Vlasac (lat. Allium schoenoprasum) je mala lukovičasta samonikla višegodišnja biljka koja je najpoznatija kao dodatak jelima. Dolazi iz porodice lukova (Alliaceae) koja se danas smatra potporodicom porodice zvanikovki (Amaryllidaceae), a najpoznatiji predstavnici u češnjak, medvjeđi luk, ljutika, narcis i poriluk. Iako se smatra da potječe iz srednje Azije, ipak je najviše raširen u Europi gdje se uzgaja još od srednjeg vijeka, pa se nerijetko upravo Europa uzima kao prostor odakle potječe ova biljka.
Vlasac je trajnica koja se sadi najčešće na početku ili sredini proljeća da bi bila spremna za berbu u rano ljeto. Njegova sezona završava u jesen, a u proljeće ponovno raste. Idealni uvjeti pri kojima biljka klija su temperature između 15 - 21°C, te dovoljna količina sunca (6 - 8 sati dnevno) jer slabo podnosi sjenovita mjesta. Tlo bi trebalo biti vlažno i dobro drenirano, a tijekom vegetacije je važno zalijevati češće kako bi trajnica bila što zdravija. Biljka se može saditi i u posudama s kompostom na bazi zemlje.
Dugi zeleni listovi mogu biti visoki obično 30 - 50 cm, a iz jednog rizoma može izaći otprilike oko 80 izdanaka. Ima dobro razvijeno korijenje, a lukovica je duga otprilike 10 mm. Kada vlasac procvjeta, spreman je za berbu i tada je potrebno ukloniti cvijet kako se biljka ne bi nekontrolirano širila. Biljku je potrebno rasaditi svake 3 - 4 godine kako bi bila što zdravija.
Osim što se sadi za potrebe u kulinarstvu, može biti ukrasna biljka, posebice kada je u fazi cvjetanja, gdje njene ljubičaste kuglice čine površinu ukrasnom. Sade se uz rubove ograda te kamenjarima gdje se, s ostalim cvijećem, može dobro uklopiti kao ukrasna biljka.
Srodnici
Vrste vlasca
Biljka je zanimljiva po svojim cvjetovima u obliku kugle koji, ako se na vrijeme ne uklone, imaju tendenciju širenja. Vrlo se lako uzgaja kako na otvorenom tako i u zatvorenom prostoru te je se može kupiti u sadnicama, kao već gotovo biljku spremnu za korištenje. Dobro podnosi drenirana tla s gotovo neutralnom pH vrijednošću. Vlasac je jako popularna biljka koja izgledom lukovice podsjeća na luk, a okusom na medvjeđi luk. Sadi se u vrtovima i kao biljka koja odbija štetočine. Najpoznatije vrste vlasca su kineski vlasac, plavi vlasac i Hookerov vlasac.
Kineski vlasac
Kineski vlasac (lat. Allium tuberosum) još se naziva istočnjački ili kineski vlasac jer je podrijetlom iz Kine, pokrajine Shanxi. Vrsta vlasca koja ima bijelo-žute cvjetove te listove koji sivo zelene boje i dugi otprilike 30 cm. Potrebno mu je oko 10- 14 dana da proklija, a može se sijati na otvorenom nakon što prođe sva opasnost od mraza pa sve do rujna. Iako je ljetna biljka, potrebno joj je osigurati 6 - 8 sati sunčeve svjetlosti te dovoljno vlažno tlo posebice za vrijeme klijanja. Biljka se bere tako što se vlasi biljke odrežu pri dnu pritom potičući rast novih izdanaka.
Plavi vlasac
Plavi vlasac (lat. Allium nutans), poznat i pod nazivom sibirski vlasac, je vrsta vlasca koja potječe s prostora Rusije, Mongolije, Kine te Kazahstana. Poznat je i pod nazivom "plavo cvjetajući vlasac" upravo zbog boje cvijeta. Ima duge stabljike i veće cvjetove od ostalih vrsta vlasca. Cvjeta u srpnju i kolovozu u nijansama blijedo plave i ljubičaste boje. Oblik cvijeta je zvjezdast, a biljka može narasti do 30 cm. Sjeme se može posijati u bilo koje vrijeme, a poslije sijanja dovoljno ga je pokriti tankim slojem prirodnog komposta.
Hookerov vlasac
Hookerov vlasac (lat. Allium Hookeri) je vrsta vlasca čije je podrijetlo s prostora Indije, Šri Lanke, jugozapadne Kine te Butana. Vrlo je sličan kineskom vlascu, listovi mu mogu biti otprilike 60 cm dugi, a cvjetovi polukuglasti te se sastoje od latica u nijansama bijele, zeleno žute do žute boje. Može se naći na visinama 1.400 - 4.200 m te je karakterističan za Himalaje ili Kinu. Vrijeme cvjetanja mu je od srpnja do listopada. Sjeme se obično sije u posude, iako može i direktno u zemlju. Klija u velikom rasponu temperatura, a što je temperatura veća sjeme će brže klijati. Potrebno ga je posijati u dovoljno velike sadnice kako bi mogle rasti te se presaditi kad budu dovoljno velike.
Uzgoj vlasca
Vlasac je biljka koja iz korijena raste u gustim grozdovima te može doseći visinu do 50 cm. Višegodišnja je trajnica koja ima duge i uske zelene listove na čijem se vrhu nalaze kuglasti cvjetovi. Iako je relativno ljetna biljka dobro podnosi hladnoću. Za vrijeme vegetacije kao i za vrijeme rasta potrebno joj je osigurati 6 - 8 sati sunčeve svjetlosti te dobro drenirano tlo. Cvjetovi vlasca se mogu raspršiti te se tako nekontrolirano širiti. Zato je potrebno rezati biljku u periodu kada cvjeta. Može se saditi na otvorenom i na zatvorenom gdje jednako dobro uspijeva. Sadi se u veće posude kako bi imala prostora za rast. Iako se može saditi bilo kada, prakticira se sadnja u proljeće.
Tlo
Vlasac je trajnica koja voli dobro drenirana i vlažna tla. Ima neutralnu pH vrijednost pa samim time podnosi sve vrste tla u rasponu 6,0 - 7,0. Kao i svaku biljku tako je i ovu potrebno prihranjivati. Najbolja prehrana za vlasac je organski, vrtni, kompost posebno u pjeskovitim tlima kako bi se zadržala vlaga.
Iako voli vlagu, u trenutku kada se sadi zemlja mora biti suha kako bi se spriječilo propadanje lukovice. Ako se sadi na glinovitom tlu, potrebno je dodati pijesak kako bi se poboljšala drenaža. Biljka traži umjereno zalijevanje u kojem se tlo mora održavati vlažnim, ali nikako se ne smije pretjerati sa zalijevanjem jer to može izazvati uvenuće biljke.
Klima
Izuzetno je prilagodljiva biljka koja je prvenstveno rasla u Europi i srednjoj Aziji te se kasnije proširila na prostore srednje Amerike. Biljka je koja voli sunčana područja te polusjenovita, a idealno joj je osigurati dnevno 6 - 8 sati sunčeve svjetlosti. Kao takva često se sadi u kamenjarima koji su veliki dio dana izloženi suncu, kao i uz rubove travnjaka tvoreći zelenu granicu.
Otporna je na hladnoću te može rasti na temperaturama iznad nule. Podnosi raspon temperatura 4 - 30°C, a najbolje će rasti i klijati na temperaturama 15 - 21°C.
Vrijeme sadnje
Najbolji period za sadnju je rano proljeće ili jesen jer ljetne temperature uzrokuju mirovanje sadnice. Ako se vlasac sadi na hladnijim područjima, preporučuje se da se sadi u posudama u zatvorenom prostoru dok se ne postignu uvjeti temperature i veličine biljke idealne za sadnju na otvorenom. minimalna temperatura pri kojoj se vlasac može saditi su 4°C.
Slaganje kultura
Relativno je lako prilagodljiva biljka koja se sadi zbog konzumiranja, ali i zbog ukrasa te se za nju nerijetko misli da je jedna vrsta cvijeća. Upravo zbog toga moguće ju je saditi uz rubove ograde gdje će biti ukrasna biljka. Za nju se kaže da je prateća biljka koja odbija štetnike. Dobro se slaže s biljkama kao što su mrkva, celer, salata, grašak i rajčica.
Začinsko bilje poput peršina, bosiljka, korijandera te estragona također su kompatibilne vrste vlascu koje se sade na istoj vrsti tla, a ujedno su zaštita od nametnika i štetnika. Poželjno je posaditi ga i oko krastavaca i tikvica da bi otjerali zlatice krastavca. Ako ih sadimo pored ruža spriječit ćemo crnu pjegavost, dok sadnja oko voćaka tjera svrdlaše i krastavost jabuke.
S druge strane, biljke koje se ne slažu s vlascem kao ni navedenim začinskim biljem su kadulja, ružmarin, majčina dušica, mažuran i origano. Te vrste biljaka preferiraju neku drugu vrstu tla koje je suše i općenito pjeskovitije.
Faza mirovanja
Vlasac je zimzelena biljka koja obično nema fazu mirovanja. Međutim, nakon cvatnje, prorijedit će se lišće što može izgledati kao faza mirovanja. Nakon cvatnje, vlasac počinje proizvoditi nove korijene i lišće i pripremati sjemenke za sljedeću sezonu. Kako bi se spriječilo sušenje tla i osiguralo da vlasac raste i cvjeta u sljedećoj sezoni, važno je redovito ga zalijevati i hraniti.
Sadnja vlasca
Vlasac se može jednako dobro saditi i na otvorenom i na zatvorenom. Vjerojatnost uspjeha je jako velika, jer je biljka koja se vremenom prilagodila na gotovo sve vrste tla. Prije sadnje sadnice ili sjemena tlo je potrebno prethodno pripremiti.
Presađivanje sadnica je najbolje obaviti kada biljka očvrsne odnosno kada je velika vjerojatnost da neće propasti prilikom presađivanja. Za vrijeme sadnje tlo mora biti suho, a nakon sadnje potrebno ga je temeljito zaliti, te se preporučuje tlo prekriti organskim kompostom kako bi se zadržala potrebna vlaga. Kada se vlasac posadi, potrebno ga je redovito čistiti od korova.
Sadnja sjemena
Sjeme vlasca se može saditi izravno vani ili u zatvorenom prostoru sijanjem u posudama. Ako se sadi vani potrebno je pričekati da prođu zadnji mrazevi kao se sjeme ne bi smrznulo. Sadnju sjemena u zatvorenom prostoru potrebno je učiniti prije mrazova te joj osigurati idealnu temperaturu da bi klijala. Ako se poštuju svi uvjeti potrebni za uspješan rast biljke, njeno klijanje se može očekivati u periodu 10 - 14 dana, a prva berba 30 - 60 dana.
Također, važno je naglasiti da se prilikom sadnje mora poštovati udaljenost između sadnica jer je vlasac vrta biljka koja se dosta širi. Da ne bi smetale jedna drugoj potrebno ih je saditi na udaljenosti 15 - 20 cm.
Sadnja sadnice
Sadnica koju sadimo u zemlju na otvorenom može biti u bloku ili biorazgradivoj posudi koju polažemo direktno u zemlju. Polažemo je u prethodno iskopanu rupu na dubinu na kojoj su rasle u svojoj posudi. Potrebno je posuti 2 žlice gnojiva 16-16-8 po 1 m2 te ga umiješati lopatom u gornjih 15 cm tla. Kako je i prethodno rečeno, biljke je potrebno saditi na međusobnoj udaljenosti 15 - 20 cm kako bi zrak između biljaka mogao slobodno cirkulirati čime se sprječava pojava plijesni i gljivica.
Početkom ljeta te ponovno krajem ljeta potrebno je dodati jednu čajnu žlicu gnojiva 21-0-0 po 1 m2. Gnojivo je potrebno dodati otprilike 15 cm od baze vlasca te temeljito zaliti kako bi se otopilo.
Uzgoj u vrtu
Biljka ne voli sjenovita mjesta te se stoga izbjegava njegova sadnja ispod velikih drveća koje prave hlad te tako sprječavaju rast i razvoj biljke. Jako dobro podnosi sunčevu svjetlost pa se može saditi i kao ukrasna biljka. Često se može vidjeti u vrtu u društvu ruža gdje ujedno ima i funkciju zaštite od štetnika.
U južnim dijelovima svojih stanišnih zona cvjeta u periodu od travnja do svibnja, dok u sjevernim dijelovima u lipnju. Upravo na to cvjetanje ima veliki utjecaj temperatura. Sastoji se od ljubičastih cvjetova koji su široki 1 - 2 cm i ima ih otprilike 10 - 30 zajedno.
Uzgoj u plasteniku
U hladnijim područjima gdje nema uvjeta za sijanje sjemena direktno u zemlju, potrebno je uzgajati u stakleniku. Sijanje sjemena u stakleniku započinje 6 - 8 tjedana prije posljednjeg proljetnog mraza. U stakleniku je potrebno stvoriti uvjete koji su najsličniji vanjskim uvjetima u periodu proljeća kako bi sjeme što prije proklijalo. Uz idealne uvjete, klijanje sjemena traje u periodu 10 - 14 dana.
Uzgoj u posudama
U rano proljeće potrebno je posijati nekoliko sjemenki u male posude koje su prethodno ispunjene organskim kompostom. Nakon što su posađene, potrebno ih je prekriti tankim slojem vermikulita (hidrirani mineral koji izgleda kao krupni pijesak) te lagano zaliti. Da bi se postigli što sličniji uvjeti vanjske sadnje, posude je potrebno prekriti plastičnom vrećicom i staviti na toplo mjesto da klija.
Nakon što se pojave sitni izdanci, potrebno je ukloniti vrećicu te staviti na svijetlo mjesto da rastu. Kada budu otprilike 5 cm visoki spremni su za presađivanje.
Održavanje nasada
Ako se sade na određenoj udaljenosti, vlascu je vrlo lako prići te samim time lako ga je održavati. Nakon košnje, potrebno ih je zaštititi malčiranjem, odnosno slojem organskog komposta kako bi se spriječilo stvaranje korova koji predstavlja veliki problem biljkama jer im crpi vodu iz korijenja te tako sprječava njihov rast. Najbolje uništavanje korova je ručno čupanje.
Održavanje i njega
Vlasac ne treba puno njege i nije zahtjevan za održavanje. Zalijeva se po potrebi kada se tlo počne sušiti. Nakon perioda cvatnje potrebno ga je ošišati kako bi se za vrijeme vegetacije pripremio za sljedeću sezonu rasta i cvjetanja. Redovnim zalijevanjem, košnjom, uklanjanjem korova te prehranjivanjem produljit ćemo životni vijek vlasca te osigurati cvjetanje i listanje duži niz godina budući da je višegodišnja biljka. S obzirom na to da se sadi i kao ukrasna biljka u vrtovima redovnim održavanjem često ga se mijenja s nekim vrstama ukrasnog cvijeća.
Zalijevanje
Biljka je vrlo jednostavna za održavanje, ne traži svakodnevno zalijevanje, tek nekoliko puta tjedno. Uspijeva u vlažnim, dobro dreniranim tlima. Ako je biljka na izravnoj sunčevoj svjetlosti, zahtijeva češće zalijevanje jer se tlo prije isuši. Suho tlo je potrebno zaliti, ali ne toliko da zemlja ne može upiti vodu jer to dovodi do uvenuća biljke i stradanja lukovice. Sve dok je zemlja vlažna nije ju potrebno dodatno zalijevati.
Zalijevanje sadnica vlasca se malo razlikuje od zalijevanja biljke koja je posađena vani. S obzirom na to da se nalazi u posudama, kako bi brže rasla potrebno joj je svakodnevno zalijevanje. Upravo takav način zalijevanja omogućuje brže klijanje sjemena. Ako se sadnice sade u grozdovima one puno brže upijaju vodu od klasičnih sadnica posađenih sjemenom.
Gnojidba
S obzirom na to da se radi o višegodišnjoj biljci, za vrijeme vegetacije potrebno ju je pripremiti za sljedeću sezonu cvjetanja kvalitetnim prihranjivanjem. Kao i svaka druga biljka tako i ova najbolje uspijeva kada joj se osigura kvalitetna prehrana prirodnim kompostom. Ako tlo nije bogato hranjivim tvarima, potrebno ga je prehraniti gnojivom s visokim sadržajem dušika.
Jedan od razloga zašto biljka vene i pored redovnog prorjeđivanja i zalijevanja leži u gnojivu. Da bi se biljku spasilo potrebno je koristiti tekuće gnojivo s doziranjem upola manjim od preporučenog svakih 4 - 6 tjedana. Svakog proljeća potrebno je primijeniti gnojivo 5-10-5 da bi se biljka regenerirala uslijed višegodišnje berbe.
Razmnožavanje
Razmnožavanje vlasca može biti kontrolirano i nekontrolirano. Kontrolirani način razmnožavanja je sadnja sjemena kao i podjela odraslih sadnica svake 3 - 4 godine u proljetnoj sezoni. Ako se redovno dijeli, vlasac je produktivniji i rast će brže. Lukovice se podijele u manje skupine (po 10 u svakoj) i ostave se, tako podijeljene, da rastu nekoliko tjedana prije berbe. S obzirom na to da zauzimaju dosta širine, sadnice je potrebno saditi na određenoj udaljenosti jedna od druge.
Pod nekontroliranim razmnožavanjem vlasca podrazumijeva se raspršivanje cvjetova vlasca što može dovesti do širenja vlasca na neželjena mjesta. Ne smije se dopustiti da vlasac ostari i samim time njegov cvijet oslabi što doprinosi lakšem otpuhivanju cvijeta. Prije nego biljka uđe u fazu propadanja i otpadanja cvijeta, potrebno ju je obrezati kidanjem grana vlasca pri dnu biljke.
Presađivanje
Vlasac se presađuje iz gotovih sadnica direktno u zemlju u proljeće. Bilo da su kupovne ili smo ih sami sijali u posude, prije presađivanja sadnice moraju malo očvrsnuti. Iako je biljka koja voli sunce, njeno presađivanje se ne savjetuje po jakom suncu. Rupa mora biti dovoljno velika da bi mogao stati cijeli korijenski sustav, a zemlja mora biti drenirana i vlažna. Potrebno ju je temeljito zaliti i pustiti da višak vode iscuri. Razmak između sadnica mora biti otprilike 20 - 30 cm.
Ako su se sadnice uzgajale u razgradivim sadnicama unutar staklenika ili nekog zatvorenog prostora, cijeli blok ili sadnica se stavljaju u zemlju te se učvrsti. Zemlju oko vlasca je potrebno malčirati da bi se spriječio neželjeni rast korova i da bi se sačuvala dovoljna količina vlažnosti. Mlade sadnice vlasca zahtijevaju češće zalijevanje.
Pomlađivanje
Pomlađivanje vlasca može biti stalno ili godišnje. Stalno pomlađivanje vlasca podrazumijeva branje listova pri dnu stabljike kako bi se potakli novi izdanci za nicanje. Možemo ju čistiti od propalih i osušenih listova bilo kad što joj ujedno i produžuje životni vijek. Redovnim pomlađivanjem sprječavamo njegovo nekontrolirano širenje preko samih cvjetova. Ako se ne reže redovno, može postati drvenast i kao takav nije koristan za primjenu.
Iako se smatra da se rezanje vlasca može primijeniti tijekom cijele godine jer je otporan čak i na hladnoću, ipak je najbolje to odraditi u kasnu jesen kada biljka uđe u fazu mirovanja. Kako bi se vlasac ošišao što brže koriste se škare za šišanje živice ili električne škare. Alat za šišanje vlasca je potrebno održavati čistim kako bi se spriječilo širenje neke bolesti na što je vlasac osjetljiv posebice tijekom vegetacije.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje se može generalno raditi cijelu godinu. S obzirom na to da se vlasac koristi u kulinarstvu, češćim kidanjem listova biljka se prorjeđuje te potiče stvaranje novih izdanaka koji će se kasnije formirati u mladice. Upravo tim načinom prorjeđivanja održava se biljka te se štiti od korova ne daju mu prostora da se stvara oko biljke. Kidanje cvjetova prije nego uvenu je također jedan oblik prorjeđivanja, kojim sprječavamo da cvijet baca sjeme na zemlju te se tako nekontrolirano širi. Redovnim prorjeđivanjem osigurat će se kvalitetniji i veći listovi.
Rezidba
Rezidba vlasca je proces skraćivanja i oblikovanja biljke kako bi se podržao zdrav i gust rast te produžila njena životnost. Orezivanje vlasca također može pomoći u kontroliranju veličine biljke i stvaranju ljepšeg izgleda.
Rezidba se obično provodi nakon cvatnje kada su cvjetovi i lišće suhi. Potrebno je izrezati sve suhe i slabe grane, kao i sve one koje se nalaze unutar biljke kako bi se osigurao zdrav i gust rast biljke. Ako je potrebno, rezidba se može obaviti i tijekom cijele sezone, uključujući i jesen. Pri orezivanju vlasca potrebno je paziti da se ne oreže previše kako se ne bi oštetila biljka.
Zaštita od vjetra
Vlasac nije posebno osjetljiv na vjetar, pa ga u pravilu nije potrebno posebno zaštititi od njega. Međutim, u nekim uvjetima, tijekom učestalih jakih vjetrovitih oluja ili suša, biljka može doći u stanje stresa. U takvim slučajevima, može biti korisno zaštititi vlasac stavljanjem zaštitne mreže ili drugog zaštitnog materijala. Osim toga, također je korisno redovito orezivati ga i zalijevati što pomaže u jačanju biljke i smanjenju stresa uzrokovanog vjetrom.
Priprema za sljedeću sezonu
Kada prođe sezona cvjetanja biljka se šiša skoro do korijena kako bi se pripremila za sljedeću sezonu cvjetanja. Iako dobro podnosi niske temperature, tlo oko biljke je potrebno malčirati da se ne bi smrznulo, budući da se šišanjem biljke lukovica direktno izlaže vremenskim uvjetima. Prije cvjetanja, odnosno za vrijeme vegetacije, biljku je potrebno prehraniti organskim gnojivom.
Bolesti
Iako služi kao zaštita drugim biljkama od štetnika i bolesti, nije imuna na napade pojedinih vrsta. Zbog svojih sumpornih spojeva često zna biti odbojan za neke štetnike ali unatoč tome njegovi su cvjetovi privlačni pčelama. Najpoznatije bolesti od kojih strada vlasac su bijela trulež, plamenjača i hrđa.
Bijela trulež
Bijelu trulež uzrokuje patogena gljiva Sclerotium cepivorum koja zahvaća vlasac, luk i češnjak. Biljke zahvaćene ovom bolesti pate od odumiranja listova, propadanja lukovica te truljenja biljke što na kraju dovodi do njenog propadanja. Prvi simptom javlja se pojavom žutih listova. U vlažnim uvjetima možda biljka neće uvenuti, ali će bolest uzrokovati truljenje korijena. Bijela izraslina pojavljuje se na dnu lukovice, kasnije crne strukture, koje se nazivaju sklerocij te liče na sjemenke, prekrivaju lukovicu. Bolest je gotovo nemoguće eliminirati, a prenosi se kontaminiranim tlom, primjerice preko alata ili obuće.
Peronospora
Peronospora (lat. Peronospora parasitica) je najčešća i glavna bolest luka. Ulazi kroz prirodne otvore pojavljujući se prvo na starijim listovima ostavljajući tragove u vidu hrđe. Može se pojaviti u bilo koje doba godine, a uzrokuju je gljivice. List ubrzo potamni te otpada. Često se mijenja s pepelnicom koja se pojavljuje na vrhovima lišća ostavljajući tragove u vidu plijesni, dok se plamenjača pojavljuje na donjoj strani lista. Pojava se kontrolira održavanjem lišća suhim te uklanjanjem zaraženih biljaka.
Hrđa
Hrđu uzrokuje gljivični parazit iz reda Pucciniales koji se hrani živim biljkama. Bolest uzrokuje žute mrlje na lišću, a najčešće se javljaju u dugim i vlažnim periodima. Jako je opasna bolest jer se sa zaraženih biljaka može vrlo lako širiti na one zdrave putem vjetra ili vode. Hrđa zahvaća cijeli list pa je tako pojava bijeli hrđe najčešće vezana za gornje listove biljke, dok je narančasta hrđa koja izgleda poput otekline vezana za donji dio listova. Uslijed toga dolazi do defolijacije odnosno iskrivljenja listova. Zaražene dijelove biljke je potrebno što prije ukloniti. Ako želimo spriječiti pojavu hrđe, u ranoj sezoni potrebno ju je zaprašiti sumporom da bi se spriječila zaraza i širenje infekcije.
Štetnici
Vlasac obično nema problema sa štetnicima, njihov jak okus i miris zapravo mogu djelovati kao repelent, ali povremeno ga mogu napasti lukova muha ili resokrilac. Držite kukce pod kontrolom ciljajući ih insekticidnim sapunom koristeći 1 čajnu žličicu blagog tekućeg sapuna pomiješanu s 1 l vode.
Lukova muha
Lukova muha (lat. Delia antiqua) je štetnik koji se hrani lukovicama luka, vlasca i češnjaka. Ako se ne kontrolira, može uništiti usjeve. Veliki problem stvara to što se razvila otpornost na mnoge insekticide koji se koriste za tretiranje. U početku su štetnici mali i smeđi te prezime u zemlji. Na proljeće kada temperatura poraste prelaze u veće jedinke koje se razmnožavaju te polažu jaja. Posljedica napada lukove muhe je iskrivljen vlasac koji više nije za uporabu. Pravilnim korištenjem insekticida može se spriječiti pojava lukove muhe.
Resokrilac
Resokrilac (lat. Thysanoptera) je mali insekt koji se hrani biljkama diljem svijeta. Osim što uništavaju biljku sišući sok, mnogo opasniji način uništavanja biljaka je prenošenjem virusa. Aktiviraju se u rano proljeće polažući jaja u biljno tkivo. Resokrilac može imati do 15 generacija godišnje na otvorenom, dok odrasli žive kratko, oko mjesec dana. Oštećenje biljke je u vidu mrlja. Ako je biljka oštećena, pojavit će se oštećeni cvjetovi odnosno plodovi. Kako bi se resokrilci držali pod kontrolom, koriste se žute ili plave ljepljive zamke. Također ih možemo kontrolirati protresanjem grana. Nekoliko tretmana insekticidnim sapunom dovoljno je da ih se uništi. Biljku je potrebno poprskati dva puta u razmaku od 3 dana.
Upotreba vlasca
Najraširenija i daleko najpoznatija primjena vlasca je u kulinarstvu. Iako manje poznato, ima svoje primjene i u medicini. Zabilježeno je da su ga u Kini koristili kao lijek prije čak 5000 godina. U kozmetičkim preparatima dolazi u obliku ekstrakta.
Berba
Berba ove vrste biljke se dosta razlikuje od drugih biljaka ne načinom berbe nego količinom. U prvoj godini, berba se odvija 3 - 4 puta godišnje, a sljedećih godina svaki mjesec tako da odrežemo biljku do dna. Češćim branjem potiče se stvaranje više novih mladica. Ako smo biljku presađivali, prvu berbu možemo planirati poslije 30 dana, odnosno 60 dana nakon prethodne sjetve.
Sušenje
Vlasac se može sušiti u suhim, tamnim i dobro prozračnim uvjetima kako bi se spriječilo truljenje i pojava plijesni. Idealna temperatura za sušenje vlasca je između 20 i 30°C, a vlažnost zraka bi trebala biti manja od 50%.
Vlasac se obično bere u ljeto kada biljka cvjeta i suši se brzo, kako bi se spriječilo isušivanje cvjetova i lišća. Preporučuje se sušiti ga samo u vrijeme cvatnje, jer tada cvjetovi imaju najvišu koncentraciju eteričnih ulja, što ih čini najučinkovitijim za medicinske svrhe.
Vlasac se može sušiti na više načina, uključujući sušenje na suhom mjestu, sušenje u dehidratoru ili sušenje u zraku te je potrebno poštovati uvjete za sušenje kako bi se osigurala visoka kvaliteta i dugotrajnost sušenih vlasaca.
Skladištenje
Vlasac se može koristiti svjež, zamrznut ili osušen. Najčešće se koristi svjež vlasac dok onaj osušeni gubi svoje nutritivne vrijednosti, nema okusa te poprima drvenastu strukturu. Osim klasičnog sušenja vlasca gdje se reže i suši na suncu, postoji metoda isušivanja u pećnici na niskoj temperaturi. U vrlo kratkom periodu (otprilike 2 - 3 sata), vlasac se pretvara u prah. Nakon toga stavlja se u staklene posude te kao takvog možemo čuvati 2 - 3 godine na hladnom i tamnom mjestu.
Sušenje vlasca metodom dehidracije uključuje uklanjanje vlage iz biljke kako bi se moglo dugotrajno skladištiti. Može se skladištiti tako što se stavi u vrećice, zatvori se te se čuva na hladnom mjestu, odnosno najčešće se zamrzne. Zamrzavanjem se zadržava njegova zelena boja i produljuje rok trajanja na nekoliko mjeseci.
Drugi način skladištenja zamrzavanjem jeste stavljanjem sitno sjeckanog vlasca u posudu za led gdje se prelije vodom i kao takav zamrzne.
Kulinarstvo
U kulinarstvu se obično koristi kao začinsko bilje za davanje blagog okusa luka mnogim jelima, uključujući salate, juhe, povrće, umake te ribu. Budući da je blagog okusa obično se dodaje jelima na samom kraju, a kako bi se poboljšao njegov okus potrebno ga je tanko narezati ili izrezati škarama. Iako rijetko, vlasac se može koristiti i kao biljka od koje se sprema čaj.
Kozmetika
Vlasac sve više pronalazi svoje mjesto u kozmetici. Iako se najčešće koristi u obliku ekstrakta u kremama za njegu kože, sve rašireniju primjenu ima i u preparatima za kosu. Uspješno liječi upalu kože budući da ima antibakterijska i protuupalna svojstva. Kuhanjem vlasca može se dobiti sredstvo za ispiranje rana. Ekstrakt svježeg vlasca koristi se u kremama i maskama za lice koje pomažu u borbi protiv akni.
Također se koristi za poticanje rasta kose jer povećava protok krvi u vlasištu. Isto tako liječi i infekcije vlasišta. Vlasac je potrebno skuhati u vodi te ohladiti nakon čega se procijedi. Kada se ohladi potrebno je dodati sok od limete te ga takvog koristiti kao preparat za ispiranje kose.
Medicina
Brojne su prednosti korištenja vlasca u medicini kao sredstvo za prevenciju i liječenje. Od davnina se koristio za liječenje grlobolje smanjujući upali i bol. Za liječenje grlobolje koristi se u obliku čaja. Vlasac ima antibakterijsko djelovanje te se pokazao učinkovit u borbi protiv bakterija stafilokoke, salmonele i E. coli. Također snižava visoki krvni tlak. Poboljšava zdravlje kostiju jer je jedan od najvažnijih sastojaka vlasca vitamin K koji služi za održavanje zdravlja kostiju.
Zanimljivosti
Vlasac je najmanja vrsta luka koja potječe iz porodice Alliaceae, a podrijetlom je iz Azije, Europe i sjeverne Amerike. Jedina je vrsta vlasca koja ima takvo podrijetlo. Neki tvrde da je vrstu pronađenu u sjevernoj Americi potrebno klasificirati kao Allium schoenoprasum var. sibiricum odnosno kao divlji vlasac, ali to nikada nije prihvaćeno.
U Europi se uzgaja još od srednjeg vijeka gdje ga je, prema vjerovanjima, donio Marko Polo u 13. stoljeću. Upotreba vlasca u Kini datira još od prije 5000 godina.
Grozdovi vlasca obješeni u kući koristili su se za tjeranje bolesti i zla, a Romi su ga koristili u proricanju sudbine.
Nizozemski farmeri su hranili stoku vlascem kako bi promijenili okus mlijeka. Rimljani su vjerovali da vlasac može pomoći u ublažavanju bolova uslijed opeklina, ali i da može doprinijeti fizičkoj snazi pa su njime hranili trkaće konje, hrvače i radnike.
Iako se smatra da se počeo uzgajati u srednjem vijeku, svoju popularnost je stekao tek krajem 19. stoljeća Izvrstan je izvor vitamina A, K, C, bakra, kalija, željeza, kalcija, folata, cinka i ostalih. Sadrži svega 30 kalorija na 100 g.
Stara izreka kaže "kuhar u čijoj krumpir salati nema vlasca je kuhar kojem fali duša".
Foto: BARBARA808 / Pixabay
Odgovori