Majčina dušica (lat. Thymus serpyllum) jedna je od vrsta timijana koji su rod usnača. U narodu se prava majčina dušica još može naći i pod imenom babina dušica, timijan, divlji bosiljak ili maternika. Rod usnača u koje spada sadržava više od 7.000 biljaka karakterističnih za mediteransko područje. Ime su dobile po vjenčiću koji izgleda kao da ima gornju i donju usnu, a većina ih ima ljekovita svojstva i eterična ulja.
Neke od najpoznatijih su kadulja, ružmarin, timijan, tamjan, crna kopriva i vrisak. Njezino ime potječe od grčke riječi thymon što znači hrabrost jer se smatra da su se vojnici prije bitke kupali u kupki s majčinom dušicom kako bi se pripremili za rat.
Majčina dušica sadrži velik broj trajnica koje najčešće rastu u obliku grmova ili polugrmova. Može rasti uspravno ili kao puzeća biljka. Stabljike se razlikuju od vrste do vrste, a osim što rastu uspravne ii polegnute, mogu biti okruglaste ili četverokutne. Tanke su i guste, a u donjem dijelu odrvene. Drvenaste stabljike po sebi imaju bijele kružiće. Korijen je razgranat i raste duboko te se dobro prilagođava tlu u kojem ima prepreka, kao što je kamenje.
Listovi su sitni i unakrsno raspoređeni te se dosta razlikuju u obliku. Najčešće su jajasti, cijelog ruba, kožasti na dodir i na kratkim peteljkama. Cvjetovi su sitni i ugodna mirisa smješteni na početku stabljike i tvore okruglaste i grozdaste nakupine. Svijetloružičasti su ili najčešće bijeli, a cvatu od svibnja do rujna. Plod je kalavac koji se kasnije raspada na 4 okrugla plodića.
Majčina dušica je autohtona sredozemna biljka i dobro raste na siromašnom i sušnom području. Voli osunčana mjesta, a kao samonikla biljka u busenima raste uz putove ili na završetku šuma. Zanimljivo je da je aromatičnija biljka narasla u divljini, na makiji, nego ona uzgojena na plodnom zemljištu. Prvenstveno se brala, a danas se i uzgaja zbog aromatičnog mirisa, eteričnog ulja i zbog upotrebe za začine. Dio je kultura i kuhinja, a popularna je i kao ukrasna biljka zbog svojih aromatičnih cvjetića.
Vrste majčine dušice
Majčina dušica sadrži oko 35 drugih vrsta koje imaju slične karakteristike i proširene su na području Sredozemlja. Sve su trajnice, a najveća razlika je jesu li puzeće ili uspravne. Osim vrsta koje se mogu naći u divljini, postoji mnogo nastalih križanjem koje se uzgajaju kao ukrasne biljke zbog lijepih cvjetova i dekorativnog lišća. Osim toga, podložne su i križanju u prirodi, pa se često hibridi mogu naći i u divljini. Ovo su neke od najpoznatijih i najčešće uzgajanih vrsta na našem području:
Divlja majčina dušica
Divlja majčina dušica se još naziva i vrtni timijan te je uzgojena vrsta majčine dušice karakteristična za područje Mediterana. Stabljika joj je puzasta i višegodišnja je biljka popularna zbog eteričnog ulja i aromatičnih cvjetića. Razlikuje se po listićima, pa se engleskom naziva ona sa širim, a francuskom s užim listićima. Od ovih je vrsta najaromatičnija i prepoznatljiva po svom bujnom rastu, a uzgaja se i kao ukrasna biljka.
Obična majčina dušica
Obična majčina dušica ili poljski timijan je tipična majčina dušica koja se najčešće pojavljuje u divljini. Poznata je po puzajućim stabljikama i ružičastim cvjetićima. Jakog je mirisa i medonosna je biljka koja privlači pčele. Ima dugu povijest i mnoga ljekovita svojstva, pa je se zato prozvalo antibiotikom za siromašne. Danas se od nje rade aromatična eterična ulja, a sušena se koristi za čaj ili začin.
Thymus serpylum Goldstream
Ovo je jedna od uzgajanijih vrsta majčine dušice s karakterističnim zlatnim lišćem po kojem je i dobila ime. Veoma je otporna i puzajuća biljka koja se uzgaja većinom u dekorativne svrhe. Zimzelena je biljka i otporna je na duge suše.
Thymus serpylum Lemon Curd
Ova majčina dušica je još jedna višegodišnja biljka koja može rasti na siromašnom, pa i pjeskovitom tlu i dobro podnosi sušu. Veoma je otporna i laka za uzgoj, a uzgaja se i zbog aromatičnih bijelo - ružičastih cvjetova. Listovi su žarko zelene boje i imaju miris po limunu.
Thymus serpylum Lucy
Ova majčina dušica je također veoma otporna vrsta koja voli duga sunčana razdoblja. Veoma rijetko cvate i cvjetova ima malo, ali se zato uzgaja zbog lišća. Lišće ima antigljivična i antibakterijska svojstva te je jako aromatično kada se koristi kao začin u kuhinji.
Kimova majčina dušica
Kimova majčina dušica je zimzelena vrsta koja može narasti do 2 m u visinu. Uzgaja se prvenstveno kao ukrasna biljka jer cvjeta cijelo ljeto i cvjetovi su boje ruže i aromatični. Lišće podsjeća na kim, pa se često koristi i u kulinarstvu.
Uzgoj majčine dušice
Majčina dušica je relativno otporna biljka koja ne traži puno za dobar urod. Odgovara joj suša i duže razdoblje bez kiše, a zanimljivo je da je aromatičnija ako raste u divljini na tlu koje je siromašnije. U nastavku donosimo nekoliko savjeta koji mogu pomoći oko njezina uzgoja.
Slaganje kultura
Kod uzgoja majčine dušice je najvažnije paziti na dobar plodored kako bi se spriječio razvoj bolesti. Sadi se na razmaku od 25 - 40 cm kako bi imala dovoljno prostora za uzgoj. Za uzgoj se uzgaja kao jednogodišnja biljka i na istom se polju može uzgajati svakih 3 - 4 godine.
Dobro podnosi mahunarke za predusjev, kao što su mahune, grah, grašak, bob, soja, a na nekim se površinama može uzgajati i više godina uz pravilnu njegu.
Može se trajno saditi na rubovima vrta kao začinska biljka, odgovara joj blizina tušta, metvice, lavande, ali treba izbjegavati blizinu ružmarina i bosiljka.
Zalijevanje
Majčina dušica preferira suha tla i dobro podnosi sušu, pa obilno zalijevanje može potaknuti truljenje korijena. Nije je potrebno puno zalijevati i samostalno će upotrijebiti vlagu iz tla zahvaljujući razgranatom korijenu. Kada se uzgaja na zatvorenom, dovoljno ju je zalijevati jednom tjedno u umjerenim količinama.
Gnojidba
Majčina dušica dobro podnosi suha tla i ne traži veću količinu hranjivih tvari za dobar uzgoj. Međutim, najbolje je koristiti gnojidbu predusjeva. Tada se traži dublja obrada tla i gnojidba stajskim gnojivom koje će organski obogatiti zemlju. Mineralno gnojivo primjenjuje se kod jesenske obrade tla i najviše joj odgovaraju gnojiva bogata dušikom i kalijem. Prije presađivanja, u tlo se može dodati mineralno gnojivo bogatom dušikom kako bi se ubrzao proces rasta korijena. Prihranjivanje mineralnim gnojivima obavlja se nekoliko puta ljeti kod dugogodišnjeg uzgoja.
Razmnožavanje
Majčina dušica se razmnožava sjemenom i reznicama. Sjeme dozrijeva nakon cvatnje i za uzgoj sjemenom je potrebno odabirati kvalitetna i provjerena sjemenja. Kada se razmnožava reznicama, proces se obavlja u proljeće. Uzimaju se mlade zelene reznice koje se režu na 5 do 8 cm dubljine te se presađuju u supstrat. Reznicu se može poduprijeti kolčićem.
Presađivanje
Majčina dušica se najčešće presađuje kada je biljka dovoljno razvijena, što znači da je korijen razgranat i da ima barem dvije razvijene grančice. Biljka se presađuje u kasno proljeće ili rano ljeto i nije ju potrebno puno zalijevati. Kod presađivanja je važno da se ne razdvaja ili oštećuje korijen.
Tlo
Najviše voli srednje laka tla koja su sušna i ne zadržavaju vodu. Može preživjeti na siromašnim i suhim tlima, a ne smeta ju prisutnost kamenja i drugih korijena. Za kontrolirani uzgoj zahtjeva srednje laka tla s dovoljnom količinom vlage i dobrim protokom vode. Nekim vrstama odgovaraju i tla pomiješana s pijeskom u kombinaciji s plodnim tlima.
Klima
Majčina dušica je karakteristična biljka mediteranske klime. Raste do 1700 m nadmorske visine. U divljini je samonikla i može je se naći na osunčanim dijelovima uz puteve ili rubove livada. Voli rasti i u makiji, a izbjegava zaklonjena područja. Raste u busenima i višegodišnja je biljka. Neke sorte rastu i na pjeskovitim tlima. Izdržavaju sušu uz pomoć dubokog i razgranatog korijena i kožnatih listova.
Sadnja majčine dušice
Sadnja može biti iz sjemena ili presadnicama. Donosimo par savjeta koji mogu pomoći da sjetva bolje uspije.
Vrijeme sadnje
Sjetva se može obavljati na otvorenom krajem travnja ili početkom svibnja. Ako se sadi kao presadnice, uzgaja se u kontejnerima u kojima se sije na supstrat za vrijeme veljače u zatvoreno. Sijanje u kontejnere se može obaviti i u jesen. Sadnja presadnica se obavlja u rano ljeto kada se biljka dovoljno razvije. Optimalna temperatura za klijanje iznosi od 15 - 20°C.
Sadnja iz sjemena
Direktna sjetva se obavlja najčešće kod uzgoja obične i divlje puzave majčine dušice. Sjeme se sije u zatvorenom u kontejnere na supstrat. Nakon što biljka nikne i razraste se, potrebno ju je presaditi na konačno mjesto uzgoja. Može se sijati i direktno u polje sijačicama za sitno sjeme u široke redove. Za sjetvu se koristi tretirano i kvalitetno sjeme koje se sije na dubinu od 1 - 2 cm. Nije potrebno previše zalijevati jer previše vlage može dovesti do truljenja sjemena.
Sadnja sadnice
Majčina dušica se kod dugotrajnijeg uzgoja uzgaja iz sadnice kako bi se jamčio bolji uspjeh biljke. Sadnja sadnice obavlja se na otvorenom tijekom kasnog proljeća ili početka ljeta. Sadnicu je optimalno presaditi kada je razvila barem dvije grančice. Sadnica se presađuje na konačno umjesto uzgoja s 30 - 40 cm razmaka. U toplijim krajevima je sadnicu optimalno posaditi tijekom jeseni kako bi u svibnju sljedeće godine bila spremna za berbu.
Uzgoj u vrtu
Za uzgoj na otvorenom biljku je potrebno posaditi na sunčano i svjetlom mjestu. Važno je izbjegavati sjenovita područja. Ako se uzgaja kao začinska biljka, može se uzgajati na rubnim dijelovima vrta, ali ga se treba zaštititi od niskih zimskih temperatura. U vrtu se lako uzgaja u pravilnom plodoredu kao jednogodišnja ili višegodišnja biljka.
Uzgoj u stakleniku
Majčina dušica se uzgaja u stakleniku kao presadnice za daljnji uzgoj. Sije se u kontejnere kako bi se korijen pravilnije razvio. Kod uzgoja na otvorenom se može sijati u jesen ili čak tijekom veljače. Važno je da minimalna temperatura bude 15°C. Zalijevati se treba jednom tjedno koristeći kišnicu. Kod dugotrajnijeg uzgoja u stakleniku je potrebno redovito provjetravati.
Uzgoj u posudama
Sve sorte majčine dušice se lako uzgajaju u loncima jer ne zahtijevaju puno zalijevanja. Presadnica se sadi u supstrat, pa biljka ne traži puno prihranjivanja. Prihranjivati se može nakon jedne godine uzgaja kako bi se potaknuo rast. Zalijeva se jednom tjedno i važno je omogućiti dobru propusnost vode. Biljka se tijekom ljeta drži na otvorenom na suncu, a tijekom zime na zatvorenom, najčešće na južnom prostoru. Preferira vlažnija mjesta, pa se često uzgaja u kuhinji.
Održavanje i njega
Majčina dušica je biljka koja je veoma otporna i ne zahtijeva posebnu njegu. Lako se održava i uzgaja kao višegodišnja kultura. Donosimo nekoliko savjeta oko pravilne njege koji mogu pomoći u njezinom uzgoju.
Faza mirovanja
Majčina dušica ima fazu mirovanja od početka listopada do veljače. U tom je periodu potrebno zaštiti od niskih temperatura pokrivanjem agrotekstilom ili unošenjem u kuću ako se uzgaja u tegli. U fazi mirovanja dobro podnosi niže temperature, ali ne i duže mrazove bez snijega. Za vrijeme faze mirovanja biljka se dijeli u busenima i presađuje se na drugo polje.
Održavanje nasada
Održavanje nasada uključuje kultiviranje, okopavanje s plijevljenjem i navodnjavanje. Kultiviranjem se smatra razbijanje pokorice i obrada tla koji pospješuju rast i dovod kisika. Okopavanje je potrebno vršiti više puta godišnje s obzirom na pokrivenost korovom, a posebno prve godine kako biljke ne bi zagušio korov. Plijevljenje je najbolje obaviti ručno pazeći pritom da se ne oštete mlade biljke. Navodnjavanje se vrši kod dugotrajnih suša, što znači da biljka nije imala dotok vode barem mjesec dana. Najbolji način navodnjavanja je sistem kap po kap.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje se vrši kod direktne sjetve u tlo mehaničkim sijačicama. Kako bi se nasad što bolje razvio, biljke treba prorjeđivati na barem 30 cm razmaka. Taj se proces vrši 2 do 3 tjedna nakon sjetve i mlade se biljke mogu presaditi na drugo mjesto. Potrebno ga je provesti i kod uzgoja u kontejnerima kako bi svaka biljka imala dovoljno prostora razviti korijen prije presađivanja.
Rezidba
Kako bi se poboljšao daljnji rast, biljke se obrezuju nakon cvatnje. Također se kose tijekom srpnja ili početkom kolovoza na 5 cm visine kako bi se obnovila vegetacija i poboljšao daljnji rast. Nakon kosidbe je poželjno biljku prihraniti mineralnim gnojivima i obaviti jedno navodnjavanje kako bi se ubrzao proces rasta. Biljka se orezuje i tijekom dekorativnog uzgoja kako bi se održao željeni oblik.
Berba majčine dušice
Berba započinje već u lipnju. Beru se cvasti škarama ili oštrim nožem. Treba izbjegavati čupanje lišća ili grančica jer se tako oštećuje korijen. Grančice se režu do drvenastog dijela jer je samo zeljasti dio ljekovit i upotrebljiv. Nakon kosidbe i kultivacije, beru se ponovno razgranate cvasti za 3 tjedna. Berba može trajati do prvih mrazova.
Sušenje
Biljka se suši u sušnicama na temperaturi od 40 - 50°C ili u hladovini na nižim temperaturama. Važno je paziti da se biljku tijekom sušenja ne dodiruje jer je lišće osjetljivo i lako otpada. Također, važno je da se okreće drvenim štapićima kako ne bi izgubila ljekovita svojstva i pretvorila se u slamu. Prinos suhih cvasti po hektaru je od 400 - 800 kg, a zelene mase od 1.000 - 2.000 kg.
Skladištenje
Svježa majčina dušica se nakon berbe može skladištiti u hladnjaku do tjedan dana ili dok ne uvene. Osušena biljka se na suhom mjestu može skladištiti i do 6 mjeseci. Lišće se često skida sa stabljike pa se čuva u kutiji kao začin ili kao listići za čaj u vrećicama.
Bolesti
Majčina dušica je veoma otporna biljka na surove vremenske uvjete, ali ju napadaju bolesti koje se pojavljuju u čitavoj porodici. Ipak, zbog kožnatosti lista bolesti su rijetke i ne pojavljuju se često. Donosimo neke od najčešćih i savjete kako se protiv njih boriti.
Pjegavost lista
Pjegavost lista je gljivična bolest koja se najčešće pojavljuje kod prevelike zbijenosti biljaka i kod sjetve lošeg sjemena ili zaraženih sadnica. Lišće dobiva male žute pjegice koje s vremenom postaju smeđe i uzrokuju otpadanje listića. Važno je ostaviti dovoljno prostora između svake sadnice kako bi se osigurao protok zraka i smanjila mogućnost širenja gljivice. Ako se pojavi, potrebno je ukloniti zaražene biljke. Sjeme i biljke se preventivno mogu tretirati fungicidima.
Trulež korijena
Trulež korijena izaziva gljivica kod povećane i dugotrajne količine vode u tlu. Majčina dušica je i inače osjetljiva na preveliku vlažnost, ali ova gljivica može samo ubrzati postupak. Truljenje korijena vidljivo je kada se biljka počne sušiti, ali tada je već prekasno i potrebno je iščupati biljku. Tlo u kojoj je nađena gljivica mora se tretirati fungicidima i izbjegavati sadnja iste vrste 3 do 4 godine.
Štetnici
Majčina dušica je poznata po aromatičnom mirisu i eteričnim uljima koja odbijaju štetnike. Na našim područjima nisu zabilježeni napadi štetnika koji bi mogli uzrokovati štetu na biljci ili na nasadu. Također, učestalo se sadi i uzgaja na rubovima vrta ili u povrtnjacima kako bi otjerala štetnike ili kukce koji mogu štetiti bilju. U slučaju i da se pojavi neki štetnik, biljka se može tretirati insekticidom.
Upotreba majčine dušice
Majčina dušica ima dugu povijest upotrebe i različite načine na koje može pomoći. Koristi se u mnogo grana i ima veoma povoljne učinke za ljude. Kao krmna hrana nije zanimljiva za uzgoj, ali se preporučuje ispaša majčine dušice kod koza i ovaca kako bi mlijeko imalo aromatičniji okus.
Pripravci
Kulinarstvo
Biljka se u svježem i sušenom stanju često koristi u kulinarstvu. U kulinarstvu se koristi najčešće sušena. Kada se protrlja, ima zemljast i papren miris te pikantan okus s dozom klinčića.
Od svježe biljke, uz dodatke rakija, se rade likeri, a može poslužiti i kao baza za druga alkoholna pića. Zbog jake aromatičnosti, treba je znati pravilno dozirati. Dobra je za probavu i pomaže kod razgradnje masne hrane, pa je dodatak masnijim jelima kao što su gulaši ili variva. Često se koristi i u temeljcima koji se dodaju umacima, a nezaobilazna je kao začin u mesnim umacima. Dobro se slaže s mesom peradi jer ima jak okus koji daje notu mesu, ali i s morskim plodovima. Dobro podnosi duga kuhanja i rijetko gubi okus.
Važan je začin u mnogim istočnjačkim i mediteranskim jelima te je posebno upotrebljavana u talijanskoj kuhinji. Dobro se kombinira s mnogim namirnicama i začinima, a ovo su neki od njih: piment, bosiljak, lovor, čili papričica, češnjak, mažuran, ružmarin, mrkva, kukuruz, janjetina, poriluk, zečetina, rajčica i gljive. Dio je mješavine začina provansalske trave.
Kuhanjem majčine dušice u jabučnom ili vinskom octu dobiva se ocat od majčine dušice koji ima aromatičan okus i odličan je za začiniti salate ili ribu.
Kozmetika
Majčina dušica ima antibakterijska i protuupalna svojstva, pa je čest sastojak prirodnih krema za borbu protiv akni i nečistoća na koži. Ipak, zbog snažnog djelovanja eteričnih ulja ne smije se nanositi na kožu ili ispod nosa dojenčadi i trudnica.
Medicina
Majčina dušica je poznata i kao antibiotik za siromašne zbog svojih antibakterijskih djelovanja. U narodnoj, ali i znanstvenoj medicini, često je korištena zbog mnogih pozitivnih svojstava. Od sušenih se listića radi čaj koji se pije kod upale grla ili za grgljanje kod problema sa zubnim mesom ili aftama.
Inhalacijom majčine dušice liječe se bolesti dišnih puteva i kašalj. Pomaže kod dugotrajnog kašlja, bronhitisa, upale grla i hripavca. Čaj koji će se konzumirati za ljekovita svojstva mora se kuhati od provjerenih i cjelovitih biljaka jer mljevenjem gubi ljekovita svojstva. Čaj se kuha u zatvorenoj posudi s dovoljnom količinom osušene biljke te se zaslađuje medom. Čaj pomaže i kod neredovitih menstruacija i za poticanje poroda.
Koristila se i kao lijek od mamurluka, ali i za liječenje alkoholizma. U aromaterapiji se koristi i za liječenje depresije. Njezino eterično ulje je bogato timolom i ima blagi učinak kod reume.
Povijest
Upotreba majčine dušice je poznata još od stare Grčke kada se smatralo da liječi sve unutarnje bolesti, pod čime su se vjerojatno mislile bolesti probave. Vjeruje se da su je poznavali i stari Egipćani, ali je poznato da je porijeklo iz južne Europe. Poznato je da su je i Rimljani stavljali u svoje zalihe žitarica da se ne bi pokvarile. U srednjem je vijeku posebno značajna njezina upotreba za bolesti jetre. Zna se da je Karlo Veliki i naručivao njezin uzgoj zbog blagotvornog djelovanja. Kasnije se proširila cijelim svijetom, a danas se, osim u Europi, uzgaja i u Africi i SAD-u.
Zanimljivosti
Majčina dušica se brzo proširila po svijetu i ima primjenu u mnogim nacionalnim kuhinjama. Tako se koristi u francuskoj kuhinji u kombinaciji s pirjanim jelima i crnim vinom. U meksičkoj kuhinji je često upotrebljavaju uz čili papričice. Koristi se i u kreolskoj kuhinji, ali je poznata i u engleskoj kuhinji u punjenjima za pite.
Posebno je dobra za ispašu pčela jer ima antibakterijska svojstva i pčele je rado oprašuju. Na 1 h površine može dati do 180 kg meda koji je jarko žute boje i aromatičnog okusa. Cijenjen je zbog okusa i ljekovitih svojstava.
Posebno je zanimljiva upotreba majčine dušice u srednjem vijeku kada se upotrebljavala u tzv. "octu četiri lopova". U ocat su se dodavale majčina dušica, kadulja, timijan i češnjak, a vjerovalo se da može liječiti ili spriječiti kugu.
Foto: bernswaelz / Pixabay
Odgovori