Mladi luk (lat. Allium cepa) je zapravo luk koji se bere prije nego se formira glavica i potječe iz porodice zvanikovki (Amaryllidaceae). Uzgaja se već više od 5.000 godina čime se svrstava u jednu od najstarijih povrtlarskih kultura. Najrasprostranjeniji je na području Azije, Sjeverne i Južne Amerike te Europe. Možemo ga razlikovati od drugih vrsta lukova po tome što nema pravu zadebljalu lukovicu. Srodan je češnjaku, poriluku i vlascu. Biljna vrsta Allium poznata je kao kultivirana biljka, a njeni srodnici se najviše uzgajaju u središnjoj Aziji.
Mladi luk sadrži bogatstvo okusa, prilagođava se različitim vrstama tla i klimatskim uvjetima te obiluje raznim nutrijentima. Naizgled je sličan poriluku, što može zahvaliti svojoj dugačkoj stabljici. Bogat je sastojcima koji pospješuju rad srca te je od davnina poznat kao prirodni antibiotik i antipiretik. Često se koristi u narodnoj medicini, a bio je poznat Grcima, Rimljanima i Egipćanima.
Sastoji od bijele glavice koja se nije u potpunosti razvila u lukovicu i dugih zelenih peteljki koje podsjećaju na vlasac. I bijeli i zeleni dio koriste se u receptima i jedu se i sirovi i kuhani. Raste u nakupinama i razvija tamnozeleno, šuplje cjevasto lišće. Iako se izraz "mladi luk" koristi za nekoliko različitih vrsta luka, bijela baza pravog mladog luka ima ravne strane u odnosu na zaobljene (što razlikuje početke razvoja lukovice). Obično postoje kratke prljavo bijele korijenske niti koje strše s dna bijelog kraja.
S obzirom na to da se mladi luk zapravo sastoji od dva dijela, bijelog donjeg dijela i zelenih izdanaka na vrhu, jedinstveno je svestrano povrće s dva različita okusa. Okus donjeg bijelog dijela najviše podsjeća na okus luka, posebno češnjaka, iako je manje opor i slađi. Iako je to najsnažniji dio mladog luka, čak i poslužen sirov, kao ukras ili sastojak salate, općenito je dovoljno blag za većinu nepca. Zeleni dio je izrazito nalik luku, ali s dodatnim svježim, travnatim okusom.
Srodnici
Vrste mladog luka
Postoji više sorti mladog luka čija sadnja ovisi o dobu godine. Proljetni luk je najotporniji na niske temperature. Za sadnju mladog luka najčešće se koriste majski srebrnjak i šalot. Luk kozjak se najčešće sadi na jesen i u proljeće. Pogodan je za sve vrste tla, ali ne voli vlagu jer dolazi do ubrzanog truljenja.
Majski srebrnjak
Majski srebrnjak je stara sorta mladog luka koju karakterizira potpuno bijela lukovica težine između 60 i 80 g. Najčešće se koristi u pripremi salata jer je specifična po svom blagom okusu i izraženoj aromi. Sjetva sjemena se odvija početkom kolovoza, a sadi se u posudama ili u toplim lijehama. U prošlosti su se najčešće koristile lijehe, ali takva proizvodnja je zahtijevala više ručnog rada oko pljevidbe i otklanjanja korova. Upotreba posuda je pojednostavila sadnju koja se odvija uz primjenu posebnih supstrata.
Presadnice se sade početkom rujna sve do sredine studenog, u trake po 4 - 6 redova s razmakom u redu otprilike 5 - 10 cm, a razmak između redova je najčešće 15 - 20 cm. Razmak između traka mora biti 30 - 40 cm. Nakon sadnje dolaze druge agrotehničke mjere uz zalijevanje kako bi se mladi luk bolje ukorijenio i razvio. Luk srebrnjak se može uzgojiti i iz lukovica koje se sade od sredine rujna pa sve do sredine studenog. Za hladnija područja se preporučuje ranija sadnja kako bi se mladi luk bolje razvio prije dolaska niskih temperatura. Razmak sadnje lukovica sličan je kao i kod uzgoja iz presadnica.
Prije same sadnje potrebno je gnojenje tla uz mineralna i organska gnojiva. Kod sadnje mladog luka organska se gnojiva primjenjuju pod frezu i frezanjem se unose pod tlo na dubinu 15 - 20 cm. Zrioba i formiranje glavica na našem području se odvija u svibnju i početkom lipnja.
Proljetni luk
Proljetni luk (lat. Allium fistulosum) je višegodišnja biljka podrijetlom iz Sibira koja pripada porodici zvanikovki (Amaryllidaceae). Latinsko ime označava šupljinu, a odnosi se na šuplje listove koji ga krase. Listovi podsjećaju na listove mladog luka, pa se uzgaja i za mladi luk. Otporan i na temperature manje od -25°C. Uz luk kozjak, ovo je najčešća vrsta koja se uzgaja za mladi luk. Proljetni luk formira lažnu lukovicu koja izgleda kao izdužena šuplja stabljika. Uvijek izgleda kao mladi luk jer, za razliku od crvenog luka, nikada ne stvara zrelu lukovicu.
Kao jednogodišnja biljka se sadi iz sjemena iz kojeg se dobiju zasebni mladi lukovi za berbu tijekom cijele sezone. Za proljetnu berbu se sadi na jesen, ali najčešće u kolovozu. Sijati se može i već u veljači u zatvorenom uz presadnice. Proljetni luk dozrijeva već 80 - 100 dana nakon sjetve. Kada se sadi iz sjemena, tlo se treba dobro pripremiti za sjetvu i kasnije čupati korov kako bi mladi luk mogao napredovati.
Kada se sadi kao višegodišnja kultura tijekom godina će se umnožiti sam oko sebe. Tako stvara trajne grmove luka koji se mogu prorijediti po potrebi. Kao višegodišnja biljka rano poslije zime počinje tjerati iz korijena te je već za mjesec dana spreman za berbu. Cvate tijekom svibnja i poznat je po svojim velikim cvjetovima. Tijekom lipnja sjeme počinje dozrijevati. Kada se sjemene čahure otvore, sjeme se može uzeti za daljnju sjetvu, no najbolje ga je iskoristiti unutar godine dana. Nakon što se cvjetovi osuše ovaj luk ponovno tjera mlade stabljike.
Luk kozjak ili ljutika
Luk kozjak ili ljutika (lat. Allium cepa var. Aggregatum sin), krase različita imena, a između ostalih i šalot luk. Najčešće se koristi za kiseljenje lučica. Poznat je po svojem načinu razmnožavanja. Kako raste tako stvara svoje prepoznatljivo "gnijezdo". Nakon sadnje jednog luka na kraju sezone stvara se gnijezdo od minimalno dva luka.
Sadi se na jesen i u proljeće, a preporuka je saditi ga u travnju kako bi izrastao proljetni luk. Pogodan je za sve vrste tla, ali ne voli vlagu jer dolazi do ubrzanog truljenja. Kod sadnje, luk kozjak se ne smije zatrpati u zemlju, već ga se lagano donjim dijelom utisne u pripremljenu zemlju do polovice lučica. Razmak između lučica bi trebao biti oko 10 cm.
Tijekom rasta se bere kao mladi luk. Raste u podzemnom grmu te daje pojedinačne glavice. Raste do srednje veličine luka te su joj lučice duguljastog i cilindričnog oblika. Iz jedne posađene lučice niče 5 - 7 novih lučica. Svaka od tih lučica tijekom rasta razvija još 2 - 3 manje lučice koje poslije služe za sadnju.
Uzgoj mladog luka
Mladi luk je jedna od najčešćih povrtlarskih kultura. Listovi se sastoje od 93% vode, a lukovica od 86% što znači da ova kultura ima potrebu za vodom. Uzgoj mladog luka zapravo je lakši od uzgoja luka jer ima mnogo kraće razdoblje rasta. Sorte posađene u proljeće mogu se brati samo 60 - 80 dana (8 - 10 tjedana) nakon sadnje ili kada presađene biljke dosegnu određenu visinu.
Mladi luk treba bogato tlo s dobrom drenažom. Osim toga, njihov plitki korijenski sustav zahtijeva stalnu zaštitu od vlage i korova. Čvrsto zbijene sadnice i malč ne samo da mogu pomoći u zadržavanju vlage, već će spriječiti i razvoj korova. Također se preporučuje plitko zalijevanje tijekom kratke vegetacijske sezone.
Tlo
Tlo za sadnju mora biti neutralno ili lagano kiselo. Također, potrebno je pripaziti na korov koji usporava razvoj. Mladi luk preferira bogatu, pjeskovitu ilovaču koja ima dobru drenažu i blago kiseli do neutralni pH tla. U tlo se može dodati i organska tvar, poput komposta kako bi se potaknuo rast.
Klima
Mladi luk je otporan na niske temperature. Sjeme niče već na temperaturama 3 - 5°C, ali mu najviše pogoduje temperatura od 15°C. Najviše uspijeva u europskim zemljama te na području Azije, Sjeverne i Južne Amerike. Ne smetaju im vlažni uvjeti, sve dok imaju dobru drenažu kako bi se spriječilo truljenje i pojava bolesti.
Vrijeme sadnje
Za rani proljetni luk, sjeme treba sijati u kolovozu ili u rujnu. Preporučuje se sjetva mjesec dana prije prvog mraza. S obzirom na to da je mladi luk otporan na temperature on se može sijati i kasnije, ali uz obavezno navodnjavanje iako mu rast tada nije toliko intenzivan.
Od sjetve do prvog nicanje trebalo bi proći 3 tjedna, od sadnje do berbe oko 6 tjedana, a trajanje berbe oko 2 mjeseca.
Slaganje kultura
Mladi luk se ne smije uzgajati na istoj površini do 5 godina zbog brojnih bolesti i štetnika. Kako bi se spriječilo prenošenje bolesti, udaljenost druge parcele mladog luka trebala bi biti najmanje 300 m. Isto se pravilo odnosi i na sadnice.
Ako se radi o ljetnoj sjetvi, predkulture koje pogoduju sadnji mladog luka su ječam, uljana repica, pšenica i djetelina. Krumpir mu pogoduje prilikom proljetne sadnje, dok kao predkulture treba izbjegavati grah, grašak, raž i zob jer ih napada isti štetnik.
Također će dobro rasti posađen uz biljne kulture kao što su cikla, kupusnjače (rotkvica, kupus, cvjetača, raštika, brokula i korabica), mrkva, zelena salata i pastrnjak.
Za veće biljke kao što su rajčica, kelj ili paprika, mogu se saditi zajedno, ali mora im se osigurati veći razmak od minimalno 30 cm. Također se može saditi između začinskog bilja poput kopra, peršina, korijandera, majčine dušice i ružmarina, a ne preporučuje se sadnja pored biljaka iz porodice mente jer metvica uvijek preuzima hranjive tvari čim bi se uzrokovao slab rast i razvoj mladog luka.
Mnogi štetnici napadaju lukove, ali ne napadaju drugo povrće i obrnuto. Krastavci, tikvice, tikve, bundeve i dinje imat će koristi od sadnje mladog luka u vrt jer će odbijati štetnike koji ih napadaju.
Faza mirovanja
Mladi luk će biti u fazi mirovanja tijekom zime i ponovno će rasti u proljeće kada se tlo zagrije. S obzirom na to da se luk obično sadi kao dvogodišnja, biljke koje su prezimile će niknuti ili proizvesti sjeme sljedeće godine.
Sadnja mladog luka
Mladi luk se obično sadi u gredicama te ima razgranat korijenov sistem. Lučice se sastoje od plitice, sočnih mesnatih listova i jednog do više pupoljaka. List se sastoji od zelenog dijela koji se još naziva i peraja te od lisnog rukavca. Mladi luk je biljka dugog dana te ne podnosi zasjenjivanje.
Sadnja sjemena
Sadnja mladog luka obavlja se sjetvom sjemena. Sjemenke se vade iz zemlje već tijekom lipnja, a počinju klijati odmah nakon vađenja te ih je dovoljno ostaviti na sobnoj temperaturi i pružiti im visok postotak vlage. Mladi luk se najčešće uzgaja kao jednogodišnja biljka što je ujedno i najučinkovitiji tip sadnje jer se većinom konzumira cijeli mladi luk, a ne samo odrezani listovi ili obratno.
Kako bi mladi luk izdržao uzgoj tijekom više sezona preporučuje se dijeljenje busena u jesen. Takvom sadnjom biljka može preživjete hladne temperature ispod nule, a klijanje dolazi kada se postigne temperatura između 2 - 3°C. Kod sadnje sjemena može se saditi i do 10 kg/ha, ali ako se sade lučice bit će potrebno oko 800 kg/ha čime se ostvaruje prinos od 2.000.000 biljaka mladog luka.
Mladi luk sporo raste. Ali, kada počinje formirati svoje prve listove njegov raste se naglo ubrzava. Bilo bi poželjno koristiti proces ogrtanja jer se time dobiva još deblja i dulja lukovica. Mladi luk crvenog luka razvija jednu veliku lukovicu, a počinje se brati kada razvije 3 - 4 lista i kada je u fazi zadebljale lukovice.
Druga vrsta mladog luk iz šalot luka razvit će se mladi luk s užom i kraćom lažnom stabljikom, a njegovi listovi će biti sitniji od onih kod crvenog luka. Kada se mladi luk uzgaja iz šalot luka potrebno je iščupati cijeli zeleni busen sa sitnim lukovicama. Ova vrsta se sastoji od puno manjih lukovica (može ih biti čak 15). Uspoređujući ju s drugim vrstama slična je ljutiki. Ipak, njezine lukovice daju pojedinačne sitne glavice luka premda rastu zajedno.
Sadnja sadnica
Mladi luk je najbolje uzgajati iz samih lučica početkom jeseni te se može pohvaliti i velikom kakvoćom. Često se može dogoditi da preraste te se obavezno mora saditi u više navrata. Uvijek ih treba saditi s obzirom na veličinu jer će tako mladi luk rasti jednolično i sazrijet će u isto vrijeme.
Za sadnju mladog luka vrlo je važna temperatura, jer se listovi formiraju čim biljka počne rasti. Vrtlari mladi luk najčešće sade u jesen. Uzevši u obzir da lučice uspijevaju u hladnim uvjetima i da klice skoro nikada ne propadaju, mladi luk je idealna biljka za sadnju u hladnijim danima. Faza vegetacije počinje već s prvim rastom temperature iznad 0°C.
Uzgoj u vrtu
Kada se mladi luk sadi na otvorenom, gredice moraju biti dobro pripremljene i rahle. Gredica treba biti povišena 10-ak cm kako ne bi došlo do zadržavanja vode. Prije sadnje mladog luka tlo u vrtu se treba pognojiti jer mladi luk voli hranjiva tla. Tlo se također može gnojiti i poslije sadnje tako da se gnojivo lagano razbaca po gredicama.
U pripremljene gredice stavljaju se lagano utisnute lučice mladog luka. Razmak između lučica treba biti između 10 - 20 cm. Nakon sadnje, tlo treba lagano zaravnati rukama. Ako je tlo u vrtu ilovasto, gredice treba prekriti mješavinom drvenog pepela i polurazgrađenog komposta te slojem sijena.
Uzgoj u plasteniku
Kako bi mladi luk izdržao zimu, potrebno ga je uzgajati u zaštićenim prostorima uz uzgoj presadnica. Plastenici ili staklenici su povoljni jer štite lučice od hladnoće i mokrog tla. Lučice neće uspjeti ako osjete višak vlage. Lučice se sade u kompost ili uz neki supstrat za sjetvu povrća, a u posude promjera 5 cm stavlja se po jedna lučica.
Lučice se sade na dubinu od 3 cm i trebale bi viriti iz zemlje. Kako bi lučice što bolje rasle, u supstrat se može dodati i 5% zeolita. Nakon tri tjedna, kada mladi luk izraste, sadnice se mogu presaditi u vrt. Tada treba pripaziti da mladi luk ima dovoljno vode jer zemlja u kojoj raste nikada ne smije biti suha. Presađuje ga se u prethodno iskopanu rupu sa supstratom s kojima je rastao u posudi. Ako ga se posadi rano, berba se može očekivati oko Uskrsa.
Kada se mladi luk sadi unutar staklenika posebno se priprema sadni materijal. Lučice se čiste te se otklanjaju oštećeni dijelovi kako bi rast bio brži i ujednačeniji. Neke od metoda za brži rast mladog luka su;
- Odsijecanje vrata lučicama
- Potapanje lučica u vodi čija je temperatura između 3 i 4°C, na dva sata
- Zalijevanje lučica odmah nakon sadnje vodom
Prije sadnje mladog luka unutar staklenika potrebno je očistiti staklenik jer mladi luk dolazi kao druga kultura poslije paprike, krastavaca ili rajčice. Kako bi staklenik bio spreman, prvo se uklanjaju sistemi za potporu (drveni ili metalni). Zatim se čupaju biljni ostaci te se iznose van staklenika. Ovi postupci su jako važni, pogotovo ako se unutar plastenika na drugim kultura pojavila neka biljna bolest.
Prije same sadnje mladog luka potrebno je tlo obraditi gnojivom ili kompostom od 30 - 40 t/ha. Nakon što je tlo obrađeno koristi se metoda oranja tla. Treba se postići graškasta struktura veličine od 0,5 - 5 mm. Nakon toga prave se gredice za označavanje redova. Gredice se postavljaju u razmacima od 10 - 12 cm među redovima, a jedna od druge trebaju biti udaljene oko 5 cm. Navodnjavanje se treba vršiti svakih 7 - 8 dana sistemom kap po kap ili raspršivačima. Ako se pojavi korov on se ručno čupa i iznosi izvan staklenika.
Uzgoj u posudama
Kada se mladi luk sadi u posudama najbolje ga je posaditi unutar drvenih gajbi. Unutar gajbe se stavlja najlon te zemlja do vrha koja će poslužiti kao klijalište. Unutar gajbe se sadi sjeme koje će proklijati. Sjeme je potrebno povremeno zalijevati kako bi mladi luk što prije proklijao. Nakon što se pojave prve klice potrebno ih je izvaditi iz gajbe i presaditi u već pripremljene posude koje je poželjno prethodno pognojiti.
Održavanje nasada
Nasadi se održavaju čestim navodnjavanjem sistemom kišenja, sistemom kap po kap te navodnjavanjem u brazde, a može biti polustabilan, stabilan i prenosiv.
Navodnjavanje nasada kišenjem ne zauzima obradivu površinu te ne smanjuje korištenje mehanizacije. Ne moraju se raditi pripremni radovi na zemljištu, a tlo je manje izloženo pogoršanju fizikalnih svojstava. Kada se navodnjava kišenjem uređaj sistema zahvaća vodu iz izvora, zatim je tlači kroz cijevi i na kraju je preko raspršivača i raspodjeljuje po površini koju navodnjava.
Navodnjavanjem kap po kap omogućeno je navodnjavanje u bilo koje doba dana jer ne može doći do šoka uslijed primjene hladne vode na vruće biljne dijelove. Ova vrsta navodnjavanja radi pod malim pritiskom i ne oštećuje tlo.
Navodnjavanje brazdama spada u starije metode. Ovakav sustav se sastoji od dovodnog i razdjelnog kanala, razdjelnih brazda, prenosivih ustava i brazda. Razdjelne brazde mogu se zamijeniti metalnim, gumenim ili plastičnim cijevima koje prebacuju vodu iz razdjelnog kanala u brazde. Razmak brazdi mora biti između 50 i 100 cm.
Održavanje i njega
Ako se mladi luk sadi iz sjemena treba obratiti pažnju na korov. Ovakvom sadnjom mladi luk sporije niče te se može razviti korov koji će onemogućiti rast mladom luku. Preporuka je da se sade lučice jer, ako se korov i razvije, lako se može počupati bez bojazni da se ošteti mladi luk.
Zalijevanje
Kao što je otporan na niske temperature tako je mladi luk otporan i na sušu što može zahvaliti svom izdržljivom i razvijenom korijenu. Višegodišnja biljka može preživjeti i temperature niže od -25°C. Najviše mu pogoduje temperatura između 15 i 22°C. Također treba imati na umu da nadzemni dio ne raste ako je temperatura niža od 1°C ili viša od 22°C. Za dobar razvoj mladog luka tlo uvijek mora biti malo vlažno i zalijevati ga svaki dan jer u protivnom neće uspjeti.
Gnojidba
Mladom luku je dovoljno osnovno gnojivo koje se stavlja u manjim količinama, ali ono nije nužno. Prije sjetve potrebno je unijeti 300 - 400 kg NPK 7:14:21 ako se radi o većim površinama. Prihranjivanje se vrši do 2 - 3 puta s 100 kg/ha KAN-a u fazi stvaranja glavica.
Razmnožavanje
Ovisno o vrsti luka koja se uzgaja, mladi luk se može sam razmnožavati ili lukovicama. Z razmnožavanje mladog luka lukovicama potrebno je uzeti lukovicu s korijenom i staviti u malu staklenku te dodati dovoljno vode da prekrije korijenje, ali gornji rubovi da ostanu iznad vode. Nakon nekoliko dana iz vrhova lukovica izniknut će zeleni izdanci. Korijenje je potrebno držati potopljeno i mijenjati vodu barem jednom tjedno nakon čega se može ponovno posaditi.
Mladi luk se često razmnožava dijeljenjem kada se uzgaja kao trajnica, a proljeće je najbolje vrijeme za dijeljenje zrele biljke. Jednostavno iskopajte biljku ostavljajući korijenje što je moguće netaknutije. Nježno ga razdvojite na dva ili više dijelova, ovisno o veličini biljke.
Ponovno posadite svaki dio na prikladno mjesto za uzgoj, utapkajte tlo oko njega i dobro zalijte.
Presađivanje
Mladi luk možete presaditi u posudu s malo zemlje ili ga presaditi na otvoreno i jedno je od povrća koje se može ponovno uzgojiti iz ostataka. Presađivanje biljke nije komplicirano, a prilikom presađivanja važno je samo osigurati kvalitetnu, organsku mješavinu zemlje s dobrom drenažom i zalijevati kako bi se ravnomjerno navlažilo tlo.
Pomlađivanje
Poput većine povrća, i mladi luk ima prirodni životni ciklus i najbolje je posaditi ga svake godine kako bi se osigurala najbolja kvaliteta i prinos. Međutim, ako se želi sačuvati mladi luk iz prethodne sezone, potrebno ga je pomlađivati kako bi se potaknulo njegovo ponovno rastvaranje i osigurala najbolja kvaliteta za sljedeću godinu.
Postupak pomlađivanja mladog luka uključuje uklanjanje vanjskih slojeva biljke koji su suhi ili oštećeni što će otkriti svježe, zdrave slojeve ispod i potaknuti rast novih listova i lukovica. Također mogu se ukloniti izdanci iz središta lukovice kako bi se spriječila prenatrpanost i osigurao bolji prinos.
Važno je imati na umu da ako je mladi luk već stariji i pretrpio je ozbiljnu štetu, pomlađivanje možda neće biti dovoljno i preporučuje se posaditi nove biljke za sljedeću sezonu.
Prorjeđivanje
Nakon što sadnice mladog luka narastu 2 - 4 cm, prorjeđuju se škarama. Prorjeđivanje sadnica daje mladom luku više prostora za rast i sprječava natjecanje s obližnjim biljkama za hranjive tvari.
Rezidba
S obzirom na to da se mladi luk bere zbog svojih dugih listova, osim povremenog prorjeđivanja kada je nužno, mladi luk se ne orezuje.
Zaštita od vjetra
Mladi luk nije posebno osjetljiv na vjetar kao što su to druge biljke poput paprati ili zelene salate. Međutim, jak vjetar može izazvati fizička oštećenja mladom luku, što može smanjiti prinos i kvalitetu. Stoga, ako se uzgaja na području s jakim vjetrovima, preporučuje se zaštita postavljanjem zaštitne ograde ili rešetke oko mladog luka. Ako se uzgaja u posudama, može se jednostavno premjestiti u zatvoreni prostor.
Priprema za sljedeću sezonu
Plitak korijenski sustav zahtijeva stalnu zaštitu od vlage i korova. Čvrsto zbijene sadnice i malč ne samo da mogu pomoći u zadržavanju vlage, već će spriječiti i razvoj korova. Ako se mladi luk uzgaja kao trajnica, potreban je nanos debelog sloja malča u kasnu jesen za zaštitu od hladnog vremena.
Bolesti
Prilikom uzgoja mladog luka može se javiti više različitih bolesti, a to su siva plijesan, hrđa, plamenjača, bijela trulež i koncentrična pjegavost lišća. Plodored te upotreba zdravih lučica preventivne su mjere pri sprečavanju plamenjače koja je ujedno i najteža bolest mladog luka.
Bolest pjegavog lišća
Pjegavost lišća ili Alternaria porri je parazit koje je posebno štetan mladom luk koji je posađen iz sjemena. Tu dolazi do ranog loma cvjetne stabljike pa se sjeme ne razvije dobro. Rub pjege je ljubičast, a u sredini pjege se nalazi siva prevlaka od konidija i konidiofora. Zaštita se radi uporabom fungicida.
Siva plijesan
Kod mladog luka siva plijesan se pojavljuje u proljeće, a pogoduje joj vlaga. Prepoznajemo ju po okruglim do eliptično žuto-bijelim uleknutim pjegama koje nastaju na lišću mladog luka. Siva plijesan uzrokuje nekrozu vrata listova te se za 5 - 12 dana lezija može proširiti, uzrokujući ubrzano truljenje listova. Bolest je najbolje liječiti otopinom piraklostrobina i boskalida.
Hrđa
Hrđa luka je bolest koja se najčešće javlja za dugog i vlažnog proljeća. Ova bolest se najčešće javlja na poriluku i češnjaku. Hrđu prepoznajemo po žutim pjegama na listovima koje kasnije pocrne. Bolest se brzo širi pomoću vjetra, kiše i insektima. Hrđi pogoduje i pretjerana gnojidba azotnim gnojivima.
Plamenjača
Plamenjača je najteža bolest koja može zahvatiti mladi luk. Najčešće se javlja na vlascu, češnjaku i crvenom luku te na poriluku. Prvi simptomi se javljaju na listovima u obliku tamne prevlake, a mogu se proširiti i na lučice. Ovoj bolesti najviše pogoduje temperatura od 10°C uz povišenu vlažnost. Bolest se širi vjetrom te se stoga preporučuje veća udaljenost parcela. Bolest se može spriječiti redovitim pregledima sadnica, optimalno bi bilo jednom tjedno.
Bijela trulež
Bijelu trulež uzrokuju Botrytis vrste. Sivi miceliji se razvijaju između mesnatih listova. Bolest se pojavljuje u jačoj mjeri na kulturi uzgojeno iz sjemena. Bijela trulež se često razvija bez vidljivih posljedica, a trulež se počinje razvijati tek nakon skladištenja. Bolest inficira lišće u polju, ali postaje vidljiva tek na mrtvom lisnom tkivu.
Štetnici
Od štetnika na nasadima mladog luka se mogu pojaviti lukov moljac, lukova muha, lukova minirajuća muha.
Lukova muha
Lukova muha je najopasniji štetnik luka te se uglavnom pojavljuje u vlažnim proljećima. Napada nerazvijene biljke tako da njezine ličinke unutar stabljike hrane njenim sadržajem. Lukova muha tako izaziva truljenje mladog luka. Štetnika je lako prepoznati jer zaražene biljke počinju naglo venuti, središnji list se suši te se lagano izvlači iz stabljike. Ako je riječ o jakom napadu, na jednoj biljci se može naći i do 50 ličinki.
Kako bi se zaštitio mladi luk preporučuje se nanošenje insekticida na bazi aktivne tvari klorpirifos-etila te ga treba unijeti u tlo prije sadnje mladog luka u količini 20 - 30 kg/ha. Ako se insekticid ne unese prije sadnje bit će potrebno zalijevati iznikle biljčice škropivom sljedećeg sadržaja: dimetoat (u koncentraciji 0,15%), klorpirifos- etil+cipermetrin (u koncentraciji 0,15%). Po iznikloj biljci potrebno je potrošiti 0,5 - 1 dcl škropiva. Ako je ličinka muhe već unutar lišća mladog luka to lišće treba prskati insekticidom CHROMGOR 40 (sistemični insekticid) u koncentraciji 0,15% uz dodatak ovlaživača zbog voštane prevlake.
Lukov moljac
Lukov moljac se rijetko kada pojavljuje kao štetnik, ali kada se pojavi može uzrokovati velike štete. Vrsta je štetnika koji polaže svoja jajašca u zemlju, najčešće u svibnju. Iz položenih jajašca izlaze gusjenice koja rade štetu hraneći se lišćem mladog luka. Ishrana gusjenica traje 14 dana. Lukov moljac ima dvije generacije godišnje, ali samo prva generacija stvara ozbiljnu štetu.
Lukova minirajuća muha
Ovaj štetnik se pojavljuje svake godine, najčešće za vrijeme jačih padalina. Najveću štetu čine ličinke prve generacije koje prezimljuju u zemlji te krajem travnja ili početkom svibnja izlaze kao muhe. Minirajuća muha svoja jaja polaže unutar listova mladog luka. Kada se ličinke izlegnu hrane se lišćem stvarajući hodnike, odnosno mine. Tijekom godine štetnik ima 2 - 3 generacije.
Kako bi se ovaj štetnik suzbio koriste se insekticidi na mladim biljkama - Rogor 40, Fosfamid 40, Sistemin 40, Bi 58 EC, Dipterex SL 50%. Ako su napadi jači prskanje se provodi svakih 10 - 12 dana.
Upotreba mladog luka
Mladi luk sam po sebi predstavlja pravu riznicu hranjivih tvari. Sadrži velike količine vitamina A, C i vitamina K. Također, u mladom luku možemo pronaći i vitamin E te vitamine skupine B kao što su niacin, folna kiselina, tiamin, piridoksin, riboflavin. Od minerala se ističu kalcij, natrij, fosfor, sumpor, kalij, željezo, krom, magnezij, selen, mangan, kobalt i flour.
Berba
Kada je berba gotova mladi luk se pakira u snopiće koji moraju ostati suhi kako ne bi došlo do truljenja. Može se skladištiti u hermetički zatvorenim posudama i čuvati u hladnjaku na temperaturi od oko 2°C. Tako će izdržati oko 2 - 3 tjedna, ali će izgubiti svoju hranjivost.
Skladištenje
Lučice se čuvaju na mjestu gdje se temperatura kreće između 2 - 6°C, a mogu se čuvati kroz cijelu godinu. Najviše mu pogoduje vlažnost do najviše 65%. Također, lučice se mogu čuvati i na suhom mjestu, ali će izgubiti na težini. Ako se pri idućoj sadnji primijeti da je neka od lučica pljesniva potrebno ju je baciti.
Kada skladištimo mladi luk trebali bi izbjegavati da je u blizini krumpira. Kada su ove dvije biljke blizu, one međusobno potiču ubrzano truljenje.
Kulinarstvo
Mladi luk nas asocira na već toplije vrijeme, kada ga jedemo uz meso s roštilja. Prethodno ga treba začiniti solju, maslinovim uljem te paprom i cijelog ga ispeći na laganoj vatri dok ne dobije rumenu boju i lagano ne uvene.
Može se koristiti u salati tako da uz zelenu salatu i rajčicu isjecka cijeli mladi luk te sve zajedno začini. Također, popularan je u kineskoj kuhinji te se često prži na wok tavi.
Medicina
Mladi luk ima i antihistaminsko, antioksidativno te protuupalno djelovanje što može zahvaliti kvercetinu, biljnom pigmentu iz skupine flavonoida. Uz sve to u mladom luku možemo pronaći značajan udio vlakana i to 2,6 g vlakana u 100 g mladog luka.
Poznato je kako se najviše jedu bijele glavice mladoga luka, ali ne smijemo zaboraviti na njegovo zeleno lišće kojeg još nazivaju i perom mladog luka. Ipak, u lišću se mogu pronaći još veće nutritivne vrijednosti nego u samoj glavici. Dobar pokazatelj je vitamin C kojeg je u 1 kg glavice oko 8,5 g, dok ga u zelenim listovima možemo pronaći oko 38 g. U glavicama su također oko 0,3 mg karotena i 175 mg kalija, a u zelenim listovima 1,2 mg karotena i 231 mg kalija.
Mladi luk poboljšava vid te čuva zdravlje očiju što može zahvaliti karotenoidima koji uključuju lutein, zeaksantin te vitamin A koji čuvaju zdravlje očiju.
Zbog vitamina K i C te povećanog udjela bakra u mladom luku mogu se ojačati kosti. Bakar pomaže u očuvanju kostiju i zglobova. Vitamin C potiče sintezu kolagena, dok vitamin K pomaže tijelu u iskorištavanju kalcija.
Zanimljivosti
Mnogi smatraju da je prvi uzgoj mladog luka započeo prije nekoliko tisuća godina na području središnje Azije, dok druga istraživanja pokazuju da se uzgajao na području Irana i zapadnog Pakistana. Danas mladi luk možemo pronaći skoro u svim krajevima svijeta, ali ponajviše u Europi, Americi i Aziji.
Najveći svjetski proizvođači mladog luka su Rusija, Kina, Španjolska, Indija i Sjedinjene Američke Države. Pomaže usporiti starenje i u sebi sadrži veće količine vitamina C koji štite tijelo od negativnih tvari.
Foto: Alexa / Pixabay
Odgovori