Matičnjak je sredozemna biljka koja raste po sjenovitim i vlažnijim mjestima uz živice i rubove poljskih puteva. Latinski naziv za matičnjak jest Melissa officinalis, a kod nas je poznat kao čelinjak, maternjak, limunka, melisa ili rojevac. Engleski nazivi za matičnjak su Lemon balm, Balm ili Sweet Balm, a talijanski Melissa vera ili Citronella.
Nazivi matičnjak i rojevac povezani su s korištenjem ove biljke pri rojenju pčela, jer se njome mažu košnice kako bi se matice zadržale u novoj košnici.
Cijela biljka ima ugodan miris po limunu, a danas se uglavnom uzgaja zbog svojih ljekovitih svojstava.
Povijest matičnjaka
Matičnjak je rasprostranjen na području zapadne Azije i Europe gdje često raste samoniklo. Iz povijesti je poznata i karmelićanska vodica koju su pripremale sestre iz reda Karmelićanki u 17. stoljeću. Receptura vodice bila je tajna gotovo 200 godina, a koristila se kao lijek za sve tegobe. Obitelj Boyer počela je pripremati vodicu na isti način, a od 14 ljekovitih biljaka i 9 začina u recepturi, glavni je sastojak bio matičnjak.
Također, postoji narodno vjerovanje da obitelji iz kuća oko kojih raste matičnjak žive u blagostanju, posebno ako ukućani uzgajaju pčele. Za vrijeme kuge i kolere vjerovalo se kako te bolesti ne prolaze do kuća oko kojih raste matičnjak.
Hvale ga i opisuju mnogi prirodoslovci, a najbolji poznavatelj matičnjaka Mattioli tvrdi da matičnjak ima izvanredno dobra svojstva jer oživljava i jača srce, čisti krv, pomaže svim unutarnjim organima i otklanja tugu i neraspoloženje.
Antički pisac Plinije hvalio je smjesu soka matičnjaka za oči, a časna sestra Hildegarde smatra kako će se onaj tko jede matičnjak smijati jer toplina zahvaća srce i slezenu.
Uzgoj i berba matičnjaka
Matičnjaku za uzgoj odgovara vlažno tlo i topla klima. Lako se razmnožava dijeljenjem ili sjemenom. Kod uzgoja iz sjemena, proces klijanja traje od 3 do 4 tjedna, a za to vrijeme matičnjaku je potrebna stalna vlaga i toplina. Lako se može uzgojiti od reznica koje se uzimaju u proljeće i jesen i dijeljenjem korijena.
Kao i svaka druga biljka tako će i matičnjak bolje rasti ako se redovito gnoji i zalijeva. Ako ne želite da se biljka zasjemeni ili želite bujno lišće, matičnjak je potrebno orezivati.
Veoma je tvrdoglava biljka i ako je ne držite pod kontrolom mogla bi veoma bujno rasti. Smatra se medonosnom biljkom jer je pčele rado posjećuju skupljajući pelud i nektar.
Osim u vrtu, matičnjak se može uzgajati i u posudama i teglama na balkonu. Uspjet će u bilo kojoj vrtnoj zemlji koja je dobro drenirana, a tegla se stavlja na mjesto koje je izloženo suncu. U zimskim mjesecima dobro je teglu zaštiti od prevelike vlage.
Cvate od lipnja do kolovoza, a listovi se beru, odnosno kose prije nego što procvjeta za vrijeme suhog, sunčanog i toplog vremena. Bere se u 6. i 10. mjesecu tako da se biljka kosi na visini od 5 do 10 cm iznad tla jer će to potaknuti razvoj izdanaka.
Priprema čaja od matičnjaka
Čaj od matičnjaka priprema se od listova koji se također koriste i za pripremu juha, salata i ostalih jela.
Čaj za smirenje od matičnjaka
Svojim umirujućim svojstvima, čaj od matičnjaka poznat je po tome što djeluje protiv poremećaja koji su uzrokovani stresom te antioksidativnim spojevima koji djeluju ljekovito. Kod pripreme čaja dio tih spojeva će se razgraditi jer se čaj priprema s vrelom vodom.
Dovoljno je jednu žlicu suhih listova matičnjaka preliti s 2 dcl kipuće vode i ostaviti da odstoji nekoliko minuta i potom procijediti. Po želji se može zasladiti te se pije tijekom dana.
Čaj za čišćenje kože od matičnjaka
Čaj koji djelotvorno čisti kožu priprema se tako da pregršt listova matičnjaka stavite u 2 litre vode i kuhate 5 minuta te procijedite. Tim čajem se možete umivati ili mazati cijelo tijelo.
Upotreba matičnjaka
Čaj od matičnjaka koristi se još od davnina, a mnogi su ga nazivali eliksirom života. Listovi matičnjaka bogati su beta karotenom, vitaminom C i bakrom. Razlog njegove ljekovitosti su i antioksidativni spojevi nerol, citral, citronelat, izopulegol i kariofilen.
Uvelike može utjecati na kvalitetu sna pa se često koristi kao prirodni lijek protiv depresije, napetosti, anksioznosti i nesanice. Zbog umirujućih svojstava može pomoći i kod problema s probavom i nadutosti. Na imunitet pozitivno djeluje čaj od matičnjaka, a ekstrakt se primjenjuje kod liječenja herpesa na usnama.
Još neke od zdravstvenih dobrobiti matičnjaka su: ublažavanje mučnine, snižavanje visoke tjelesne temperature i povećanje koncentracije.
Zdravstvenu vrijednost matičnjaka potvrdila su mnoga istraživanja i studije poput one od strane iranskih znanstvenika koja je objavljena u znanstvenom časopisu Journal of Neurology, Neurosurgery and Psychiatry, u kojemu je potvrđeno protuupalno djelovanje ekstrakta matičnjaka na bolesnike koji imaju Alzheimerovu bolest. Isto tako zabilježeni su smanjeni periodi ekscitacija i mentalnih smetnji.
Još jedna studija iz 2013. godine koja je objavljena u časopisu Advances in Pharmacological Science, dokazala je protuupalno djelovanje ulja na edeme.
Kao ljekovita biljka matičnjak se primjenjuje u liječenju glavobolje, potištenosti i bezvoljnosti, rana i nečiste kože, reume i gihta te sprječava nastanak žučnih kamenaca.
Moguće nuspojave konzumacije matičnjaka
Kao i svaka druga biljka čiji se dijelovi koriste u ljekovite svrhe, tako i prekomjerno korištenje matičnjaka, prema zdravstvenim stručnjacima s portala Medicine Net može uzrokovati iritaciju kože, sedativni učinak i hipersenzitivnost. Dugotrajna upotrebe matičnjaka nije preporučljiva jer može smanjiti sintezu hormona štitnjače i usporiti njenu funkciju.
Iako se prema narodnoj medicini smatra da čaj od matičnjaka može spriječiti povraćanje i mučnine kod trudnica, ipak je potrebno konzultirati se s liječnikom prije konzumacije. Ako namjeravate koristiti kozmetičke pripravke od matičnjaka, prvo provjerite jeste li alergični tako da manju količinu nanesete na unutarnjoj strani zapešća.
Sušenje i čuvanje matičnjaka
Listovi se na prirodan način suše na hladnom i prozračnom mjestu tako da se u tankom sloju rašire po papiru i tako drže nekoliko dana. Tijekom ljetnih mjeseci najbolje je na prirodan način sušiti listove jer su tada temperature visoke. Ako se suše u sušnici, temperatura mora prva dva sata biti 55 °C, a kasnije 40 °C.
Kada su u potpunosti suhi, listovi se spremaju u papirnate ili platnene vrećice te se čuvaju na suhom, prozračnom i hladnom mjestu. Suho lišće nije potrebno usitnjavati i nije mu potrebno dodavati nikakve primjese, a ono mora biti zelene boje i imati ugodan miris po limunu.
Foto: DianaERios/Pixabay
Odgovori