biljke koja zahtijeva redovno zalijevanje i dnevnu količinu sunca 6 - 8 sati, a jako dobro podnosi suho vrijeme. Preferira mjesta s izravnom svjetlošću i s temperaturom od oko 20°C dok temperature ispod 9°C ne podnosi. Zalijeva se intenzivnije tijekom ljetnog perioda, a sadi se na dubini od 2,5 cm dok međusobna udaljenost redova mora biti 45 cm. Prorjeđuju se nakon klijanja i ostavlja se međusobna udaljenost 7 - 10 cm.
Tlo u koje se sadi treba biti blago kiselo, a obično se preporučuje ilovasto dok se prije sadnje treba ukloniti sav korov kako bi se spriječilo crpljenje hranjivih tvari iz tla. Prihranjuje se gnojivom koji ne sadrži visoki udio dušika jer mahuna veže dušik u tlu, a zbog plitkog korijena poželjno je malčiranje suhom travom ili slamom.
Tlo
Mahuna se sadi u dobro drenirano i vlažno tlo s pH vrijednosti u granicama 6,0 - 6,8, iako bi idealno bilo da je to u intervalu između 6,0 - 6,2. Sadi se na punom suncu s idealnom količinom sunca otprilike 6 - 8 sati, a prije sadnje poželjno je ukloniti sav korov kako ne bi stradao korijenski sustav koji je dosta plitak. Najbolje raste u pješčanom i muljevitom ilovastom tlu dok sadnja u glinenoj vrsti tla uzrokuje truljenje korijena i opadanje cvjetova. Savjetuje se minimalno 2 tjedna prije sadnje prorahliti tlo i to na dubini 15 - 20 cm i pritom dodati organski kompost na dubinu od oko 10 cm.
Klima
S obzirom na to da je biljka podrijetlom s prostora južne Amerike podnosi više temperature poput onih do 30°C pri kojima može bez problema cvjetati dok niže temperature ispod 9°C ne tolerira. Potrebno joj je osigurati vlažnost 85 - 95% dok u područjima s manjom vlažnosti biljci prijeti uvenuće. Upravo radi toga najbolje uspijeva na područjima gdje je godišnja količina padalina 1.000 mm ili 35 mm tjedno, a može se uzgajati i na područjima s oko 400 mm padalina godišnje. Najviše će klijati pri temperaturi 18 - 26°C dok najbolji rast ima pri temperaturi 18 - 29°C.
Vrijeme sadnje
Iako se mahuna može saditi relativno dugo ipak se savjetuje sadnja 2 - 3 tjedna nakon zadnjeg mraza, kada je minimalna temperatura 9°C. Sadi se na sunčanom, dobro dreniranom tlu i na mjestu gdje će imati dovoljno prostora za rast, a ako se radi o zatvorenom tipu sadnje onda će biti najbolje saditi u biorazgradive tresetne ili papirnate podloge. Mahunu neće uništiti temperature niže od 15°C, ali temperature ispod 9°C neće podnijeti. Biljka prestaje s davanjem plodova pojavom prvog mraza u kasnu jesen, ali sjeme za sljedeću sezonu može se zadržati i čuvati do 3 godine. Bilo bi poželjno tlo lagano i po potrebi malčirati slojem malča od 5 cm, a obično se koristi slama ili osušena trava.
Slaganje kultura
Ova jednogodišnja biljka je izrazito jednostavna za kombiniranje s drugim vrstama bilo da se radi o višegodišnjim biljkama poput ružmarina ili o jednogodišnjim biljkama poput nevena, dragoljuba, kukuruza, krastavca, patlidžana i krumpira. Sve ove vrste su prilagođene umjerenoj klimi pa im okruženje u koje se sade jako odgovara, a ujedno su i vrste koje štite mahunu od štetnika i nametnika i stvaraju odgovarajući sjenu. Također se može saditi s biljkama poput brokule, kupusa, mrkve, cvjetače, celera, kelja, graška, rajčice i blitve.
Iako postoji jako puno biljaka i vrsta koje se mogu kombinirati s mahunom, postoje i one vrste čija se sadnja ne preporučuje u okruženju jer mogu spriječiti rast i razvoj mahune posebice ako se radi o nekim vrstama s dubljim korijenskim sustavom poput cikle, raznih vrsta luka, paprika i suncokreta. Primjerice suncokret ispušta kemijski spoj koji sprječava rast mahune dok se paprika širi agresivno, a luk oslobađa tvar koja ubija korisne bakterije u blizini korijena mahune.
Faza mirovanja
S obzirom na to da je mahuna jednogodišnja biljka ona nema fazu mirovanja nego se svake godine iznova sadi. Moguće je sačuvati sjeme od prethodne godine, ali se ono ne ostavlja u zemlji nego se pravilno skladišti da bi se moglo saditi kada bude sezona.
Sadnja mahuna
Ova jednogodišnja biljka se sadi u periodu od proljeća do jeseni svaka 2 tjedna i to metodom sijanja sjemena direktno u tlo ili u posudu s prethodno pripremljenim tlom. Ako se sadi direktno u tlo to je na dubini od 2,5 cm zbog korijenskog sustava koji je dosta plitak, a sadnja u posude zahtijeva pojedinačnu sadnju sjemena ako se biljka neće podvrgavati metodi presađivanja. U tom slučaju koriste se biorazgradive posude s promjerom oko 20 cm.
Kod sadnje na otvorenom međusobna udaljenost između dvije sadnice ne bi trebala biti manja od 10 cm dok je udaljenost između redova 45 - 60 cm. Sadi se u uzdignutim gredicama između kojih su rovovi za zalijevanje, a tlo treba biti dobro drenira pritom izbjegavajući glinenu vrstu tla koje ima sposobnost zadržavanja nepotrebne količine vode. Sadi se na osunčano mjesto pritom izbjegavajući sjenu koja će spriječiti napredovanje biljke što za posljedicu ima smanjenu proizvodnju usjeva.
Sadnja sjemena
Sjeme se može sijati direktno na otvoreno ili posudu u zatvorenom prostoru, u principu postupak sjetve je isti samo se treba paziti na period sadnje jer sijanje na otvorenom zahtijeva toplije vrijeme i više temperature dok sijanje u zatvorenom može biti u bilo koje periodu. Sadnja na otvorenom zahtijeva bogato i dobro drenirano tlo obogaćeno istrunulim stajnjakom ili vrtnim kompostom, a sadi se u ilovastom tlu na međusobnoj udaljenosti od 15 cm i na dubini od 2,5 cm.
Ako se pojavi problem s klijanjem dovoljno je prije sadnje sjeme potopiti u vodu u trajanju od 30 minuta nakon čega se stavlja između dva papirnata ručnika i drži se sve do sadnje, najkasnije sutradan. Za sjetvu u zatvorenom prostoru potrebno je koristiti male posude u koje će se saditi svako sjeme posebno na dubini od 5 cm nakon čega se stavlja na prozorsku dasku kako bi se ubrzao proces klijanja. Nakon klijanja biljka je spremna za presađivanje na otvoreno.
Sadnja sadnice
Bilo da se radi o sadnji mahune direktno u otvoreno tlo ili u posudu najbolje je pričekati proljeće. Sadi se na mjestu koje je izloženo sunčevoj svjetlosti, a sadnja na nekom sjenovitom mjestu se ne preporučuje jer će to smanjiti klijanje i stvaranje usjeva. Ako se sadi na otvoreno, prethodno iskopana rupa treba biti dovoljno velika i prethodno napunjena organskim gnojivom nakon čega se biljka sadi, a zatim se tlo oko posađene biljke malčira.
Sadi se sama ili u kombinaciji s kompatibilnim biljkama koje nemaju dubok korijenski sustav što otežava razvoj primarne biljke. Posebice neposredno nakon sadnje savjetuje se svakodnevno zalijevanje ujutro ili navečer i to u području ispod biljke, a nikako prskajući listove jer to dodatno olakšava stvaranje nekih bolesti ili privlačenje štetnika. Bilo da se radi o rupi na otvorenom ili pak novoj posudi u koju se biljka presađuje zajedničko im je to da moraju imati dobar drenažni sustav jer nepotrebno zadržavanje vode dovodi do bolesti truleži korijena uslijed čega biljka prima velike nepotrebne količine vode što za posljedicu ima propadanje cijele sadnice.
Uzgoj u vrtu
Sadnja na otvorenom karakteristična je za područja s umjerenim klimama odnosno za područja gdje su zime blage i temperatura ne pada ispod 9°C. Sadi se na mjestu gdje će biti zaklonjena od direktnog udara vjetra koji može bespovratno oštetiti biljku, a gdje će istovremeno biti izložena velikoj količini dnevne sunčeve svjetlosti. Ako se radi o grmolikoj vrsti mahuna sadnja je na udaljenosti 7 - 10 cm dok se penjačice sade na udaljenosti od 75 cm. Moguća je i sadnja na većim udaljenostima posebice ako se radi o kombiniranju biljaka unutar roda ili u kombinaciji s drugim jednogodišnjim ili višegodišnjim biljkama, a zalijeva se samo dno biljke izbjegavajući prskanje po listovima.
Uzgoj u plasteniku
Mahuna se može uspješno saditi u stakleniku sve dok ima osigurane uvjete poput bogatog tla, dovoljno svjetlosti, vlage i temperaturu između 10 - 29°C. Nakon sadnje nanosi se lagano gnojivo, a klijanje se može očekivati za 5 - 10 dana. Za rast i razvoj potrebna je svjetlost i toplina, a direktna sunčeva svjetlost kroz staklenik može izazvati oštećenje listova što na koncu dovodi do opadanja. Biljka se može saditi u stakleniku cijeli životni vijek ili se može u određenom trenutku presaditi na otvoreno ili u neku drugu veću posudu.
Uzgoj u posudama
Posuda u kojoj će se saditi mahuna treba biti duboka otprilike 15 - 20 cm s dosta drenažnih otvora kako bi voda mogla nesmetano istjecati. Najbolje je saditi u biorazgradive posude ili drvene bačve kako bi se korijenski sustav mogao pravilno razviti. Posudu s posađenom mahunom najbolje je staviti na osunčano mjesto u vrtu podalje od hladovine i direktnog udara vjetra. S obzirom na to da mahuna treba veću temperaturu za klijanje savjetuje se stavljanje posude uz južni zid, a nakon sazrijevanja posuda se stavlja na mjesto gdje će biti malo manja temperatura, ali jednaka količina sunca.
U posudama koje su široke i duboke otprilike 25 cm moguća je sadnja više od jednog sjemena dok bi međusobni razmak između dva sjemena posađena u posudi trebao biti oko 10 cm. U posudu se obavezno stavlja sloj perlita ili vermikulita koji je izvrstan za zadržavanje vode nakon čega se puni organskom zemljom. Zalijeva se svakodnevno, a prihranjuje se mjesečno i to tekućim ili granuliranim gnojivom.
Održavanje nasada
Biljka se sadi na određenoj međusobnoj udaljenosti 7 - 10 cm dok ponekad ta udaljenost može biti i veća otprilike 75 cm ako se radi o sadnji penjačice.
Tlo je moguće malčirati organskim kompostom poput suhe trave ili slame kako bi se spriječilo nekontrolirano prodiranje vode unutar korijenskog sustava i nepotrebno stvaranje korova.
Sadnici je poželjno osigurati 6 - 8 sati sunčeve svjetlosti i minimalno sjene kao bi mogla redovno stvarati usjeve.
Biljka se mora redovito zalijevati, posebice u ljetnom periodu, a potrebno joj je dobro drenirano tlo koje omogućuje pravilno otjecanje viška vode. Zalijeva se čim se gornja površina zemlje osuši što je otprilike 2,5 cm tjedno.
Održavanje i njega
Mahunu je jednostavno održavati jer zahtijeva povremeno uklanjanje žutih listova kao i onih sadnica koje su propale uslijed neke bolesti kako se bolest ne bi proširila na ostale sadnice. Najbolje uspijeva na dobro dreniranom i ilovastom tlu koje je potrebno malčirati radi sprječavanja pojave korova. Zalijeva se svakodnevno posebice neposredno nakon sadnje i tijekom cvatnje. Najbolje podnosi direktno sunce gdje se preferira kombinacija s drugim jednogodišnjim i višegodišnjim biljkama.
Orezivanje nije potrebno jer se radi o jednogodišnjoj biljci koja na kraju svog ciklusa cvjetanja propada, a sadnja sljedeće godine se preporučuje na nekom drugom mjestu u vrtu kako bi se zemlja na kojoj je posađena mogla obnoviti.
Zalijevanje
Mahuna zahtijeva redovno zalijevanje posebice u periodu rasta i za vrijeme viših temperatura kada se savjetuje zalijevanje u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim satima isključivo pri dnu biljke odnosno nikako po listovima što samo može ubrzati proces truljenja i privlačenja brojnih štetnika i insekata. Zalijeva se najmanje dva puta tjedno, a osim ovog načina zalijevanja moguće je i sustav navodnjavanja kap po kap, a zbog plitkog korijena savjetuje se malčiranje tla kako bi se mogla zadržati potrebna količina vode jer uslijed nedostatka vode biljka prestaje cvjetati ili ima smanjeno cvjetanje.
Zalijevanje
Mahuna zahtijeva redovno zalijevanje posebice u periodu rasta i za vrijeme viših temperatura kada se savjetuje zalijevanje u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim satima isključivo pri dnu biljke odnosno nikako po listovima što samo može ubrzati proces truljenja i privlačenja brojnih štetnika i insekata. Zalijeva se najmanje dva puta tjedno, a osim ovog načina zalijevanja moguće je i sustav navodnjavanja kap po kap, a zbog plitkog korijena savjetuje se malčiranje tla kako bi se mogla zadržati potrebna količina vode jer uslijed nedostatka vode biljka prestaje cvjetati ili ima smanjeno cvjetanje.
Gnojidba
Biljka treba prihranjivanje, a preporučuje se prije sadnje, iako nije kasno ni nakon sadnje. Otprilike 2 tjedna prije sadnje u već pripremljene gredice dodaje se gnojivo ili kompost nakon čega slijedi sadnja. S obzirom na to da mahuna veže dušik u tlu ne savjetuje se korištenje gnojiva s većim udjelom dušika jer će to rezultirati samo pojavom većeg broja listova dok će plodovi izostati. Najbolje je koristiti gnojivo 10 - 10 - 10 ili 10 - 20 - 10 u sloju 7 - 10 cm, a mogu se koristiti tekuća gnojiva, suha granulirana gnojiva i organska gnojiva. Prihranjivati se može i nakon sadnje, a prekomjerno prihranjivanje u bilo kojoj fazi rasta i bilo kojom vrstom gnojiva može rezultirati smanjenim prinosima cvjetova i kasnije plodova.
Razmnožavanje
Mahuna se razmnožava isključivo sjemenom koje se može sijati u periodu od proljeća do jeseni, ovisno o kojoj se vrsti radi. Moguće je kupiti spremno sjeme ili sačuvati od prethodne sezone, a sadi se sijanjem izravno u tlo na proljeće kada prođe opasnost od mraza i to u prethodno pripremljeno tlo koje je prethodno tretirano gnojivom. Sačuvano sjeme od prethodne godine može se čuvati 3 - 4 godine dok su hibridne vrste osjetljivije i nisu toliko otporne.
Osim na otvorenom moguća je i sadnja u posudama koje moraju biti biorazgradive i širine oko 20 cm, a sadi se svako sjeme posebno nakon čega se pokriva zemljom u sloju od 5 cm. Ravnomjerno se zalijeva 2 - 3 tjedna, a tako posađena mahuna može se iznijeti na otvoreno kada temperature budu iznad 10°C.
Presađivanje
Iako je moguće, ali zbog plitkog korijenskog sustava ne savjetuje, mahuna se može presađivati. To mora biti najmanje 2 tjedna nakon posljednjeg mraza kada je temperatura oko 13°C, a prethodno je sadnicu koja će se presađivati potrebno iznositi na otvoreno svaki dan po nekoliko sati kako bi se navikla na temperaturne oscilacije. Sadnice su spremne za presađivanje 13 - 15 dana nakon sjetve, odnosno 5 - 7 cm visine, a presađuju se u prethodno pripremljenu rupu koja bi trebala biti ispunjena uravnoteženim gnojivom, zelenim pijeskom ili koštanim brašnom, a sade se na međusobnom razmaku od 15 cm dok bi međusobni razmak redova trebao biti 60 cm.
Pomlađivanje
Iako nije uobičajeno, ali mahuna se može pomladiti tako što se ostavi samo oko 10 cm dužine i prihrani se gnojivom 5 - 10 - 1. Odrezana mahuna treba najmanje oko 2,5 cm vode tjedno.
Prorjeđivanje
Biljka se može prorjeđivati uklanjanjem žutih listova, bočnih izdanaka, ali i uklanjanjem sadnica u slučaju da je gusto posađeno. S obzirom na to da se sadi na manjim udaljenostima prorjeđivanjem na udaljenost 10 - 15 cm omogućit ćemo širenje mahune koja će dobiti grmoliki izgled, kao i pravilno cirkuliranje zraka između sadnica što smanjuje mogućnost pojave i širenja bolesti. Slabije sadnice se uklanjaju oštrim i dezinficiranim škarama ili ručno pritom pazeći da se ne ošteti korijenje ostalih sadnica.
Priprema za sljedeću sezonu
S obzirom na to da je mahuna jednogodišnja biljka ne može se njegovati tijekom zimskog perioda kao neke višegodišnje biljke koje se trebaju pripremiti za sljedeću sezonu. Sadnica se odreže do dna ostavljajući korijen u zemlji da istrune. Moguće je ostaviti sjeme od prethodne godine, ali se isto tako ne preporučuje sadnja barem 3 godine na istom mjestu kako bi se zemlja mogla obnoviti. Sadnjom na istom mjestu riskira se pojava bolesti kao i nekontrolirano bujanje listova s izostankom usjeva.
Bolesti
Mahuna je laka meta za brojne bolesti zbog vlažne sredine u kojoj se nalazi, a bolesti od kojih najčešće obolijeva su pepelnica, antraknoza i plamenjača.
Pepelnica
Pepelnicu mahune uzrokuje gljivica Erysiphe polygon i predstavlja najčešću bolest koja je napada. Obolijevaju svi nadzemni dijelovi biljke, a bijele mrlje se pojavljuju na gornjoj površini lišća i postupno se šire na ostale dijelove biljke. Zaraženo lišće se počinje uvijati i savijati prema dolje i mijenja boju u smeđu dok potpuno ne opadne. Već formiran plod će uvenuti, a bolest se može nekontrolirano širiti na ostale sadnice ako se ne liječi pravovremeno. Pojava pepelnice se može smanjiti ako se biljka zaljeva na odgovarajući način prskanjem samo donjeg dijela izbjegavajući kvašenje listova. Kombinacijom sode bikarbone i tekućeg sapuna dobiva se fungicid koji uspješno rješava ovu bolest.
Antraknoza
Antraknoza (lat. Glomerella cingulata) je bolest uzrokovana pojavom gljivice Colletotrichum guaranicola, a očituje se pojavom smeđih mrlja na listovima. Ako se na vrijeme ne počne s odgovarajućim liječenjem, vrlo lako se širi među ostalim usjevima. Zaražene sadnice se moraju odmah ukloniti, a malčiranjem tla oko biljke sprječava se primanje velike količine vode koja potiče stvaranje i širenje bolesti. Anktraknoza se može prenijeti i na sjeme koje je potrebno tretirati vrućom vodom ili otopinom izbjeljivača. Za sprječavanje pojave i širenja bolesti mogu se koristiti brojni fungicidi, a prekomjerno korištenje povećava otpornost patogena što uzrokuje štetu ljudima i okolišu.
Plamenjača
Plamenjaču uzrokuje bakterija Xanthomonas axonopodis pv. phaseoli koja se javlja na gotovo svim vrstama mahuna. Napada sve dijelove mahune uključujući i sjeme, a prepoznaju se pojavom mrlja na lišću koje su žuto smeđe boje i obično se formiraju na rubovima iako je moguće i na sredini listova. Uslijed napada plamenjačom, biljke izgledaju opečeno, a dok stabljike poprimaju crveno smeđu boju bez žutih rubova dok pjega nema. Infekcija sjemena očituje se u smežuranosti i slaboj klijavosti koja je praćena pojavom smeđih mrlja. Može se prenositi vodom, tlom i drugim insektima, a za razvoj bolesti potrebna je temperatura 28 - 32°C, toplo i vlažno vrijeme praćeno kišom. Za kontrolu plamenjače može se koristiti baktericidni sprej.
Štetnici
Kao i kod bolesti, mahuna je osjetljiva na napade raznih štetnika koji mogu nepovratno uništiti biljku da je jedino rješenje vađenje sadnice iz plodoreda. Najčešće je napadaju štetnici poput lisnih ušiju, lisne zlatice graha, puževi i grinje.
Lisne uši
Lisne uši (lat. Aphidoidea) su štetnici koji se skupljaju na donjoj strani lišća mahune u skupinama, jedu lišće praveći sitne rupice i ispuštajući ljepljivu tvar tzv. mednu rosu što uzrokuje promjenu boje listova i na kraju uvenuće. Toplina i vlažni uvjeti idealni su za boravak lisnih ušiju, a izbjegavanjem sadnje više sadnica na premaloj udaljenosti kao i ispiranjem listova vodom može se spriječiti pojava lisnih ušiju. Organski proizvodi koji se mogu koristiti su repičino ulje dok se za veću najezdu koristi insekticidni sapun ili otopina češnjaka i sredstva za pranje posuđa kao i kombinacija kiselog mlijeka, vode i brašna.
Lisna zlatica mahune
Lisna zlatica mahune (lat. Cerotoma trifurcata) je štetnik žuto zelene boje koji se hrani donjom stranom lišća, a jedinke su aktivne od svibnja do lipnja i od srpnja do rujna. Kao posljedica hranjenja listovima ostaju velike rupe što uzrokuje propadanje. Rizik od napada ćemo smanjiti odgađanjem sadnje za toplije vrijeme koje nije pogodno ovom štetniku, a najbolji vremenski period za sadnju je 12 - 16 sati kada je najtoplije. Štetnik se uklanja ručno ili korištenjem pesticida.
Puž
Puž je štetnik koji napada mlade sadnice jedući im listove kao i trulo lišće koje se nalazi ispod sadnice. Ostavlja sluzavi trag i prave rupe u lišću uslijed kojeg lišće žuti i opada. Ne može se iskorijeniti, ali se mogu poduzeti posebne mjere za zaštitu. Iako se za mahunu ne preporučuje, moguće je kontrolirati puževe presađivanjem sadnice, grabljenjem tla i uklanjanjem otpalog lišća kao i stavljanjem zapreka. Sadnjom metvice ili lavande u podnožju i oko biljke smanjuje se mogućnost napada kao i korištenjem taloga kave ili zdrobljene ljuske jajeta koji se posipaju oko mahune.
Paukova grinja
Paukova grinja (lat. Aculops cannabicola) je vrsta štetnika koja za posljedicu napada ima uvenuće biljke. Male i okom gotovo nevidljive nalaze se u kolonama i hrane se svim dijelovima lišća, a najlakše ih je uočiti na donjoj strani lišća. Biljka za posljedicu ima smanjenu mogućnost rasta i napredovanja što uključuje preranu zakržljalost i pojavu žutih listova. Prirodnim metodama poput uklanjanja zaraženih sadnica ili prirodnim neprijateljima može se pokušati liječiti mahuna, a ako se ne uspije na ovaj način, mogu se koristiti insekticidi poput sapuna i ulja na bazi uljane repice ili nima.
Upotreba mahuna
Mahuna je biljka koja se stoljećima koristi u kulinarstvu pri primjeni raznih jela i jedna je od najzdravijih namirnica bogata vitaminima, kalcijem, željezom i magnezijem. Također ima visok udio vlakana dok je odlikuje niska kaloričnost. Zbog svojih vitamina koji imaju pozitivan učinak na zdravlje kože koristi se i u kozmetičkoj industriji.
Berba
Kada dođe vrijeme berbe ona je svakodnevna i većim branjem brže se stvaraju novi usjevi. Iako ovisi o sorti, mahuna je spremna za berbu obično 10 tjedana nakon sadnje, a bere se dok je svježa, dok se unutrašnje sjemenke još nisu razvile i dok su veličine olovke. Obično se čeka da budu oko 7 cm duljine i savjetuje se jutarnja berba kada je razina šećera najviša, a moguća je berba ručno ili škarama kako se ne bi oštetila sadnica. Ako se mahuna sadi na velikim plantažama gdje je ručno branje nemoguće koriste se mašine, a dalje se odvozi u postrojenja gdje se čisti i reže.
Skladištenje
Nakon berbe mahune se mogu čuvati u hladnjaku tjedan dana, a blanširane i spremljene u zamrzivač i do jednu godinu. Čuva se u plastičnim vrećicama ili hermetički zatvorenim posudama, a osušena se može čuvati na hladnom mjestu pri idealnoj temperaturi od oko 7°C. Sjeme mahune se pohranjuje za sljedeću godinu tako što se izvadi i stavi u plastičnu posudu, papirnatu vrećicu ili omotnicu sa sjemenkama do proljeća kada ponovno nastupa sezona sadnje.
Pripravci
Kulinarstvo
Široka je primjena mahuna u kulinarstvu, a zbog svoje niske kalorijske vrijednosti gdje na 100 g ima 347 kcal može se koristiti svakodnevno. Dobra je za pripremu variva, salata, priloga kao i u kombinaciji sa sezamom i maslinovim uljem. Također se može kuhati na pari kao i praviti juhu u kombinaciji sa šampinjonima i lukom.
Kozmetika
Mahuna u prahu se često koristi za poboljšanje teksture kože jer je bogata vitaminom A i C, a uklanjanjem mrtvih stanica daje svjetliju i mekšu kožu. Sadrži prirodnu hijaluronsku kiselinu koja je odlična u borbi protiv starenja kože i zadržavanju vode. Također povećava sintezu kolagena dajući zdraviji izgled, čisti toksine iz kože, a pomaže u smanjenju kožnog osipa, herpesa i čireva.
Medicina
Mahuna je jako zdrava namirnica i sadrži 2 g šećera na 100 g, a bogata je antioksidansima koji pomažu u smanjenju rizika od oboljenja. Poboljšava zdravlje crijeva, pomaže u održavanju zdrave trudnoće zbog visokog udjela folata i vitamina B. Također zahvaljujući vitaminu K pomaže u očuvanju zdravlja kostiju.
Zanimljivosti
Zelena mahuna otkrivena je u Andama prije više tisuća godina, a u Ameriku ju je donio Kristofor Kolumbo da bi je kasnije vratio u Europu 1493. godine. Stoljećima su se razvijale brojne vrste mahuna da bi se tek 1962. godine dogodio najveći razvoj mahuna pojavom vrste Bush Blue Lake.
Nacionalni dan mahune slavi se 6.1. na dan smrti poznatog znanstvenika Gregora Mendela koji je promatrao i uzgajao razne sorte mahuna, a njegovi su pokusi bili temelj moderne genetike.
Za prvi crtež mahune izrađen 1542. godine zaslužan je njemački liječnik Leonhart Fuchs, a u njegovu čast nastao je rod Fuchsia. Treće je najpopularnije povrće nakon rajčice i paprike, a Sjeverna Dakota je najveći proizvođač mahune i čini 32% nacionalne proizvodnje, a slijedi je Michigan sa 17% i Nebraska s 11%. Svake godine zadnja subota u srpnju rezervirana je za festival mahune koja se održava u Georgiji.
Grčki filozof i matematičar Pitagora odbijao je jesti mahunu jer je smatrao da duše prolaze kroz stabljike mahune na putu u podzemlje i odbijao je hodati po poljima mahuna.
Foto: genniebee512 / Pixabay
Odgovori