Piskavica (lat. Trigonella foenum-graecum) je jednogodišnja biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae) koja je važna botanička porodica u poljoprivrednoj proizvodnji i obuhvaća različito drveće, grmlje i višegodišnje i jednogodišnje zeljaste biljke. Lako se prepoznaju po plodovima - mahunama. Zbog trolisnih listova biljka ima latinski naziv Trigonella, što u prijevodu znači trokut.
Najpoznatije mahunarke su različite vrste mahuna, ali i grašak, grah, bob, leća, slanutak, kikiriki, badem, rogač, pa čak i soja.
Prirodno porijeklo piskavice je iz Indije, no danas se uzgaja posvuda kao ljekovita biljka. Ova biljka samoniklo raste na području Mediterana, južne Europe i zapadne Azije.
Stabljika je uspravna, razgranata te može narasti do 50 cm visine. Krase je ovalni, trodjelni listovi nalik listu lucerne ili djeteline. U lipnju i srpnju se pojavljuju žućkasto-bijeli cvjetovi. Plodovi biljke su mahune dužine 3 - 10 cm te sadrže 4 - 20 tvrdih, svijetlo-smeđih sjemenki. Listovi i sjemenke su jestivi, a lako se prepoznaje po mirisu.
Vrste piskavica
Najpoznatiji začin gruzijske kuhinje je piskavica koja je sastavni dio poznatih mješavina začina kao što su hmelj-suneli ili curry. U različitim zemljama nosi različita imena pa je tako možemo naći pod imenima fenugreek, grčko sijeno, shambhala, chaman, trava deva i dr. Na našim primorskim travnjacima rastu sabljasta piskavica, monpeljška ili pješčarska piskavica i grozdasta.
Dvije su osnovne vrste piskavice i to "obična", odnosno grčka piskavica koja je najčešći tip, ima bijele cvjetove i izuzetno oštar okus i plava piskavica koja se često nalazi u Gruziji, dok je u drugim krajevima svijeta rijetka, ima plave cvjetove i blaži okus sličan gljivi.
Obična piskavica
Obična ili grčka piskavica (lat. Trigonella foenum-graecum) poznata je još pod nazivom grčko sijeno, rožnjača i kozji rog. Piskavica je jednogodišnja biljka iz porodice mahunarki koja se uzgaja u sjevernoj Africi, Sredozemlju, zapadnoj Aziji i sjevernoj Indiji. Ova aromatična biljka može narasti od 30 - 60 cm. Stabljika je razgranata, listovi trodijelni, a cvjetovi žućkasto bijeli. Sjeme grčke piskavice, kao i listovi, se koriste u farmaceutskoj industriji i kulinarstvu za povećanje okusa i boje. Sjeme pomaže u smanjenju šećera u krvi i kolesterola.
Plava piskavica
Plava piskavica (lat. Trigonella caerulea) je jednogodišnja biljka koja može narasti od 30 - 60 cm. Cvjeta od srpnja do kolovoza. Ima muške i ženske organe te je oprašuju kukci. Listovi su joj obrnuti jajasti ili kopljasti, dugi 2 - 5 cm, široki 1 - 2 cm i pilasto nazubljeni u gornjem dijelu. Sjemenke su male i izdužene. Plava piskavica se često koristi u gruzijskoj kuhinji te je jedan od sastojaka gruzijske mješavine začina hmelj-suneli. U kuhinji se koriste sjemenke, mahune i listovi. Mirisom i okusom je slična običnoj piskavici, a tim da je okus i miris nešto blaži. Također se koristi i u Švicarskoj za aromatizaciju tradicionalnog sira schabziger.
Uzgoj piskavice
Piskavica je jako cijenjena biljna vrsta zbog više razloga, a jedan od njih je aromatično i ljekovito djelovanje njenog sjemena. Najveći proizvođači su Kina, Egipat, Turska i Maroko, a na manjim površinama se uzgaja i u Austriji, Francuskoj, Španjolskoj, Belgiji i Mađarskoj. Uzgoj piskavice je jednostavan i može se uzgajati u loncu i u voćnjaku ili vrtu. Idealna dnevna temperatura za uzgoj je od 9 - 27°C s prosječnom količinom padalina 400 - 1.500 mm. Ako se uzgaja u vrtu važno je izabrati mjesto s puno direktnog sunca.
Slaganje kultura
Piskavici ne odgovara da se sije na isto mjesto kao godinu prije, potrebno je sačekati barem 2 - 3 godine kako bi se sijala ponovno na isto mjesto. Kao predusjevi odgovaraju joj žitarice kao što je kukuruz, sve vrste povrća, sirak i sudanska trava. Kao predusjev joj ne odgovara soja, grašak, lucerna, suncokret i uljana repica.
Nakon što se skine predusjev potrebno je odraditi površinsku pripremu tla, uništiti korov, usitniti ostatke pretkulture kako bi se popravila struktura tla i sačuvala vlažnost. Za sijanje piskavice, a radi krupnoće sjemena, potrebno je da površinski sloj zemljišta bude zbijen do dubine od 5 cm, čime se omogućuje unos sjemena na odgovarajuću dubinu. Dobro pripremljeno tlo uvelike olakšava sjetvu te pruža bolju zaštitu od korova.
Zalijevanje
Piskavicu je potrebno često zalijevati, odnosno svaka 2 dana, izbjegavajući potapanje vode, ali i dopuštajući da se zemlja isuši. Dok je sjeme u tlu potrebno je zalijevati tlo tako da bude ravnomjerno vlažno te da sav višak vode može brzo otjecati. Pretjerano zalijevanje za ovu biljku nije poželjno jer može spriječiti rast biljke.
Gnojidba
Piskavica ne zahtijeva puno gnojiva, čak može rasti bez upotrebe gnojiva. U vrijeme sadnje u tlo se može umiješati stajski gnoj, kompost ili gnojivo s vremenskim razmakom što će omogućiti rast nekoliko tjedana. Također može se hraniti uravnoteženim tekućim gnojivom, svaki drugi tjedan za uravnotežen rast. Treba izbjegavati gnojivo s dušikom.
Razmnožavanje
Piskavica se razmnožava samo sjemenjem. Uzgajanje biljke za sjeme se vrši tako da se početkom ili sredinom jeseni iskorijeni cijela biljka i objesi na hladno i suho mjesto dok se sjeme ne osuši. Suho sjeme se ukloni iz mahuna i sprema se u hermetički zatvorenu posudu. Najbolja kvaliteta sjemena se postiže ako se čuva u hladnom i suhom ormariću.
Presađivanje
Piskavicu nije moguće presađivati te se stoga preporučuje da se posije dovoljna količina biljke kako ne bi bilo potrebe za presađivanjem.
Tlo
Piskavica ne podnosi teška zemljišta. Umjereno kisela do alkalna zemljišta s pH vrijednosti 5,5 - 8,2 su idealna za uzgoj piskavice. Ne voli sjenu te prilikom sadnje je potrebno izabrati mjesto sa što više direktnog sunca.
Klima
Piskavica se može uzgajati u raznim klimatskim zonama, ali je najbolja u toplim i vrućim područjima kada se temperatura kreće od 10 - 35°C. Biljke piskavice uspijevaju na mjestima koja su izložena suncu te mogu podnositi i niže temperature. Uzgaja se u proljeće u toplim krajevima, ali može se uzgajati i cijelo ljeto gdje su ljeta blaga.
Također se može uzgajati cijelu godinu u zatvorenom na prozorskoj dasci. Ako se piskavica sije za sjeme potrebno ju je uzgajati u proljeće ili rano ljeto. Ako se uzgaja da bi se koristila kao povrće ili začinsko bilje može se sijati u bilo koje vrijeme između proljeća i sredine jeseni.
Sadnja piskavice
Piskavica se od davnina koristi u prehrani i u ljekovite svrhe. Od sjemena se pripravlja začin, dok se listovi koriste kao lisnato povrće. Također se koristi kao izvor za pripremu sirovina farmaceutske industrije. Povećanje količine i kvalitete prinosa piskavice ima veliki značaj za poljoprivrednu i farmaceutsku industriju.
Vrijeme sadnje
Sjetva piskavice se obavlja krajem ožujka i početkom travnja, kada minimalna temperatura zemljišta bude iznad 8°C. Ako se piskavica sije za sjeme potrebno ju je uzgajati u proljeće ili rano ljeto. Ako se uzgaja da bi se koristila kao povrće ili začinsko bilje može se sijati u bilo koje vrijeme između proljeća i sredine jeseni. Također se može uzgajati cijelu godinu u zatvorenom na prozorskoj dasci.
Sadnja iz sjemena
Sjemenke piskavice se polažu u tlo na otvorenom između ožujka i svibnja. Tlo se temeljito prokopa i zemlja se usitni. Sjeme je potrebno utisnuti u zemlju oko 1 cm dubine. Međuredni razmak ovisi o tome želimo li piskavicu koristiti za sjeme ili za uzgoj stabljike. Ako želimo proizvesti sjeme potrebno je sijati u razmaku od 40 - 50 cm, a za proizvodnju stabljike razmak između redova treba biti 10 - 20 cm. Područje za sjetvu je potrebno održavati lagano vlažnim kako bi piskavica proklijala. Za klijanje je potrebno otprilike tjedan dana.
Sadnja sadnice
Piskavica se uzgaja isključivo metodom sadnje iz sjemena.
Uzgoj u vrtu
Ovu aromatičnu i ljekovitu biljku je moguće posijati i uzgojiti u vlastitom vrtu. Sjeme se sije u proljeće i ljeto, čak i u jesen ako živite u području bez mraza. Sjemenke je potrebno posaditi u unaprijed pripremljenu zemlju, usitnjenu i obogaćenu blagim gnojivima bez dušika. Nakon sjetve potrebno je održavati ravnomjernu vlažnost tla te osigurati što veću osunčanost, a najmanje 4 sata dnevno. Sjeme će niknuti za 3 - 8 dana, a biljka će biti spremna za branje za 4 - 5 tjedana.
Uzgoj u stakleniku
Budući da piskavica voli toplu klimu bez mraza moguće ju je uzgajati u stakleniku. Uzgoj u stakleniku je moguć tijekom cijele godine. Potrebno joj je omogućiti minimalno 4 sata sunca dnevno za kvalitetan rast. U nedostatku sunčeve svjetlosti tijekom dana istu je potrebno nadoknaditi umjetnim svjetlom.
Uzgoj u posudama
Piskavica se lako može uzgajati u posudama, kontejnerima pa čak i vrećicama za uzgoj. Sjeme je potrebno posaditi u posudu i staviti ga na osunčanu prozorsku dasku, na balkon ili u vrt. Piskavica je biljka s plitkim korijenom tako da nije potrebna duboka posuda. Najbolje je koristiti širu posudu s dobrom drenažom. Posudu je potrebno napuniti mješavinom zemlje i komposta, ravnomjerno rasporediti sjemenke te ih prekriti tankim slojem zemlje.
Održavanje i njega
Piskavica je biljka koja nema skoro nikakve zahtjeve za čestim ili većim održavanje. Kako bi biljci omogućili brži rast i razvoj potrebno joj je pružiti što više sunca i redovito ju zalijevati. Da bi se biljka pravilno razvila potrebno je stvoriti uvjete za to.
Faza mirovanja
Piskavica spada u jednogodišnje biljke te nakon što sazre ponovno se sije i uzgaja.
Održavanje nasada
Piskavica je biljka koju je lako uzgojiti te nije zahtjevna što se tiče održavanja. Nakon što krene s nicanjem biljku je potrebno redovno uravnoteženo zalijevati i omogućiti joj što više sunca u toku dana.
Rezidba
Listovi piskavice spremni su za berbu već za 20 - 30 dana. Nakon što biljka izraste oko 25 cm potrebno ju je rezati tako da se pažljivo odreže gornja trećina zrele stabljike, a ostatak stabljike se ostavi da nastavi rasti. Rezidba će omogućiti grananje biljke, što će kasnije povećati cvjetanje i proizvodnju sjemena. Nakon rezanja listovi će ponovno izrasti za oko 15 dana. Listovi se mogu brati i do tri puta prije nego što biljka u potpunosti sazre.
Bolesti
Iako je piskavica laka za uzgoj postoji nekoliko napasnika i bolesti koje mogu naškoditi biljci, ali sve se lako uklone ako ih se prepozna na vrijeme. Ako biljka ne napreduje u toplim vremenskim uvjetima razlog može biti truljenje korijena, pepelnica i truljenje stabljike.
Truljenje korijena
Do bolesti truljenja korijena dolazi zbog gljivice koja napada donje lišće i uzrokuje žutilo, uvenuće i zastoj u rastu biljke. Biljke koje podlegnu ovoj bolesti na kraju će uvenuti. Kako bi smanjili rizik od truljenja korijena potrebno je prije sijanja dobro drenirati tlo.
Pepelnica
Pepelnica se pojavljuje u obliku bijelih i praškastih mrlja koje se pojavljuju na donjoj i gornjoj površini lista, cvjetova i drugih dijelova biljke tijekom kasnijeg stadija razvoja biljke. Ove biljne mrlje se mogu ukloniti nanošenjem ulja neema.
Truljenje stabljike
Ova gljivica može uzrokovati uvenuće i opadanje listova biljke. Truljenje stabljike je bolest korijena i stabljike koja se prenosi tlom i uzrokuje crnu/smeđu/sivkastu promjenu boje i rane na svim dijelovima biljke. Da bi spriječili ovu bolest potrebno je dodati organsko gnojivo o održavati razinu vlage malčiranjem. S obzirom na to da se trulež razvija u vrućim uvjetima potrebno je omogućiti sjenu tijekom najtoplijeg dijela dana što će uz dobru ventilaciju i redovno zalijevanje smanjiti rizik od truljenja. Pogođene biljke treba uništiti.
Štetnici
Štetnici koji se pojavljuju kao pokretne točkice na stabljici i listu piskavice isisavaju biljne tekućine te uzrokuju štetu na biljci u vidu požutjelosti lista, opadanje lišća te usporen rast biljke. Najčešći štetnici su lisne uši, rudari listova, grinje i tripsa.
Lisne uši
Listovi piskavice su u opasnosti od napada lisnih uši. Lisne uši su mali kukci koji se hrane sokom iz listova, mladica, pupova i cvjetova. Lisne uši su također prijenosnici bolesti. Crna grahova lisna uš je široko rasprostranjen štetnik piskavice. Usporedna sadnja nevena može pomoći u odvraćanju lisnih uši. Također se biljka može poprskati organskim insekticidnim sapunom ili uljem nima. Gnječenje lisnih uši prstima ili brzim mlazom vode može pomoći u smanjenju broja lisnih uši.
Rudari listova
Rudari listova se izležu iz žutih jaja, preko crva duljine 3 mm do bijelo-žućkaste muhe. Ženka muhe buši gornju površinu lista kako bi pojedinačno položila jaja. Topli vremenski uvjeti pogoduju razmnožavanju ovih štetnika. Jaje se izleže za 4 dana. Crv buši list te tako narušava fotosintetsku aktivnost biljke što dovodi do venuća biljke. Prirodni neprijatelji rudara listova su lavra i kukuljica. Jedan od načina smanjenja zaraze listova je otkinuti zahvaćene dijelove lista i zapaliti ih. Ukoliko su se štetnici proširili biljkom može se tretirati insekticidima čiji je aktivni sastojak Abamektin.
Grinje
Grinje su mali paraziti čija su tijela podijeljena u dvije regije, prednja se sastoji od glave i prednjih nogu, a stražnja od trbuha i stražnjih nogu. Mogu biti raznih boja: crvene, crne, smeđe, itd. Simptomi grinja na biljkama su obojena mjesta na lišću, paučina između listova, prerano opadanje listova, slabljenje biljke i zaustavljanje rasta. Najlakši način borbe protiv grinja je da biljke održavamo dobro čuvanim i oplođenim, jer zdravim biljkama grinje ne mogu naštetiti. Ako se grinje pojave biljke se mogu liječiti akaricidima ili postavljanjem žutih ljepljivih traka.
Tripsa
Tripsi su minijaturne bube smeđe boje. Tripsi mogu letjeti te se tako brzo šire te napadaju listove, pupove i plod piskavice. Napadnuti lišće se uvije prema gore, mrvi se i opada. Napadnuti pupovi postaju krti i padaju. Zahvaćeni plodovi pokazuju svijetlo-smeđe ožiljke. U ranom stadiju zaraza dovodi do zastoja u rastu i proizvodnji cvjetova, a zametanje plodova je zaustavljeno. Prirodni neprijatelji tripsi su grabežljive grinje, lebdeće mušice, miris buba i dr. Tripsi se suzbijaju insekticidima za folijarno tretiranje sa dodatkom atraktanta koji pomaže da izvuče tripsa iz cvijeta ili skrivenih loža na depozit insekticida.
Upotreba piskavice
Piskavica je jednogodišnja ljekovita biljka koja se koristi u kulinarstvu kao i u farmaceutskoj industriji, odnosno medicini. Sjemenke piskavice se zovu "grčko sjeme" jer su ga po narodnoj predaji Grci koristili za snagu prije borbe. Danas se najviše upotrebljava u Indiji mada ni ostatak svijeta ne zaostaje u upotrebi ove ljekovite biljke. Jestivi su joj listovi, klice i sjemenke. Bogata je hranjivim tvarima i fitokemikalijama kao što su kalcij, kalij, željezo, natrij, magnezij, vitamini A,C, i K, dijetna vlakna, bjelančevine i dr.
Osušena piskavica se koristi kao čaj te takva ima povoljan utjecaj na zdravlje i čišćenje organizma.
Pripravci
Kulinarstvo
Piskavica se u kulinarstvu većinom koristi kao začin, a može se koristiti cijelo ili mljeveno sjeme piskavice. Začini na bazi sjemena se mogu dodati u bilo koja jela od mesa i povrća. Sjeme piskavice se također može koristiti kao zgušnjivač raznih umaka i juha jer sadrži veliku količinu škroba.
Listovi piskavice se također koriste u kulinarstvu na način da se beru na početku cvjetanja, prije formiranja plodova. Ako se listovi prikupljaju nakon formiranja plodova imaju gorak okus koji nije ugodan za jelo. Listovi se koriste kao svježi začini, dodatak salatama, u raznim juhama, jelima od mesa, s rižom i povrćem.
Medicina
Dokazano je da piskavica ima mnoga ljekovita svojstva, koristi se u vrijeme bolesti kao i u vrijeme oporavka. Piskavica je snažan antioksidans koji usporava proces starenja u tijelu. Također pomaže u borbi protiv patogenih bakterija i mikroba u tijelu, olakšava bolest dišnih putova, pomaže pri jačanju živčanog sustava i dr.
Zanimljivosti
Upotreba piskavice datira još prije 6.000 godina. Kroz otkrića, arheolozi vjeruju da se ovaj začin koristio još 4.000 godina prije Krista, kada su ostaci ove biljke otkriveni u Iraku. Piskavica se smatrala ljekovitom biljkom i u tu svrhu su je koristili Egipćani. Vjerovali su da može liječiti opekline i potaknuti porod. Grčki liječnik Hipokrat koristio ju je kao umirujuće sredstvo. Grci su je također koristili i kao lijek za infekcije. Stari Rimljani su je koristili za liječenje groznice te respiratornih i crijevnih problema.
Tijekom prvog židovsko-rimskog rata, piskavica se miješala s kipućim uljem te se kao takva koristila da bi spriječila osvajače da uđu u grad. Vjeruje se ako se jede na "staru godinu" donosi pomoć u povećanju blagoslova u nadolazećoj godini. Još jedna zanimljivost vezana za piskavicu je ta da se koristila u Egiptu pri mumifikaciji tijela.
Foto: Sandeep Handa / Pixabay
Odgovori