Matičnjak (lat. Melissa Officinalis L.) ljekovita je samonikla biljka koja, kao i mnoge druge ljekovite biljke - timijan, mažuran, lavanda, metvica, ružmarin, bosiljak i origano dolazi iz porodice usnača (Lamiaceae), vrijedna je zbog eteričnog ulja koje se primjenjuje u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji, a mnogi je koriste i u kućanstvu za pripremu čajeva ili kao začin.
Matičnjak potječe iz Sredozemlja odakle se proširio na Malu Aziju i Sjevernu Ameriku. Zapisi o ovoj biljci datiraju do 300 g.pr.Kr. u antičku Grčku gdje ju je opisao Teofrast (Historia Plantarum). Kao samoniklu biljku u prirodi može ga se pronaći u blizini potoka i u prorijeđenim listopadnim šumama ili uz njihove rubove, no zbog jednostavnosti uzgoja češće se uzgaja nego skuplja.
Melissa officinalis višegodišnja je zeljasta biljka grmolikog izgleda koja može doseći visinu od 50 do 100 cm. Korijen raste duboko, tanak je i razgranat, stabljike su četverobridne, uspravne i razgranate te odumiru nakon svake vegetacije. Na stabljici se razvijaju listovi jajolikog do srcolikog oblika, blago nazubljeni. Na naličju su razvijene kratke mekane dlačice, s gornje strane su glatki sa istaknutom nervaturom. Cvjetovi su sitni, bijele, svjetlo - roze do blijedo-ljubičaste boje i rastu u pršljenovima, cvatnja traje od početka lipnja do sredine srpnja. Plodovi su u obliku crnog kalavca sa 4 oraščića, biljka se vrlo lako razmnožava sjemenom koje sazrijeva do kraja kolovoza.
Vrste matičnjaka
Dijeli se na dvije osnovne podvrste: subsp. ''Officinalis'' vrsta koja se uobičajeno uzgaja, prepoznatljiva po mirisu na limun i mentu i subsp. ''Altissima'' vrsta koja se udomaćila na Novom Zelandu, često opisivana kao slabijeg mirisa ili čak smrdljiva, s notama voća, bilja i puderastog mirisa.
Kultivari Melisse officinalis:
Variegata
Kultivar matičnjaka još nazivan i ' Aurea', prepoznatljiv po zeleno – žutim šarama na listovima koje se pojavljuju u rano proljeće a nestaju, odnosno blijede kasnije u vegetaciji (sredinom ljeta). Vrlo ukrasna biljka, može rasti na polusjenovitim mjestima, no nešto manje izražene aromatike.
Gold
Kultivar matičnjaka kojeg krase zlatno-žuti listovi. Cvate blijedo lila cvjetovima, više mu odgovaraju polusjenoviti položaji jer na mu listovi na suncu dobivaju opekotine.
Citronella
Kultivar koji raste 25 do 30 cm, visokog sadržaja eteričnog ulja i otporan na pepelnicu. Mirisom podsjeća na limunsku travu (citronelu).
Compacta
Kultivar nižeg i šireg rasta, do 15ak centimetara visine i 30 centimetara širine. Tamnozelenih listova, ne cvjeta niti stvara sjemenje, umjerenog mirisa.
Quedelinburger
Kultivar koji se najčešće koristi za čajeve i začine zbog svog jako izraženog mirisa. Može narasti 50 do 60 cm, odnosno stvoriti i više herbe za upotrebu.
Uzgoj matičnjaka
Uzgoj matičnjaka prilično je jednostavan, s obzirom na njegovo lako osjemenjivanje često se ponaša kao invazivna vrsta. Ako želite spriječiti širenje matičnjaka po vrtu birajte sterilne kultivare poput 'compacta' ili na vrijeme uberite cvjetove kako se ne bi osjemenili.
Slaganje kultura
Matičnjak je najbolje saditi u vrtu uz kupusnjače (brokulu, cvjetaču, kelj i sl.) jer svojim mirisom odvlači kukce od napada na kupusnjače. Također zbog toga što privlači pčele (medonosna je biljka) dobro ga je saditi ispod krošnji voćaka koje zahtijevaju oprašivanje, a matičnjaku odgovara polusjena te u zimu kada mu lišće otpadne može koristiti kao malč za voćku. Preporučuje ga se saditi i sa anđelikom, dragoljubom ili alcejom (sljez).
Zalijevanje
Matičnjak podnosi umjerenu sušu, no ipak bolje uspijeva uz umjereno i ravnomjerno zalijevanje. Pripazite da je tlo na kojem se uzgaja dobro ocijeđeno i ne pretjerujte sa vodom. Odnosno ako matičnjak uzgajate u lončanici potrebno je dobro pripremiti drenažni sloj.
Gnojidba
Prije sadnje matičnjaka tlo je potrebno obogatiti gnojidbom stajskim gnojem i/ili kompostom. Matičnjak ne zahtjeva prihranu prilikom uzgoja, no nije na odmet povremeno ga prihraniti s kompostom. Također preporuka je da se svakih par godina, ukoliko tlo nije vapnenačko, doda malo kalcija. Ako se uzgaja kao lončanica dobro bi ga bilo povremeno pognojiti organskim tekućim gnojem.
Razmnožavanje
Matičnjak se može razmnožavati iz sjemena i iz reznica, a koji vam način najbolje odgovara pogledajte u nastavku gdje smo detaljno objasnili svaki proces.
Razmnožavanje iz sjemena
Vrlo dobro se sam razmnožava sjemenom, no sjeme se može sakupiti te posijati na drugo mjesto po želji. U tom slučaju sjeme je potrebno pripremiti prije sadnje tako što ćete ga stratificirati (pohraniti u hladnjak ili zamrzivač) na 7 dana, odnosno barem 36 sati na -18°C. Sjeme treba sijati na toplom (unutra) i svijetlom mjestu jer za klijanje zahtjeva toplinu. Rok za sjetvu je 2 mjeseca prije očekivanog presađivanja u tlo, koje bi trebalo planirati u rano proljeće sa zadnjim danima mraza.
Razmnožavanje reznicama
Reznice se mogu uzimati u proljeće i jesen. Ukoliko se uzimaju u proljeće, mogu biti sa ili bez cvijeta, dok u jesen pak treba birati stabljike bez cvijeta. Najbolje je uzeti reznicu dužine 8 - 10 cm te je uroniti u supstrat za ukorjenjivanje, a zatim posaditi u teglu.
Razmnožavanje polaganjem
Još jedan jednostavan način razmnožavanja u vrtu je da se polegne stabljika i pričvrsti za tlo, najčešće kamenom. U doticaju sa zemljom biljka će sama razviti korijenje te na taj način razmnožiti. Samo budite oprezni pri polijeganju kako ne bi slomili grane.
Presađivanje
Presađivanje matičnjaka u tlo treba obaviti u rano proljeće u danima kada se tradicionalno očekuje zadnji mraz. Prilikom presađivanja potrebno je obratiti pažnju na razmak sadnje, jer gusta sadnja pogoduje razvitku određenih bolesti ( gljivične bolesti kao pepelnica, ventricillium).
Obrezivanje
Pri obrezivanju matičnjaka ne može se pretjerati, to je biljka koja je izuzetno bujna i vrlo lako će nadoknaditi obrezanu masu. Ako u ljeto primijetite da je biljka jako bujna dobro bi ju bilo malo prorijediti kako bi se spriječio razvoj bolesti. Ako zbog vremenskih prilika (suše, jakog sunca) posmeđi obrežite sve smeđe dijelove. Također, ako želite spriječiti da se biljka sama razmnožava sjemenom potrebno ju je nakon cvatnje skratiti do ispod zone cvjetanja.
Ako ste uzgajali matičnjak na otvorenom, kako bi bolje prezimila, u jesen ju treba prikratiti do 5 cm visine. Iako će se izdanci smrznuti, u proljeće s dolaskom ljepšeg vremena biljka će se obnoviti i nastaviti svoj rast.
Tlo
Matičnjak uspijeva na gotovo svim tipovima tla, no ipak najprikladnija su humusna, umjereno vlažna tla. Ipak, osjetljiv je na višak vode u tlu te ga ne bi trebalo saditi u vodonepropusna tla kao što su glinasta.
Klima
Matičnjak je rasprostranjen u raznim klimatskim sustavima od Mediteranske do kontinentalne i oceanske klime, od Europe do Amerike i Novog Zelanda. Ipak po svojoj fiziologiji je termofilna i fotofilna vrsta što znači da voli toplinu i svjetlost. Pod snježnim pokrovom može podnijeti temperature do -25°C, no golomrazice ne podnosi. U hladnim i oblačnim uvjetima zaustavlja rast i prestaje sa sintezom eteričnog ulja.
Sadnja matičnjaka
Sadnju matičnjaka moguće je obaviti iz sjemena i iz sadnica. Za pripremu sjemena potrebna je stratifikacija, objašnjena u poglavlju razmnožavanje, a u nastavku pročitajte detaljno na koje sve načine možete saditi matičnjak.
Sadnja iz sjemena
Sjetvu je najbolje obaviti u rano proljeće, prilikom čega trebate voditi računa da je dubina na koju se sije oko 0,5 cm, jer je sjemenu potrebno svijetlo za klijanje. Nakon polaganja sjemena, potrebno ga je prekriti zemljom i obilno zaliti.
Sadnja sadnice
Sadnja iz sadnica obavlja se u jesen ili proljeće. Ako se sadi u proljeće termin treba prilagoditi prema uobičajenim zadnjim danima mraza u području u kojem se sadi. Zbog bujnosti biljke, azmak između sadnica ne bi trebao biti manji od 20 cm.
Uzgoj u vrtu
Matičnjak se može uzgajati u vrtu cijelu godinu. Od sadnje pa do čak 20 godina može ostati na istom mjestu. Zahtjeva vrlo malo obrade, obrezivanje kao i pripremu za zimu i niske temperature. Treba pripaziti na pojavu pokorice i korova koje, kad se dogode, treba obraditi okopavanjem.
Uzgoj u zatvorenom
Matičnjak je moguće uzgajati u zatvorenom prostoru uz izvor svijetlosti, prozor ili umjetnu rasvjetu, no neće biti toliko aromatičan kao onaj koji se uzgaja na otvorenom. Ako se odlučite za ovu vrstu uzgoja potrebno je staviti ga na izravno (dnevno) svijetlo barem 5 sati dnevno.
Uzgoj u posudama
Matičnjak se vrlo lako održava u posudama, nije potrebno okopavanje, ali je potrebno prorjeđivati (ili presaditi) ga kad zagusti kako se korijenje ne bi previše zapetljalo i izgubilo svoju funkciju. Kod uzgoja u posudama potrebno je pripaziti na drenažu te ga povremeno prihraniti tekućim organskim gnojivom. U zimi posude treba skloniti na zaštićeno mjesto (npr. ne grijana garaža).
Održavanje i njega
Njega obuhvaća okopavanje po potrebi, ako se stvori pokorica ili neželjeni korovi, moguće i više puta kroz vegetacijsku sezonu. Zatim navodnjavanje, odnosno zalijevanje koje bi trebalo biti ravnomjerno i usklađeno s vremenskim uvjetima (vidi odlomak zalijevanje). Te prihranjivanje koje se na otvorenom može odraditi sa kompostom, a pri uzgoju u teglama sa tekućim organskim gnojem.
Faza mirovanja
U zimskoj fazi mirovanja, biljke koje se uzgajaju na otvorenom treba obrezati do visinu od 5 cm, iako će zbog hladnoće izgledati sasušeno s početkom vegetacije ponovno će izrasti u bujni aromatični grm. Biljke u teglama treba premjestiti na zaštićeno, ali ne previše toplo mjesto.
Berba
Ukoliko se matičnjak bere radi sušenja listova, moguće je imati nekoliko otkosa (berbi) kroz vegetaciju počevši od sredine svibnja (prije cvatnje) te još 1 - 2 puta do početka listopada. Uz redovito navodnjavanje moguće je imati do 4 berbe. Matičnjak će izrasti u otprilike 4 tjedna nakon otkosa, no treba pripaziti da se bere prije nego što krene cvjetati.
S druge strane ako se matičnjak uzgaja i bere radi eteričnog ulja onda je moguće imati samo jednu berbu godišnje i to sredinom lipnja nakon cvatnje, kada je koncentracija eteričnog ulja najveća.
Sušenje
Berba za sušenje obavlja se tako da se režu ili kose cijele stabljike 5 - 10 cm iznad tla. Biljka će se brzo obnoviti i biti spremna za novu berbu. Matičnjak je moguće osušiti na više načina. Prvi je da se stabljike povežu u bukete i objese naopako na prozračno mjesto, kad se biljka osuši listovi se sastružu sa stabljika. Drugi način je da se sa još zelene stabljike sastružu listovi i zatim stave na posudu (ili na plahtu) u tamnu, ali prozračnu prostoriju na sušenje.
Skladištenje
Jednom osušene listove matičnjaka najbolje je čuvati u tamnoj staklenki i iskoristiti ih u roku godine dana. Svježi listovi mogu se čuvati par dana u hladnjaku.
Bolesti
Bolesti koje uobičajeno napadaju matičnjak su pepelnica te rjeđe rđava pjegavost lista i uvenuće uzrokovano gljivicom Verticillium. Pojave ovih bolesti možete spriječiti sa prozračivanjem grmova ili liječiti erisificidima. Ukoliko se tretira sa kemikalijama treba pripaziti da se bere nakon karence koja je istaknuta na zaštitnom sredstvu, odnosno kad sredstvo više nije aktivno kako ne bi imalo štetan utjecaj na ljudski organizam.
Pepelnica
Kao i kod ljubičice, kopra, božićne zvijezde i hortenzije pepelnica je bolest biljaka koja se najčešće pojavljuje u hladno i vlažno vrijeme. S obzirom na to da matičnjak raste blizu tlu kooje može biti vlažno, često oboljeva od ove bolesti, a lako ćete ju primijetiti čim se pojavi siva pokorica na listovima. Iako pepelnica ne uzrokuje uvenuće biljke, može uzrokovati znatnu štetu.
Pjegavost
Također kao i kod ljubičice, pjegavost na listovima biljke može nastati iz više razloga, no najčešće je uzrok osjetljivost lista i mehaničko oštećenje. Prvi simptomi su žute pjegice koje razvojem postaju smeđe i područja zaraženosti se suše. Iako ni ova bolest ne uzrokuje uvenuće biljke, estetski će joj naštetiti otpadanjem lišća.
Venuće matičnjaka
Kao i kod jagode, čili papričice, marelice i šampinjona, venuće uzrokuje gljivica Verticillium koja uzrokuje žute mrlje na listovima i njihovo otpadanje, a uzrok pojave je manjak vode. Zaštitnih kemijskih sredstava još nema i izbjegava se samo preventivno, dobrim izborom sjemena, pravilnom prehranom i zalijevanjem.
Štetnici
Matičnjak uglavnom nema problema sa štetnicima, no pri uzgoju u zatvorenom prostoru mogu ga napasti crveni pauk i lisne uši. Oba štetnika moguće se riješiti mehanički, tuširanjem pod jakim mlazom vode ili prirodnim pripravcima poput gnojiva od koprive ili mlijeka od koprive, ako je napad štetnika izuzetno jak treba ipak pribjeći kemijskim zaštitnim sredstvima i pri tome paziti na karencu - odnosno da se ne konzumira dok ne prođe period štetnosti za ljudski organizam.
Upotreba matičnjaka
Melissa officinalis aromatična je ljekovita i medonosna biljka i kao takva ima razne mogućnosti primjene. Od domaćinstva kao sredstva za osvježavanje prostorija i začina za jela do kozmetičke industrije gdje je u sastojcima raznih tonere i parfema i u konačnici medicinskih primjena zbog svojih antibaterijskih, antivirusnih, protuupalnih i spazmolitičkih svojstava.
Pripravci
Kulinarstvo
U kulinarstvu se matičnjak koristi u svježem obliku i ima vrlo raznoliku primjenu. Može se dodavati u aperitive, koktele i bezalkoholna pića za dodatnu aromu, odličan je i za pripravak sirupa od kojeg se kasnije razrjeđuju sokovi. Dobro se slaže sa ananasom, jabukom, kruškom i dinjom te se može koristit s njima u voćnim salatama. Osim u voćnim salatama može se koristiti i za začinjavanje zelenih salata u kombinaciji s bosiljkom ili peršinom. Mogućnosti primjene su razne od sladoleda i cheescake-a do juha i marinada.
Sušeni matičnjak se ipak u domaćinstvu najčešće koristi kao čaj koji pomaže pri borbi s nesanicom i djeluje umirujuće na organizam.
Kozmetika
U kozmetičkoj industriji matičnjak se najčešće koristi zbog svojeg ugodnog mirisa, sastavni je dio kolonjskih voda i parfema. Zbog svog antimikrobnog, antibakterijskog i protuupalnog svojstva može se koristiti kao sastojak za kućne kozmetičke pripravke kao što su sapuni, kupke, sredstva za čišćenje, toneri gdje je glavni sastojak hidrolat matičnjaka (cvjetna vodica, dobivena destilacijom listova).
Medicina
Ljekovita svojstva matičnjaka poznata su od davnina, kada se koristio za smirivanje probave. U svom sastavu ima eterično ulje koje ima antibakterijska, antivirusna, spazmolitičko. Poznat je i antivirusni učinak u sprječavanju Herpex simplexa.
U sastavu od aktivnih tvari valja spomenuti još fenolne kiseline, pogotovo ružmarinsku kojoj se pripisuje sedativno djelovanje, zbog kojeg se matičnjak preporučuje kod tegoba uzrokovanih probavom, nesanicom, migrenom, melankolijom i depresijom.
Matičnjak je jedan od glavnih sastojaka karmelićanske vodice - preparata koji se koristio od 17. stoljeća kada je osmišljen za liječenje napetosti, razdraženosti, lupanja srca, migrene, slabog pamćenja, straha, treme i depresije. Recepturu su osmislile časne sestre karmelićanke po kojima je i dobila naziv. Danas je recept poznat i široko korišten.
Povijest
Smatra se da matičnjak potječe iz južne Europe odakle se proširio po čitavom svijetu. Najstariji zapisi datiraju iz 300 g.pr.Kr. i Teofrastove Historie Plantarum. Kasnije ga u 1.st. spominje rimski pisac i znanstvenik Plinije Stariji, opisujući njegova medonosna svojstva. U rimsko doba matičnjak je povezivan sa ženstvenošću, mjesecom i vodom te je bio biljka božice lova i šume Diane
U 11. st. Perzijski filozof Avicena promovirao je uporabu matičnjaka kao sredstvo za liječenje depresije i melankolije. Koliko je značajan matičnjak bio već tada svjedoči i stara arapska izreka: "Matičnjak čini srce veselim i radosnim".
U srednjem vijeku u Europi, matičnjak se koristio za osvježavanje prostorija, svježe biljke bi se razbacale po podovima prostorija i gaženjem bi se otpuštao njihov miris te time osvježavala prostorija.
Matičnjak je prv put donesen u Ameriku sa prvim kolonistima koji su ga koristili kao potpuri i čaj, te su ga sadili da bi privukli pčele.
Zanimljivosti
Latinski naziv matičnjaka - melissa dolazi od grčke riječi μέλισσα što znači pčela, a naziv je dobio upravo po svojim medonosnim svojstvima. Ova medonosna svojstva opisao je i Plinije Stariji napisavši kako sadnja matičnjaka uz košnice pčela potiče njihov povratak u nastambu.
Neki od naziva za matičnjak na našim prostorima su: matičnjak, miloduh, gornik, matočina, pitoma metvica, pčelinja ljubica, rojevnica, pčelinja metvica, matičnik.
U Viktorijansko doba svaki cvijet ili biljka imao je svoje simboličko značenje, izrađivali su bukete od različitog cvijeća i tako prenosili poruke. Matičnjak u Viktorijanskom jeziku cvijeća simbolizira suosjećanje, ugodno društvo, lijek i sjećanja.
Foto: flockine / Pixabay
Odgovori